Kada je prvi talas Rusa stigao u Srbiju 2022. godine, mnogi su ih doživeli kao tihe, distancirane i rezervisane. Iznenada se formirala supkultura u glavnom gradu, koja nije prošla nezapaženo. Stereotipi su se brzo formirali: kreću se samo po svojim kafićima, žive u paralelnom svetu i naizgled deluju poprilično nezainteresovano za lokalno stanovništvo i ritam grada. Kako se prašina prve migracije slegla, pojavila se složenija priča, manje o političkoj situaciji, koja je i dovela do migracije stanovništva, a više o tome kako se s pretežno mladom populacijom iz velikih gradova, kultura seli, prilagođava i menja u novom okruženju.
Danas, šetnja Vračarom ili Dorćolom jasno pokazuje te promene: ruski kafići s minimalističkim enterijerom, koncept saloni lepote, prodavnice i berbernice. Ono što se dešava nije samo estetska kolonizacija, već suptilna kulturna razmena.
„U Moskvi je umetnost svuda – bukvalno“, kaže Aleksandar Blanar, kustos i galerista koji se kreće između Moskve i Beograda. „U Moskvi i Sankt Peterburgu uobičajeno je sarađivati sa restoranima, bankama i kancelarijama na izlaganju umetnosti. Često sami biznisi traže od umetnika da izlože radove, to je normalna praksa.“
Umetnost jednako život
Drugim rečima, u Rusiji granica između svakodnevnog života i umetnosti odavno je izbrisana. Zapravo tamošnje društvo već decenijama, čak i kada je prolazilo kroz razne izazove, imalo je jaku potporu u kulturnim aktivnostima, koje su sastavni deo svakodnevice. U Beogradu umetnost je često zatvorena u galerije i muzeje, koji, iako brojni, deluju udaljeno od svakodnevnog života. „Beograd vidim kao veoma kulturan grad, sa mnogo galerija“, dodaje Blanar. „Ovde postoji više slobode za eksperimentisanje nego u Moskvi, gde je sve komercijalnije i više orijentisano na prodaju.“ Beogradska scena, iako manja, impresivna je po svojoj fluidnosti i demokratiji, iako finansijski nesigurna. Mnogi ruski umetnici prolaze kroz Beograd na putu ka većim evropskim centrima, ali ovde su ostali preduzetnici, kolekcionari i ljubitelji umetnosti koji grad doživljavaju kao mesto susreta i razmene.
Kao i svaku promenu, Beogradu je trebalo vreme da je u potpunosti prihvati i ovu novonastalu estetiku učini svojom. Simbioza ruske estetike i beogradskog šarma postala je vidljiva i pristupačna svima
Većina Rusa u Srbiji u početku ostaje u svojim krugovima zbog osećaja sigurnosti i komfora, objašnjava Blanar. „Ali s vremenom dolazi do sve višeg stepena integracije.“ Jezičke barijere i neizvesan pravni status samo su deo razloga za distancu. Većina se prirodno smestila u Dorćol i Vračar, kvartove pune kafića, barova i malih biznisa koje su sami otvorili, stvarajući praktično svoj mikroekosistem. Za mnoge je Beograd „drugi dom“: dovoljno je ruskih restorana, prodavnica i poznatih lica da se osećaju kao kod kuće, a pritom imaju izbor koliko žele da se uklope u lokalnu zajednicu.
U Rusiji je, međutim, umetnička scena danas pod znatnim pritiskom i cenzurom. Umetnost u savremenoj Rusiji više nije neutralna: institucije su pod kontrolom države, nezavisni prostori se zatvaraju, a umetnici koji se bave društveno osetljivim temama često su na meti. Samocenzura je postala normalnost, a umetnički izraz preživljava u privatnim ateljeima, online zajednicama i među bliskim krugovima prijatelja.
Zajedništvo Telegram grupa
Jedan od glavnih kanala kroz koje zajednica u Rusiji opstaje jesu Telegram grupe. U njima se svakodnevno razmenjuju preporuke za stanove, oglasi za izložbe, pozivi na druženja i kulturne događaje. Ljudi kroz ove grupe održavaju kontakt, traže saradnike, modele, fotografe, promovišu izložbe i informišu se o svetskim vestima. To je kao mali kulturni ekosistem koji se širi brže od svega. Neke od tih grupa broje i po nekoliko hiljada članova, a vremenom su postale mesto gde se otkrivaju novi projekti, izložbe i inicijative koje kasnije prerastaju u stvarne događaje. Kroz digitalni prostor Rusi su uspeli da sačuvaju duh zajedništva, ali i da se postepeno povežu sa lokalnim umetničkim krugovima. Taj proces je spor, ali organski.
Dolazak Rusa, i sve što donose sa sobom: estetiku, lokale, kafiće, entuzijazam za događaje i umetničku saradnju daje gradu novu energiju i otvara prostor za kulturu. Ostaje da vidimo kako će se ovaj entuzijazam dalje razvijati i uticati na kulturnu scenu grada
Dolazak Rusa takođe polako menja kulturu kolekcionarstva. U Rusiji, kupovina umetnosti i prisustvo izložbama deo su društvenog statusa dok u Srbiji kolekcionari ostaju povučeni, a umetnici često nemaju dovoljno vidljivosti. Neki Rusi već kupuju radove lokalnih umetnika, uređuju domove pažljivo biranim slikama i unose novu stabilnost u tržište. Ako se taj trend nastavi, Beograd bi mogao razviti otvoreniju i samouvereniju kolekcionarsku kulturu. Sigurno je ovo veliki pomak u pravom smeru i evidentan je pozitivan uticaj na samopouzdanje domaćih umetnika, koji su dobili pristup novoj, internacionalnoj publici na domaćem terenu.
Zanimljivo je koliko se razlikuje sam odnos prema umetnosti u Srbiji i Rusiji. U Moskvi i Sankt Peterburgu umetnost je deo sistema jasno definisana kroz galerije, sajmove i tržište. U Beogradu je, s druge strane, umetnost i dalje intimna stvar, često povezana s prijateljstvima, improvizacijom i ličnim angažmanom. Taj kontrast između institucionalnog i spontanog postao je most između dve scene: Rusi u Beogradu pronalaze oslobađajuću dozu neformalne kreativnosti, dok lokalni umetnici kroz njih vide kako izgleda ozbiljnije tržište i sistem koji funkcioniše.
Koautori nove gradske estetike
Rusko prisustvo gradu je donelo novu pažnju prema prostoru, detalju i estetici. Rusi u Beogradu nisu samo gosti; oni postaju koautori nove gradske estetike, bogate slojevima umetnosti, dizajna i kreativnih inicijativa. U toj tihoj razmeni grad dobija više od njih, a oni više od grada – prostor za eksperimente, susrete i kreativnost. Kao i svaku promenu, Beogradu je trebalo vreme da je u potpunosti prihvati i ovu novonastalu estetiku učini svojom. Simbioza ruske estetike i beogradskog šarma postala je vidljiva i pristupačna svima.
„Beograd ima svetlu budućnost“, zaključuje Blanar. Dolazak Rusa, i sve što donose sa sobom: estetiku, lokale, kafiće, entuzijazam za događaje i umetničku saradnju daje gradu novu energiju i otvara prostor za kulturu. Ostaje da vidimo kako će se ovaj entuzijazam dalje razvijati i uticati na kulturnu scenu grada. Šta nas očekuje u sledećem koraku integracije naših, sada već odomaćenih, sugrađana iz Rusije? Da li je konačno naša umetnička scena dobila pažnju koju zaslužuje i vetar u leđa za mnoštvo kvalitetnih umetnika, da izađu iz prašnjavih ateljea i smelije dele svoj rad sa širim auditorijumom. Po Blanarovom mišljenju, prostor za napredak postoji i neminovan je, dosta njegovih sunarodnika više ne smatra Beograd „privremenim“ ili „drugim domom“ već svojim novim izabranim domom.
