za Radar iz Banjaluke
Dok su aktivni i rezervni oficiri Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na terenu pripremali novu objedu Siniše Karana na ponovljenim prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, Milorad Dodik je letio s jednog kraja svijeta na drugi u nadi da će se dovoljno približiti političkoj i diplomatskoj vatri pored koje bi bar malo ugrijao sankcionisane kosti. Vatra je trebalo da otopi i „duboki led“ na koji je stavljen zbog svađâ sa mnogobrojnim međunarodnim „faktorima“, pogotovo sa bivšim američkim ambasadorom u Bosni i Hercegovini, ali i zbog „antiustavnog i antidejtonskog“ djelovanja.
Nakon presude Suda BiH Dodik je bio klinički mrtav: presudom mu je zabranjeno političko djelovanje, a na snazi su bile i američke sankcije koje su se iz prvobitne razbibrige pretvorile u noćnu moru dublju od Dodikovog džepa. Na listi sankcionisanih nije bio samo Dodik, nego njegova uža i šira politička familija, zajedno sa kompletnom mrežom uvezanih kompanija koje su godinama dobijale stotine miliona maraka budžetskih sredstava, najčešće za „softverska rješenja“ i „implementacije novih tehnologija“.
Dodikova diplomatska ofanziva počela je agresivnim lobiranjem koje je trebalo da omogući ukidanje američkih sankcije. Ako ne svima, onda barem njemu i članovima njegove porodice. Ako ne članovima njegove porodice, onda bar samo njemu. Oficiri za vezu na tom zadatku bili su Ana Trišić Babić koja će kasnije avanzovati u vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske i srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović o kojoj se više puta pisalo kao o idealnom Dodikovom nasljedniku na čelu SNSD-a. Prva bitka je bila dobijena: sankcije su skinute svima, pa čak i firmama koje su u međuvremenu ugašene.
Skidanje sankcija je bilo neočekivano: na snazi je bila presuda Suda BiH, Srpsku su čekali prijevremeni izbori za predsjednika i svi su putevi vodili ka šumi u kojoj će SNSD nestati nakon dvadeset godina vladavine i iz koje će izaći „krnja“ Srpska demokratska stranka sa dodatnim „trupcima“ u vidu Liste za pravdu i red i Narodnog fronta. Dodikov osjećaj za politički ritam bio je ponovo savršen – ukidanje sankcija omogućilo mu je nove pregovore sa strancima, prije svega sa Amerikancima, odnosno sa Trampovom administracijom i on je krenuo na „put oko svijeta za 80 dana“.
Na put su, malo drugačijom rutom, ali ka istom cilju, krenule i Ana Trišić Babić i Željka Cvijanović koja se u Vašingtonu srela sa najbližim Trampovim saradnicima, uključujući sekretara za ekonomiju Hauarda Lutnika, kongresmene Klaudiju Teni i Anu Paulinu Lunu, te senatora iz Viskonsina Rona Džonsona. Za to vrijeme, Dodik je otišao u Jerusalim i sastao se sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanijahuom koji ili nije znao da je Dodik u Izrael doputovao kao predsjednik jedne političke stranke ili ne daje mnogo za suverenitet Bosne i Hercegovine. Dodik je potom produžio u Budimpeštu na užinu kod svog starog saveznika Viktora Orbana, a odatle se ukrcao na avion za Vašington.
Dodik je objavio da je tokom Molitvenog doručka razgovarao sa šefom Pentagona Pitom Hegsetom, ali i sa Trampovim bivšim savetnikom za nacionalnu bezbednost Majklom Flinom
Dva su se najsnažnija socijaldemokratska cvijeta u Vašingtonu sastala sa republikancem Endijem Oglesom koji ide u red najodanijih Trampovih saveznika u Kongresu. Uz tercu Ane Trišić Babić prisustvovali su i Molitvenom doručku, a Dodik je objavio da je tokom ovog događaja razgovarao s novim šefom Pentagona Pitom Hegsetom, ali i sa Trampovim bivšim savjetnikom za nacionalnu bezbjednost Majklom Flinom. Bila je to prilika koju Dodik nije propustio: još je jednom ukazao na neodrživost Bosne i Hercegovine, na rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a političko Sarajevo je preimenovao u muslimansko tvrdeći da ono želi ukidanje Srpske.
„Moj glavni cilj je nezavisna Republika Srpska. Taj moj cilj nije nestao i do tog cilja želim doći kroz miran politički proces koristeći međunarodni tajming koji se stvara. Republiku Srpsku će, kada bude proglašena nezavisnost, u roku od nekoliko dana priznati 15 zemalja“, rekao je Dodik i najavio kako će Skupština Republike Srpske u narednom periodu tražiti vraćanje oduzetih nadležnosti, prije svega vojske, granične policije, ali i fiskalne namete koji su joj oduzeti formiranjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Ipak, Dodik je oprezan: on pominje samostalnu i nezavisnu RS, ali ne i otcjepljenje. Kada je najavio novi set parlamentarnih akcija, više puta je ponovio da Srpska može biti nezavisna i samostalna ako joj se i kada joj se vrate dejtonske nadležnosti. Uporno je tvrdio da nije pominjao otcjepljenje, ali bilo je kasno: iz Stejt departmenta saopštili su kako Sjedinjene Države zadržavaju puna ovlašćenja da angažuju niz diplomatskih i drugih alata ukoliko se pojedinci ili subjekti ponovo uključe u destabilizirajuće ili antidejtonske aktivnosti.
Šef Kluba poslanika PDP-a u NSRS-u Igor Crnadak kaže da od najnovijih Dodikovih najava neće biti ničega. On podsjeća da je Narodna skupština Republike Srpske u decembru 2021. godine usvojila zaključke kojima se vraća Vojska Republike Srpske i formiraju Visoki sudski i tužilački savjet i Uprava za indirektno oporezivanje.
Bivši predsednik RS je sklopio ugovor sa izraelsko-kanadskom lobističkom agencijom, a u ovom dokumentu se navodi da je glavni cilj nezavisnost Republike Srpske
Elmedin Konaković
„Prema tome, te izjave su nepotrebne. Ako je Dodik ozbiljan, samo neka Vlada Srpske usvoji te zakone i pošalje ih nazad u Narodnu skupštinu. Već smo čuli šta o tome misli Stejt department, što jasno potvrđuje da će Dodik samo nastaviti da priča. Ako je Dodik ozbiljan, a uvjeren sam da nije i da to neće uraditi, neka sve pošalju u Skupštinu. Neka Vlada usvoji te zakone i uradi ono za šta je parlament već donio odluke“, kaže Crnadak.
Ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković rekao je da je Dodik u septembru prošle godine sklopio ugovor s konsultantskom kućom Dickens&Madson iz Kanade kako bi za njega i njegove interese lobirala kod američke administracije i kod Donalda Trumpa. Konaković je naveo da se u dokumentu, koji je u posjedu Ministarstva spoljnih poslova BiH, jasno navodi koje je sve ciljeve Dodik predočio navedenoj konsultantskoj kući kako bi ih oni mogli zastupati pred administracijom SAD. Vrijednost ugovora je, kako je naveo, četiri miliona dolara.
„Riječ je o izraelsko-kanadskoj agenciji, a u ugovoru se navodi da je glavni cilj nezavisnost Republike Srpske. Ono što takođe zabrinjava jeste i to da se u dokumentu navodi ukidanje institucije visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita. Ugovor predstavlja grubo kršenje svih demokratskih prava, ali prvenstveno počinjenje krivičnih djela, jer je riječ o direktnom udaru na ustavni poredak BiH“, izjavio je Konaković.
Potpisnik ugovora u ime entiteta RS je Mladen Filipović, a njegovo trajanje je dvije godine. U njemu se navodi da se lobiranje treba provoditi prema svim važećim zakonima SAD i da traje dvije godine. Da kroz ovaj dim proleće i neka varnica vidi se i u tekstu koji je objavljen u konzervativnom listu Vašington tajms u kojem se navodi da „Republika Srpska zaslužuje nezavisnost“ zato što je ugrožena od strane muslimana.
Poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Aida Baručija, Sabina Ćudić, Rejhana Dervišević, Jasmin Imamović, Mia Karamehić Abazović, Predrag Kojović, Saša Magazinović, Albin Muslić, Nihad Omerović, Denis Zvizdić i Ermina Salkičević Dizdarević podnijeli su u međuvremenu krivičnu prijavu protiv šefa predstavništva Republike Srpske u Austriji Mladena Filipovića i drugih povezanih osoba koje pozivaju, podstrekavaju ili pripremaju nezavisnost Republike Srpske, a među njima su Milorad Dodik, predsjednik parlamenta Srpske Nenad Stevandić i bivši premijer Radovan Višković.
Dodik pokušava da se ideološki približi Trampovoj politici kroz priču o „zaštiti hrišćanskih vrednosti“, uz istovremeno targetiranje Bošnjaka i muslimana kao navodnih pretnji
Dodik nastavlja sa diplomatskom ofanzivom: najavljuje nove razgovore i nove inicijative. Politički analitičar Tanja Topić kaže da bi težište Dodikove diplomatske ofanzive prije smjestila u Izrael nego u Vašington.
„Upravo su tu uspostavljene veze koje su kasnije otvarale vrata i u Sjedinjenim Američkim Državama. Ne bih ni potcijenila, ali ni precijenila značaj sastanaka u Americi. Istina je vjerovatno negdje na sredini. Međutim, problematične su poruke koje su tom prilikom poslane. Dodik pokušava da se ideološki približi politici Donalda Trampa kroz priču o ’zaštiti hrišćanskih vrijednosti’ uz istovremeno targetiranje Bošnjaka i muslimana kao navodnih prijetnji“, kazala je Tanja Topić.
