Kentauri su u grčkoj mitologiji bili nepredvidivi, a na prvu loptu se čini da su takvi i kada su danski. Radnike fabrike Kentaur u Vranju u ponedeljak su dočekala zatvorena vrata i obaveštenje danskih vlasnika da više nemaju posao. Vranjanci tog dana nisu mogli ni da pokupe lične stvari iz fabrike, ali su za utehu mogli da pokupe vest da će im firma rado dati preporuke za druge poslove.
Zatvaranje nije najavljeno, poslovni podaci kažu da fabrika koja posluje od 2019. nije bila neuspešna, a jedan režimski medij je Kentaura u maju naveo kao primer „Vučićeve politike koja je omogućila razvoj Pčinjskog okruga, milionske investicije i hiljade radnih mesta“.
Lokalni medij Slobodna reč uspeo je da kontaktira sa izvršnom direktorkom firme Mijom Krog i da od nje čuje da se fabrika zatvara zbog „loših projekcija na tržištu rada za ovu i narednu godinu“. Krog je dodala da pod tim „lošim projekcijama“ misli na povećanje minimalnih zarada. Kompanija koja proizvodi radne uniforme to je objasnila i na veb-sajtu, na kome stoji da je nekih 250 vranjskih radnika ostavila i bez uniformi i bez rada zato što mora da obezbedi „efikasnost i konkurentne cene“. Krog je i tamo utešila sveže nezaposlene Vranjance „dubokom zahvalnošću“ i požalila se da ni njoj sve to ne pada lako.
Samo u jednom mesecu ove godine – februaru – dve inostrane fabrike su najavile zatvaranje, a dve radnicima nudile sporazumne raskide ugovora.
A možda su ti danski kentauri ipak bili predvidivi. Ugovor Kentaura i srpskog ministarstva privrede iz 2018. godine pokazuje da je Srbija tu fabriku subvencionisala sa 940.000 evra. Ta je investicija, naravno, davna prošlost, a kada je u septembru pride najavljeno da će domaće roblje od 2026. zarađivati nešto više, Kentaur je prosto rešio da odgalopira dalje, u neku još jadniju sredinu. Presedana za taj beg u srpskoj privredi već ima napretek. U februaru ove godine nemački Drekslmajer je najavio da će do kraja godine zatvoriti pogon u Zrenjaninu, što će bez posla ostaviti oko dve hiljade radnika, a italijanski Beneton je objavio isto u Nišu, čime je natrag na tržište rada gurnuo skoro hiljadu ljudi. Istog meseca su južnokorejska Jura i kineski Džonson elektrik nudili stotinama zaposlenih u Leskovcu i Nišu sporazumne raskide ugovora. Sve to samo u jednom mesecu. Ona ekonomska politika iz tabloidnih naslova – koja je i starija od aktuelnog srpskog režima – naposletku ne ispada mnogo mudrija od razgoropađenog kentaura.
