A šta to njima pripada? Tuđi novac? Neka kao i svi drugi ponude svoju robu i usluge na slobodnom tržištu pa kako koji….
Svašta sa vama. A šta će biti onda sa decom i unucima istaknutih kulturno-umetničkih činbenika i društveno-političkih radnika?
Ni u jednoj civilizovanoj zemlji na ovoj planeti visoka kultura nije na slobodnom tržištu. Ne pričajte o temi o kojoj očigledno ništa ne znate.
Visoka kultura? U Srbiji? Danas?
Jeste u Americi.
Nije. Vrlo se varate. Gradovi, posebno veliki, enormno ulažu u mlade umetnike. To nije na nivou države, kao u Evropi, ali svaki grad ima poseban program za mlade umetnike i podržava ih na svakom koraku. Da nije tako, ne bi imali umetnost. U Americi je umetnost roba koja se dobro prodaje u svetu, tako da oni znaju da ulažu u profitabilnu stvar. Samo u Srbiji ljudi misle da je umetnost luksuz, od umetnosti mnogo zemalja veoma dobro zarađuje.
Dobar tekst, bazičan u konstataciji nepostojećeg finansiranja kulture u Srbiji i takav će poslužiti za dalja promišljanja mladih ljudi kako zakoračiti u budućnost. Mladi ljudi, samo napred nezaustavljivo!
Međutim frapiran sam pojedinim komentarima ispod teksta koji kao da pljuju u lice autorima teksta i kažu: vaše vreme nikad neće doći. Pa vi, autori komentara [Samo da primetim, Fadil, De Jure Dušan, Jr, Vesna] upljuvaste se da posredujete koju poentu? Da studenti instrumentalizuju odsustvo finansiranja kulture u političke svrhe? Da studenti ne znaju šta su kulturne vrednosti? Da ovo nije država za studentsku populaciju? Vi ste, ko god da ste, oličenje upravo ovakvog odusustva suvisle kulturne politike kakvu vidimo poslednjih petnaestak godina u Srbiji. Vi ste oličenje poraza kulture jednog naroda.
Ali ne više. Vaše vreme je prošlo. Sada je vreme da se preispitaju kulturni standardi ove države i da se uspostave kriterijumi vrednosti duha, ne vrednosti bezvrednosti. Hasta la vista, baby!
Za pocetak, pumpanje nije kulturno.
A šta je to njima uzeto pa im sada treba vratiti?
Ево нама на реду још једног срцепарајућег памфлета са јасном политичком једноумном позадином.
Неко у доконости, додирнуо један део политичког програма, па решио да да́ и изнесе своја шкрабања без икаквих јасних и на чињеницама заснованим запажањима. Питао сам се, о чемо је овде реч? Да ли је ово сувопарни текст неког младог острашћеног
новопионира са неписменим лутањем и са петокраком на глави, из илегалних пленумских ћелија пише своје прве партијске задатке за „духовнике‟ својих зборова.
И, изгледа да је то, управо то! Ево, време ми прође слушајући разне, као културне знатижељнике и борбенике, острашћенике „независне‟ сцене са спонзорисаним глупачким пројекатим, са још тупавијим концептуалним порукама у виду паковања деструктивне политике у квазиуметничке перформансе: у позориштима, ликовним изложбама, разним ритуално-политичким перформансима, филмовима итд. И сви љути од реда, истог карактера, већ тридесет година причају исту причу, како је култура угрожена од стране државе Србије. А успут, њихова дела вреде и опстају као најтупљи новинарски чланак- један дан! Ето, колико живе њихове узвишене и инфлаторне цитирајуће духовне творевине. Ти лични незадовољаници, по правилу, увек спонзорисани од невладиних страних фондација, које стварају искомплексиране уметничке личности и, од тих незадовољника, критичну масу „бесних праведника“, која тотално необјективно читају културну сцену Србије. Да додам, и уз пут би анархијом мењали устројство државе Србије. Свим тим културним радницима и већина креативца у покушају, не смета, без икаквих стручних критеријума, уписивање огромног броја студената на уметничким факултетима, што приватних што државних, стварајући лажну илузију и потпуну инфлацију диплома свршених уметника – који, такви, већина без талента, постају самонезадовољни „бесни праведници“ овог друштва у раљама специјалног невладиног сектора. Ето, то су, нажалост, и по њих и по нас, они који хоће да им вратимо оно што им припада. То, и за најразвијене земље је енормно бацање пара! Мали је број раскошних креативаца, они стварају културу, све остало су корисници.
Maliciozan komentar, De Jure Dušane. Veoma.
I to baš sada – u vremenu kada se čak i oni čiji je posao da se bore za kulturu (na primer Ministarstvo) aktivno trude da je suzbiju. A kultura je temelj svakog društva. Apsolutni temelj. To je način na koji se jedna zemlja kultiviše – upravo odatle potiče reč „kultura“.
Taj prvobitni smisao je kasnije proširen na različite oblasti: tradicionalne, moderne i savremene.
Ali ti, De Jure Dušane, tu kulturu jednostavno nemaš u sebi. Jer za tebe je kultura neki usamljeni pojedinac koji živi i stvara u pustinji, bez ičega i ikoga – koji „pravi nešto iz ničega“.
E pa, nećeš više lupetati!
Zato me sada pažljivo saslušaj.
Idi u Firencu.
Vidi renesansnu arhitekturu. Uđi u crkve. Sedi u biblioteku i čitaj Dantea, čiji je jezik postao osnova savremenog italijanskog. Kupi kartu dan unapred za Ufici galeriju. Uđi i pogledaj dela Leonarda, Mikelanđela i Rafaela – i konačno shvati da je to sve lokalna umetnost, nastala u jednom gradu: Firenci.
U društvu koje je bilo problematično, ali istovremeno i izuzetno produktivno. Društvu koje je podržavalo i cenilo umetnost, i zbog toga je ta umetnost promenila ne samo estetski izgled Firence, već i način na koji cela jedna nacija razume ideale lepote, proporcije i skladnosti. A posle i cela moderna civilizacija je gledala i dalje gleda u to kulturu kao jednu od velikih. E zato je umetnost važna.
Jer ako čuvaš svoju kulturu i finansiraš kontinuitet umetnika – imaš i sve ostalo. Ako imaš kontinuitet – imaš sistem, i zatim i sve ostalo. A ako to nemaš – onda nemaš ni način da vidiš šta je važno, a šta banalno.
Petru
Имао сам среће да све што сте навели као део културне баштине видим, и на Истоку и на Западу. Све потиче од великих наруџби државе Ватикан, великих инквизитора, моћних феуда или краљевства. Једном речју, будући основ за државе, и то све од реда
ће бити колонијалне силе и тоталитарни системи. Генијални уметници су били плаћени да та суровост не буде виђена, већ само слављена као лепота. Мој драги Петре, иза заказане лепоте крије се суровост наручиоца. Када се знање и лепота уметника купује у име узвишености, то сигурно смрди сумњом! Држава Србија не сме да плаћа „заказану уметност” и умишљене бесне уметнике праведнике! Држава мора да подржи вредности слободе креативног стварања и кретања свакога ко поштује вредности у култури – ако се не виде, осећају се!
Ali da si ih i doživeo? A da si ih zaista doživeo, nikada, ali nikada ne bi pisao takve komentare protiv umetnika.
Svaka umetnost ima svoj kontekst. Stvarala se u Parizu početkom 20. veka, u krugovima umetnika koji su razmenjivali iskustva i zajedno gradili nešto novo – nešto što se nikada ranije nije dogodilo u tom obliku. Stvaralo se i u Moskvi, u isto vreme. I ne, nije tamo bio samo Tatlin, već i mnoge njegove kolege, sve dok im totalitarni sistem nije zabranio da stvaraju umetnost kakvu žele. U nečem manje efikasnom, ali podjednako opasnom obliku, to danas radi i SNS u Srbiji.
Ali ne vredi. Jer ti, De Jure Dušane, ne vodiš borbu protiv ideja, već protiv ljudi koji ti nisu dragi. Ti, međutim, i dalje veruješ da umetnost može da nastane ni iz čega. A ne može. Sve ima svoju cenu i to ne samo materijalnu. Cena toga da nemaš sistem finansiranja umetnosti i kulture na duge staze jeste gubitak kontinuiteta jedne zemlje. I to ne samo u kulturi.
Tragedija tvog načina razmišljanja nije samo u tome što oduzimaš dostojanstvo onima koji stvaraju, već u tome što duboko ne razumeš šta umetnicima zaista treba da bi ostvarili svoj potencijal. Ne krivim te, ali to je istina.
Staviti Leonarda u isti kontekst sa kolonijalizmom i eksploatacijom je apsurdno. Ono što je on dao svetu jeste upravo suprotnost tome. On je rizikovao svoj život da bi radio ono u šta veruje, da bi kroz posmatranje i znanje oblikovao viziju sveta koju tadašnji sistemi vlasti nisu hteli da priznaju. To ti je kao da kažeš da je Jimi Hendrix proizvod američkog imperijalizma – samo zato što je bio Amerikanac. A znaš i sam da to ne pije vodu. Nema osnove.
Ali ne vredi. Poenta je jednostavna: umetnost nije usamljeni pojedinac zatvoren u ateljeu. Da bi umetnost postojala i razvijala se, potrebni su osmišljeni, slobodni i makar delimično usklađeni KULTURNI odnosi u životu jedne zemlje. Potreban je društveni dogovor. A to je – Ustav.
Mislite li da De Jure Dušan može da shvati išta od ovog što ste napisali? Apsolutno ne može. Ima tih malih kompleksaških mozgova koji se momentalno obrušuju na sve što ima veze sa umetnošću, nepogrešivo osećajući da je to svet u koji oni ne mogu da prodru jer za to nemaju kapacitet. Ne vide. Ne čuju. Naprosto nemaju tu sposobnost. Ali za razliku od drugih koji takođe nemaju tu sposobnost, a koji su, naprotiv, spremni da uče, nauče, da imaju bar malčice poštovanja prema onima koji to VIDE, ČUJU, RAZUMEJU, ove male kompleksaške mozgove strahovito nervira što njima to izmiče, što je to nešto IZNAD njih, nešto čemu oni ne mogu da naude, da obuhvate, da kontrolišu. Mali kompleksaški mozgovi.
Ani
Култура је и, како се односите према саговорнику неистомишљенику! Култура је и, да ли забрањује те непистомишљенику да пређе улицу?! Култура је и поштовање закона и правила једне заједнице! Давно нисте спремали кућу, очистите огледало!
Prema sagovorniku, bilo da mi je istomišljenik ili neistomišljenik, odnosnim se onako kako zaslužuje. Sledeći put kada pomislite da napišete komentar kao onaj gore, razmislite da li time saučestvujete u upropaštavanju nečijeg života. Ne mog, ako ste to pomislili, ali nekih mladih ljudi od kojih su neki možda i budući genijalni umetnici, koji će možda otići odavde jer im ova zemlja ništa ne daje. Nedopustivo je da sebi dajete to pravo. Ne zaslužujete nikakvu „kulturu“ u ophođenju, ostavite se tog malograđanskog tumačenja kulture, to kod mene ne prolazi.
Kultura i poštovanje zakona je i da ne proganjaš i maltretiša i ubijaš političke istomišljenike, zar ne?!
Kultura i poštovanje zakona je da najgori vladaju i u isto vreme kradu, otimaju, lažu i uništavaju sve što dotaknu dok stručni, časni i pristojni ljudi ne smeju da žive?! Kultura i poštovanje zakona je da tvoji prete mojoj deci i meni da će nas zaklat,i jer ne podržavamo ovo zlo i ne želimo da se priključimo tome…jer je najveće zlo u istoriji ovog naroda… A ti mu „ponosno“ daješ podršku….pa daaa…kultura i poštovanje zakona je samo ono što ti i tvoji pajtosi kažete da jeste!!!
Nije valjda da drugovi studenti kukaju na „ideološko-politički karakter“ i kmeče za otetim novcem slobodnih ljudi!? Šokiran sam… E zbog takvih stvari nijedan normalan Srbin niti bilo ko drugi ne treba da ih podrži.
Potpuno ukinuti zlo javnog finansiranja umetnosti.
Pripada im mesto rada.
Potrebno je više razumijevanja i dijaloga, a ne stvaranje tenzija ovakvim tekstovima.
Dijalog sa bahatim, licemernim, nemoralnim, kriminalnim… ? Nažalost, tu nema dijaloga, i vi to znate ( ili ste sa njima, i takvi ste, prijatan vam sendvič)
Kultura jeste važna, ali je potrebna saradnja, a ne pravljenje haosa kroz nerelevantne optužbe.
Šta tačno je nerelvantna optužba?
Umetnika ima u svim strankama i pripadaju svim slojevima društva i nemojte ih svojatati jer umenost je široka i pripada svima.
Bravo deco. Bravo. Onoliko koliko ulažete u kulturu toliko će vam zemlja biti prepoznatljiva. Ali ovoj vlasti je upravo cilj da ugazi kulturu, prvo zato što oni ne razumeju njen značaj, a drugo zato što nju konzumiraju misleći ljudi, koji ovoj zemlji ne trebaju.
A šta to njima pripada? Tuđi novac? Neka kao i svi drugi ponude svoju robu i usluge na slobodnom tržištu pa kako koji….
Svašta sa vama. A šta će biti onda sa decom i unucima istaknutih kulturno-umetničkih činbenika i društveno-političkih radnika?
Ni u jednoj civilizovanoj zemlji na ovoj planeti visoka kultura nije na slobodnom tržištu. Ne pričajte o temi o kojoj očigledno ništa ne znate.
Visoka kultura? U Srbiji? Danas?
Jeste u Americi.
Nije. Vrlo se varate. Gradovi, posebno veliki, enormno ulažu u mlade umetnike. To nije na nivou države, kao u Evropi, ali svaki grad ima poseban program za mlade umetnike i podržava ih na svakom koraku. Da nije tako, ne bi imali umetnost. U Americi je umetnost roba koja se dobro prodaje u svetu, tako da oni znaju da ulažu u profitabilnu stvar. Samo u Srbiji ljudi misle da je umetnost luksuz, od umetnosti mnogo zemalja veoma dobro zarađuje.
Dobar tekst, bazičan u konstataciji nepostojećeg finansiranja kulture u Srbiji i takav će poslužiti za dalja promišljanja mladih ljudi kako zakoračiti u budućnost. Mladi ljudi, samo napred nezaustavljivo!
Međutim frapiran sam pojedinim komentarima ispod teksta koji kao da pljuju u lice autorima teksta i kažu: vaše vreme nikad neće doći. Pa vi, autori komentara [Samo da primetim, Fadil, De Jure Dušan, Jr, Vesna] upljuvaste se da posredujete koju poentu? Da studenti instrumentalizuju odsustvo finansiranja kulture u političke svrhe? Da studenti ne znaju šta su kulturne vrednosti? Da ovo nije država za studentsku populaciju? Vi ste, ko god da ste, oličenje upravo ovakvog odusustva suvisle kulturne politike kakvu vidimo poslednjih petnaestak godina u Srbiji. Vi ste oličenje poraza kulture jednog naroda.
Ali ne više. Vaše vreme je prošlo. Sada je vreme da se preispitaju kulturni standardi ove države i da se uspostave kriterijumi vrednosti duha, ne vrednosti bezvrednosti. Hasta la vista, baby!
Za pocetak, pumpanje nije kulturno.
A šta je to njima uzeto pa im sada treba vratiti?
Ево нама на реду још једног срцепарајућег памфлета са јасном политичком једноумном позадином.
Неко у доконости, додирнуо један део политичког програма, па решио да да́ и изнесе своја шкрабања без икаквих јасних и на чињеницама заснованим запажањима. Питао сам се, о чемо је овде реч? Да ли је ово сувопарни текст неког младог острашћеног
новопионира са неписменим лутањем и са петокраком на глави, из илегалних пленумских ћелија пише своје прве партијске задатке за „духовнике‟ својих зборова.
И, изгледа да је то, управо то! Ево, време ми прође слушајући разне, као културне знатижељнике и борбенике, острашћенике „независне‟ сцене са спонзорисаним глупачким пројекатим, са још тупавијим концептуалним порукама у виду паковања деструктивне политике у квазиуметничке перформансе: у позориштима, ликовним изложбама, разним ритуално-политичким перформансима, филмовима итд. И сви љути од реда, истог карактера, већ тридесет година причају исту причу, како је култура угрожена од стране државе Србије. А успут, њихова дела вреде и опстају као најтупљи новинарски чланак- један дан! Ето, колико живе њихове узвишене и инфлаторне цитирајуће духовне творевине. Ти лични незадовољаници, по правилу, увек спонзорисани од невладиних страних фондација, које стварају искомплексиране уметничке личности и, од тих незадовољника, критичну масу „бесних праведника“, која тотално необјективно читају културну сцену Србије. Да додам, и уз пут би анархијом мењали устројство државе Србије. Свим тим културним радницима и већина креативца у покушају, не смета, без икаквих стручних критеријума, уписивање огромног броја студената на уметничким факултетима, што приватних што државних, стварајући лажну илузију и потпуну инфлацију диплома свршених уметника – који, такви, већина без талента, постају самонезадовољни „бесни праведници“ овог друштва у раљама специјалног невладиног сектора. Ето, то су, нажалост, и по њих и по нас, они који хоће да им вратимо оно што им припада. То, и за најразвијене земље је енормно бацање пара! Мали је број раскошних креативаца, они стварају културу, све остало су корисници.
Maliciozan komentar, De Jure Dušane. Veoma.
I to baš sada – u vremenu kada se čak i oni čiji je posao da se bore za kulturu (na primer Ministarstvo) aktivno trude da je suzbiju. A kultura je temelj svakog društva. Apsolutni temelj. To je način na koji se jedna zemlja kultiviše – upravo odatle potiče reč „kultura“.
Taj prvobitni smisao je kasnije proširen na različite oblasti: tradicionalne, moderne i savremene.
Ali ti, De Jure Dušane, tu kulturu jednostavno nemaš u sebi. Jer za tebe je kultura neki usamljeni pojedinac koji živi i stvara u pustinji, bez ičega i ikoga – koji „pravi nešto iz ničega“.
E pa, nećeš više lupetati!
Zato me sada pažljivo saslušaj.
Idi u Firencu.
Vidi renesansnu arhitekturu. Uđi u crkve. Sedi u biblioteku i čitaj Dantea, čiji je jezik postao osnova savremenog italijanskog. Kupi kartu dan unapred za Ufici galeriju. Uđi i pogledaj dela Leonarda, Mikelanđela i Rafaela – i konačno shvati da je to sve lokalna umetnost, nastala u jednom gradu: Firenci.
U društvu koje je bilo problematično, ali istovremeno i izuzetno produktivno. Društvu koje je podržavalo i cenilo umetnost, i zbog toga je ta umetnost promenila ne samo estetski izgled Firence, već i način na koji cela jedna nacija razume ideale lepote, proporcije i skladnosti. A posle i cela moderna civilizacija je gledala i dalje gleda u to kulturu kao jednu od velikih. E zato je umetnost važna.
Jer ako čuvaš svoju kulturu i finansiraš kontinuitet umetnika – imaš i sve ostalo. Ako imaš kontinuitet – imaš sistem, i zatim i sve ostalo. A ako to nemaš – onda nemaš ni način da vidiš šta je važno, a šta banalno.
Petru
Имао сам среће да све што сте навели као део културне баштине видим, и на Истоку и на Западу. Све потиче од великих наруџби државе Ватикан, великих инквизитора, моћних феуда или краљевства. Једном речју, будући основ за државе, и то све од реда
ће бити колонијалне силе и тоталитарни системи. Генијални уметници су били плаћени да та суровост не буде виђена, већ само слављена као лепота. Мој драги Петре, иза заказане лепоте крије се суровост наручиоца. Када се знање и лепота уметника купује у име узвишености, то сигурно смрди сумњом! Држава Србија не сме да плаћа „заказану уметност” и умишљене бесне уметнике праведнике! Држава мора да подржи вредности слободе креативног стварања и кретања свакога ко поштује вредности у култури – ако се не виде, осећају се!
Ali da si ih i doživeo? A da si ih zaista doživeo, nikada, ali nikada ne bi pisao takve komentare protiv umetnika.
Svaka umetnost ima svoj kontekst. Stvarala se u Parizu početkom 20. veka, u krugovima umetnika koji su razmenjivali iskustva i zajedno gradili nešto novo – nešto što se nikada ranije nije dogodilo u tom obliku. Stvaralo se i u Moskvi, u isto vreme. I ne, nije tamo bio samo Tatlin, već i mnoge njegove kolege, sve dok im totalitarni sistem nije zabranio da stvaraju umetnost kakvu žele. U nečem manje efikasnom, ali podjednako opasnom obliku, to danas radi i SNS u Srbiji.
Ali ne vredi. Jer ti, De Jure Dušane, ne vodiš borbu protiv ideja, već protiv ljudi koji ti nisu dragi. Ti, međutim, i dalje veruješ da umetnost može da nastane ni iz čega. A ne može. Sve ima svoju cenu i to ne samo materijalnu. Cena toga da nemaš sistem finansiranja umetnosti i kulture na duge staze jeste gubitak kontinuiteta jedne zemlje. I to ne samo u kulturi.
Tragedija tvog načina razmišljanja nije samo u tome što oduzimaš dostojanstvo onima koji stvaraju, već u tome što duboko ne razumeš šta umetnicima zaista treba da bi ostvarili svoj potencijal. Ne krivim te, ali to je istina.
Staviti Leonarda u isti kontekst sa kolonijalizmom i eksploatacijom je apsurdno. Ono što je on dao svetu jeste upravo suprotnost tome. On je rizikovao svoj život da bi radio ono u šta veruje, da bi kroz posmatranje i znanje oblikovao viziju sveta koju tadašnji sistemi vlasti nisu hteli da priznaju. To ti je kao da kažeš da je Jimi Hendrix proizvod američkog imperijalizma – samo zato što je bio Amerikanac. A znaš i sam da to ne pije vodu. Nema osnove.
Ali ne vredi. Poenta je jednostavna: umetnost nije usamljeni pojedinac zatvoren u ateljeu. Da bi umetnost postojala i razvijala se, potrebni su osmišljeni, slobodni i makar delimično usklađeni KULTURNI odnosi u životu jedne zemlje. Potreban je društveni dogovor. A to je – Ustav.
Mislite li da De Jure Dušan može da shvati išta od ovog što ste napisali? Apsolutno ne može. Ima tih malih kompleksaških mozgova koji se momentalno obrušuju na sve što ima veze sa umetnošću, nepogrešivo osećajući da je to svet u koji oni ne mogu da prodru jer za to nemaju kapacitet. Ne vide. Ne čuju. Naprosto nemaju tu sposobnost. Ali za razliku od drugih koji takođe nemaju tu sposobnost, a koji su, naprotiv, spremni da uče, nauče, da imaju bar malčice poštovanja prema onima koji to VIDE, ČUJU, RAZUMEJU, ove male kompleksaške mozgove strahovito nervira što njima to izmiče, što je to nešto IZNAD njih, nešto čemu oni ne mogu da naude, da obuhvate, da kontrolišu. Mali kompleksaški mozgovi.
Ani
Култура је и, како се односите према саговорнику неистомишљенику! Култура је и, да ли забрањује те непистомишљенику да пређе улицу?! Култура је и поштовање закона и правила једне заједнице! Давно нисте спремали кућу, очистите огледало!
Prema sagovorniku, bilo da mi je istomišljenik ili neistomišljenik, odnosnim se onako kako zaslužuje. Sledeći put kada pomislite da napišete komentar kao onaj gore, razmislite da li time saučestvujete u upropaštavanju nečijeg života. Ne mog, ako ste to pomislili, ali nekih mladih ljudi od kojih su neki možda i budući genijalni umetnici, koji će možda otići odavde jer im ova zemlja ništa ne daje. Nedopustivo je da sebi dajete to pravo. Ne zaslužujete nikakvu „kulturu“ u ophođenju, ostavite se tog malograđanskog tumačenja kulture, to kod mene ne prolazi.
Kultura i poštovanje zakona je i da ne proganjaš i maltretiša i ubijaš političke istomišljenike, zar ne?!
Kultura i poštovanje zakona je da najgori vladaju i u isto vreme kradu, otimaju, lažu i uništavaju sve što dotaknu dok stručni, časni i pristojni ljudi ne smeju da žive?! Kultura i poštovanje zakona je da tvoji prete mojoj deci i meni da će nas zaklat,i jer ne podržavamo ovo zlo i ne želimo da se priključimo tome…jer je najveće zlo u istoriji ovog naroda… A ti mu „ponosno“ daješ podršku….pa daaa…kultura i poštovanje zakona je samo ono što ti i tvoji pajtosi kažete da jeste!!!
Nije valjda da drugovi studenti kukaju na „ideološko-politički karakter“ i kmeče za otetim novcem slobodnih ljudi!? Šokiran sam… E zbog takvih stvari nijedan normalan Srbin niti bilo ko drugi ne treba da ih podrži.
Potpuno ukinuti zlo javnog finansiranja umetnosti.
Pripada im mesto rada.
Potrebno je više razumijevanja i dijaloga, a ne stvaranje tenzija ovakvim tekstovima.
Dijalog sa bahatim, licemernim, nemoralnim, kriminalnim… ? Nažalost, tu nema dijaloga, i vi to znate ( ili ste sa njima, i takvi ste, prijatan vam sendvič)
Kultura jeste važna, ali je potrebna saradnja, a ne pravljenje haosa kroz nerelevantne optužbe.
Šta tačno je nerelvantna optužba?
Umetnika ima u svim strankama i pripadaju svim slojevima društva i nemojte ih svojatati jer umenost je široka i pripada svima.
Bravo deco. Bravo. Onoliko koliko ulažete u kulturu toliko će vam zemlja biti prepoznatljiva. Ali ovoj vlasti je upravo cilj da ugazi kulturu, prvo zato što oni ne razumeju njen značaj, a drugo zato što nju konzumiraju misleći ljudi, koji ovoj zemlji ne trebaju.