Koliko znam Kinezi jesu proucavali samoupravljanje u Jugi, ali su mogli da vide i sve sto je bilo negativno. Njihov sistem je slicniji kapitalizmu (sa dodatnom ulogom koju drzava ima u planiranju i odlucivanju o pitanjima od opste vaznosti, bez uticaja super bogatih kao na Zapadu).
Nase samoupravljanje je bilo u oblacima ideologije, bez veze sa realnostima trzista i stvarne ekonomije. Svi zaposleni su teoretski ucestvovali u upravljanju i donosenju odluka, i teoretski bili jednaki. U praksi se to pokazalo kao katastrofa. Sistem koji imaju u Kini se pokazao kao izuzetno uspesan – postali su u kratkom vremenu najuspesnija ekonomija u svetu. Neki vide njihov sistem kao nesto slicnije kapitalizmu, ali bolje od zapadnog.
Poznata je izreka (ne secam se kog Kineza), u vezi diskusije da li oni imaju nesto slicnije socijalizmu ili kapitalizmu: Nije vazno da li je macka crna ili bela, vazno je da hvata miseve.
Vrlo dobar i koristan clanak
Sloboda se osvaja od malih nogu, u krugu porodice, na ulici, u skoli, na poslu …
Narod koga vladar stalno anestezira lazima da je ugrozen od susednih naroda, da ga svi mrze, da je drzava napadnuta, da se Vojvodina odvaja, da je u toku obojena revolucija i sl, ne oseca slobodu. Oseca strah.
Socijalisticko samoupravljanje je teorijski samo jedna podvarijanta radnickog akcionarstva. Medjutim, okruženje u kome je primenjivano (u SFRJ) je bilo takvo da se nisu primenjivali neki osnovni ekonomski postulati zdrave ekonomije (poslovno efikasna ekonomija, zdrava korelacija izmedju plata zaposlenih i prihoda firme), vladao je ekonomski egalitarizam, pa dugorocno u takvom okruzenju koncept i nije mogao biti uspesniji. Inace, radnicko akcionarstvo je veoma dobar koncept, zaposleni sami preuzimaju odgovornost za stanje njihove firme, jer ko ce se bolje brinuti o poslovanju nekog preduzeca nego oni koji rade u njemu. Njihova materijalna pozicija, radni ambijent, uslovi rada, direktno su povezani sa kvalitetom njihovih proizvoda, odluka na skupstini akcionara i učinkovitosti njihovog rada u firmi. Ako donose lose odluke i upropaste firmu, sami su odgovorni. Mislim da bi ovakav koncept uticao i na promenu mentaliteta ljudi kod nas, ljudi bi postali odgovorniji, profesionalniji.
Појам самоуправљање је појам будућности
Код нас се реч „самоуправљање“ у последњих тридесетак година углавном користи као нека врста „друштвено оправдане погрде“, а да се у јавном простору уопште не разуме смисао концепта на коме је самоуправљање ( било) засновано. Посебно се не уочава веза између појма „сувереност/суверенитет“ и самоуправљања. Суштински, оба појма имају исто утемељење: бити субјект, сам одлучивати, бити највиша власт по одређеним питањима. Наравно, суверенитет је знатно шири (односи се на све грађане, самоуправљање само на запослене у неком правном лицу), обухвата значајније функције и простире се на целој територији државе, али је по својој суштини израз истог хтења да се одређена заједница успостави као субјект, без чега нема ни самосвести ни сопственог развоја.
Српско-кинеске односе током целе посматране
деценије се визирају кроз четири различита аспекта билатералне сарадње – политички, економски, културни и образовни. Оваквим приступом осветљена је наша путања међународних односа у главним правцима развоја.
Ту су објашњени су главни токови српске спољне политике економског развоја, као и главне фазе развоја у српско-кинеским односима током прошлих деценија.
Методолошки рад је ослоњен на српску перспективу, захваљујући богатој (до сада некоришћеној) архивској грађи, чиме је омогућен потпуно нов увид у до сада непознат период југословенског искуства самоуправљања. Циљ је да се изгради најстабилнији темељ модерном, функционалном и хуманом друштву. У коме неће бити странака које су подложне личним интересима већ ће друштво градити интересне групе, радника, земљорадника, интелектуалац, омладине и пензионера.
Такав систем има јасне циљеве и мотиве. Идеје си мотивационе, јасне и стимулативне. Нема газда, капиталиста. мутивода и превараната.
Тако треба схватити сарадњу Кине и Србије значи разумевање српско-кинеских односа је да нам донесе што целовитији преглед билатералних односа кроз анализу свих важних епизода у билатералној сарадњи између Србије и Кине у будућности.
Савет, Користимо кинеска искуства прилагођена нашим условима.
Ipak je sve ovo SKOJ!!
Ideju samoupravljanja je započeo Marks definicijom – diktatura radnicke klase. Tito je nadogradio idejom radničke svoine/doduše samo formalno/. Tito osniva fantastični SDK. Ali avaj Tito ode i ta ideja zamre, osim u Sloveniji.
I šta smo danas dobili? Jad bedu sirotinji i ubogo siromaštvo.
Dokaz da je ideja diktature radničke klase, znači radnici
stvaraju novu vrednost, revolucionarna je i ona se danas u svetu polako razvija, najbolje u Kini. Niko neće poverovati da su Kinezi tri puta dolazili kod Tita i kopirali funkcije SDK i samoupravljanje.
Kako to danas kod njih funkcioniše da se u praksi videti.
Kineska ideja će za par desebija ovladati svetom.
Naša jdeja radničkog samoupravljanja je propala jer u praksi nije zaživela, jer se nije pojavio političar Titovog kalibra da tu ideju dovede do pozitivneog praktičnog efekta .
Da li ste bili u Kini?
‘Kineska ideja će za par desebija ovladati svetom’ – zato sto: 1 to je potpuno liberalni kapitalizam za mala i srednja preduzeca
2 skoro da nema poreza na dohodak
3 nema poreza na imovinu
4 nema zdravstvene zastite (skoro sve se placa)
5 sva mala i srednja preduzeca su privatno vlasnistvo
Nesto nema tu mesta za samoupravljanje…
Мислим да треба поново да идеш и Кину, а такође и да проучиш како је то код њих било у блиској прошлости. Да видиш који су били заштитни механизми, да видиш које су услове они могли да поставе а које ми никад нећемо моћи, да видиш шта је све код њих незванично било дозвољено, да видиш како на царини штите своје у ситуацијама када су њихови очигледни преваранти. И тако, распитај се мало.
‘Kako to danas kod njih funkcioniše da se u praksi videti’
Evo direktnog odgovora kako kod ‘njih to funkcionise’, bas sam razgovarao sa nekim iz Kine:
To su probali 50-tih i 60-tih, a sada su od toga ostali samo ‘sindikati’. Uloga sindikata u Kini je: ‘organizovanje zajednickih aktivnosti poput izleta’ i ‘izbor ‘moon cake’ (tradicionalni kolacic velicine pogacice) koji ce dobiti za Praznik meseca’. Osim toga sindikat nema nikakvu funkciju u polozaju radnika ili slicno.
Nema ni jedne prodavnice, zanatske radnje ili restorana u drzavnom vlasnistvu – sve je privatno.
Eto, direktno od Kineza iz Kine… i o tome ‘Kako to danas kod njih funkcioniše’
Slovenci su imali drugačiji način razmišljanja dok je svaka republika insistirala na tome da ima svoju rafineriju nafte Slovenci su prvo odradili računicu i došli su do zaključka da im se više isplati da prerađuje naftu u riječkoj rafineriji umesto da grade i održavaju svoju. Slovenačke kompanije su uvek radile po kapitalističkom principu mora da postoji profit da bi kompanija mogla da funkcioniše dok su u ostalim republikama to nije bio slučaj još jedna velika razlika je što Slovenci nisu zapošljavali više radnika nego što je bilo potrebno dok mi imamo primere iz zastave iz 21 maja većine naših fabrika u Srbiji gde kad vam je trebalo 1.000 zaposlenih vi ste zaposlili 2.000 samo da ljudi ne bi bili na ulici i onda bi još na samo upravljanju odlučeni da je najbolje da firma da se poveća od plate radnicima je l’ umesto da se pare čak i kad ih ima ulože u razvoj modernizaciju zato smo ’90 dočekali sa mašinama i tehnologijom sa kraja 70-ih.
Podržavamo svaku inicijativu koja jača privredu, ali odgovorno vođenje države je ključ da to bude dugoročno i održivo.
@Nikola,tako je.Dodao bih samo da pametnom poreskom politikom mozemo doci do socijalnog drustva.Uz sve ove inovacije,gde radnik nije skojevac vec suvlasnik u procesu proizvodnje.Osim toga tu se partokratija nece moci iflitirati.
Izvinjavam se za dupli komentar ali:
Ovo i jeste SKOJ!
Zar ne?
Nedostaje samo ona revolucionarna da nam živi, živi rad i sve je kompletirano.
Ovo kao da čitam tekst iz 1945. godine.
Pumpate masivni protest, masivni protest i na kraju vam se to obije o glavu.
Пре свега похвала за текст.
Аутори констатују…
„U Srbiji, ovo pitanje tek ulazi u javni prostor, ali potencijal za pozitivne ekonomske i društvene efekte je neosporan.“
Ми смо то већ имали. Књиге у шаке и у проучавање САМОУПРАВНОГ СОЦИЈАЛИЗМА.
Jošmalo pa ćete početi da nas ponovo zasipate Titovim krilaticama…..
Zašto bi neko prenosio nešto radnicima. Ja sam radnik, ali ako hoće sopstvenu firmu, moram i da je osnujem. O čemu vi pričate!?
Zato što nema kome…pročitaj tek i probaj da shvatiš suštinu….zato što uključivanjem zaposlenih se ostvaruju i širi interesi zajednice…
Aloooooo….osnuj firmu ko ti brani…..ali zaposleni nisu trošak…da nema njih ko bi stvarao vrednost i profit….
Jaaao majko mila….pa gde ovakvi mozgovi baš kod nas da se rode i izrastu…
Овај предлог закона није лоша ствар, мада ја бих рекао да је ово враћање назад на самоуправни модел (само што би овим самоуправљање постојало као вид организације а не као обавеза као што је то било у СФРЈ). Али слажем се да би преношење породичног посла кроз наслеђивање свакако требало да буде знатно лакше.
Koliko znam Kinezi jesu proucavali samoupravljanje u Jugi, ali su mogli da vide i sve sto je bilo negativno. Njihov sistem je slicniji kapitalizmu (sa dodatnom ulogom koju drzava ima u planiranju i odlucivanju o pitanjima od opste vaznosti, bez uticaja super bogatih kao na Zapadu).
Nase samoupravljanje je bilo u oblacima ideologije, bez veze sa realnostima trzista i stvarne ekonomije. Svi zaposleni su teoretski ucestvovali u upravljanju i donosenju odluka, i teoretski bili jednaki. U praksi se to pokazalo kao katastrofa. Sistem koji imaju u Kini se pokazao kao izuzetno uspesan – postali su u kratkom vremenu najuspesnija ekonomija u svetu. Neki vide njihov sistem kao nesto slicnije kapitalizmu, ali bolje od zapadnog.
Poznata je izreka (ne secam se kog Kineza), u vezi diskusije da li oni imaju nesto slicnije socijalizmu ili kapitalizmu: Nije vazno da li je macka crna ili bela, vazno je da hvata miseve.
Vrlo dobar i koristan clanak
Sloboda se osvaja od malih nogu, u krugu porodice, na ulici, u skoli, na poslu …
Narod koga vladar stalno anestezira lazima da je ugrozen od susednih naroda, da ga svi mrze, da je drzava napadnuta, da se Vojvodina odvaja, da je u toku obojena revolucija i sl, ne oseca slobodu. Oseca strah.
Socijalisticko samoupravljanje je teorijski samo jedna podvarijanta radnickog akcionarstva. Medjutim, okruženje u kome je primenjivano (u SFRJ) je bilo takvo da se nisu primenjivali neki osnovni ekonomski postulati zdrave ekonomije (poslovno efikasna ekonomija, zdrava korelacija izmedju plata zaposlenih i prihoda firme), vladao je ekonomski egalitarizam, pa dugorocno u takvom okruzenju koncept i nije mogao biti uspesniji. Inace, radnicko akcionarstvo je veoma dobar koncept, zaposleni sami preuzimaju odgovornost za stanje njihove firme, jer ko ce se bolje brinuti o poslovanju nekog preduzeca nego oni koji rade u njemu. Njihova materijalna pozicija, radni ambijent, uslovi rada, direktno su povezani sa kvalitetom njihovih proizvoda, odluka na skupstini akcionara i učinkovitosti njihovog rada u firmi. Ako donose lose odluke i upropaste firmu, sami su odgovorni. Mislim da bi ovakav koncept uticao i na promenu mentaliteta ljudi kod nas, ljudi bi postali odgovorniji, profesionalniji.
Појам самоуправљање је појам будућности
Код нас се реч „самоуправљање“ у последњих тридесетак година углавном користи као нека врста „друштвено оправдане погрде“, а да се у јавном простору уопште не разуме смисао концепта на коме је самоуправљање ( било) засновано. Посебно се не уочава веза између појма „сувереност/суверенитет“ и самоуправљања. Суштински, оба појма имају исто утемељење: бити субјект, сам одлучивати, бити највиша власт по одређеним питањима. Наравно, суверенитет је знатно шири (односи се на све грађане, самоуправљање само на запослене у неком правном лицу), обухвата значајније функције и простире се на целој територији државе, али је по својој суштини израз истог хтења да се одређена заједница успостави као субјект, без чега нема ни самосвести ни сопственог развоја.
Српско-кинеске односе током целе посматране
деценије се визирају кроз четири различита аспекта билатералне сарадње – политички, економски, културни и образовни. Оваквим приступом осветљена је наша путања међународних односа у главним правцима развоја.
Ту су објашњени су главни токови српске спољне политике економског развоја, као и главне фазе развоја у српско-кинеским односима током прошлих деценија.
Методолошки рад је ослоњен на српску перспективу, захваљујући богатој (до сада некоришћеној) архивској грађи, чиме је омогућен потпуно нов увид у до сада непознат период југословенског искуства самоуправљања. Циљ је да се изгради најстабилнији темељ модерном, функционалном и хуманом друштву. У коме неће бити странака које су подложне личним интересима већ ће друштво градити интересне групе, радника, земљорадника, интелектуалац, омладине и пензионера.
Такав систем има јасне циљеве и мотиве. Идеје си мотивационе, јасне и стимулативне. Нема газда, капиталиста. мутивода и превараната.
Тако треба схватити сарадњу Кине и Србије значи разумевање српско-кинеских односа је да нам донесе што целовитији преглед билатералних односа кроз анализу свих важних епизода у билатералној сарадњи између Србије и Кине у будућности.
Савет, Користимо кинеска искуства прилагођена нашим условима.
Ipak je sve ovo SKOJ!!
Ideju samoupravljanja je započeo Marks definicijom – diktatura radnicke klase. Tito je nadogradio idejom radničke svoine/doduše samo formalno/. Tito osniva fantastični SDK. Ali avaj Tito ode i ta ideja zamre, osim u Sloveniji.
I šta smo danas dobili? Jad bedu sirotinji i ubogo siromaštvo.
Dokaz da je ideja diktature radničke klase, znači radnici
stvaraju novu vrednost, revolucionarna je i ona se danas u svetu polako razvija, najbolje u Kini. Niko neće poverovati da su Kinezi tri puta dolazili kod Tita i kopirali funkcije SDK i samoupravljanje.
Kako to danas kod njih funkcioniše da se u praksi videti.
Kineska ideja će za par desebija ovladati svetom.
Naša jdeja radničkog samoupravljanja je propala jer u praksi nije zaživela, jer se nije pojavio političar Titovog kalibra da tu ideju dovede do pozitivneog praktičnog efekta .
Da li ste bili u Kini?
‘Kineska ideja će za par desebija ovladati svetom’ – zato sto: 1 to je potpuno liberalni kapitalizam za mala i srednja preduzeca
2 skoro da nema poreza na dohodak
3 nema poreza na imovinu
4 nema zdravstvene zastite (skoro sve se placa)
5 sva mala i srednja preduzeca su privatno vlasnistvo
Nesto nema tu mesta za samoupravljanje…
Мислим да треба поново да идеш и Кину, а такође и да проучиш како је то код њих било у блиској прошлости. Да видиш који су били заштитни механизми, да видиш које су услове они могли да поставе а које ми никад нећемо моћи, да видиш шта је све код њих незванично било дозвољено, да видиш како на царини штите своје у ситуацијама када су њихови очигледни преваранти. И тако, распитај се мало.
‘Kako to danas kod njih funkcioniše da se u praksi videti’
Evo direktnog odgovora kako kod ‘njih to funkcionise’, bas sam razgovarao sa nekim iz Kine:
To su probali 50-tih i 60-tih, a sada su od toga ostali samo ‘sindikati’. Uloga sindikata u Kini je: ‘organizovanje zajednickih aktivnosti poput izleta’ i ‘izbor ‘moon cake’ (tradicionalni kolacic velicine pogacice) koji ce dobiti za Praznik meseca’. Osim toga sindikat nema nikakvu funkciju u polozaju radnika ili slicno.
Nema ni jedne prodavnice, zanatske radnje ili restorana u drzavnom vlasnistvu – sve je privatno.
Eto, direktno od Kineza iz Kine… i o tome ‘Kako to danas kod njih funkcioniše’
Slovenci su imali drugačiji način razmišljanja dok je svaka republika insistirala na tome da ima svoju rafineriju nafte Slovenci su prvo odradili računicu i došli su do zaključka da im se više isplati da prerađuje naftu u riječkoj rafineriji umesto da grade i održavaju svoju. Slovenačke kompanije su uvek radile po kapitalističkom principu mora da postoji profit da bi kompanija mogla da funkcioniše dok su u ostalim republikama to nije bio slučaj još jedna velika razlika je što Slovenci nisu zapošljavali više radnika nego što je bilo potrebno dok mi imamo primere iz zastave iz 21 maja većine naših fabrika u Srbiji gde kad vam je trebalo 1.000 zaposlenih vi ste zaposlili 2.000 samo da ljudi ne bi bili na ulici i onda bi još na samo upravljanju odlučeni da je najbolje da firma da se poveća od plate radnicima je l’ umesto da se pare čak i kad ih ima ulože u razvoj modernizaciju zato smo ’90 dočekali sa mašinama i tehnologijom sa kraja 70-ih.
Podržavamo svaku inicijativu koja jača privredu, ali odgovorno vođenje države je ključ da to bude dugoročno i održivo.
@Nikola,tako je.Dodao bih samo da pametnom poreskom politikom mozemo doci do socijalnog drustva.Uz sve ove inovacije,gde radnik nije skojevac vec suvlasnik u procesu proizvodnje.Osim toga tu se partokratija nece moci iflitirati.
Izvinjavam se za dupli komentar ali:
Ovo i jeste SKOJ!
Zar ne?
Nedostaje samo ona revolucionarna da nam živi, živi rad i sve je kompletirano.
Ovo kao da čitam tekst iz 1945. godine.
Pumpate masivni protest, masivni protest i na kraju vam se to obije o glavu.
Пре свега похвала за текст.
Аутори констатују…
„U Srbiji, ovo pitanje tek ulazi u javni prostor, ali potencijal za pozitivne ekonomske i društvene efekte je neosporan.“
Ми смо то већ имали. Књиге у шаке и у проучавање САМОУПРАВНОГ СОЦИЈАЛИЗМА.
Jošmalo pa ćete početi da nas ponovo zasipate Titovim krilaticama…..
Zašto bi neko prenosio nešto radnicima. Ja sam radnik, ali ako hoće sopstvenu firmu, moram i da je osnujem. O čemu vi pričate!?
Zato što nema kome…pročitaj tek i probaj da shvatiš suštinu….zato što uključivanjem zaposlenih se ostvaruju i širi interesi zajednice…
Aloooooo….osnuj firmu ko ti brani…..ali zaposleni nisu trošak…da nema njih ko bi stvarao vrednost i profit….
Jaaao majko mila….pa gde ovakvi mozgovi baš kod nas da se rode i izrastu…
Овај предлог закона није лоша ствар, мада ја бих рекао да је ово враћање назад на самоуправни модел (само што би овим самоуправљање постојало као вид организације а не као обавеза као што је то било у СФРЈ). Али слажем се да би преношење породичног посла кроз наслеђивање свакако требало да буде знатно лакше.