Publicitet koji je u javnosti dobila smena Marka Parezanovića, jednog od najuticajnijih načelnika Bezbednosno-informativne agencije, ali i sled događaja koji joj je prethodio, ukazuju mnogo više na planirani i dogovoreni scenosled, nego na iznenadne oštre rezove režima u BIA, ističu upućeni izvori Radara.
Podsetimo, Parezanović je prošle nedelje smenjen sa mesta šefa operative BIA i postavljen za savetnika direktora BIA (sa mnogo manjim ovlašćenjima), o čemu su, što nikako nije običaj, izvestili i režimski paramediji. Tom prilikom, njegov naslednik Nikola Vasiljević, nekadašnji načelnik Novosadskog centra BIA, savetnik za bezbednost Miloša Vučevića, portretisan je kao spasilac u koga sve iskrene patriote imaju poverenja.
Sa druge strane, za Parezanovića se, pored odnosa velikog poverenja sa predsednikom Republike, često vezivala bliskost sa ruskim službama bezbednosti, koja danas u vreme takođe planirane eskalacije krize sa ruskim vlasništvom u NIS zvuči kao anatema. Podsetimo, nedavno je u Beogradu uhapšen, ali ubrzo i pušten na slobodu, ruski obaveštajac Vjačeslav Kalinjin, o čemu je Radar pisao, a što dodatno ukazuje na to da vlast u Beogradu, iako egzistencijalno strepi od besa Kremlja, istovremeno brižljivo planira svoje distanciranje od ekonomske i političke Rusije.
Parezanovićevu mnogo puta isticanu rusofiliju izvori Radara ocenjuju kao autentičnu, dok u isto vreme ističu da nikako ne treba potceniti njegovu pragmatičnost, ambiciju i sposobnost da proceni razvoj situacije, te da je njegova „smena“ zapravo dogovoreno povlačenje na manje istaknutu poziciju. Sagovornici Radara ukazuju da Parezanović, kao iskusan čovek, vidi u kom pravcu se stvari razvijaju i želi da za sebe načini neku odstupnicu, za doba posle SNS, odnosno da u vremenima koja dolaze ne bude među isturenim lojalistima, od kojih će režim potencijalno zahtevati mnogo toga, najčešće zakonski kažnjivog.
Iako je godinama važio za Vučićevog čoveka u BIA, ne pominjući ga po imenu, predsednik Republike je optužio njegovu upravu u BIA da se ne angažuje dovoljno, ali i da možda podržava opozicione snage, što je zvučalo više kao najava nego upozorenje. Dodatno, moguće je da iako se režim mnogo puta oslanjao na iskustvo i veštine Marka Parezanovića, nelagodu u taj odnos unosi činjenica da nekadašnji načelnik operative i Beogradskog centra BIA pored ozbiljnog iskustva u operativnom radu poseduje i veštinu komunikacije sa političarima i strankama, sa jedne i sa druge strane vlasti. Tako dok se njegovi počeci rada u Bezbednosno-informativnoj agenciji vezuju za SPS, odnosno preporuke Dušana Bajatovića i Tome File, Marko Parezanović je do prominencije došao u vreme vladavine DS, da bi potom, prevazilazeći taj veliki jaz, postao čovek od velikog poverenja Aleksandra Vučića. To ga je doskora činilo čovekom za sva vremena, pokazaće se – osim za ona koja su upravo pred nama. U njima, Parezanovićev ostanak na načelničkoj poziciji u BIA ne odgovara ni Oskaru, ni Markusu.
