„Ne mrzim ja ljudska bića, mrzi ih zver u meni, ono što ne mogu da kontrolišem“, priznaje čudovište iz stripa Betmen: Pun mesec, u kojem se istražuje šta se događa kada se tamna strana Gotama probudi unutar samog njegovog čuvara.
Prvobitna ideja Rodnija Barnsa, scenariste nominovanog za Ajznerovu nagradu, bila je da Betmena suoči sa vampirima. Priča bi započela u Gotamu, a završila se u močvarama Luizijane. Međutim, pošto se mračni vitez već mnogo puta susretao s krvopijama, odluka da mu se suprotstavi vukodlak pokazala se kao svežije i efektnije rešenje.
Ispod sveg tog bola, tuge i osećaja gubitka, kojima je Brus Vejn neprekidno preplavljen nakon smrti roditelja, stoji gnev. Bes kome je potreban kiseonik da bi se rasplamsao. Upravo ona emocija koja pokreće i vukodlake. Tako dlakavi monstrum nadljudske snage postaje samo povod da se Betmen suoči sa čak dva protivnika, sopstvenim gnevom i predrasudama.
„Kriv sam“, kaže Brus Vejn na početku stripa. „Sve što nauka ne može da objasni je budalaština.“ Upravo će takve „budalaštine“ biti njegova jedina nada za izlečenje kada i sam postane zaražen virusom likantropije.
Izbor sporednih junaka signalizira potrebu da se ova avantura distancira od klasičnijih detektivskih priča i približi gotskom hororu. Betmenovi saveznici postaju Zatana Zatara, jedna od najmoćnijih čarobnica u DC univerzumu, Džon Konstantin, vazda sklon opštenju sa demonskim silama, i, kao predstavnik onog racionalnog, doktor Kirk Langstrom, naučnik koji ima običaj da se pretvara u čudovište poznato kao Man-Bat.
Priča prevazilazi okvire horora i postaje studija društva koje samo rađa svoje čudovište. Sveta u kome vukodlak postaje odraz čoveka bez poverenja u institucije i moralne vrednosti. Zver što se slobodno kreće ulicama
Poput Betmena, njegov nominalni protivnik Kristijan Talbot mora da zaroni u sopstveno srce tame kako bi pokušao da se oslobodi užasne kletve punog meseca. Tamo ga, u priči o ratnim zločinima, čeka najgore zlo čiji koreni nisu u nadnaravnom, već u onome ljudskom, sugerišući da prava zver ne dolazi iz magičnih kletvi i ugriza čudovišta, već iz društvenih i istorijskih okolnosti.
I drugi socijalni komentari, koji osvetljavaju stanje američkog društva, prožimaju čitavu priču. Monstrum utočište pronalazi u Poterovom skrovištu, koje je „kao sirotinjska četvrt, samo gore“, gde među odbačenima nalazi privremeni mir. Različiti likovi tokom čitave priče sugerišu kako Brus Vejn ima previše novca, a ne radi ništa korisno sa njim, a u jednom trenutku on uspeva da gotovo sve saveznike u priči okupi da volontiraju u narodnoj kuhinji, čime razrešava unutrašnji konflikt da li se zaista bori protiv zla, ili samo održava postojeći poredak. Gotovo istovetno rešenje je primenio kralj T’čala u filmu Crni Panter koji je svojoj siromašnijoj braći kao rešenje ponudio – društveni centar. U tom kontekstu čitava priča prevazilazi okvire horora i postaje studija društva koje samo rađa svoje čudovište. Sveta u kome vukodlak postaje odraz čoveka koji je izgubio poverenje u institucije i moralne vrednosti, zver koja se slobodno kreće ulicama. A, možda, scenarista samo koristi priliku da se naruga savremenom moralizmu „internet ratnika“ sa društvenih mreža, pa se iz replika nazire ironija, a ne samo kritika.
Kao i u naraciji, i u vizuelnom sloju stripa dominira tamna, zasićena emocija. Crtač i kolorista Stevan Subić, koji je već osvojio američku publiku radom na serijalu Zagonetač: Godina prva, ovde dostiže punu umetničku zrelost. Ne čudi stoga što su njegov rad kritičari proglasili „novim zlatnim standardomza vukodlake u stripu“. Stranice ovog izdanja prevazilaze ilustraciju i pretvaraju se u slike, pune senki, teških poteza i dubokih tamnih tonova, u kojima svetlost jedva diše. Najfascinantnije su scene borbi između Betmena i vukodlaka, gde svaka figura, kao u nekom halucinantnom snu, izgleda kao da je izvedena iz magle i krvi, što tera čitaoca da se zapita gde prestaje čovek, a počinje čudovište.
Kritičari ističu da Subićev crtež ima „filmsku energiju“ i „gustu atmosferu“ koja „ne ilustruje tekst, već ga pretvara u noćnu moru“.
Originalno izdanje mini-serijala Betmen: Pun mesec objavljeno je u okviru edicije DC Black Label, poznate po eksperimentalnim i umetnički slobodnim naslovima. Posebna atrakcija ovog stripa su specijalne korice koje svetle u mraku, a isto vizuelno rešenje donosi i domaće izdanje Čarobne knjige, objavljeno 2025. godine u prevodu Nikole Dragomirovića. Strip je u tvrdom povezu i okuplja sva četiri originalna broja američke edicije.
Betmen: Pun mesec potvrđuje da Gotam i dalje može biti ogledalo savremenog čoveka. Barns i Subić koriste mit o vukodlaku da istraže granicu između razuma i nagona, nauke i sujeverja, društva i instinkta.
