Piše: Stefan Gojković, predsednik Asocijacije sudijskih pomoćnika
Dok čekate presudu, verovatno zamišljate sudiju kako pažljivo piše svaku reč. Međutim, iza tih „papira“ koji utiču na ljudske sudbine, često stoje oni koje javnost ne vidi – sudijski pomoćnici. Oni su kičma srpskog pravosuđa. To nisu službenici koji „udaraju pečat“, već vrhunski školovani pravnici sa pravosudnim ispitom. Bez njihovog znanja i danonoćnog rada, građani bi još duže čekali na ostvarivanje svojih prava.
Sudija se ne postaje preko noći
Većina njih je svoj put počela volontiranjem, odnosno radom za „nula dinara“, kako bi stekli znanje na samom izvoru prava. Danas, oni obavljaju posao suštinski sličan sudijskom, ali za ponižavajuće manju platu. Iz njihovih redova dolazi najveći broj budućih sudija. Računica je prosta: bez sudijskih pomoćnika, sutra nećemo imati ni sudije.
Porazni brojevi: Ispod svakog proseka
Položaj ovih ljudi je ponižavajući. Iako nose sistem na leđima, početna plata sudijskog pomoćnika u decembru 2025. godine bila je čak 36.000 dinara niža od republičkog proseka. Kako motivisati mladog, posvećenog pravnika da ostane u sudu, kada na tržištu za svoj trud može dobiti mnogo više novca? Pravosuđe se na taj način pretvara u prolaznu stanicu, a odliv stručnog kadra postaje tiha katastrofa.
Život „na određeno“
Od oko 1.700 sudijskih pomoćnika u Srbiji, svaki četvrti radi na određeno vreme. To znači godine, nekad i decenije, života u neizvesnosti. Bez prava na stabilnu budućnost, bez rešenog stambenog pitanja, napredovanja koja se čekaju večno. Dok se talas odlaska velikog broja sudija u penziju nezadrživo približava, ne možemo se praviti da problem ne postoji.
Ko će sutra da nam sudi?
Ovo više nije pitanje za stručne rasprave. Ovo je pitanje opstanka pravne države. Ako nastavimo da tretiramo najškolovanije ljude kao jeftinu radnu snagu, sutra nas neće dočekati „efikasno pravosuđe“, već prazne sudnice.
Ne tražimo privilegije, već dostojanstvo. Tražimo da se ukine volontiranje koje ponižava profesiju, da plate ne budu socijalna pomoć za stručan kadar sudova i da se prekine sa višegodišnjim držanjem ljudi „na čekanju“.
Ako se odmah ne unapredi položaj sudijskih pomoćnika, odgovor na pitanje „Ko će sutra da nam sudi?“ biće porazan: neće imati ko. A bez sudija, pravo na pravdu za običnog građanina postaje samo mrtvo slovo na papiru.
