Studenti koji su 3. aprila na biciklima krenuli iz Srbije za Strazbur, stigli su večeras oko 20.15 časova u Minhen, gde ih je, na Odeons placu, uz povike okupljenih „pumpaj, pumpaj“ i „ko ne skače, taj je ćaci“, dočekao veliki broj oduševljenih građana iz Minhena i mnogih drugih nemačkih gradova.
U Minhen je danas doputovao i vladika Grigorije, arhiepiskop diseldorfski i mitropolit nemački, koji je organizovao večeru i prenoćište za studente u srpskoj pravoslavnoj crkvi, a ona će im praktično biti „domaćin“ i sutra, sve dok ne napuste Nemačku na putu do njihovog konačnog cilja, Strazbura, u koji bi trebalo da stignu u utorak, 15. aprila.
Vladika Grigorije dočekao je studente u crkvi Svetog Jovana Vladimira u Minhenu, gde je obezbeđena večera, a za većinu učesnika „ture do Strazbura“ i i prenoćište. Njegov govor prenosimo integralno.
„Dragi naši studenti, plemenita omladino naša, danas su s vama i kroz vas dobrota, ljepota i pamet zakoračile preko našeg praga. Vaš dolazak je ovaj grad i ovaj Božji dom učinio saborom požrtvovanosti, plemenitosti i istrajnosti. Stojeći ovdje pred vama, ispovijedam vam da osjećam kao rijetko kada u svom životu tremu, jer vaš podvig i borba obavezuju i podstiču svakog od nas da iz svog bića izvuče ono najbolje, ono što smo već odavno zaboravili ili potisnuli, a to je da budemo, prije svega, bolji i plemenitiji ljudi.
Stojeći ovde pred vama, osećam kao retko kada u svom životu tremu, jer vaš podvig i borba obavezuju i podstiču svakog od nas da iz svog bića izvuče ono najbolje, ono što smo već odavno zaboravili ili potisnuli, a to je da budemo, pre svega, bolji i plemenitiji ljudi
Vi ste, usuđujem se to reći, poput ogledala, jer kuda god prođete u vama se vaš narod ogleda i u tom ogledalu vidi sve ono što je odavno morao, ali nije mogao učiniti ni za sebe, ni za vas. Vidimo u tom odrazu svoje slabosti, kompromise, svoja posrtanja i padove. Ipak, u tom ogledalu, na sreću, naziremo još nešto veoma važno: budućnost koja je već tu, u vama, u vašim djelima, u vašim lijepim i produhovljenim licima, a nadasve u vašoj spremnosti da se žrtvujete za opšte dobro i pravdu, da se žrtvujete za sve nas.
Vi ste savremeni vitezovi i junaci našeg doba koji nas podsjećaju da vrlina još uvijek postoji i da dobrota nije zauvijek utihnula. Zato s radošću kažem: dobro došli u ovaj dom Božji, dobro došli pod ovaj krov, i molim vas da nikad ne zaboravite da su naša vrata uvijek za vas otvorena. Vi ste naša djeca i mi ćemo cijelim svojim bićem čuvati i braniti – kada god to ustreba – vas i vaše plemenite ideale i ciljeve.
Zato svima koji treba to da čuju kažem: ko udari na vas, ne udara samo na ono najbolje u našem narodu, nego udara i na samog Hrista, koji se uvijek poistovjećivao s ,,malima”, s onima kojima su učinjene nepravda i zlo. A vama kažem: dobro došli, nade naše, i bolje našli nas kojima vraćate život i ljudskost, neprestano nas opominjući šta znače plemenitost, časnost i dostojanstvo. Tu istu plemenitost i ljudskost koju pokazujete sve vrijeme vaše požrtvovane borbe uspjeli ste da probudite i u svom narodu, koji vas s radošću i nesebičnim gostoljubljem dočekuje na vašem putu.
U grudima našeg naroda su se, kao posledica sveopšteg duhoklonuća i letargije, suze odavno skamenile. Vi ste ih u nama uspeli ponovo pokrenuti, otvoriti naša srca, probuditi u nama samilost i plemenitost. I beskrajno vam hvala na tome. Hvala vam na tome što ste učinili da ponovo osećamo ponos što pripadamo ovom narodu
Sutra proslavljamo Lazarevu subotu, dan kada se Hristos, između ostalog, zaplakao na Lazarevim grobom, saosjećajući s patnjom Lazareve porodice i prijatelja. Pokazao nam je time Sin Božji da suze nisu slabost, već znak ljudskosti i naše sposobnosti da osjetimo tuđu patnju. U grudima našeg naroda su se, kao posljedica sveopšteg duhoklonuća i letargije, suze odavno skamenile. Vi ste ih u nama uspjeli ponovo pokrenuti, otvoriti naša srca, probuditi u nama samilost i plemenitost. I beskrajno vam hvala na tome. Hvala vam na tome što ste učinili da ponovo osjećamo ponos što pripadamo ovom narodu.
Na kraju, molim vas samo jedno: ostanite autentični i vjerni sebi, i nikada i ni za šta, ni za kakva prolazna blaga i časti ovoga svijeta, to nemojte mijenjati. Moj blagoslov i molitva biće, ma gdje se nalazili, uvijek s vama: neka vas dobri Gospod zaštiti, ljudi dobre volje neka vas brane, a tuđa zloba, zavist i mržnja da vas nikada ne okrznu! Amin!“, rekao je Grigorije studentima.
Vladika Grigorije nedavno je, u autorskom tekstu za Radar, uz sve pohvale na račun mlade generacije, istakao da bi, ako želi da studenti ostanu u svojoj zemlji, i narod u Srbiji morao da se promeni nabolje.
„Ta promena mora biti korenita, jer u suprotnom bi se moglo desiti da ti mladi ljudi, ipak, odu dalje, u svet i da svoju pamet i energiju stave na raspolaganje onima koji će ih možda bolje ceniti. Srbija je protekla četiri meseca postala zemlja izraženih suprotnosti između vrlo opipljivog dobra i jednako opipljivog zla. Dobro i zlo postoje zajedno u svetu, ali njihova sinteza nije moguća. Dobro, ipak, ima jednu moć koju ne smijemo potceniti, ono ima snagu da, kad-tad, nadjača i nadglasa zlo. Pod reflektorima studentskog delovanja, sve zlo, kal i mulj u našoj zemlji izbili su na površinu. Studenti su postali potpuni kontrast i antipod ne samo zlu i trenutnim društvenim i političkim prilikama u Srbiji, već i u čitavom svetu. Oni su kao cvet raskošne lepote izrastao usred pustinje. Od cveta naše mladosti ne bismo ipak smeli očekivati da svojom pojavom popravi sve ono što smo mi dužni da popravimo i da učinimo“, zaključuje Grigorije u autorskom tekstu za Radar.
