VIC u originalu:
Rep maše psom koji je došao preko Antlantika, a Tramp laje k’o lud!
Dobro je da ste već u prvom pasusu, infrastrukturu izgradjenu radi lakše i obimnije eksploatacije predstavili kao benifit za porobljenu naciju, i tako mi pomogli da ne bacim par minuta svog života na čitanje vaših preopširnih komentara. Hvala.
III
Još jedna stvar je da je širom britanskog carstva u velikoj meri bilo zlatnog standarda. To znači da ne možete praviti novac ni iz čega (bez pokrića), kao kvaziprivatne većinom fašističke federalne rezerve u SAD jer to destabilizuje naciju i ekonomiju. Zlatni standard znači da to ne možete da radite jer svaki dolar može da se trguje/razmeni za određenu količinu zlata. Zašto su Britanci rizikovali u ulaganja “preko mora”? Razuman odgovor je da je usvajanje zlatnog standarda od strane ekonomija u razvoju dalo ohrabrenje za to u smislu sigurnosti ulaganja. Nije sav kolonijalizam isti. Carstvo je uglavnom imalo i niske carine. Da je napušten kolonijalizam odmah carine bi se odmah podigle, kao što pokazuju primeri SAD i Indije nakon što su dobili nezavisnost. Postoje carinski režimi koji su bili usvojeni od imperijalističkih rivala Britanije – Francuske i Nemačke. Trgovački ratovi rastu i to znači da se zapušuju rupe/prolazi u spojenim sudovima i voda prestaje da se izjednačava (u smislu koristi koje donose slobodno tržište i trgovina za smanjenje razlika u bogatstvu zemalja).
Što se tiče carina na sirovine i proizvedena dobra Britanija je bila najmanje protekcionistička u odnosu na sve druge imperijalne sile. 1913. prosečna stopa carina na uvoz proizvedenih dobara su bili: 13% u Nemačkoj, preko 20% u Francuskoj, 44% u SAD, 84% u Rusiji. U Britaniji nula. Važno je u šta verujete. Zato promovišem slobodnu trgovinu, zato što mi je stalo da ljudi zadrže svoj dah u svom telu.
Od sredine 19. do sredine 20. veka Britanija je bila svetski bankar i usmerila ogromne količine britanskih i drugih evropskih ušteđevina u svet. Više od tri četvrtine svog stranog kapitala koji je investiran u podsaharsku Afriku je investiran u britanske kolonije, koja nije vladala nad tri četvrtine podsaharske Afrike. Britanska vlast je donela ulaganja, poslove i napredak ekonomije. U to ne ulazi novac koji su britanske vlasti ulagale u izgradnju infrastrukture u tom delu sveta. Britansko investiranje nasuprot foreign aid? Investiranje podiže standarde življenja, produžava životni vek i dozvoljava rast stanovništva na kontrolisaniji način itd. Foreign aid (pomoć zemljama u razvoju), je samo davanje novca diktatorima nadajući se da će vlade biti mudre sa novcem što beskrajne količine ekonomskog istraživanja pokazuju kao najgoru stvar. Ono što je loše u zapadnoj intervenciji nije kolonijalizam nego pomoć zemljama u razvoju a da ne pominjem prodaju oružja. Tako da su rezultati anglobalizacije bili zaista zapanjujući. Tako da ideja da je Evropa a da su naročito Britanci tek tako upali i pljačkali sve te države… pa te države su pre toga ionako bile slomljene: Britanci naravno jesu nešto uzeli ali su stvorili mnogo više nego što su uzeli. Indija je imala nekoliko hiljada godina indijske vlasti i šta se desilo? Broj obrazovanih Indijaca se povećao 7 puta između 1881. i 1941. Odnos britanskog bruto nacionalnog proizvoda prema bivšim kolonijama je poučan. Između 1960. i 1990. jaz između Britanaca i njihovih bivših podanika se suzio u samo 14 od 41 slučaja. Kada ljudi u Zimbabveu ili Južnoj Africi govore o zaveštanju britanske vladavine – realnost je da je donela rast. Mnogi vladari nakon toga nisu uspeli da nastave odatle. Pomoć državama u razvoju je pravi imperijalizam. Ko se danas krivi za ropstvo? Evropljani. To je suludo. Prvo, na Zapadu su uzeli samo oko 6% ukupne trgovine robljem. Drugo, samo su kupovali robove od Afrikanaca/crnaca koji su ih zarobili. Dakle, Britanci su imali malo veze sa trgovinom robljem i tretirali su svoje robove mnogo bolje od onih u muslimanskim zemljama gde su crni muškarci uglavnom kastrirani – što je razlog zašto tamo nema mnogo crnaca. Britanci su se posle i borili protiv toga i beli hrišćani Zapada su to okončali. Britanci zaslužuju mnogo manje kritike od drugih evropskih sila. Zato i treba čovečanstvu toliko da napreduje jer ljudi koji idu napred ne dobijaju trofeje na svojim grobovima nego samo strele u leđa.”
Od komunista jedino više ne podnosim antikomuniste!
Praise Kek
II
Da, bilo je nekog neformalnog evropskog imperijalizma ali – bićete pod vlašću nekoga. Nije to situacija tipa da je veličanstvena sloboda i anarhija bez Britanaca nego bi verovatno Indija bila pod vlašću Mogula muslimana sa svim “radostima” koje to donosi. Ako ćete već biti pod nečijom vlašću dobro je da to budu Britanci. Englezi su doneli dobru vlast, obrazovanje i medicinu i vladavinu prava kao i dobrotvoran rad i pomoć gladnima. Učinjen je i tada najveći projekat navodnjavanja u Pandžabu. Naravno, komunisti su došli i počeli da komešaju domaće stanovništvo. Ovo nije moja teorija nego je svrha komunista bila da podgreju mržnju svuda protiv vlasti Zapada, kao manjine u SAD i da ih okrenu protiv sistema slobodnog tržišta i uspeli su u tome.
Brojke od 1891. do 1938. Stvarna vrednost izvoza porasla za 26%. Stvarni nacionalni dohodak po glavi stanovnika porastao za 29%. Stvarna vrednost izvoza porasla za 32%. Porast stanovništva od 36%. Stvarni nacionalni dohodak je porastao za 80% u poslednjih oko 40 godina britanske vlasti. Površina obradivog zemljišta porasla za 84%. Broj pređenih milja po glavi stanovnika porastao za 116%. Površina navodnjenog zemljišta porasla za 137%. Zaposlenost u fabrikama porasla za 448%. Stvarna vrednost bankarskih depozita porasla za 531% a proizvodnja uglja za 1318%. To je bilo prilično uobičajeno u britanskoj vladavini širom sveta. To su nazivali teretom belog čoveka. Trudili su se da uvedu institucije i načine razmišljanja koji su od ključne važnosti za obogaćivanje – slobodnu trgovinu, slobodne migracije, poboljšanja u infrastrukturi i investiranju, uravnotežen budžet, zlatnu valutu tj. zlatom podržanu valutu, vladavinu prava i administraciju koja nije mogla biti kupljena/korumpirana. Čak je i u Indiji priznato da uglavnom britanski administratori nisu bili skloni korupciji.
Britanci su želeli da ulažu u zemlje u razvoju jer su to smatrali teretom belog čoveka u smislu da je njihova dužnost da dovedu civilizaciju u svet jer je to dobra i pravedna stvar za uraditi. Studija pokazuje da je u 1846. Britanija mogla da se povuče iz svog imperijalizma sa skoro nikakvim troškom zbog toga i da bi zbog toga mogla da dobije ono što se zvalo dividendom dekolonijalizacije od 25% smanjenja poreza. Ostali su zato što su verovali da je to njihova misija i ti motivi su bili uglavnom pozitivni i to je koštalo mnogo Britance tj. poreske obveznike. Evo još jedne stvari vezane za evropski imperijalizam. Da li mislite da je okončanje ropstva bila dobra stvar? Hvala vam beli, zapadni imperijalisti i kolonijalisti! Činjenica je da je Britanija imala veliku pomorsku moć i veliku moralnu posvećenost ukidanju ropstva. Oslobađali su robove i kažnjavali robovlasnike, što je bilo neka vrsta moralnog Krstaškog pohoda. Da li vam se sviđa što nema ropstva što je institucija koja je postojala svuda u svetu, pod svim rasama i kulturama od pamtiveka. Ako cenite kraj ropstva onda treba da volite britanski kolonijalizam. Ne bi bilo kraja ropstva bez njega. Nametnuli su kraj ropstva širom sveta i kao rezultat toga ekonomije su rasle mnogo bolje.
Ništa. Opet komunistička propaganda uvijena u tekst o umetnosti.
I
„Primer Indije. Britanci su vladali Indijom oko 200 godina. Svi evropski kolonijalni sistemi nisu bili isti. Postoji mnogo studija koje pokazuju da britanski Common Law sistem bio mnogo bolji za kolonizovane od francuskog i nemačkog itd. Sada pričamo o Indiji. Da, bilo je korupcije, pohlepe i okrutnosti. Indijski učenjak dr Kartar Lalvani navodi da postoji znatan spisak zasluga kolonijalizma u Indiji. Spisak zasluga uključuje: pruge, puteve, kanale, rudnike, kanalizacije, plantaže i uspostavljanje engleskog prava i jezika koji omogućuje komunikaciju i trgovinu. Izgrađeni su i veliki gradovi uključujući Bombaj, Kalkutu i Madras i neki od najboljih univerziteta i muzeja u Indiji osnovani. Prvi atlas Indije je napravljen. Napravljene su i velike društvene promene kao što je uništenje bandita Tugija/Tagija, ukidanje običaja satija i ženskog čedomorstva koje su Britanci suzbili. Najinovativnije je bilo povezivanje nekoliko država u jednu, ujedinjenu Indiju. Stvorena je i indijska vojska koju su obučavali Britanci. U srcu razvoja Indije u ranom 20. veku je bio razvoj železnice, što je prvobitno napravljeno da bi se osigurala kolonijalna vlast ali i pored toga i dalje doprinosi Indiji. Za 25 godina 10000 milja pruge je napravljeno. Do nezavisnosti, 136 hiljada mostova je napravljeno. (opisuje koliko je to teško bilo postići u zemlji kakva je Indija u smislu klime i prirodnih uslova). Danas je železnica u Indiji najveći svetski poslodavac sa 1,6 miliona radnika. Do sredine 19. veka, a kao rezultat britanske vlasti, Indija je imala poštanski sistem. Stare zgrade kao što je Tadž Mahal i životinjski svet su bili zaštićeni. Do 1914. rudarska industrija Indije, koju su Britanci izgradili ni iz čega, je proizvodila skoro 16 miliona tona uglja godišnje. Zdravlje i očekivani životni vek su se dramatično poboljšali. Malarija je suzbijana i uvedena je vakcinacija protiv malih boginja. Dr. Lalvani dodaje: “200 godina britanske vlasti je bio možda jedini period u hiljadugodišnjoj istoriji Indije kada su se manjine i ljudi različitih religija osećali sigurnije i manje diskriminisano sa upadljivim odsustvom ubistava, konflikata i progona.”
Nakon nezavisnosti Indije prvi premijer Nehru je vodio državu putem socijalizma. Indija je zbog toga propustila posleratni ekonomski rast i trebale su im decenije da preokrenu taj trend i milioni ljudi su zbog toga bili osuđeni da žive u siromaštvu. Mi danas možemo samo da sanjamo o porezima kakvi su bili u Indiji pod vlašću Britanaca. Bilo je gladi u Indiji tokom kolonijalizma ali su te gladi prevashodno bile posledica prirodnih uzroka. Nakon 1900. problem gladi je ublažen time što je tržište Indije integrisano u svetsko tržište hrane. Bila je strašna glad u Bengalu 1943. godine ali to je uglavnom bilo zato što su se poboljšanja koja su Britanci napravili urušila zbog napora Drugog svetskog rata. Šta je još britanska vlast uradila? Pa, povećala je važnost trgovine od jednog ili dva procenta nacionalnog dohotka sredinom 19. veka do oko 20% do 1913. Razvila se međunarodna trgovina. Ako to uporedite sa drugim velikim azijskim carstvom, Kinom – Indija se dobro razvijala pod britanskom vlašću. Kineska ekonomija se u tom periodu smanjivala.
VIC u originalu:
Rep maše psom koji je došao preko Antlantika, a Tramp laje k’o lud!
Dobro je da ste već u prvom pasusu, infrastrukturu izgradjenu radi lakše i obimnije eksploatacije predstavili kao benifit za porobljenu naciju, i tako mi pomogli da ne bacim par minuta svog života na čitanje vaših preopširnih komentara. Hvala.
III
Još jedna stvar je da je širom britanskog carstva u velikoj meri bilo zlatnog standarda. To znači da ne možete praviti novac ni iz čega (bez pokrića), kao kvaziprivatne većinom fašističke federalne rezerve u SAD jer to destabilizuje naciju i ekonomiju. Zlatni standard znači da to ne možete da radite jer svaki dolar može da se trguje/razmeni za određenu količinu zlata. Zašto su Britanci rizikovali u ulaganja “preko mora”? Razuman odgovor je da je usvajanje zlatnog standarda od strane ekonomija u razvoju dalo ohrabrenje za to u smislu sigurnosti ulaganja. Nije sav kolonijalizam isti. Carstvo je uglavnom imalo i niske carine. Da je napušten kolonijalizam odmah carine bi se odmah podigle, kao što pokazuju primeri SAD i Indije nakon što su dobili nezavisnost. Postoje carinski režimi koji su bili usvojeni od imperijalističkih rivala Britanije – Francuske i Nemačke. Trgovački ratovi rastu i to znači da se zapušuju rupe/prolazi u spojenim sudovima i voda prestaje da se izjednačava (u smislu koristi koje donose slobodno tržište i trgovina za smanjenje razlika u bogatstvu zemalja).
Što se tiče carina na sirovine i proizvedena dobra Britanija je bila najmanje protekcionistička u odnosu na sve druge imperijalne sile. 1913. prosečna stopa carina na uvoz proizvedenih dobara su bili: 13% u Nemačkoj, preko 20% u Francuskoj, 44% u SAD, 84% u Rusiji. U Britaniji nula. Važno je u šta verujete. Zato promovišem slobodnu trgovinu, zato što mi je stalo da ljudi zadrže svoj dah u svom telu.
Od sredine 19. do sredine 20. veka Britanija je bila svetski bankar i usmerila ogromne količine britanskih i drugih evropskih ušteđevina u svet. Više od tri četvrtine svog stranog kapitala koji je investiran u podsaharsku Afriku je investiran u britanske kolonije, koja nije vladala nad tri četvrtine podsaharske Afrike. Britanska vlast je donela ulaganja, poslove i napredak ekonomije. U to ne ulazi novac koji su britanske vlasti ulagale u izgradnju infrastrukture u tom delu sveta. Britansko investiranje nasuprot foreign aid? Investiranje podiže standarde življenja, produžava životni vek i dozvoljava rast stanovništva na kontrolisaniji način itd. Foreign aid (pomoć zemljama u razvoju), je samo davanje novca diktatorima nadajući se da će vlade biti mudre sa novcem što beskrajne količine ekonomskog istraživanja pokazuju kao najgoru stvar. Ono što je loše u zapadnoj intervenciji nije kolonijalizam nego pomoć zemljama u razvoju a da ne pominjem prodaju oružja. Tako da su rezultati anglobalizacije bili zaista zapanjujući. Tako da ideja da je Evropa a da su naročito Britanci tek tako upali i pljačkali sve te države… pa te države su pre toga ionako bile slomljene: Britanci naravno jesu nešto uzeli ali su stvorili mnogo više nego što su uzeli. Indija je imala nekoliko hiljada godina indijske vlasti i šta se desilo? Broj obrazovanih Indijaca se povećao 7 puta između 1881. i 1941. Odnos britanskog bruto nacionalnog proizvoda prema bivšim kolonijama je poučan. Između 1960. i 1990. jaz između Britanaca i njihovih bivših podanika se suzio u samo 14 od 41 slučaja. Kada ljudi u Zimbabveu ili Južnoj Africi govore o zaveštanju britanske vladavine – realnost je da je donela rast. Mnogi vladari nakon toga nisu uspeli da nastave odatle. Pomoć državama u razvoju je pravi imperijalizam. Ko se danas krivi za ropstvo? Evropljani. To je suludo. Prvo, na Zapadu su uzeli samo oko 6% ukupne trgovine robljem. Drugo, samo su kupovali robove od Afrikanaca/crnaca koji su ih zarobili. Dakle, Britanci su imali malo veze sa trgovinom robljem i tretirali su svoje robove mnogo bolje od onih u muslimanskim zemljama gde su crni muškarci uglavnom kastrirani – što je razlog zašto tamo nema mnogo crnaca. Britanci su se posle i borili protiv toga i beli hrišćani Zapada su to okončali. Britanci zaslužuju mnogo manje kritike od drugih evropskih sila. Zato i treba čovečanstvu toliko da napreduje jer ljudi koji idu napred ne dobijaju trofeje na svojim grobovima nego samo strele u leđa.”
Od komunista jedino više ne podnosim antikomuniste!
Praise Kek
II
Da, bilo je nekog neformalnog evropskog imperijalizma ali – bićete pod vlašću nekoga. Nije to situacija tipa da je veličanstvena sloboda i anarhija bez Britanaca nego bi verovatno Indija bila pod vlašću Mogula muslimana sa svim “radostima” koje to donosi. Ako ćete već biti pod nečijom vlašću dobro je da to budu Britanci. Englezi su doneli dobru vlast, obrazovanje i medicinu i vladavinu prava kao i dobrotvoran rad i pomoć gladnima. Učinjen je i tada najveći projekat navodnjavanja u Pandžabu. Naravno, komunisti su došli i počeli da komešaju domaće stanovništvo. Ovo nije moja teorija nego je svrha komunista bila da podgreju mržnju svuda protiv vlasti Zapada, kao manjine u SAD i da ih okrenu protiv sistema slobodnog tržišta i uspeli su u tome.
Brojke od 1891. do 1938. Stvarna vrednost izvoza porasla za 26%. Stvarni nacionalni dohodak po glavi stanovnika porastao za 29%. Stvarna vrednost izvoza porasla za 32%. Porast stanovništva od 36%. Stvarni nacionalni dohodak je porastao za 80% u poslednjih oko 40 godina britanske vlasti. Površina obradivog zemljišta porasla za 84%. Broj pređenih milja po glavi stanovnika porastao za 116%. Površina navodnjenog zemljišta porasla za 137%. Zaposlenost u fabrikama porasla za 448%. Stvarna vrednost bankarskih depozita porasla za 531% a proizvodnja uglja za 1318%. To je bilo prilično uobičajeno u britanskoj vladavini širom sveta. To su nazivali teretom belog čoveka. Trudili su se da uvedu institucije i načine razmišljanja koji su od ključne važnosti za obogaćivanje – slobodnu trgovinu, slobodne migracije, poboljšanja u infrastrukturi i investiranju, uravnotežen budžet, zlatnu valutu tj. zlatom podržanu valutu, vladavinu prava i administraciju koja nije mogla biti kupljena/korumpirana. Čak je i u Indiji priznato da uglavnom britanski administratori nisu bili skloni korupciji.
Britanci su želeli da ulažu u zemlje u razvoju jer su to smatrali teretom belog čoveka u smislu da je njihova dužnost da dovedu civilizaciju u svet jer je to dobra i pravedna stvar za uraditi. Studija pokazuje da je u 1846. Britanija mogla da se povuče iz svog imperijalizma sa skoro nikakvim troškom zbog toga i da bi zbog toga mogla da dobije ono što se zvalo dividendom dekolonijalizacije od 25% smanjenja poreza. Ostali su zato što su verovali da je to njihova misija i ti motivi su bili uglavnom pozitivni i to je koštalo mnogo Britance tj. poreske obveznike. Evo još jedne stvari vezane za evropski imperijalizam. Da li mislite da je okončanje ropstva bila dobra stvar? Hvala vam beli, zapadni imperijalisti i kolonijalisti! Činjenica je da je Britanija imala veliku pomorsku moć i veliku moralnu posvećenost ukidanju ropstva. Oslobađali su robove i kažnjavali robovlasnike, što je bilo neka vrsta moralnog Krstaškog pohoda. Da li vam se sviđa što nema ropstva što je institucija koja je postojala svuda u svetu, pod svim rasama i kulturama od pamtiveka. Ako cenite kraj ropstva onda treba da volite britanski kolonijalizam. Ne bi bilo kraja ropstva bez njega. Nametnuli su kraj ropstva širom sveta i kao rezultat toga ekonomije su rasle mnogo bolje.
Ništa. Opet komunistička propaganda uvijena u tekst o umetnosti.
I
„Primer Indije. Britanci su vladali Indijom oko 200 godina. Svi evropski kolonijalni sistemi nisu bili isti. Postoji mnogo studija koje pokazuju da britanski Common Law sistem bio mnogo bolji za kolonizovane od francuskog i nemačkog itd. Sada pričamo o Indiji. Da, bilo je korupcije, pohlepe i okrutnosti. Indijski učenjak dr Kartar Lalvani navodi da postoji znatan spisak zasluga kolonijalizma u Indiji. Spisak zasluga uključuje: pruge, puteve, kanale, rudnike, kanalizacije, plantaže i uspostavljanje engleskog prava i jezika koji omogućuje komunikaciju i trgovinu. Izgrađeni su i veliki gradovi uključujući Bombaj, Kalkutu i Madras i neki od najboljih univerziteta i muzeja u Indiji osnovani. Prvi atlas Indije je napravljen. Napravljene su i velike društvene promene kao što je uništenje bandita Tugija/Tagija, ukidanje običaja satija i ženskog čedomorstva koje su Britanci suzbili. Najinovativnije je bilo povezivanje nekoliko država u jednu, ujedinjenu Indiju. Stvorena je i indijska vojska koju su obučavali Britanci. U srcu razvoja Indije u ranom 20. veku je bio razvoj železnice, što je prvobitno napravljeno da bi se osigurala kolonijalna vlast ali i pored toga i dalje doprinosi Indiji. Za 25 godina 10000 milja pruge je napravljeno. Do nezavisnosti, 136 hiljada mostova je napravljeno. (opisuje koliko je to teško bilo postići u zemlji kakva je Indija u smislu klime i prirodnih uslova). Danas je železnica u Indiji najveći svetski poslodavac sa 1,6 miliona radnika. Do sredine 19. veka, a kao rezultat britanske vlasti, Indija je imala poštanski sistem. Stare zgrade kao što je Tadž Mahal i životinjski svet su bili zaštićeni. Do 1914. rudarska industrija Indije, koju su Britanci izgradili ni iz čega, je proizvodila skoro 16 miliona tona uglja godišnje. Zdravlje i očekivani životni vek su se dramatično poboljšali. Malarija je suzbijana i uvedena je vakcinacija protiv malih boginja. Dr. Lalvani dodaje: “200 godina britanske vlasti je bio možda jedini period u hiljadugodišnjoj istoriji Indije kada su se manjine i ljudi različitih religija osećali sigurnije i manje diskriminisano sa upadljivim odsustvom ubistava, konflikata i progona.”
Nakon nezavisnosti Indije prvi premijer Nehru je vodio državu putem socijalizma. Indija je zbog toga propustila posleratni ekonomski rast i trebale su im decenije da preokrenu taj trend i milioni ljudi su zbog toga bili osuđeni da žive u siromaštvu. Mi danas možemo samo da sanjamo o porezima kakvi su bili u Indiji pod vlašću Britanaca. Bilo je gladi u Indiji tokom kolonijalizma ali su te gladi prevashodno bile posledica prirodnih uzroka. Nakon 1900. problem gladi je ublažen time što je tržište Indije integrisano u svetsko tržište hrane. Bila je strašna glad u Bengalu 1943. godine ali to je uglavnom bilo zato što su se poboljšanja koja su Britanci napravili urušila zbog napora Drugog svetskog rata. Šta je još britanska vlast uradila? Pa, povećala je važnost trgovine od jednog ili dva procenta nacionalnog dohotka sredinom 19. veka do oko 20% do 1913. Razvila se međunarodna trgovina. Ako to uporedite sa drugim velikim azijskim carstvom, Kinom – Indija se dobro razvijala pod britanskom vlašću. Kineska ekonomija se u tom periodu smanjivala.