Svetski poznata performans umetnica Marina Abramović dobila je jednu od najprestižnijih nagrada u oblasti umetnosti Praemium Imperiale, koju dodeljuje Japanska umetnička asocijacija. Ovo priznanje ne samo što potvrđuje njen status jedne od najuticajnijih umetnica savremene ere, već istovremeno predstavlja istorijski trenutak za performans umetnost, koja tek sada dobija puno priznanje na globalnoj sceni visoke kulture i umetnosti.
Praemium Imperiale je nagrada koju je 1989. godine ustanovila Japanska umetnička asocijacija sa sedištem u Tokiju, pod pokroviteljstvom carske porodice, u znak sećanja na princa Takamatsua. Smatra se jednim od najuglednijih umetničkih priznanja, često nazivanim „Nobelovom nagradom za umetnost“. Dodeljuje se u pet kategorija: slikarstvo, skulptura, arhitektura, muzika i pozorište/film, a laureati su u prošlosti bili velikani poput Dejvida Hoknija i Pine Bauš.

Činjenica da je Abramovićeva dobila ovu nagradu u kategoriji skulpture ima simboličnu težinu, ovo je prvi put da je ovakvo priznanje dodeljeno umetnici čiji je primarni medij performans. Žiri je posebno istakao njenu pionirsku upotrebu tela kao sredstva izražavanja i neustrašivog prelaženja granica um–telo u potrazi za suštinom umetnosti. Ovo je jasan signal da je ova forma umetnosti, koja je decenijama bila na marginama tradicionalnih institucija, konačno prepoznata kao ravnopravna u odnosu na klasične discipline.
Globalna ikona
Marina Abramović, rođena u Beogradu 1946. godine, već decenijama redefiniše granice umetničkog izraza. Njeni radovi, poput Ritma 0 (1974), Balkanskog baroka (1997) ili čuvenog The Artist is Present/ Umetnik je prisutan (2010) u Muzeju moderne umetnosti (MoMA) u Njujorku, postali su reference savremene umetnosti. Marina je takođe i dvostruka dobitnica Zlatnog lava na Venecijanskom bijenalu 1997. i 2005. godine.

Ovo važno međunarodno priznanje je kulturni pečat koji pomaže globalnoj afirmaciji umetničkog potencijala Balkana. Marina Abramović je prva umetnica iz regiona koja je dospela do samog vrha u oblasti performansa i konceptualne umetnosti. Ovo je priznanje jednom domaćem stvaralačkom talentu koji je promenio razumevanje performansa koristeći sopstveno telo kao instrument. Istovremeno, dodela nagrade podseća nas da umetnici iz „manjih“ umetničkih zajednica mogu postati globalne ikone, čiji rad ima univerzalni rezon i koji menja paradigmu umetničkog izraza. Kroz ekstremne fizičke i psihološke izazove, ona istražuje teme trajanja, bola, poverenja i granica između umetnika i publike. U tom smislu, ova nagrada nije samo lični trijumf, već i pobeda za čitavu generaciju performans umetnika koji su se dugo borili za institucionalno priznanje. Kritičari ističu da je ovo trenutak kada performans umetnost ulazi u kanon velike istorije umetnosti.
Kako Abramović ističe: „Ovo nije nagrada samo za mene, već za sve one koji veruju da je umetnost živa, da je prisutna i da može da promeni svet.“