Izmenama i dopunama Zakona o Vojsci Srbije zaokružuje se lična težnja, a pogotovo težnja saradnika mu iz stranke i poltronskih struktura iz vlasti, da Aleksandar Vučić postane „vrhovni komandant svega i svačega“, a nastup ministra odbrane Bratislava Gašića i neubedljivo objašnjenje izmena su to dokazali i potpuno ogolili.
Gašić je čitao odredbe iz Ustava Srbije iz 2006. godine, pa Zakona o vojsci iz 2007, i tu se tek zapetljao, jer oni koji su mu pisali govor nisu otišli dalje od birokratskih formulacija, koje su ga „zapetljale“. Pa on tako nehotice pročita odredbe Ustava i zakona, gde ne postoji pojam „vrhovni komandant“ i kaže kako je opozicija to izmislila, „previđajući“, pritom, da se na svim vojnim vežbama i svečanostima, paradama, oficiri koji to predvode, predaju raport koji počinje „gospodine predsedniče Republike i vrhovni komandante Vojske Srbije“. Istina, za vreme Gašićevog prvog mandata na mestu ministra odbrane, takvog obraćanja nije bilo, ali onda je na scenu stupio drugi ministar Aleksandar Vulin, ideološki tvorac srpskog sveta i „pevač sa derneka na Manjači“, koji je odlučio da je Vučić „vrhovni komandant“. Pa počeo da ga tako oslovljava i naređivao generalima da ga tako nazivaju.

Statisti i ego
Vučiću ne da to nije smetalo, nego je pothranjivalo njegov ego, pa je prihvatio i Vulinovo oslovljavanje sa „vrhovni komandant oružanih snaga“. Kakav Ustav, kakvi zakoni. Vučić kao predsednik Srbije nema nikakve ingerencije nad MUP i BIA, ali mu redovno predaju raporte na svim svečanostima. Premijere, sve bivše i aktuelnog Đuru Macuta, niko ne „zarezuje“, oni su tu samo marionete, koje ni sami ne znaju kako su došle na to mesto.
Aleksandar Vulin, ideološki tvorac Srpskog sveta, odlučio je da je Vučić „vrhovni komandant“. Pa je počeo da ga tako oslovljava i naređivao generalima da ga i oni tako nazivaju
Po Ustavu, nadležnost nad radom policije i BIA ima premijer. Može li iko da zamisli da Macut drži konferenciju za novinare o postupanju pripadnika MUP i BIA. On čovek stoji u drugom, trećem redu, kad su takva događanja. To je ujedno i dokaz koliko se vraćamo u devedesete. Macut je sad kao nekad Zoran Lilić ili Milan Milutinović, oni su formalno bili na značajnijoj funkciji od Slobodana Miloševića, ali se ni za šta nisu pitali.

Koliko god se Gašić na sednici skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove trudio da opravda izmenu zakona, stvarnost ga demantuje – zakonom se Vučić kao civil i ministar odbrane, isto civil, ovlašćuju da rade šta hoće i donose naredbe kakve žele. A načelnik Generalštaba je tu otprilike kao „ofinger“ da im te želje ispuni.
Diković i Šabac
Ne tako davno, pre nekoliko godina, kada je Vučić izazivao veštačke krize i slao tenkove na granicu prema Kosovu, načelnik Generalštaba se javljao uživo u program televizije Pink, a predsednik države izjavljivao kako je on to naredio. Tri-četiri takve „akcije“, potpuno besmislene, dovele su do toga da je veći broj vojnika po ugovoru odlazio iz službe, ali i oficira i podoficira.
Može li iko da zamisli da Macut drži konferenciju za novinare o postupanju pripadnika MUP i BIA
Gašić se na sednici Odbora u ponedeljak osvrnuo i na navodno izrugivanje sa bivšim načelnikom Generalštaba Ljubišom Dikovićem, tokom poplava u maju 2014, kada mu je tada premijer Vučić, potpuno protivzakonito naredio: „Dikoviću – Šabac! Ako Šabac padne – znaš šta ti je činiti“. Sveo je načelnika Generalštaba na komandira čete ili komandanta bataljona. Može li neko zamisliti da sad takvo nešto naredi Macut? Pa on verovatno nije razgovarao sa direktorom policije, za kojeg je nadležan. Jer direktor policije polaže račune nenadležnom Vučiću.
Vučić je ovim izmenama Zakona o odbrani zaokružio svoj „trijumvirat“ – pod kontrolu je stavio policiju, tužilaštvo i vojsku!
