„Dolazim s plavom torbom, ide mi sa teget kombinacijom. Dostini nije prijatno što dolazim“, ovako je biznismen Duško Knežević prošlog utorka najavio predaju crnogorskim policajcima i povratak u Crnu Goru, koja ga je tražila od 2019. godine zbog optužbi za stvaranje kriminalne organizacije, pranje novca i zloupotrebe u privredi.
Pola sata prije nego što se ukrcao u avion Vlade Crne Gore Knežević je pominjanjem plave torbe, u kojoj je, kako je ranije tvrdio, bivšem predsjedniku Milu Đukanoviću nosio novac, nagovijestio da bi njegovo svjedočenje moglo otvoriti Pandorinu kutiju na najvišem političkom nivou.
„Izjava Kneževića da `donosi plavu torbu` može se shvatiti kao poruka da je spreman da progovori“, kaže za Radar izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović.
Izručenje Kneževića pratile su jake policijske mjere, pa je sa pancirom doveden kod istražnog sudije, koji je potvrdio raniju odluku o određivanju jednomjesečnog pritvora. Kao razlog za pritvor, sud je naveo opasnost od bjekstva.
Od Londona do Spuža
U bjekstvu je Knežević bio posljednjih pet godina, tokom kojih je, kao britanski državljanin, živio u Londonu, odakle je poručivao da je žrtva političkog progona i govorio o nepočinstvima Đukanovića i bivše vlasti. Odlaskom u London on je 2019. vješto izbjegao hapšenje po osnovu više optužnica koje je protiv njega podigao, sada utamničeni, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
U posljednjih deset godina Knežević je prošao put od uglednog biznismena i prvog bankara Crne Gore do lica sa međunarodne potjernice. Beogradski đak, bogatstvo stiče sredinom devedesetih, a početkom 2000. osniva Atlas banku i Atlas grupu sa više od 30 kompanija iz oblasti finansija, turizma, zdravstva, nekretnina, medija. Osim Crne Gore, posluje u Srbiji, Rusiji, Velikoj Britaniji, Kipru. Osniva prvi privatni univerzitet u Crnoj Gori, prvi dovodi arapske investitore, na njegov poziv u Crnu Goru 2011. dolazi i bivši američki predsjednik Bil Klinton. U društvu američke glumice Pamele Anderson, Knežević 2009. u Podgorici predstavlja projekat Atlas kapital centra. Upravo će razlaz sa arapskim investitorima i istiskivanje iz Atlas kapital centra predstavljati zvanični početak Kneževićevih poslovnih nevolja.
Zbog „nepoštovanja dogovora, kašnjenja gradnje i trošenja više miliona evra bez njihovog znanja“ Arapi 2014. uzimaju Kneževiću udio u Atlas kapital centru, a mediji tada izvještavaju da su se zbog problema sa Kneževićem žalili i Đukanoviću. Iste godine ruska Centralna banka zabranjuje rad filijali Atlas banke u Moskvi zbog sumnjivih transakcija kojima je iz Rusije izneseno 183 miliona evra. Đukanovićeva vlada 2015. pokreće raskid privatizacionog ugovora za bolnicu u Meljinama, kojom je upravljao konzorcijum okupljen oko Kneževića. Problemi se nastavljaju, pa 2017. u stečaj odlazi Atlas televizija, godinu kasnije fabrika vode Lipovo, a 2019. i bolnica Meljine. Odluke o stečaju donosi Privredni sud, sa predsjednikom Blažom Jovanićem na čelu, kojeg je Knežević, uz Katnića, kasnije optuživao da mu otima imovinu u dogovoru sa Đukanovićem. Jovanić je uhapšen u maju 2022. zbog sumnje da je počinio više krivičnih djela, a danas se brani sa slobode.
U oktobru 2017. crnogorska policija hapsi šest službenika Kneževićeve Atlas banke zbog pranja novca. Povod za hapšenje bila je sumnjiva konverzija dolara u evre, a hapšenja su nastavljena i u godinama koje su uslijedile. Iz Uprave policije 2018. saopštavaju da je preko Kneževićeve banke oprano više od pola milijarde evra prljavog novca, te da kriminalnu grupu čine desetine zaposlenih u njegovim firmama. Završni udarac Kneževićevom poslovanju u Crnoj Gori zadat je početkom 2019. kada Centralna banka uvodi stečaj u IBM banku, a nakon neuspjele dokapitalizacije u stečaj je gurnuta i Atlas banka.
Afera za aferom
Rušenje poslovne imperije označilo je i kraj višegodišnjeg prijateljstva sa Đukanovićem. Knežević će u januaru 2019. potresti crnogorsku političku scenu objavom snimka na kojem se vidi kako bivšem gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću daje kovertu sa oko 100.000 evra. Na snimku se čuje Knežević koji kaže Stijepoviću da je u koverti novac za Đukanovića, za finansiranje kampanje DPS-a za parlamentarne izbore 2016. Taj snimak poznat je kao afera „Koverta“ i označio je početak političkih promjena u Crnoj Gori, iako slučaj do danas nije dobio konačan epilog.
Lansiranjem „Koverte“ Knežević od bliskog saradnika postaje glavna prijetnja Đukanoviću. Iz Londona podržava, a kasnije i organizuje, proteste kojima se traži smjena vlasti. Objavio je Knežević i tajno snimljeni razgovor sa viceguvernerom CBCG Veliborom Miloševićem, koji je u januaru 2019. uhapšen zbog sumnje da je od Kneževića uzimao novac da bi podmitio kontrolore koji su provjeravali poslovanje Atlas i IMB banke. Gotovo svakodnevno javno iznosi podatke o tajnom finansiranju DPS-a, poslovanju sa Đukanovićem, za kojeg tvrdi da mu je plaćao luksuzna putovanja i pokrivao dugove na kreditnim karticama. Podgoričke Vijesti i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore istog mjeseca objavljuju da je Knežević preko svoje firme na Kipru garantovao za kredit od milion i po evra, koji je Đukanović uzeo 2007. od londonske Pireus banke. Preko tog kredita Đukanović je navodno legalizovao svoj prvi milion. Knežević je tada otvorio i aferu „ničija kuća“, optuživši Đukanovića da je skupocjena vila ispod brda Gorica u Podgorici u njegovom vlasništvu. Đukanović je to demantovao, a za Kneževića kazao da je „bjegunac od pravde“.
„Netačno je da je ta kuća u mom vlasništvu. Netačno je da smo ikada on i ja mogli razgovarati na tu temu, a njegov je umišljaj da smo prijatelji. Kao što znate, imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, vrlo strogu selekciju i on nikada nije bio dio toga kruga“, odgovorio je Đukanović, dok se znojio na konferenciji za novinare u januaru 2019.
Knežević je iste godine objavio i snimak razgovora sa Nenadom Vujoševićem, sekretarom tadašnjeg vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića. Razgovori na snimku sugerišu da je Vujošević, koji je kasnije uhapšen, od Kneževića uzimao novac i davao ga tužiocu kako bi zaustavio istrage protiv Kneževićevih ljudi.
Tokom petogodišnjeg boravka u Londonu Knežević je nastavio da optužuje Đukanovića za reketiranje investitora, izdaju najbližih saradnika, a pozivao ga je da kaže i ko je nalogodavac brojnih neriješenih ubistava u Crnoj Gori. Održavao je dobre veze sa predstavnicima opozicije, koji su u međuvremenu došli na vlast, a pamti se i njegov susret sa tadašnjim premijerom Dritanom Abazovićem u aprilu prošle godine u Kembridžu. Abazović je u više navrata saopštavao da će povratak Kneževića u Crnu Goru promijeniti sve, a nakon ekstradicije je poručio „kreće finale, uzmite kokice“.
Sumnjiva imovina
Kneževićevi advokati su, uoči prvih saslušanja, najavili da će biznismen negirati sve što mu tužilaštvo stavlja na teret, a javnost u Crnoj Gori uveliko polemiše o tome šta je u plavoj torbi i hoće li Knežević ponuditi dokaze za optužbe koje je godinama iznosio protiv Đukanovića. I dok preko medija stižu poruke da je Kneževićeva bezbjednost ugrožena, Ines Mrdović kaže da Kneževića u iznošenju dokaza može omesti mogućnost da time naškodi sebi.
„Kao neko ko je godinama bio u najbližem okruženju tadašnjeg političkog vrha u zemlji, svakako da može biti u posjedu ozbiljnih saznanja i ozbiljnih dokaza. Koliko će toga biti spreman da iskoristi vjerovatno zavisi od toga koliko bi na taj način sebi naškodio. On je dugo vremena vrlo balansirao i dosta informacija je `nudio samo na kašičicu`. Tako da će sigurno i u nastavku dobro mjeriti da li mu je bolje da ćuti ili da progovori“, smatra Mrdovićeva.
Sa druge strane, advokat Veselin Radulović ne vjeruje da će Knežević ponuditi tužilaštvu konkretne dokaze.
„On je to mogao uraditi i do sada, ali s obzirom na to da se radi o osobi koja je imala veoma dobre konekcije sa bivšom vlasti i da je milionsku imovinu stekao na sumnjiv način upravo zahvaljujući tim konekcijama, svako njegovo saznanje i dokaz koje bi podijelio sa tužilaštvom sigurno bi i njega inkriminisalo, otkrilo bi nove detalje kako je on stekao ogromnu imovinu i dovelo do njenog oduzimanja. Zato su i apsurdni pokušaji da se Knežević predstavi kao žrtva bivšeg režima i kao neko ko će kriminalnoj hobotnici otkinuti glavu“, ocjenjuje Radulović.
Sud u Londonu odlučio je u februaru prošle godine da Kneževića izruči Crnoj Gori, a ekstradicija je sprovedena pet godina nakon pokretanja predmeta. Knežević je početkom ove godine medijima kazao da bi pristao na izručenje ukoliko mu se garantuje pravično suđenje, da se brani sa slobode i da izlazi iz države.
Radulović ističe da izručenje nije zavisilo od volje Kneževića, već isključivo od odluke suda u Londonu.
„Knežević je ranije tražio neke garancije od crnogorskih organa, poput obećanja da mu neće biti određen pritvor i da će moći da putuje van Crne Gore, ali prihvatanje takvih uslova bi bilo nezakonito“, upozorava Radulović.
Hoće li Knežević i u kojim predmetima postati svjedok saradnik odlučiće crnogorski sudovi u danima koji slijede. Ono što je jasno jeste da mu taj status ne može biti dodijeljen u predmetima u kojima je optužen kao organizator kriminalne organizacije, osim ukoliko tužilaštvu ne ponudi ubjedljve dokaze da je organizator neko drugi.
Izručenje Duška Kneževića i njegovo smještanje u zatvor u Spužu posljednja je u nizu akcija koju posljednjih sedmica sprovode crnogorski pravosudni organi. Prethodno su lisice na ruke stavljene bivšem glavnom specijalnom tužiocu Miloradu Katniću i visokopozicioniranom policijskom službeniku Zoranu Lazoviću. Katnić i Lazović u javnosti su slovili za ljude bliske Đukanoviću, a izručenje Kneževića dodatno je otvorilo pitanje da li se sužava krug oko bivšeg predsjednika, koji je nedavno poručio da je „svemu naredan“, ali i da „onaj ko radi ovo što sada radi, ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta“.
