Adwo Shutterstock copy 1
Foto: Shutterstock/Adwo
Reagovanje Rio Tinta na intervju sa Lukom Ercegom za Radar

Jedan od ilustrativnih primera negativne kampanje protiv projekta Jadar

72

Govoreći načelno, bez detaljnog poznavanja projekta i zakonodavstva Srbije, gospodin Erceg svojim izjavama može biti instrumentalizovan za potrebe izrazito agresivne negativne kampanje protiv projekta Jadar, dozvoljavajući da njegova ekspertiza u oblasti prava i konsaltinga bude grubo medijski zloupotrebljena, navodi se u reagovanju na tekst „Srbija neće propasti bez litijuma, već ako sav rizik preuzme na sebe“

Na intervju sa Lukom Ercegom, biznismenom iz San Dijega, koji je o litijumu dva puta govorio i u Kongresu SAD, objavljen u Radaru pod naslovom Srbija neće propasti bez litijuma, već ako sav rizik preuzme na sebe, reagovala je kompanija Rio Tinto. Reagovanje objavljujemo u celini.

U članku se navodi da reči gospodina Ercega imaju „posebnu težinu“. Ne dovodeći u pitanje prethodna dostignuća gospodina Ercega, niti njegovu profesionalnu kompetentnost, kompanija Rio Tinto prinuđena je da konstatuje da se na osnovu izjava gospodina Ercega u intervjuu za nedeljnik Radar može uočiti da on nije adekvatno upoznat sa zakonskom regulativom koja se primenjuje u Srbiji, kao ni sa projektom Jadar, iako je on ključna tema njegovog intervjua.

Kompanija Rio Tinto posebno ohrabruje gospodina Ercega da svoja iskustva o tome da su „čak našli ptice gde smo morali da platimo da ih neko premesti“ i sva druga pozitivna zapažanja u upravljanju biodiverzitetom podeli sa profesorima Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, jer su partnerstva u ovoj oblasti za nas ključna u svim fazama Jadar projekta. Takođe smo upoznati sa sličnim, uspešno realizovanim projektima koji su doprineli očuvanju i jačanju određenih biljnih i životinjskih vrsta kroz različite oblike dugoročnih kompenzacija za nastale gubitke u biodiverzitetu, tokom razvoja projekata.

Tako, gospodin Erceg u intervjuu Radaru kaže da bi Studije o proceni uticaja na životnu sredinu za projekat Jadar „trebalo da finansira, ne država Srbija, već Rio Tinto, kao što se to radi i u SAD“. I prema važećoj zakonskoj regulativi koja se primenjuje u Srbiji, investitor je dužan da finansira Studije o proceni uticaja na životnu sredinu, baš kao što je to slučaj u SAD. Štaviše, projekat Jadar se od strane dela javnosti u Srbiji kontinuirano kritikuje upravo na osnovu ovog zakonskog rešenja koje je standardna praksa i EU i u SAD, što potvrđuje i gospodin Erceg, što je jedan od ilustrativnih primera kontinuirane negativne kampanje protiv projekta.

Gospodin Erceg dalje postavlja pitanja kao što su: „Šta će biti sa otpadnom vodom, kako će ona da se prerađuje, po kojim standardima, gde će da se skladišti čvrsti, rudarski otpad? Sve su to pitanja na koja se odgovori moraju znati unapred, a ne kad projekat bude gotov“ i zaključuje da u slučaju njegovog iskustva iz SAD: „Ništa nije moglo da se završi na časnu reč. Taman posla. Za svaku sitnicu tražili su čvrste garancije i sve smo morali unapred da rešimo“.

Kompanija Rio Tinto smatra da je poželjno da se gospodin Erceg detaljno upozna sa zakonskom regulativom Srbije u ovoj oblasti koja je u ogromnom procentu usaglašena sa EU standardima, a zatim i da se detaljnije uputi u projekat Jadar koji je jedan od najperspektivnijih i najbolje istraženih litijumskih projekata u Evropi.

Govoreći načelno o projektu Jadar bez detaljnog poznavanja samog projekta i zakonodavstva Republike Srbije, gospodin Erceg svojim izjavama može biti instrumentalizovan za potrebe izrazito agresivne negativne kampanje protiv projekta Jadar, dozvoljavajući da njegova ekspertiza u oblasti prava i konsaltinga bude grubo medijski zloupotrebljena.

Kompanija Rio Tinto je za potrebe projekta Jadar sprovela sveobuhvatna istraživanja u kojima je učestvovalo više od sto domaćih i međunarodnih nezavisnih stručnjaka, uključujući 40 univerzitetskih profesora sa više od 10 fakulteta, koji su sproveli više od 23.000 bioloških, fizičkih i hemijskih analiza zemljišta, vode, vazduha i buke. Rezultati naučnih istraživanja pokazuju da se projekat Jadar može realizovati bezbedno uz poštovanje najviših domaćih i međunarodnih standarda zaštite životne sredine. Navedena naučna istraživanja javno su dostupna u okviru Nacrta Studija za procenu uticaja na životnu sredinu.

Da bi projekat Jadar uopšte bio realizovan neophodno je da se u skladu sa zakonima Republike Srbije i redovnim zakonskim postupkom, finalne, ažurirane verzije tri studije predaju nadležnom ministarstvu. Pre toga, državni organi trebalo bi da utvrde obim i sadržaj za svaku od tri studije, po čemu bi kompanija imala rok od najviše 12 meseci da svaku studiju ažurira, završi i uputi u redovnu proceduru koja podrazumeva javni uvid. Završetak i odobravanje konačnih studija nisu mogući bez neophodnih uslova, precizno utvrđenog obima i sadržaja i javnog uvida u finalna dokumenta. Pre nego što otvorimo rudnik, moramo dokazati Vladi i građanima Srbije da to možemo učiniti bezbedno.

Gospodin Erceg sve ekonomske benefite koje bi država Srbija imala od realizacije projekta Jadar svodi isključivo na rudnu rentu, navodeći da bi „država od rudne rente od pet odsto godišnje imala 29 miliona dolara“. Da rudna renta nije i ne može biti jedini izvor prihoda za državu od realizacije projekta Jadar potvrđuje i sam gospodin Erceg u delu kada kaže „a što se tiče najavljenih ulaganja Rio Tinta, zna li se koliko će od tih 2,4 milijarde evra dobiti srpski dobavljači“. Ovim gospodin Erceg pokazuje da mu je poznato da rudna renta nije zamišljena kao kompenzacija za eksploatisanu sirovinu, već dodatni prihod lokalnoj zajednici na prvom mestu, i da je samo jedan od brojnih osnova prihoda koje bi država i lokalna zajednica ostvarivale od projekta Jadar, kao i bilo kog drugog rudarsko-industrijskog projekta. Sa potencijalnim ekonomskim benefitima od projekta Jadar javnost u Srbiji je detaljno upoznata na osnovu studije Procena ekonomskog uticaja Projekta litijuma i borata „Jadar“ koju je pripremila jedna od vodećih globalnih konsultantskih kuća Ergo Strategy Group.

Rudna renta nije jedini izvor prihoda za državu od projekta Jadar, jer rudna renta nije zamišljena kao kompenzacija za eksploatisanu sirovinu, već dodatni prihod lokalnoj zajednici na prvom mestu i samo je jedan od brojnih osnova prihoda koje bi država i lokalna zajednica ostvarivale, kao i bilo kog drugog rudarsko-industrijskog projekta

Gospodin Erceg navodi i da mu se „čini da se dobar deo ljudi buni zbog utiska da vlast gura projekat Rio Tinta, umesto da ima isti aršin prema svima“. Kompanija Rio Tinto svoje poslovanje u Srbiji koje traje 23 godine, tokom kojih je na isti način sarađivala sa svim vladama i nadležnim državnim institucijama, bazira isključivo na doslednom poštovanju zakona Republike Srbije i nikada nije očekivala, tražila, niti bi prihvatila „drugi aršin“.

Već na samom početku intervjua gospodin Erceg kaže da „nijedna država ne sme sebi da dozvoli da joj sudbina zavisi od jednog projekta“ i da Srbija „može da propadne samo ako sama bude snosila troškove sanacije štete u slučaju da projekat Jadar propadne i Rio Tinto od njega odustane zato što im se prerada litijuma ne bi isplatila“. Ovi navodi dati su potpuno proizvoljno i bez ikakvih osnova.

Kompanija Rio Tinto u Srbiji posluje već 23 godine, tokom kojih je na isti način sarađivala sa svim vladama i nadležnim državnim institucijama. Kompanija svoje poslovanje bazira isključivo na doslednom poštovanju zakona Srbije i nikada nije očekivala, tražila, niti bi prihvatila „drugi aršin“

O stavu da „u Aziji već postoje izgrađeni kapaciteti koji mogu da podmire potrebe celog sveta“ u kontekstu fabrika katoda, anoda, baterija, električnih automobila, gospodin Erceg može da debatuje sa kreatorima ekonomske politike Evropske unije, Evropskom komisijom i vladama zemalja članica, uključujući vlade Francuske, Nemačke, Austrije i drugih EU zemalja koje na svojim teritorijama takođe razvijaju litijumske projekte iz čvrstih stena, za koje gospodin Erceg tvrdi da su ekonomski neodrživi i nepotrebni.

U intervjuu za nedeljnik Radar navodi i druge brojne netačne informacije kao što su da se „litijum danas proizvodi samo u tri zemlje (Argentini, Čileu i Australiji)“, kao i da se „u svim tim zemljama litijum proizvodi iz slanih jezera“. Jedan od primera je rudnik Greenbushes u zapadnoj Australiji, 90 kilometara jugoistočno od luke Bunbury, najveći rudnik litijuma iz tvrdih stena na svetu, koji godišnje proizvodi približno 1,95 miliona tona litijumskog spodumena. Početni razvoj ležišta rude u ovom rudniku započeo je 1983. godine, a prva fabrika za preradu litijuma puštena je u rad 1985. godine.

Kompanija Rio Tinto je na raspolaganju za dijalog sa svim zainteresovanim stranama koje zaista žele da vode razgovor zasnovan na činjenicama kako bi u potpunosti razumele projekat, mere zaštite životne sredine i koristi koje bi mogao doneti.

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

72 komentara
Poslednje izdanje