Сви смо ми мртви, нарочито филозофи, док убице владају и сатиру Србију!
Od mene toliko, Draga Anja, Koliko da znaš da i ja brinem i radim na spašavanju Srbije. Inače, moje tri knjige delio sam studentima besplatno tokom osam meseci pre izbijanja Pobune. Treću sam ponovio izdavanje sa dopunon sa odgovorom na pitanje. Zašto baš u Srbiji tako naporni i dostojanjstveni protestii a ne npr. u Americi?
Obećao sam im i napisao knigu BOAŽANSTVENA POBUNA STDENATA SRBIJE – Bog u čoveku protiv đavola u (ne)čoveku. Iz koje ovde postirem zadnje poruke:
Само слободан човек може знати и осетити живот каквим живе људи – богови
Човек постаје слободан својом одлуком, отпором и непристајањем. Меша Селимовић
Живиш само једном, али ако то чиниш како треба, довољно је и једном. Мае West
Научио сам да читав свет жели да живи на врху планине, а да не зна да је истинска срећа у начину савладавања литица, пише у својој причи Маркес.
Као да је то поручио баш студентима Србије.
Изражено филозофски: Ваша борба и ваши болови, ваши идеали и ваши порази, ваше жеље да будете бољи и јачи него што јесте, све је то глас и струја виталнога елана у вама, онога животнога потиска који вас потстиче на рашћење, и који ову планету преображава у позорницу бескрајнога стварања.
Da brines za spasavanju Srbije ne bi ovako „zlocinacki ubijao citaoce Radara-kilometarskim komentarima i pedagogijom resavske umetnosti,kao uspelog dopisnog pisma sa laznim imenom jednog posiljaoca!“
Moc intelektualca je, da „jakim zamahom duha dobaci odmah,makar do potrebe saznanja da smo na pravom putu a ne da nam se put do cilja obije o glavu, prateci onoga koji probija put- nasom tupom nejasnocom a da nismo ni sigurni ima li vodja ista drugo za taj put potrebno: (oci,osecaj bliskosti ili daljine,ili makar osecaj stida, da ga odvrati od sulude potrebe da satre one za koje bi trebalo da ima odgovornost“)….
U svojoj prof.karijeri, „filozofske šamare nikad nisam izbacio iz prakse-kao proverenu metodu dedukcije,jer su se pokazali delotvorni-kao otreznjenje i opomena da se pred učenim moraju izgovarati samo lepe i mudre reci, jer to je minimum koji veseli duh učitelja!“
Vama-„lisenim poetskih uzleta,predlazem prizemljenje, time i smirenost za jedno vreme-koje će doneti radost obome;kako piscu,tako i umornom čitaocu“….
Svojim vezama,molim Vas pomozite mi,“da za učenike imam mnogobrojne predavače koji učitelja trebaju, i ja ću Vam se potvrditi onim što Vam je nedostajalo i drugima doneti radost saznanja-iz širokog spektra opšte koristi!“
Unapred hvala!
„Lepa kruškice sa dunje Vesnine,malo je da Te poljubim a možda samo još opasno da se zaboravim i zagrizem do potrebe svoje veselosti!“…
Odreći se Tebe nikako ne mogu,jer si slast i život-životu mome,slatka potreba i nadanje koje nikad nećeš prestati biti…
Kao što se „Tvoja rečenica srećno grli s visinom,tako i moje potreba na Zemlji okreće se zracima Tvoje veličanstvenosti-Sunce milo moje!“
Ti samo piši,pa makar ja stalno uzdisala!
Tvoja Lela.
Vrlo poštovana Lela,
„Da nisam predao srce onom-od masline uzvišenom listu, uslišio bih želju Vašeg plamtećeg srca da svetlimo zajedno i prkosimo odavno palom mraku!“
P.S.
„Sve može biti pre,nego da te ona ne voli, reče mi zajednički koren, koji nas drži u visinu rasute potrebe, za tudjom prosvetom!“
„Neka me još uzdah za Vašim smislenim čitanjem drži u životu-ovako pale, od odluke na koju je Vaše veliko srce spustilo pečat trajne odanosti!“
„Na trajnu samoću osudjena!“-Lela.
„Samo ne podignite ruku na sebe,za ime Boga,jer moja Vam pomoć ovoga puta ne bi mogla stići,jer sam u mislima zauzet podešavanjem jednog svilenog šala na vratu jedne slatkoće od pogleda, koja pod prstima ovog umetnika razliva se u posebnost,kao njegovo pisanje, a oboje teku jednoj pesmi, da njome krunišu večnost!“…
Kladim se u koliko god hoćete mojih slika, da je ovom Vesna pomutila razum…
Zašto srpska elita, na čelu sa Akademijom nauka, ne zna da u privatnim kompanijama Zapada, i nama geografski bližim državama, Austriji, Nemačkoj, Francuskoj, Turskoj, radnička udruženja učestvuju u odlučivanju u proizvodnji dobara i raspodeli dobiti?! A naročito mnogo kompanija tako posluje, bez uplitanja države, u najkapitalističkijim državama – SAD i Britaniji. Dok se u nekim državama Južne Amerike odavno praktikuje samoupravni sistem. Peru je najstariji i najbolji primer.
U Kini je usvojen Zakon marta 2025. za postepeno uvođeneje učestvo zaposlenih u upravljanju proizvodnji dobara i raspodeli dohotka.
Obzirom da će sa padom Mafijaške okupacije u Srbiji će biti otkriven ekonomski kolaps ili dužnička kriza od stotine mijardi, koje Mafija krije sa novim zaduživanjima.
Kina je najveći učesnik u karisnik rudnih i metaluruških resusra Srbije: željeza i čelika, bakra, olova, cinka, zlata, srebra i retkih metala. Samo od bakra zarađuje godišnej preko 13. milijarde evra, dok srpskom šefu Mafije plaća godišnje oko 14. milona evra!
Ako se nađu pametni na vlasti mogu očekivati pomoč od Kine da nas spašava od dužničke krize koja će dugo trajati.
Dok će se to videti na ulicama Beograda i ostalih gradova i puteva Srbije – prestaće bezglavo jurnjava automobilima po ceo dan i duboko u noć(!), najčešće samo sa vozačem, jer neće imati para za benzin! Makar čemo imati čist vazduh. Jer ja naša tupava i lopovska politička elita uništila je sve fabrike, čak i ciglane! Dok je obradivo zemljište parigrabila za sebe i svoje prijatelje – narodne štetočine, a ima i zločinaca među njima.
Radio sam teške fizičke poslove sa osam godina uzrasta, sa završenom srednjom školom bio sam rukovodilac, po diplomiranju na Rudarskom fakultetu u Beogradu bio sam samostalni inženjer u Rudnicima i Železari „Skopje”, rukovodilac u dva najveća proizvodna siste
ma – „Trepča” i najvećeg sistema za proizvodnju građevinskih materijala na Balkanu „Šar”,pa mi je bilo lako da zaključim što i danas tvrdim, da su jedini problem u samoupravnom, kao u bilo kom sistemu, pre svega rukovodioci u preduzećima, kao i političari koji su imali vlast u tim opštinama, gradovima, regionima i državi. Nikada nisu bili krivi radnici, nisu ni mogli da
budu jer je vlast uvek jača od radnika iako je bilo samoupravljanje.
Uostalom ne bi mogle ni da budu izvedene oružane revolucije u Rusiji tokom Prvog, u Jugoslaviji tokom Drugog, a u Kini posle završetka Drugog svetskog rata. Ruska carevina je bila u problemima zbog rata, dok se Kraljevina Jugoslavija raspala na početku rata. Dok su revolucionari Kine iskoristili slabljenje Japana koji se povlačio iz Kine posle bačenih atomskih bombi od strane SAD 1945. godine.
***
No, kada su vladari našim životima dobili usvojeni doku
ment, potpisan i od njihovog ekonomiste dr Miltona Fridmana (zadnju sednicu je vodio akademik dr Ivan Supek), u kome je pisalo da je najbolji sistem za ljudsku vrstu samoupravni sistem, platili su troškove i dokument sakrili od javnosti.
Nije čudo kada ni visokoobrazovani, čak ni doktorandi so
ciologije ili filozofije, a novinari-analitičari nisu vredni ni pomena, ta i velika većina rukovodećih kadrova u tadašnjim samoupravnim preduzećima reći će vam da je problem bila radnička klasa, radnici nisu hteli da rade, mogli su da zabušavaju, primitivni su da samoupravljaju. A da im nikako ne dolazi do pameti da se zapitaju kako to da su u nekim gradovima Srbije koji važe za sociološki zaostalije sredine, kao što su Vranje i Pirot, u poređenju sa gradovima Vojvodine i Slovenije, radile najuspešnije, najprofitabilnije fabrike, da spomenem samo
neke od njih – SIMPO, JUMKO, KOŠTANA, ALFA u Vranju i „1. maj” i „Tigar” u Pirotu. Dokumentarni film snimljen u fabrici „1. maj”, u kome se vide zdravi radni uslovi kao i besprekorno čist i uređen radnički restoran kalorične hrane, prekrasan park sa cvećem, travnjakom, jezercetom u kome plove labudovi, sa klupama za odmor posle ukusnog obroka, prikazivan je učenicima u SAD kao primer odličnih uslova za rad i lep život svih zaposlenih, a pritom i visokoprofitabilna fabrika tekstila.
Vladari američkog kapitalizma, neko je napisao da ih je oko hiljadu, ovom prilikom država Pensilvanija, bili su ubeđeni da će poznata grupa umova, mirotvoraca svojim proglasom sa osvrtom na aktuelne probleme, dati potvrde predlozima i rešenjima da je kapitalizam najbolji sistem. Platili su troškove rasprave, kojom prilikom su se sastali: Filip Noel-Bejker, prvi predsednik Komiteta za razoružanje UN-a i dobitnik Nobelove nagrade za mir, Eva i Linus Pauling, nosioci Nobelovih nagrada za hemiju i mir, Aurelio Pečei, predsednik Rimskog kluba i dr
Ivan Supek kao domaćin u Dubrovniku.
Nakon jednonedeljne diskusije o razoružanju, ekologiji,
ljudskim pravima, solidarnosti u privredi i lokalnim sukobima sastavili su deklaraciju koja je bila prihvaćena na velikoj konferenciji 4. jula. 1976. u Filadelfiji, a povodom dvestote godišnjice nezavisnosti SAD. Zajedno sa poražavajućim zaključcima za bogatune, sklonjeni su od javnosti takođe i predloženi temelji pokreta Svetskog jedinstva i ugrađena humanistička načela koja su bila predložena na konferenciji, a koja se u celini oslanjaju na Isusove ideje i poruke, a evo kako glase:
I Očuvati život i uvažavati dosadašnji napredak.
II Zaštititi prirodu od propasti.
III Afirmisati ljudsku jednakost i slobodu.
IV Proširiti saučešće i solidarnost na sve ljude.
V Tražiti istinu.
VI Primenjivati istraživanja i upravljati razvoj prema
opštoj blagodeti.
VII Gajiti lepotu i umetnost.
VIII Prenositi humanistička načela u legalne norme.
IX Praktikovati svetski sporazum, saradnju i mir.
X Biti dobar.
No, kada su vladari i našim životima dobili usvojeni dokument, potpisan i od njihovog ekonomiste dr Miltona Fridmana (zadnju sednicu je vodio akademik dr Ivan Supek), u kome je pisalo da je najbolji sistem za ljudsku vrstu samoupravni sistem, platili su troškove i dokument sakrili od javnosti…
Genijalni dr Ivo Supek bio je učesnik u partizanskom ratovanju, kao i njegov stariji brat dr Rudi Supek student Sorbone, doktorirao pravne i sociološke nauke. Dr Ivo Spupe važio je za svestkog mirotvorca, osim naučnog znalca, zbog čega su ga predstavnici američke „duboke države“ pozvali da predvodi rapspravu sa pitamnjem: Koje je najbolji sistem za ljudsku vrstu, godine 1976. uoči proslave 4. Jula, Dva veka Nezavisnosti SAD…
Taj deo ću ponuditi u narednom komentaru.
Ovde ću završiti temu sa mojom tvrdnjom da su hrvatski intelektualci daleko na višljoj razini (nivoa) svesti od srpskih kolega.
Naime, dok je Prof, Marksizma dr Mihajlo Marković pihvatio poziv Miloševića da postane predsednik socijal-nacoionalne stranke, koja se još uvek krije iza kratice SPS. Čiji sadašni lider ima zaduženje od strane psihotičnog vladara da policiju šalje da bije studente i sve ostale koji se protive uništenju Srbije!
Međutim, kada je predsednik Tuđman pozvao na razgovor dr Iva Supeka, osim novinara i fotorepotera, skupila se i masa zaniteresovanih ispred palate na Patovčiku očekujući ishod. Dr Ivo Supek sa dugom sedom kosom do ramena, isključive lepote i visine, ušao je u palatu predsednika Hrtvatske, koji ga čekao ispred ulaza u kaobinet.
No razgovor nije dugo trajao. Kada je dr Supek izašao glasno se obratio prisutnima: „Moj odgovor g-dinu predsedniku je bio: Ne želim da imam nikakva posla sa Ustašama!“
Zato sam u svojoj zadnjoj knizi BОŽANSTVENA POBUNA STUDENATA SRBIJE-Bog u čoveku protiv đavola u (ne)čoveku, stavio i ovakav naslov: Студенти из Србије дочекани у Хрватској као драги гости.
Uzrok ove bolesti među Srbe.
Fundamentalno neznanje onih koji su se pedstavaljali da su za demokratiju, pritom misleći američki sileđiski sistem – Ko je brži, ko je jači, naročito ko je bezobrazniji. Dok ga filozof Alen Badju naziva: „Bolest čovečanstva“. I ovaj prilog iz početka 20-tog veka: „Uspešna diktatura će ličiti na domokratiju, ali u suštini će biti zatvor bez zidova u kojem zavtorenici neće ni sanjati da pobegnu. To će biti robovlasnički sistem, u kojem će porobljeni obožavati svoje robovanje zbog konzumerizma i zabave,“
Los Anđeles- Oldus Haksli (objavljeno 1931. god.)
Za razliku od srpskih elita – politička i kulturna – izuzev dr Dragoljuba Mićunovića, barem za vreme studentskih demonstracija 1968. kada se predstavljao za autentičnog marksistu, njihove kolege u Hrvatskoj bili su za autentični socijalizam, od kojih vodeći progonjeni od atokrate Tita.
Doktor nuklearne fizike i filozofije Ivan Supek bio je izbačen iz Instituta za atomska istrašivanja, gde je učestvovao u projekovanju zajedno sa arhitektima, a potom rukovodio njegovim radom, biva izbačen sa radnog mesta jer nije pristao da učetvuje u pravljenju atomske bombe po želji autokrate -Tita.
Kada su srpske elite pobesnele krak osme decenije, zbog namere Alanaca da oduzmu Kosmet, iako su snjim vladali od 1954, tako da to bude njhovo a uz dozvolu Vrhovnog – Tita. Dok su Srbi ćutali, jer ko bi pisnuo bio bi izbačen iz poltike!
Dr Blagoje Nešković, španski borac, partizan od 1941. na mestu predsednika Vlade Srbije 1948. usprotivio se nasilnom oduzimanje žita i stoke od zemljoradnika kojima time nisu ostavljali nekima ništa da prehrane svoje porodice. Tada ga je Tito stavio na svoj nišan za politički odstrel. Kada su politički predstavnici Šiptara sa Kosmeta zatražili da oblast dobije status autonomije, dr Nešković se usprotivio predlažući da treba da dobija status kao običan okrug u okviru Srbije. To je bio dovoljan razlog da 1953. srpski poliitičari udovolje želji Josipa Broza da dr Nešković bude isključen iz političkog života. Godine 1983. odbijen je predlog da se dr Nešković rehabilitituje, iako su njegov stav potvrdili tragični događaju započeti 1981. a koji će još dugo trajati.
Savršen intervju!
Suki BRAVOOO!
Draga Suša, „Vi jeste duša na koju moram obratiti pažnju,da Vas ne pojedu oni koji se hvale,da se sa velikog drveta njegovog-žirom slade!“
Док у истој књизи, у делу Непожељна елита, од њих дванаесторо по мом критеријуму људи-богови, један је стрељан на месту председника владе, Иван Стамолић је убијен по наређењу Слободана Милошевића, коме се у почетку Ћосић дивио. Троје научника у најбољим годинама за стваралаштво умрло је од опаке олести – карцинома. Сви четворо лепи, дама Олга као Афродита, а мушкарци као Аполони. Није довољно, штавише по живот опасно, када знаш и тако се понашаш да си у свему вредан поштоања. Били су с правом цењени од колега и вољени од најближих и пријатеља који су их знали и разумели. Но, непожељни од владајућег мишљења, које је примитивно, иако нити вреди, нити себе поштује јер верује у лажне вредности. У таквој социолошкој средини одвијају се физиолошки процеси у организму вредних људи, а контролисани од жлезда са унутрашњим лучењем. За ову тему жлезда хипофиза смештена је у глави испод мозга, која је под његовом контролом. Карцином налази услов да заживи када у неком органу стигне „дирекција” да започне физиолошке промене на нивоу ћелија, чије се „промене манифестују као тешка или неизлечива болест.
„Ubila ga je promaja sa promašenih puteva koji su od njega zahtevali samo jedno; da sedne i odmeri udaljenost od onih koji su legli i čekaju priliku da im nišan zatrese od radovanja!“
Пишем вам о узроку, остало су наше последице. Међутим наше елите нису на том нивоу знања и морала, за разлику од хрватстке и словеначке. Не мислим на театарске и спортске.
Нуака већ зна да канцер убија ретке, као што је била Ваша Мама, која је морала да трпи ударе од својих колега по образовњу, но не и по етици.
Доори греше што га траже само медицинском науком и биохемијом, но не прихватају мишљење својих ретких колега који у истраживањима користе психологију. Осим што треба свакако и дубље да уђу у хемијске процесе у ћелијама које се одвијају на нивоу молекула и атома. Док сам студирао техничке науке, чудило ме је што студенти медицине уче само општу хемију, а не све три хемије – аналитичку, органску, неорганску.
Управо у књизи Латинке Перовић „Доминантне и нежељене елите“, симптоматично је што у делу Доминантна елита, где је обрађиван најутицајнији Добрица Ћосић, често спомиње његов дуг живот. Њега су његове колеге у Словенији и Хрватској звали „Геџа”. Одговор за његов дуг живот се чита у изјави поводом Ћосићеве смрти коју је дао Бранко Кукић, изузетна личност у култури не само Србије, већ и Европе, када је написао: „Онај који истовремено хоће да буде писац, идеолог, дисидент, „отац нације”, припада друштву које не зна шта хоће.“ Друштво не зна шта хоће, но Добрица Ћосић је желео да живи што дуже, а снагу му је давао народ који му је узвраћао поверењем и поштовањем јер је писао оно што је желео да чује о себи.
Драга Ања, Када отворите књигу књигу професора економије др Бранко Хорвата, дознаћете да је прогоњен од стране тадашњег ауторитарног владара, познат по имену Тито! Не само са Универзитета већ и из свог пребивалишта, Загреба и државе СФРЈ. Да би наредних десет година истраживачког рада провео у земљама где је било некаквог социјализма. Прво у Шведској где је прeдавао нa факултетимa и проучавао тамошњи социјализам.
Био је сведок када је најнаграђиван филмски режисер у свету, Швеђанин, Ернст Ингмар Бергман (1918-2007) бива ухапшен због утаје пореза! Када е Маестро Бергман доживео ментални фрас
Догађај ме је потсетион на наратив који нам је професор на часу Економије у рударству 1968. изложио случај када је високо цењени филмски и позоришни режисер дошао у Шведску банку да подигне свој новац да би купио јахту како је обећао својој четвртој младој супрузи за да отпутују на одмор и уживање на Бахамска острва. Службеник му је дао упитник да га попуни, у коме је било и индискретно питање: Зашта ћете употребите паре? Режисер открио намере, да би га службеник вишег ранга упозорио: „Маестро, ако подижете новац за да га уложите у снимању новог филма или у отварању нових радних места на Ваше име имате право да подигнете 90% од тражене суме. Десет посто остаје као данак. Но ако трошите паре за ваш одмор и уживање вама следује само 10%, остало остаје на располагању држави и народу Шведске, мада 90% ће бити ваше власништво. А и ви сте Швеђанин, зар не?“
Poštovana Anja,“uložiti u ove koji se ne štede da Vam se što bolje preporuče, i to zlo se svakako bolje isplatiti nego da čekate da po Čehovljevom zakonu,da puška mora opaliti u trećem činu,ili obesiti se o klin na koji je ona visila bespotrebno!“
Napomena; „namerno sam karikirala-zamenom teza pucanj u prazno ili kao dalji izbor koji sledi-bum u slepočnicu,i pre nego glava pukne od napregnuća da se misao uhvati za rep,odvojena od one koja beži od svake dalje odgovornosti!“…..
Bojim se još samo jednog-da “ Vas neko ne uhapsi od viška pameti koju prosipate po pepelu jedne časne prošlosti!“
Мелем- речи,али и отрежњујуће,опомињуће…Морате нам се вратити,Ања! До слободе!
Сами ћете својим спознајем (когницијом) моћи да закљјучите шта све нас очекује када прочитате ове две књиге, има их на интернету: Zašto naši doktori društvenih nauka, osim dr Jova Bakića, ne znaju ovo što piše u knjizi dr Branka Horvata „Politička ekonomija socijalizma, objavljenoj u SAD 1982, izabranoj za Knjigu godine i predloženoj za Nobelovu nagradu.
И друга од Лорете Наполеони, насловљена :“Олош Економија“.
Намеравао сам да ми мудра Гордана помопгне у уређивању још чертири књиге које сам написао и издао. А Мајка је видела сампо прву „Јеванђеље по истини“ када је била једна од четири говорника на Филозофском факултету, под мото: Није филуофки ћуатати. Ваша мајка Гордана, коју сам волео и био заљубљен још када је писала за БОРБУ и Нашу борбу док сам био директор од 1991. у једном од највећих система у Европи за проиводњу грађсвиских матрејала у Качанику и „Ђенерал Јанковићу“ на Косову, близу Скопља где сам становао. Срдачан поздрав,
Ne izdaji za jedno vreme ništa više, „ako nam dobro misliš i ako su ti namere čiste!“
Tvojim,“o sebi jedino uspelim hvalospemima, odgodio si čitanje velikih filozofa,kako bi ti sebe,u čitanju dao prvenstvo“.Avaj!
„Da nije malo mnogo-pokretna stonogo, sa otiscima preko kojih otkrivamo iste rupe koje ostaju da zevaju i plaše,umesto dobrog ukusa formiranog na kraju utiska?“
„Neka dodje k nama,da ga nučimo dubini poniranja i ispratimo u smislene predele moći!“
Намеравао сам да ми мудра Гордана помопгне у уређивању још чертири књиге које сам написао и издао. А Мајка је видела сампо прву „Јеванђеље по истини“ када је била једна од четири говорника на Филозофском факултету, под мото: Није филуофки ћуатати. Ваша мајка Гордана, коју сам волео и био заљубљен још када је писала за БОРБУ и Нашу борбу док сам био директор од 1991. у једном од највећих система у Европи за проиводњу грађсвиских матрејала у Качанику и „Ђенерал Јанковићу“ на Косову, близу Скопља где сам становао. Срдачан поздрав,
Obzirom da je umentnost najviši izraz filozofije, podsetiću Vas na filozofa dr Điniđića zašta prilažem odlomke iz moje zadnje knjige naslovljene: БОЖАНСТВЕНА ПОБУНА СТУДЕНАТА СРБИЈЕ -Бог у човеку пртив ђавола у (не)човеку
Не дирајте славне симболе!
Када је филозоф са погрешним фундаменталним космичким неписаним законима, др Зоран Ђинђић узео у руке тек скинуту металну петокраку звезду са јарбола Градске куће, јер је постао градоначелник Београда, притом са ироничим осмехом позирао фоторепортерима! Запањен сам помислио: овај је загубио главу читајући погрешне књиге, а да нема животно искуство, хеуристичко знање за које је Кант упозоравао, да је често важније од знања које се може добити слушајући седећи у клупе на катедрама факултета или читајући из књига.
Филозоф није хтео да зна да је Та Звезда Петокрака симбол Људи-Богова чија борба против фашизма за добробит човечанства улог је био – живот!
Већина људи не желе истину. Желе да се њихова уверења потврде. Истину цене они који имају контролу над својим егом. Они који су посвећени стварности чак и када им она изазива нелагоду.
На Порталу БУКА могли сте да прочите и ову истину: Земље које су никле из гроба Југославије нису државе, него пљачкаонице у којима се наше капиталистичке свиње играју Запада, демократије и слободног тржишта.
Сигмунд Фројду: Први знак људске глупости је потпуно одсуство стида.
Dobio sam na poklon jednu knigu,neću citirati autora,naslov još manje i shvatio jedno;da mi on nije prijatelj!
Neke knjige,što reče jedan erudita su:“osmeh neukom,izgubljeni put onome koji traži pravi put i zabluda onome koji (u)misli da je izmerio ono koje se otima visinom,svakom nedozrelom!“
Na osnovu nekih „kilometarskih pisanja“ i upornosti da nam se odredjene individue nametnetu kao velike erudite,trenutno suspendujem taj lažni zaključak sa svakog onog,na koga se uhvatio taj lažni osećaj sitosti!“
„Vreme je da se izvesni, izvezu iz folosofskih kola,otpuste uobraženost i priznaju nemoć da se mogu dosegnuti brda,kamo li vrha sa kojeg ih gledam u nizini postojanja,sa visine svoje učenosti!“
Nažalost učenost, odnosno igra rečima, nije i moralnost, a još manje sposobnost da se rukovodi državom za dobrobit naroda. Da je srpska elita bila pri pameti nebi im državu ukrao patolokči lopov i lažov i igra se snjom kao malo dete razbijenom igračkom!
Сви смо ми у Србије мртви, нарочит
Сви смо ми мртви, нарочито филозофи, док убице владају и сатиру Србију!
Od mene toliko, Draga Anja, Koliko da znaš da i ja brinem i radim na spašavanju Srbije. Inače, moje tri knjige delio sam studentima besplatno tokom osam meseci pre izbijanja Pobune. Treću sam ponovio izdavanje sa dopunon sa odgovorom na pitanje. Zašto baš u Srbiji tako naporni i dostojanjstveni protestii a ne npr. u Americi?
Obećao sam im i napisao knigu BOAŽANSTVENA POBUNA STDENATA SRBIJE – Bog u čoveku protiv đavola u (ne)čoveku. Iz koje ovde postirem zadnje poruke:
Само слободан човек може знати и осетити живот каквим живе људи – богови
Човек постаје слободан својом одлуком, отпором и непристајањем. Меша Селимовић
Живиш само једном, али ако то чиниш како треба, довољно је и једном. Мае West
Научио сам да читав свет жели да живи на врху планине, а да не зна да је истинска срећа у начину савладавања литица, пише у својој причи Маркес.
Као да је то поручио баш студентима Србије.
Изражено филозофски: Ваша борба и ваши болови, ваши идеали и ваши порази, ваше жеље да будете бољи и јачи него што јесте, све је то глас и струја виталнога елана у вама, онога животнога потиска који вас потстиче на рашћење, и који ову планету преображава у позорницу бескрајнога стварања.
Da brines za spasavanju Srbije ne bi ovako „zlocinacki ubijao citaoce Radara-kilometarskim komentarima i pedagogijom resavske umetnosti,kao uspelog dopisnog pisma sa laznim imenom jednog posiljaoca!“
Moc intelektualca je, da „jakim zamahom duha dobaci odmah,makar do potrebe saznanja da smo na pravom putu a ne da nam se put do cilja obije o glavu, prateci onoga koji probija put- nasom tupom nejasnocom a da nismo ni sigurni ima li vodja ista drugo za taj put potrebno: (oci,osecaj bliskosti ili daljine,ili makar osecaj stida, da ga odvrati od sulude potrebe da satre one za koje bi trebalo da ima odgovornost“)….
U svojoj prof.karijeri, „filozofske šamare nikad nisam izbacio iz prakse-kao proverenu metodu dedukcije,jer su se pokazali delotvorni-kao otreznjenje i opomena da se pred učenim moraju izgovarati samo lepe i mudre reci, jer to je minimum koji veseli duh učitelja!“
Vama-„lisenim poetskih uzleta,predlazem prizemljenje, time i smirenost za jedno vreme-koje će doneti radost obome;kako piscu,tako i umornom čitaocu“….
Svojim vezama,molim Vas pomozite mi,“da za učenike imam mnogobrojne predavače koji učitelja trebaju, i ja ću Vam se potvrditi onim što Vam je nedostajalo i drugima doneti radost saznanja-iz širokog spektra opšte koristi!“
Unapred hvala!
„Lepa kruškice sa dunje Vesnine,malo je da Te poljubim a možda samo još opasno da se zaboravim i zagrizem do potrebe svoje veselosti!“…
Odreći se Tebe nikako ne mogu,jer si slast i život-životu mome,slatka potreba i nadanje koje nikad nećeš prestati biti…
Kao što se „Tvoja rečenica srećno grli s visinom,tako i moje potreba na Zemlji okreće se zracima Tvoje veličanstvenosti-Sunce milo moje!“
Ti samo piši,pa makar ja stalno uzdisala!
Tvoja Lela.
Vrlo poštovana Lela,
„Da nisam predao srce onom-od masline uzvišenom listu, uslišio bih želju Vašeg plamtećeg srca da svetlimo zajedno i prkosimo odavno palom mraku!“
P.S.
„Sve može biti pre,nego da te ona ne voli, reče mi zajednički koren, koji nas drži u visinu rasute potrebe, za tudjom prosvetom!“
„Neka me još uzdah za Vašim smislenim čitanjem drži u životu-ovako pale, od odluke na koju je Vaše veliko srce spustilo pečat trajne odanosti!“
„Na trajnu samoću osudjena!“-Lela.
„Samo ne podignite ruku na sebe,za ime Boga,jer moja Vam pomoć ovoga puta ne bi mogla stići,jer sam u mislima zauzet podešavanjem jednog svilenog šala na vratu jedne slatkoće od pogleda, koja pod prstima ovog umetnika razliva se u posebnost,kao njegovo pisanje, a oboje teku jednoj pesmi, da njome krunišu večnost!“…
Kladim se u koliko god hoćete mojih slika, da je ovom Vesna pomutila razum…
Zašto srpska elita, na čelu sa Akademijom nauka, ne zna da u privatnim kompanijama Zapada, i nama geografski bližim državama, Austriji, Nemačkoj, Francuskoj, Turskoj, radnička udruženja učestvuju u odlučivanju u proizvodnji dobara i raspodeli dobiti?! A naročito mnogo kompanija tako posluje, bez uplitanja države, u najkapitalističkijim državama – SAD i Britaniji. Dok se u nekim državama Južne Amerike odavno praktikuje samoupravni sistem. Peru je najstariji i najbolji primer.
U Kini je usvojen Zakon marta 2025. za postepeno uvođeneje učestvo zaposlenih u upravljanju proizvodnji dobara i raspodeli dohotka.
Obzirom da će sa padom Mafijaške okupacije u Srbiji će biti otkriven ekonomski kolaps ili dužnička kriza od stotine mijardi, koje Mafija krije sa novim zaduživanjima.
Kina je najveći učesnik u karisnik rudnih i metaluruških resusra Srbije: željeza i čelika, bakra, olova, cinka, zlata, srebra i retkih metala. Samo od bakra zarađuje godišnej preko 13. milijarde evra, dok srpskom šefu Mafije plaća godišnje oko 14. milona evra!
Ako se nađu pametni na vlasti mogu očekivati pomoč od Kine da nas spašava od dužničke krize koja će dugo trajati.
Dok će se to videti na ulicama Beograda i ostalih gradova i puteva Srbije – prestaće bezglavo jurnjava automobilima po ceo dan i duboko u noć(!), najčešće samo sa vozačem, jer neće imati para za benzin! Makar čemo imati čist vazduh. Jer ja naša tupava i lopovska politička elita uništila je sve fabrike, čak i ciglane! Dok je obradivo zemljište parigrabila za sebe i svoje prijatelje – narodne štetočine, a ima i zločinaca među njima.
Radio sam teške fizičke poslove sa osam godina uzrasta, sa završenom srednjom školom bio sam rukovodilac, po diplomiranju na Rudarskom fakultetu u Beogradu bio sam samostalni inženjer u Rudnicima i Železari „Skopje”, rukovodilac u dva najveća proizvodna siste
ma – „Trepča” i najvećeg sistema za proizvodnju građevinskih materijala na Balkanu „Šar”,pa mi je bilo lako da zaključim što i danas tvrdim, da su jedini problem u samoupravnom, kao u bilo kom sistemu, pre svega rukovodioci u preduzećima, kao i političari koji su imali vlast u tim opštinama, gradovima, regionima i državi. Nikada nisu bili krivi radnici, nisu ni mogli da
budu jer je vlast uvek jača od radnika iako je bilo samoupravljanje.
Uostalom ne bi mogle ni da budu izvedene oružane revolucije u Rusiji tokom Prvog, u Jugoslaviji tokom Drugog, a u Kini posle završetka Drugog svetskog rata. Ruska carevina je bila u problemima zbog rata, dok se Kraljevina Jugoslavija raspala na početku rata. Dok su revolucionari Kine iskoristili slabljenje Japana koji se povlačio iz Kine posle bačenih atomskih bombi od strane SAD 1945. godine.
***
No, kada su vladari našim životima dobili usvojeni doku
ment, potpisan i od njihovog ekonomiste dr Miltona Fridmana (zadnju sednicu je vodio akademik dr Ivan Supek), u kome je pisalo da je najbolji sistem za ljudsku vrstu samoupravni sistem, platili su troškove i dokument sakrili od javnosti.
Nije čudo kada ni visokoobrazovani, čak ni doktorandi so
ciologije ili filozofije, a novinari-analitičari nisu vredni ni pomena, ta i velika većina rukovodećih kadrova u tadašnjim samoupravnim preduzećima reći će vam da je problem bila radnička klasa, radnici nisu hteli da rade, mogli su da zabušavaju, primitivni su da samoupravljaju. A da im nikako ne dolazi do pameti da se zapitaju kako to da su u nekim gradovima Srbije koji važe za sociološki zaostalije sredine, kao što su Vranje i Pirot, u poređenju sa gradovima Vojvodine i Slovenije, radile najuspešnije, najprofitabilnije fabrike, da spomenem samo
neke od njih – SIMPO, JUMKO, KOŠTANA, ALFA u Vranju i „1. maj” i „Tigar” u Pirotu. Dokumentarni film snimljen u fabrici „1. maj”, u kome se vide zdravi radni uslovi kao i besprekorno čist i uređen radnički restoran kalorične hrane, prekrasan park sa cvećem, travnjakom, jezercetom u kome plove labudovi, sa klupama za odmor posle ukusnog obroka, prikazivan je učenicima u SAD kao primer odličnih uslova za rad i lep život svih zaposlenih, a pritom i visokoprofitabilna fabrika tekstila.
Vladari američkog kapitalizma, neko je napisao da ih je oko hiljadu, ovom prilikom država Pensilvanija, bili su ubeđeni da će poznata grupa umova, mirotvoraca svojim proglasom sa osvrtom na aktuelne probleme, dati potvrde predlozima i rešenjima da je kapitalizam najbolji sistem. Platili su troškove rasprave, kojom prilikom su se sastali: Filip Noel-Bejker, prvi predsednik Komiteta za razoružanje UN-a i dobitnik Nobelove nagrade za mir, Eva i Linus Pauling, nosioci Nobelovih nagrada za hemiju i mir, Aurelio Pečei, predsednik Rimskog kluba i dr
Ivan Supek kao domaćin u Dubrovniku.
Nakon jednonedeljne diskusije o razoružanju, ekologiji,
ljudskim pravima, solidarnosti u privredi i lokalnim sukobima sastavili su deklaraciju koja je bila prihvaćena na velikoj konferenciji 4. jula. 1976. u Filadelfiji, a povodom dvestote godišnjice nezavisnosti SAD. Zajedno sa poražavajućim zaključcima za bogatune, sklonjeni su od javnosti takođe i predloženi temelji pokreta Svetskog jedinstva i ugrađena humanistička načela koja su bila predložena na konferenciji, a koja se u celini oslanjaju na Isusove ideje i poruke, a evo kako glase:
I Očuvati život i uvažavati dosadašnji napredak.
II Zaštititi prirodu od propasti.
III Afirmisati ljudsku jednakost i slobodu.
IV Proširiti saučešće i solidarnost na sve ljude.
V Tražiti istinu.
VI Primenjivati istraživanja i upravljati razvoj prema
opštoj blagodeti.
VII Gajiti lepotu i umetnost.
VIII Prenositi humanistička načela u legalne norme.
IX Praktikovati svetski sporazum, saradnju i mir.
X Biti dobar.
No, kada su vladari i našim životima dobili usvojeni dokument, potpisan i od njihovog ekonomiste dr Miltona Fridmana (zadnju sednicu je vodio akademik dr Ivan Supek), u kome je pisalo da je najbolji sistem za ljudsku vrstu samoupravni sistem, platili su troškove i dokument sakrili od javnosti…
Genijalni dr Ivo Supek bio je učesnik u partizanskom ratovanju, kao i njegov stariji brat dr Rudi Supek student Sorbone, doktorirao pravne i sociološke nauke. Dr Ivo Spupe važio je za svestkog mirotvorca, osim naučnog znalca, zbog čega su ga predstavnici američke „duboke države“ pozvali da predvodi rapspravu sa pitamnjem: Koje je najbolji sistem za ljudsku vrstu, godine 1976. uoči proslave 4. Jula, Dva veka Nezavisnosti SAD…
Taj deo ću ponuditi u narednom komentaru.
Ovde ću završiti temu sa mojom tvrdnjom da su hrvatski intelektualci daleko na višljoj razini (nivoa) svesti od srpskih kolega.
Naime, dok je Prof, Marksizma dr Mihajlo Marković pihvatio poziv Miloševića da postane predsednik socijal-nacoionalne stranke, koja se još uvek krije iza kratice SPS. Čiji sadašni lider ima zaduženje od strane psihotičnog vladara da policiju šalje da bije studente i sve ostale koji se protive uništenju Srbije!
Međutim, kada je predsednik Tuđman pozvao na razgovor dr Iva Supeka, osim novinara i fotorepotera, skupila se i masa zaniteresovanih ispred palate na Patovčiku očekujući ishod. Dr Ivo Supek sa dugom sedom kosom do ramena, isključive lepote i visine, ušao je u palatu predsednika Hrtvatske, koji ga čekao ispred ulaza u kaobinet.
No razgovor nije dugo trajao. Kada je dr Supek izašao glasno se obratio prisutnima: „Moj odgovor g-dinu predsedniku je bio: Ne želim da imam nikakva posla sa Ustašama!“
Zato sam u svojoj zadnjoj knizi BОŽANSTVENA POBUNA STUDENATA SRBIJE-Bog u čoveku protiv đavola u (ne)čoveku, stavio i ovakav naslov: Студенти из Србије дочекани у Хрватској као драги гости.
Uzrok ove bolesti među Srbe.
Fundamentalno neznanje onih koji su se pedstavaljali da su za demokratiju, pritom misleći američki sileđiski sistem – Ko je brži, ko je jači, naročito ko je bezobrazniji. Dok ga filozof Alen Badju naziva: „Bolest čovečanstva“. I ovaj prilog iz početka 20-tog veka: „Uspešna diktatura će ličiti na domokratiju, ali u suštini će biti zatvor bez zidova u kojem zavtorenici neće ni sanjati da pobegnu. To će biti robovlasnički sistem, u kojem će porobljeni obožavati svoje robovanje zbog konzumerizma i zabave,“
Los Anđeles- Oldus Haksli (objavljeno 1931. god.)
Za razliku od srpskih elita – politička i kulturna – izuzev dr Dragoljuba Mićunovića, barem za vreme studentskih demonstracija 1968. kada se predstavljao za autentičnog marksistu, njihove kolege u Hrvatskoj bili su za autentični socijalizam, od kojih vodeći progonjeni od atokrate Tita.
Doktor nuklearne fizike i filozofije Ivan Supek bio je izbačen iz Instituta za atomska istrašivanja, gde je učestvovao u projekovanju zajedno sa arhitektima, a potom rukovodio njegovim radom, biva izbačen sa radnog mesta jer nije pristao da učetvuje u pravljenju atomske bombe po želji autokrate -Tita.
Kada su srpske elite pobesnele krak osme decenije, zbog namere Alanaca da oduzmu Kosmet, iako su snjim vladali od 1954, tako da to bude njhovo a uz dozvolu Vrhovnog – Tita. Dok su Srbi ćutali, jer ko bi pisnuo bio bi izbačen iz poltike!
Dr Blagoje Nešković, španski borac, partizan od 1941. na mestu predsednika Vlade Srbije 1948. usprotivio se nasilnom oduzimanje žita i stoke od zemljoradnika kojima time nisu ostavljali nekima ništa da prehrane svoje porodice. Tada ga je Tito stavio na svoj nišan za politički odstrel. Kada su politički predstavnici Šiptara sa Kosmeta zatražili da oblast dobije status autonomije, dr Nešković se usprotivio predlažući da treba da dobija status kao običan okrug u okviru Srbije. To je bio dovoljan razlog da 1953. srpski poliitičari udovolje želji Josipa Broza da dr Nešković bude isključen iz političkog života. Godine 1983. odbijen je predlog da se dr Nešković rehabilitituje, iako su njegov stav potvrdili tragični događaju započeti 1981. a koji će još dugo trajati.
Savršen intervju!
Suki BRAVOOO!
Draga Suša, „Vi jeste duša na koju moram obratiti pažnju,da Vas ne pojedu oni koji se hvale,da se sa velikog drveta njegovog-žirom slade!“
Док у истој књизи, у делу Непожељна елита, од њих дванаесторо по мом критеријуму људи-богови, један је стрељан на месту председника владе, Иван Стамолић је убијен по наређењу Слободана Милошевића, коме се у почетку Ћосић дивио. Троје научника у најбољим годинама за стваралаштво умрло је од опаке олести – карцинома. Сви четворо лепи, дама Олга као Афродита, а мушкарци као Аполони. Није довољно, штавише по живот опасно, када знаш и тако се понашаш да си у свему вредан поштоања. Били су с правом цењени од колега и вољени од најближих и пријатеља који су их знали и разумели. Но, непожељни од владајућег мишљења, које је примитивно, иако нити вреди, нити себе поштује јер верује у лажне вредности. У таквој социолошкој средини одвијају се физиолошки процеси у организму вредних људи, а контролисани од жлезда са унутрашњим лучењем. За ову тему жлезда хипофиза смештена је у глави испод мозга, која је под његовом контролом. Карцином налази услов да заживи када у неком органу стигне „дирекција” да започне физиолошке промене на нивоу ћелија, чије се „промене манифестују као тешка или неизлечива болест.
„Ubila ga je promaja sa promašenih puteva koji su od njega zahtevali samo jedno; da sedne i odmeri udaljenost od onih koji su legli i čekaju priliku da im nišan zatrese od radovanja!“
Пишем вам о узроку, остало су наше последице. Међутим наше елите нису на том нивоу знања и морала, за разлику од хрватстке и словеначке. Не мислим на театарске и спортске.
Нуака већ зна да канцер убија ретке, као што је била Ваша Мама, која је морала да трпи ударе од својих колега по образовњу, но не и по етици.
Доори греше што га траже само медицинском науком и биохемијом, но не прихватају мишљење својих ретких колега који у истраживањима користе психологију. Осим што треба свакако и дубље да уђу у хемијске процесе у ћелијама које се одвијају на нивоу молекула и атома. Док сам студирао техничке науке, чудило ме је што студенти медицине уче само општу хемију, а не све три хемије – аналитичку, органску, неорганску.
Управо у књизи Латинке Перовић „Доминантне и нежељене елите“, симптоматично је што у делу Доминантна елита, где је обрађиван најутицајнији Добрица Ћосић, често спомиње његов дуг живот. Њега су његове колеге у Словенији и Хрватској звали „Геџа”. Одговор за његов дуг живот се чита у изјави поводом Ћосићеве смрти коју је дао Бранко Кукић, изузетна личност у култури не само Србије, већ и Европе, када је написао: „Онај који истовремено хоће да буде писац, идеолог, дисидент, „отац нације”, припада друштву које не зна шта хоће.“ Друштво не зна шта хоће, но Добрица Ћосић је желео да живи што дуже, а снагу му је давао народ који му је узвраћао поверењем и поштовањем јер је писао оно што је желео да чује о себи.
Драга Ања, Када отворите књигу књигу професора економије др Бранко Хорвата, дознаћете да је прогоњен од стране тадашњег ауторитарног владара, познат по имену Тито! Не само са Универзитета већ и из свог пребивалишта, Загреба и државе СФРЈ. Да би наредних десет година истраживачког рада провео у земљама где је било некаквог социјализма. Прво у Шведској где је прeдавао нa факултетимa и проучавао тамошњи социјализам.
Био је сведок када је најнаграђиван филмски режисер у свету, Швеђанин, Ернст Ингмар Бергман (1918-2007) бива ухапшен због утаје пореза! Када е Маестро Бергман доживео ментални фрас
Догађај ме је потсетион на наратив који нам је професор на часу Економије у рударству 1968. изложио случај када је високо цењени филмски и позоришни режисер дошао у Шведску банку да подигне свој новац да би купио јахту како је обећао својој четвртој младој супрузи за да отпутују на одмор и уживање на Бахамска острва. Службеник му је дао упитник да га попуни, у коме је било и индискретно питање: Зашта ћете употребите паре? Режисер открио намере, да би га службеник вишег ранга упозорио: „Маестро, ако подижете новац за да га уложите у снимању новог филма или у отварању нових радних места на Ваше име имате право да подигнете 90% од тражене суме. Десет посто остаје као данак. Но ако трошите паре за ваш одмор и уживање вама следује само 10%, остало остаје на располагању држави и народу Шведске, мада 90% ће бити ваше власништво. А и ви сте Швеђанин, зар не?“
Poštovana Anja,“uložiti u ove koji se ne štede da Vam se što bolje preporuče, i to zlo se svakako bolje isplatiti nego da čekate da po Čehovljevom zakonu,da puška mora opaliti u trećem činu,ili obesiti se o klin na koji je ona visila bespotrebno!“
Napomena; „namerno sam karikirala-zamenom teza pucanj u prazno ili kao dalji izbor koji sledi-bum u slepočnicu,i pre nego glava pukne od napregnuća da se misao uhvati za rep,odvojena od one koja beži od svake dalje odgovornosti!“…..
Bojim se još samo jednog-da “ Vas neko ne uhapsi od viška pameti koju prosipate po pepelu jedne časne prošlosti!“
Мелем- речи,али и отрежњујуће,опомињуће…Морате нам се вратити,Ања! До слободе!
Сами ћете својим спознајем (когницијом) моћи да закљјучите шта све нас очекује када прочитате ове две књиге, има их на интернету: Zašto naši doktori društvenih nauka, osim dr Jova Bakića, ne znaju ovo što piše u knjizi dr Branka Horvata „Politička ekonomija socijalizma, objavljenoj u SAD 1982, izabranoj za Knjigu godine i predloženoj za Nobelovu nagradu.
И друга од Лорете Наполеони, насловљена :“Олош Економија“.
Намеравао сам да ми мудра Гордана помопгне у уређивању још чертири књиге које сам написао и издао. А Мајка је видела сампо прву „Јеванђеље по истини“ када је била једна од четири говорника на Филозофском факултету, под мото: Није филуофки ћуатати. Ваша мајка Гордана, коју сам волео и био заљубљен још када је писала за БОРБУ и Нашу борбу док сам био директор од 1991. у једном од највећих система у Европи за проиводњу грађсвиских матрејала у Качанику и „Ђенерал Јанковићу“ на Косову, близу Скопља где сам становао. Срдачан поздрав,
Ne izdaji za jedno vreme ništa više, „ako nam dobro misliš i ako su ti namere čiste!“
Tvojim,“o sebi jedino uspelim hvalospemima, odgodio si čitanje velikih filozofa,kako bi ti sebe,u čitanju dao prvenstvo“.Avaj!
„Da nije malo mnogo-pokretna stonogo, sa otiscima preko kojih otkrivamo iste rupe koje ostaju da zevaju i plaše,umesto dobrog ukusa formiranog na kraju utiska?“
„Neka dodje k nama,da ga nučimo dubini poniranja i ispratimo u smislene predele moći!“
Намеравао сам да ми мудра Гордана помопгне у уређивању још чертири књиге које сам написао и издао. А Мајка је видела сампо прву „Јеванђеље по истини“ када је била једна од четири говорника на Филозофском факултету, под мото: Није филуофки ћуатати. Ваша мајка Гордана, коју сам волео и био заљубљен још када је писала за БОРБУ и Нашу борбу док сам био директор од 1991. у једном од највећих система у Европи за проиводњу грађсвиских матрејала у Качанику и „Ђенерал Јанковићу“ на Косову, близу Скопља где сам становао. Срдачан поздрав,
Obzirom da je umentnost najviši izraz filozofije, podsetiću Vas na filozofa dr Điniđića zašta prilažem odlomke iz moje zadnje knjige naslovljene: БОЖАНСТВЕНА ПОБУНА СТУДЕНАТА СРБИЈЕ -Бог у човеку пртив ђавола у (не)човеку
Не дирајте славне симболе!
Када је филозоф са погрешним фундаменталним космичким неписаним законима, др Зоран Ђинђић узео у руке тек скинуту металну петокраку звезду са јарбола Градске куће, јер је постао градоначелник Београда, притом са ироничим осмехом позирао фоторепортерима! Запањен сам помислио: овај је загубио главу читајући погрешне књиге, а да нема животно искуство, хеуристичко знање за које је Кант упозоравао, да је често важније од знања које се може добити слушајући седећи у клупе на катедрама факултета или читајући из књига.
Филозоф није хтео да зна да је Та Звезда Петокрака симбол Људи-Богова чија борба против фашизма за добробит човечанства улог је био – живот!
Већина људи не желе истину. Желе да се њихова уверења потврде. Истину цене они који имају контролу над својим егом. Они који су посвећени стварности чак и када им она изазива нелагоду.
На Порталу БУКА могли сте да прочите и ову истину: Земље које су никле из гроба Југославије нису државе, него пљачкаонице у којима се наше капиталистичке свиње играју Запада, демократије и слободног тржишта.
Сигмунд Фројду: Први знак људске глупости је потпуно одсуство стида.
Dobio sam na poklon jednu knigu,neću citirati autora,naslov još manje i shvatio jedno;da mi on nije prijatelj!
Neke knjige,što reče jedan erudita su:“osmeh neukom,izgubljeni put onome koji traži pravi put i zabluda onome koji (u)misli da je izmerio ono koje se otima visinom,svakom nedozrelom!“
Na osnovu nekih „kilometarskih pisanja“ i upornosti da nam se odredjene individue nametnetu kao velike erudite,trenutno suspendujem taj lažni zaključak sa svakog onog,na koga se uhvatio taj lažni osećaj sitosti!“
„Vreme je da se izvesni, izvezu iz folosofskih kola,otpuste uobraženost i priznaju nemoć da se mogu dosegnuti brda,kamo li vrha sa kojeg ih gledam u nizini postojanja,sa visine svoje učenosti!“
Nažalost učenost, odnosno igra rečima, nije i moralnost, a još manje sposobnost da se rukovodi državom za dobrobit naroda. Da je srpska elita bila pri pameti nebi im državu ukrao patolokči lopov i lažov i igra se snjom kao malo dete razbijenom igračkom!
Dobar intervju sa autentičnom umetnicom!