Postojanje političke volje i personalne promene u Tužilaštvu Crne Gore koje su donele poverenje međunarodnih partnera a pre svega Evropola, umnogome su doprineli da se dođe do dokaza za predmete koji su trenutno u toku, govori za Radar bivši ministar unutrašnjih poslova u vladi premijera Zdravka Krivokapića. Prema njegovom mišljenju, rad tužilaštva treba pohvaliti, jer deluje autonomno, mimo političkog uticaja i neselektivno.
Podsetimo, tokom proteklih nedelja u Podgorici su uhapšeni Zoran Lazović, visoki funkcioner MUP, Milivoje Katnić, penzionisani specijalni državni tužilac, ali i Jelena Perović, direktorka Agencije za borbu protiv korupcije. Atmosferu je dodatno podgrejalo izručenje biznismena Duška Kneževića, vlasnika Atlas grupe, u kome javnost prepoznaje ključnog svedoka protiv nekadašnjeg, po mnogima i sadašnjeg šefa DPS, Mila Đukanovića.
„Izručenje gospodina Kneževića je sa razlogom uzburkalo javnu scenu, mada moram priznati da sam iznenađen priličnom suzdržanošću naših političara. Barem najvećeg dijela. Da li gospodin Knežević može dobiti status svjedoka saradnika je vjerovatno glavno pitanje. Prema sopstvenoj izjavi, on dolazi sa novim dokazima koji bi trebalo da mu omoguće ovaj status. Da bi neko lice i dobilo ovaj položaj u postupku, postoje brojni preduslovi. Prvo, treba da ubijedi državno tužilaštvo, potom i sud da je značaj njegovog iskaza kojem će se dokazivati krivica drugih, pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, jer se svjedok saradnik izuzima iz krivičnog gonjenja. Kako je Knežević optužen za više krivičnih djela i u više postupaka, među kojima je i ono da je organizovao kriminalne grupe, a po zakonu se ovaj status može dati samo članu, ne i organizatoru, ostaje da se vidi kako će stvari teći. Da može biti važan svjedok u mnogim predmetima, nije upitno. Može li biti i svjedok saradnik, zavisi i od njega samog. Kako god bilo, sigurno nas čeka ’vruće’ ljeto“, kaže Sekulović.
Kako ocenjujete delovanje tužilaštva koje je, čini se, usmereno na čišćenje samih institucija, ali i činjenicu da uhapšeni bivši tužilac Milivoje Katnić štrajkuje glađu u zatvoru, ističući da je žrtva političkog progona?
Po pitanju neselektivnosti i autonomije u radu u crnogorskoj javnosti postoji sumnja, koju će oni vjerujem brzo odagnati i pokazati da to nije slučaj. Katnić ima vojnički oblikovanu ličnost. Štrajk glađu i pismo koje ste pomenuli je njegova reakcija na povređenu čast, koju siguran sam snažno osjeća. Takođe, pravo je svakog lica da koristi sve što mu stoji na raspolaganju da poboljša svoj krivičnopravni položaj, pa i Katnićevo, da ovim putem iznudi određene odluke organa vlasti. Ovaj dio motivacije je jasan. Lično smatram da ne postoji opasnost od Katnićevog bjekstva, dok se za njegov zahtjev za izuzeće postupajućeg tužioca ne bih izjašnjavao, poštujući tužilaštvo kao instituciju.
Đukanovićeva izjava o pravu na osvetu je sporna po više osnova, neprimerena je, pogotovo za nekog ko je obavljao najvažnije državne funkcije i sadrži elemente pretnje i radikalizuje javni prostor
Sa druge strane, u Podgorici se organizuju protesti, gde se ističe da se sudi Crnogorcima, a sam Milo Đukanović obratio se javnosti jednom skandaloznom izjavom u kojoj evocira pravo na osvetu.
Protesti, ali i čitav jedan narativ koji se u dijelu javnosti kreira, imaju za cilj da se tužilaštvo, primarno Specijalno državno tužilaštvo, predstavi kao politizovano i selektivno, odnosno da bi se delegitimizovalo u javnosti. Određivanje pritvora, potvrđivanje optužnice i slično, jesu radnje koje moraju da prođu sudsku kontrolu, tako da razlozi za postojanje osnovane sumnje su u mnogim predmetima prošli ovaj vid provjere, što eliminiše argument da se radi o otvorenom arbitrarnom postupanju. Đukanovićeva izjava je sporna po više osnova, neprimjerena je, pogotovo za nekog ko je obavljao najvažnije državne funkcije, i sadrži elemente pretnje i radikalizuje javni prostor. Svakako bih je doveo u vezu s već rečenim, da se radi o istom cilju – gubitku povjerenja javnosti u tužilaštvo i podizanja morala u svojim redovima. Krajnji arbitar će biti pravosnažne sudske odluke. One su najbolji „sudija“ i iste moraju proisteći nakon pravičnog i fer postupka.
Kakav efekat će, po vašem mišljenju, imati nedavna hapšenja visokorangiranih policajaca i tužilaca u Crnoj Gori na društvo i institucije?
Efekata će sigurno biti, ali ne vjerujem da će se ta promjena desiti preko noći. Sigurno se ovim hapšenjima šalje poruka, i mnogi preispituju sopstveno ponašanje u prošlosti i potencijalne, zamišljene stvari u budućnosti. Taj preventivni mehanizam već djeluje. Međutim, nešto što se ukorjenjuje u svijesti ljudi tokom dužeg vremenskog perioda ne može najednom da bude promijenjeno. Vjerujem da ljude u Crnoj Gore interesuje da li će doći do osuđujućih presuda, jer postoji zazor zbog iskustava iz prošlosti – da možda ti postupci neće biti dovedeni do kraja, koliko će sve to da traje, i na taj način mogu biti obesmišljeni. I najvažnije – šta će se desiti sa imovinom ljudi koji su optuženi za ova krivična djela?
Ukoliko se čitav proces sprovede u relativno kratkom roku, naravno uz pravično suđenje, to bi uticalo i na promjenu percepcije građana. Ali kako god, duh iz boce je izašao. Mislim da je pomak napravljen i ako se ovo nastavi sigurno je da će imati blagotvorno dejstvo na crnogorsko društvo.
Kakav je vaš odnos prema korišćenju informacija sa Skaj aplikacije za istrage i sudske procese, njegovu pouzdanost?
Sigurno je da postoje argumenti za i protiv. Oni koje napominje odbrana osumnjičenih ili jedan dio stručne javnosti, a koji iznose stav da se radi o operativnom podatku ili indiciji a ne o dokazu, imaju svoje utemeljenje. Međutim, ipak se radi o izuzimanju dokaza koji su rađeni u skladu sa zakonodavstvom demokratskih i pravnih država i teško da mi možemo osporavati sam kvalitet tog dokaza. To naravno ne treba da znači da odbrana u toku samog postupka, ukoliko ima određene informacije ili svoje dokaze, ne može da pobija neke segmente. U svakom slučaju, na to ne treba gledati kao na Sveto pismo i nešto što ne može da bude proizvod kontradiktornog postupka i eventualno oboreno u svakom pojedinačnom predmetu jer je svaki slučaj priča za sebe. Ipak, generalno moj stav o upotrebi Skaj aplikacije je da pretežu razlozi da se dokazi dobijeni putem međunarodne pravne pomoći a odnose se na ovu komunikaciju mogu koristiti kao legitiman dokaz u sudskom postupku.
Procesi koji su pokrenuti otkrićima iz Skaj aplikacije u Srbiji su praktično već godinama u zastoju, budući da pored organizovanog kriminala impliciraju umešanost visokih državnih funkcionera, a sticajem okolnosti imaju veze sa Crnom Gorom. Govorim o putovanju Belivuka i Miljkovića u Crnu Goru i ukidanju zabrane za prelazak granice.
Kada govorimo o skidanju zabrane svojevremeno je iznošen argument da je razlog bilo njihovo praćenje na teritoriji Crne Gore i da je akcija bila koordinisana sa timovima u Srbiji. Da li je ili nije, to bi bilo dobro da saznamo. Ono što je nesporno tačno jeste da ako ne postoji kvalitetna i iskrena saradnja, ne samo sa Evropolom nego i između naših zemalja i zemalja u regionu oko ovih stvari koje prati nesporna politička volja, teško možemo imati prave rezultate. Ukoliko jedna država na tome radi a druga ne, ili se to radi selektivno, kriminal će uvijek naći prostora da opstane.
Katnić ima vojnički oblikovanu ličnost. Štrajk glađu je njegova reakcija na povređenu čast koju, siguran sam, snažno oseća
Kako na pripadnike MUP Crne Gore deluju ovi procesi?
Kod jednog dijela ljudi je ovo sigurno izazvalo određeni strah, kod drugog mnogo većeg broja – olakšanje i odobravanje. To je moj utisak, a MUP treba da koristi mehanizme koje mu daje zakon kako bi sproveo reformu. Dakle, u tom zakonu koji je donesen za vrijeme mandata vlade u kojoj sam učestvovao, pa ga se eto dobro sjećam, postoji, na primjer, mogućnost odlaska pojedinih pripadnika MUP u prijevremenu penziju, naravno na njihov zahtjev, i obavezno zapošljavanje novog kadra koji izlazi sa policijske akademije. Na taj način treba da se mijenja ta nepovoljna starosna i obrazovna struktura
Antikorupcijski mehanizmi koje taj zakon predviđa prepoznaje i antikorupcijsko odjeljenje koje treba da konstantno prati životni stil policajaca, a u saradnji sa unutrašnjom kontrolom treba da da rezultate. Treba svesti na minimum mogućnost da neko sa policijskom platom, kolika god ona bila, neka je 1.000 ili 1.500 evra, može biti preko noći vlasnik skupih nekretnina. Treća stvar na kojoj bi trebalo insistirati, a koja je dio tog zakona, da za pripadnike MUP koji se bave borbom protiv organizovanog kriminala treba koristiti poligraf kao obavezujući po samom zakonu, te da odbijanje testiranja podrazumijeva težu povredu radne obaveze koja je jak preventivni antikoruptivni mehanizam.
Sve su prisutnije informacije i ocene da bi u relativno brzom roku ovi i drugi aktikoruptivni sudski procesi mogli da utiču na ubrzanje procesa pristupanja Crne Gore. Da li vam ove procene deluju kredibilno?
Crna Gora je pred velikom šansom da otvori evropsku perspektivu. Dobijanje IBAR-a (izveštaj o realizaciji privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24) i nakon toga završnih mjerila čini se izvjesnim. Ovo bi vratilo fokus na suštinske reformske procese i nadu da je proces evropskih integracija živ, što je od značaja ne samo za nas, nego i za region, pa i samu EU. U tom smislu Crnoj Gori sada ne treba politička nestabilnost, već okupljanje oko ovih ciljeva. Snažna politička debata je poželjna, sučeljavanje argumenata o javnim politikama je zdravo za demokratiju i doprinosi brušenju najboljih rješenja. Trenutak je da se stranački interesi podrede onom javnom.
