Ne bi bilo prvi put, da za zlatni nakit, Beogradjani kupuju kilogram brasna ili tuce jaja.
Mi imamo ogroman procenat seoskog stanovništva(25%) i sav njihov doprinos bdp-u iznosi oko 5% ili proporcionalno 8 puta manje nego Beograd na isti broj stanovnika. Da nema tih toliko opanjkavanih gradova oni po selima bi živeli kao u kamenom dobu. Ne hrani selo grad, već grad selo.
Nekada je hranilo ali već dugo nije tako. Sad gradovi izdržavaju selo.
Mačak@ Ne bi bilo loše da malo odmoriš jer ne znaš šta se dešava. Poljoprivreda doživljava sistemski napad državnih organa i nama istinski preti glad. Naravno da nema zdrave poljoprivrede kada se subvencije daju trovačima zemlje, vode i vazduha a proizvođači hrane koji su ključ opstanka naroda i države, se maltretiraju, hapse i proteruju. Ko bi normalan poklonio 100 hektara najplodnije zemlje u Evropi za izgradnju fabrike najprljavije tehnologije koju je i Kina proterala sa svoje tertorije i prosledila nama?. Ko normalan bi dozvolio da se domaće, zdravo i pravo mleko prosipa da bi režimski tajkuni uvezli GMO mleko u prahu?. Zašto se dozvoljava uvoz mesa sa isteklim rokom trajanja iz EU jer naši rokovi ispravnosti mesa neće da se usklade upravo zbog toga?.
Da ne poveruje čovek da i dalje ima ovakvih ljudi – pravi pametni, časni srpski seljak. Rodoljub i radnik. Pogledajte mu fizionomiju – zdrav, produhovljen, mudar a oči vedre.
Zdrav uglavu ṣ̌to narod kaže.
Napredovali smo toliko da zavisimo od algoritama i pomoci AI;trujemo vazduh koji udisemo, vodu koju pijemo i zemlju u koju sadimo sve sto konzumiramo hemikalijama i bombama; unistavamo bio sferu; remetimo klimu i izazivamo vremenske nepogode.
Zbog luksuza smo postali nezajazljivi,
zivotinje nas uce humanosti.
Kad bi bilo to sto bi bilo, a nije fikcija autora nekog romana ili scenarija za film a a radja se u glavama totalnih idiota koji su finansijski super mocni ili na vlasti, prelepa planeta Zemlja plutala bi poput Marsa, asteroida ili kometa u Suncevom sistemu. Gde razuma nema stvarnost postaje haoticna poput nocne mora.
Ne, nije nam potrebno dve nedelje do ispraznjenih tezgi, u nekim delicima sekunde ne bi nam doslo ni do svesti da smo kao najnaprednija ziva bica unistili sami sebe i sve sto nam je Bogom dano.
Danas je selo zaboravljeno, SVE JE U BEOGRADU.
Politicki i ekonomski centar, Bgd je trecina stanovnika Srbije, polovina ekonomije Srbije i sva politicka moc Srbije. Budzet Bgda je jednak budzetu cele Srbije.
Srbija pati od Beograda. Sva vlast, sva moc, sve ustanove i sva ministarstva koncentrisani su u preopterecenom i ekoloski zagadjenom Beogradu. U doba opste povezanosti telefonom i internetom, to je ne samo prevazidjeno, nego i pogubno za ravnomerni razvoj zemlje.
Kad bi institucije, ministarstva, visoke skole i javne ustanove bile razmestene po manjim mestima Srbije, ljudi bi bili blize selu i prirodi.
Kakve gluposti. Kao dete od 15 godina da je pisalo.
Nestvarno, potresno, brutalno i pre svega autentično svedočanstvo pravog srpskog domaćina Dragana Simovića. Sve što je rekao u ovom prilogu je poznato svakome ko se interesuje za stvarno stanje u državi, ali ipak ima veću specifičnu težinu kada se čuje direktna, inteligentna i realna priča pravog srpskog poljoprivrednika. Sve što se može zaključiti iz njegove priče, lako je dokazivo na pijacama i marketima širom Srbije. Na delu je jasna državna strategija da se poljoprivreda totalno opljačka i uništi a da se potrebna hrana uvozi, iz zemalja gde je najjeftinija i najgora za običan narod, a najskuplja i najkvalitetnija za privilegovane pljačkaše i uništitelje. Potvrda za ovakvu tvrdnju može se lako dobiti ako građanin na bilo kojoj pijaci ili marketu pokuša da pronađe, do skoro tradicionalne srpske proizvode, jabuke, beli i crni luk, pasulj, šljive, paprike, kupus, orahe, trešnje, mleko, meso svih vrsta…..Rasprodaja plodne zemlje da bi se otvorile najprljavije fabrike guma, kućne hemije, kablova, rudarenje po celoj državi, uz ogromne subvencije trovačima, jasno govore o nameri režima da od Srbije naprave zemlju gladnih podanika koje je lako ucenjivati pomoću običnog, buđavog parizera, jer kako narod kaže “ Gladan čovek ne čuje i ne vidi“. Umesto da se bave ovim, sudbinski važnim temama, opozicija juri naciste po Beogradu, perfidno podmeće klipove u točkove jedinoj realnoj pobedničkoj opciji, studentima odnosno njihovoj listi, benigno kritikuje režim da bi pokazala da je živa i aktivna. Kamioni prepuni droge i pretvaranje kosovskih Srba u strane turiste na njihovoj pra dedovini za njih takođe nije važna tema. Nikome od njih ne pada na pamet da demantuje ili potvrdi poslovni angažman ćerke njihovog lidera u pljačkaškoj akciji u okviru EXPO-a. Iako se kontrolišu portali koji važe za slobodne, ne mogu obrisati informaciju sa Gugla koji posle 2,3 klika stručno objasni gde to radi ćerka Dragana Đilasa Sofija. Neki kažu da ju je stručnost preporučila jer su se u to uverili na primerima Miće Grčića, Milene Popović, Bratine, Vuk Stankovića, Zavetnice…. koji su zaslužili svoje pozicije visokim nivoom stručnosti. Moram istaći da nigde nisam naišao na ozbiljnu zabrinutost i stručnu pomoć od naše opozicije sudbinski važnoj oblasti kao što je poljoprivreda, dok njenim nestankom koja se ubrzano događa pred očima svih, polako se gasi i odumire država Srbija.
„Rasprodaja plodne zemlje da bi se otvorile najprljavije fabrike guma, kućne hemije, kablova, rudarenje po celoj državi, uz ogromne subvencije trovačima, jasno govore o nameri režima da od Srbije naprave zemlju gladnih podanika koje je lako ucenjivati pomoću običnog, buđavog parizera, …“
Bravo.
Zasto kukati nad selom i ljudima koji tamo žive? Preko 90 procenata srpskog pravoslavnog življa živi na selu , na nasledjenim imanjima, i prati kulturu tog naroda….to smeta izdajničkim vlastima koje uporno , decenijama satiru taj narod koji već uveliko uništen na Balkanu….još ovo malo što je ostalo u Srbiji i plan je ispunjen….i nije pitanje ekonomije i proizvodnje…..o čemu se stalno priča
Gajić Milan @ Iako prostorno pripada Balkanu Srbija se ne može izjednačavati sa recimo Albanijom, BiH, Crnom Gorom..što se poljoprivrede tiče. Zašto se ne bi poredili sa Holandijom koja ima skoro duplo manju površinu, 3 puta više stanovnika a izvozi 150 milijardi evra godišnje poljoprivrednih proizvoda. Mi bi u isto vreme mogli izvoziti poltrone, dupeuvlakače i glupake ali ih niko neće.
Trećina Srbije je nagurana u Beograd. Po selima nema najosnovnijjih uslova za život. Pod jedan nema vode, pristojnih puteva, ni struje. Sela zvrje prazna, jer novo vreme zahteva civilizovaniji i komforniji život. Ne mislite valjda da će neki tinejdžer da mašta o svojoj farmi na pradedovini, koja nije unapređena 150 godina i gde će pomoću kaptaže da navodnjava voćnjak, a zaprežnim kolima da taljiga do doma zdravlja?
Sve razvijene zemlje zapada imaju nekoliko procenata stanovništva , koje se bavi poljoprivredom i to u većoj meri i sa dobrim subvencijama . Jugoslavija je pre II sv, rata imala nešto manje od 80 % poljoprivrednog stanovništa , što je u odnosu na zapadnu Evropu jako mnogo . Posle rata imanja su dekretom smanjena na 10 hektara , a veliki deo seoskog stanovništva je motivisan da se zapoosli van poljoprivrede , tako da je privatnoj poljoprivredi okačen veliki kamen oko vrata . To su velike greške komunizma , jer se pokazalo da je privatna svojina i efikasnija i vitalnija od državne i kvazi državne ( društvena ) . Danas su velika imanja tajkunska ili strana , uglavnom arapska , a srpski seljak , poljoprivredni proizvođač , je u nekom entom planu vlasti . Bizmark je pedesetih godina devetnaestog veka doneo zakon po kom se poljoprivredna imanja ne mogu deliti , već pripadaju najstarijem sinu i ta imanja su u državi imala i imaju tretman privrednog subjekta kao fabrika , saobraćajna , privredna preduzeća i slično . Poljoprivreda se mora razvijatin na dugi period uz dobar plan i pomoć države .
Nema nazad, jer da bi se nešto vratilo na staro morali bi i potomke tih seljaka da vratite a njima to ne pada na pamet. Pre bi u gradovima da gladuju nego na selu da rintaju, a koliko ja vidim i mnogi od njih su se lepo snašli. To je gotova stvar i besmisleno je bilo šta raditi povodom toga.
Не разумем како двомилионски град може остати гладан?
Razumećeš uskoro…
Npr. Ako se uvoznički lobi naljuti.
Где ће она увозници продавати своју робу?
У Србији 19% становништва ради у пољопривреди.
У Словенији 4%, ЕУ 3,8%, Данској, Швајцарској, Низоземској, Немачкој, САД… мање од 2%.
Да ли ви људи видите разлику у бројкама.
У БиХ, БЈР Македонији, Белорусији, Сирији ради мање у пољопривреди.
Српска пољопривреда је уз државну помоћ гладовала пре седамдесет година.
Пре ће се глад појавити на селу, него у граду.
U pravu ste. U Beogradu će voće i povrće gajiti u saksijama i žardinjerama, na terasama i prozorima. Poluprazan Beograd na vodi je idealan za to, a u modi je i vegetarijanska ishrana.
Dr Deka @ Doktore, naveo si
tvoj podatak za Nizozemsku i Dansku da se 2% stanovništva bavi poljoprivredom. Nizozemski godišnji izvoz poljoprivrednih proizvoda je vredan 150 milijardi evra Danski oko 100 milijardi. Nije moguće da sve to što se izveze proizvede 2 % stanovništva. Tamo je upravo poljoprivreda lansirala obe države u vrh sveta po standardu.
Dobro su organizovani i efikasni. Ne zavise od vremenskih prilika i božje volje. I još jedno, ne postoji razvijena zemlja na svetu u kojoj se poljoprivredom bavi više od 5% stanovnika. Ove budalaste priče što se kod nas pojavljuju sa vremena na vreme su tu još od osamdesetih ispaljuju se uglavnom kao deo izbornih kampanja. Sećam se davno kad je Vuk Drašković stalno pričao o tome, a sećam se još bolje da su pre toga on, njegova žena, familija,celo pleme, pa i kuče i mače prvo dovukli svoje guzice u Beograd pa onda počeli da pričaju drugima o povratku na selo. Ne svom, naravno. I eto prođe toliko godina i niko se od njih nije vratio u zavičaj da sadi kupus i krompir.
JOOOJJJJJJJ.
dr DeKa # Briši to „dr“, ili kaži, Priština, ili Banja Luka, ili Mega trend, ili Šapićeva livada na putu ka Mladenovcu. Ili si možda Marko Atlagić.
Nepunih sat vremena uzivanja u razgovoru dvojice izuzetnih ljudi.U Nemackoj ili Francuskoj,ljudi koji rade slicno Draganu su ozbiljni domacini.Da ne preterujem i kazem milioneri ali stvarno vide vajdu od svoh rada
Divan razgovor sa mladim i pametnim srpskim seljakom.
Gospidine Radonjicu, ovaj razgovor sa, gospodinom seljakom, Simovicem, treba, da, na, Radaru I svim mogucim drustvenim mrezana, pustate intervju, kao SPAS za, opstanak drzave Srbije I njenih gradana.
Izvinite, ali je Simovicem, profesor za, predmet Kako je seljak uspeo da, pobedi kruminalni Rezim Aleksandra Vucica.
Hrana nas je odrzala I Zdrav Razum.
Bravo Radonjicu profesore ekonomoije i Smovicu Dragane, nas POBEDNICE Zlog Vremena.
Cas za, Istoriju. Hvala Vam.
Hvala divnom profesoru za ovog divnog gosta!
Neka Bog blagoslovi ove divne ljude!
Divan gost, dobar i verujući domaćin.
Gospodin Simović ne zna da napravi razliku između onog što oni iz grada nazivaju seljačinom i greši kad misli da se na čoveka sa sela gleda s visine. Ljakse, džiber, gedžovan, seljačina, je onaj koji dođe iz ruralne sredine u grad, s namerom da u gradu radi sve ono što od sramote u svojoj sredini nikad nije smeo, a misli da može u gradu, jer ga tu niko ne zna. Juče sam gledao jednog takvog sa jakim naglaskom, obučenog u kožno odelo za motoriste, parkirao svoj motor na sredini trotoara i skače kao majumun po ulici i dere se, jer ga je komšija opomenuo da smeta svima i da se ne bahati. Takve đilkoše treba razlikovati od poštene dece sa sela koja dolaze da se školuju i prihvataju neke norme ponašanja i pristojnosti.
Ima u mojoj zgradi familija, kako kažu 5 generacija Beogradjana a ono džiberi, džudže, džulovi na kub. Sve to pa i seljober nemaju veze da li neko odrastao u selu ili u gradu. Da budemo jasni. Ljudi sa sela su jedina gospoda zato što imaju svoju hranu i vodu.
Pa upravo to sam i rekao. Momo Kapor je bio pravi Beograđanin na primer. Dobrodošli su svi koji vole Beograd i nemaju kompleks i ne frustira ih grad i Beograđani, žele da se civilizuju i urbanizuju. Dragan Petrović iz Čumića je gospodin… I životinja može da ima svoju hranu i vodu, pa ne spada u gospodu. Gospodstvo ima svoje karakteristike i obeležja, a to nije ništa što je materijalno, ni opipljivo. Što se tiče primera koji navodite, tu nešto ne štima. Ili lažu oni da su tu 5 generacija, ili lažete vi.
pozz @ Na primer Momo Kapor nije bio pravi Beograđanin. Nikada ni jedan Beograđanin nije veličao Radovana Karadžića i Ratka Mladića kao on i Dragoš Kalaić, takođe rođeni Beograđanin, član senata Republike Srpske. Do viđenja.
Tačno narod sa sela odlaze u Beograd zbog lakšeg posla i pruža sve pogodnosti a sela ostaju sve praznika jer nemaju uslova puteva škola osnovna i srednja obrazovanja slabo se vodi briga za selo a ne znaju da sela nema i gradovi Gi brzo zamrli, Jer svi političke elite se nalaze u gradovima i ne razmišljaju o selu,
Dragan objasnio bolje od Nobelovaca koje sam slušao. Pratio sam ga i pre. Obzirom da sam rodom iz tih krajeva, sve mi je jasno. Ognjen, kao i uvek sjajan domaćin. Bravo momci
“Домаћин је човек који мисли о својој породици и својој кући, али мисли и о другима. Газда гледа само свој интерес. Да су они домаћинска Србија, не би продали ПКБ Арапима, не би Бор дали Кинезима, нити Србијаводе Кока-коли. Не би упропастили наше бање и лековите воде. То домаћин не дозвољава.“
Надам се да Радар читају студенти, њихови пленуми и професори. Из горе наведеног пасуса се јасно може закључити да је господин Симовић прави српски домаћин и не само то већ има ширу слику о економији самим тим је и прави патриота. Студенти га требају ставити на своју листу. Био би идееалан кандидат (у слободној влади) за министра пољопривреде. Јер има проблематику у малом прсту. Само то.
Podrška za srpskog domaćina Dragana Simovića, i sve domaćine našeg sela koji se bore da sačuvaju Srbiju od neljudi!
Pa nije srpski domaćin drugarice sam je rekao kog je porekla 🙂
A crnogorci su izvinte nekog drugog porekla
Ima Srba u Crnoj Gori. Bar tako kazu poslednji popisi.
I zašto nije dozvoljen moj odgovor ovde? 🙂
U zadnje vreme tvrde da su hrvatskog porekla.
Neverovatno je da drzava i Dalje radio protiv seljaka a poljoprivreda bi mogla da bude mnogo produktivnija nego sada. Rodjen sam I zivim u Beogradu a mom dedi je oduzeta imovina pre 80 godina I jos se borim da mi se vrati bar deo. Kupujem u prodavnici borovnice iz Perua sir iz Nemacke, orahe iz Moldavije. Ekonomisti kazu da je dinar precenjen, cak I na RTS se pitaju kako tresnje u prodavnici kostaju 5 puta vise od otkupne cene, a svi pricaju o Ai, IT, EXPO, EU, I drugim stvarima. Zaboravljaju da je seljak I radnik I Mali investitor, mnogo znacajniji od stranih investitora.
@Vojislav
Šta fali siru iz Nemačke ili borovnicama iz Perua?
I ja ovde u Americi kupujem keks Plazmu, Štarkove bananice, Griski, Medeno srce, Pionirove Odžačar bombone, Knjaz Miloš.
Domaćin, domaćinski zbori!
U Jugoslaviji je poljoprivreda bila uspešna i veoma održiva, selo je znatno unapređeno, tako da je pogrešan stav Simovića da je Jugoslavija upropastila seljaka. Svi veliki poljoprivredni kombinati su nastali u Jugoslaviji, uništeni u postjugoslovenskom periodu.
Za vreme kraljevine, seljak nije imao ličnu kartu i nije smeo da siđe u grad, osim da proda mleko. Žandari su na ulazu u grad zaustavljali seljake i propitivali gde idu i što idu. Svedočenje mog rođenog dede.
E pa neko ne govori istinu, ili ti ili deda. Seljaci za vrijeme Kraljevine, uopšte nisu željeli da idu u grad, osim da prodaju proizvode. Sela su bila uređena i razvijena i puna stanovništva. Ne idealizujem period kraljevine, ali bila je mnogo bolja situacija realno.
Dolaskom komunista na vlast, sve se čini da se stanovništvo natjera u gradove. U moru promašenih mjera komunističkih vlasti, izdvaja se suluda uredba kojom je zabranjeno držanje koza. Tada je u Jugoslaviji nestala „balkanska koza“, najotpornija od svih vrsta koza. Koza je bila „sirotinjska majka“ i zabranom su pogođene mnoge siromašne seoske porodice.
A ti kombinati kako su bili uspješni, govori činjenica da su svi propali već 80-ih godina. Naravno, ne branim lopovske privatizacije svih vlasti od Miloševića, pa na ovamo.
Delimicno tacno. U Jugoslaviji je lakse bilo preziveti kao sitno seljacko domacinstvo, ali su se seljaci ipak dovijali na razne nacine da preguraju do sledece godine. Otkupne cene i cene goriva su oduvek bile mocno oruzje drzavne manipulacije poljoprivrednicima.
U kojoj si ti Jugoslaviji ziveo? Peli se na tavane i otimali zito, pljackali kako su mogli i hteli tog seljaka.
Ovi se ne penju na tavan ali je skoro isto.
Kako je zanimljivo vidjeti da srpski seljak zdravije razmišlja od pola te „napredne“ građanske kvazi-inteligencije.
Kamo sreće da te ljude sa sela neko zaista i posluša.
Pa da vi vodite Beograd eto gladi za 5 minuta.
Ne bi bilo prvi put, da za zlatni nakit, Beogradjani kupuju kilogram brasna ili tuce jaja.
Mi imamo ogroman procenat seoskog stanovništva(25%) i sav njihov doprinos bdp-u iznosi oko 5% ili proporcionalno 8 puta manje nego Beograd na isti broj stanovnika. Da nema tih toliko opanjkavanih gradova oni po selima bi živeli kao u kamenom dobu. Ne hrani selo grad, već grad selo.
Nekada je hranilo ali već dugo nije tako. Sad gradovi izdržavaju selo.
Mačak@ Ne bi bilo loše da malo odmoriš jer ne znaš šta se dešava. Poljoprivreda doživljava sistemski napad državnih organa i nama istinski preti glad. Naravno da nema zdrave poljoprivrede kada se subvencije daju trovačima zemlje, vode i vazduha a proizvođači hrane koji su ključ opstanka naroda i države, se maltretiraju, hapse i proteruju. Ko bi normalan poklonio 100 hektara najplodnije zemlje u Evropi za izgradnju fabrike najprljavije tehnologije koju je i Kina proterala sa svoje tertorije i prosledila nama?. Ko normalan bi dozvolio da se domaće, zdravo i pravo mleko prosipa da bi režimski tajkuni uvezli GMO mleko u prahu?. Zašto se dozvoljava uvoz mesa sa isteklim rokom trajanja iz EU jer naši rokovi ispravnosti mesa neće da se usklade upravo zbog toga?.
Da ne poveruje čovek da i dalje ima ovakvih ljudi – pravi pametni, časni srpski seljak. Rodoljub i radnik. Pogledajte mu fizionomiju – zdrav, produhovljen, mudar a oči vedre.
Zdrav uglavu ṣ̌to narod kaže.
Napredovali smo toliko da zavisimo od algoritama i pomoci AI;trujemo vazduh koji udisemo, vodu koju pijemo i zemlju u koju sadimo sve sto konzumiramo hemikalijama i bombama; unistavamo bio sferu; remetimo klimu i izazivamo vremenske nepogode.
Zbog luksuza smo postali nezajazljivi,
zivotinje nas uce humanosti.
Kad bi bilo to sto bi bilo, a nije fikcija autora nekog romana ili scenarija za film a a radja se u glavama totalnih idiota koji su finansijski super mocni ili na vlasti, prelepa planeta Zemlja plutala bi poput Marsa, asteroida ili kometa u Suncevom sistemu. Gde razuma nema stvarnost postaje haoticna poput nocne mora.
Ne, nije nam potrebno dve nedelje do ispraznjenih tezgi, u nekim delicima sekunde ne bi nam doslo ni do svesti da smo kao najnaprednija ziva bica unistili sami sebe i sve sto nam je Bogom dano.
Danas je selo zaboravljeno, SVE JE U BEOGRADU.
Politicki i ekonomski centar, Bgd je trecina stanovnika Srbije, polovina ekonomije Srbije i sva politicka moc Srbije. Budzet Bgda je jednak budzetu cele Srbije.
Srbija pati od Beograda. Sva vlast, sva moc, sve ustanove i sva ministarstva koncentrisani su u preopterecenom i ekoloski zagadjenom Beogradu. U doba opste povezanosti telefonom i internetom, to je ne samo prevazidjeno, nego i pogubno za ravnomerni razvoj zemlje.
Kad bi institucije, ministarstva, visoke skole i javne ustanove bile razmestene po manjim mestima Srbije, ljudi bi bili blize selu i prirodi.
Kakve gluposti. Kao dete od 15 godina da je pisalo.
Nestvarno, potresno, brutalno i pre svega autentično svedočanstvo pravog srpskog domaćina Dragana Simovića. Sve što je rekao u ovom prilogu je poznato svakome ko se interesuje za stvarno stanje u državi, ali ipak ima veću specifičnu težinu kada se čuje direktna, inteligentna i realna priča pravog srpskog poljoprivrednika. Sve što se može zaključiti iz njegove priče, lako je dokazivo na pijacama i marketima širom Srbije. Na delu je jasna državna strategija da se poljoprivreda totalno opljačka i uništi a da se potrebna hrana uvozi, iz zemalja gde je najjeftinija i najgora za običan narod, a najskuplja i najkvalitetnija za privilegovane pljačkaše i uništitelje. Potvrda za ovakvu tvrdnju može se lako dobiti ako građanin na bilo kojoj pijaci ili marketu pokuša da pronađe, do skoro tradicionalne srpske proizvode, jabuke, beli i crni luk, pasulj, šljive, paprike, kupus, orahe, trešnje, mleko, meso svih vrsta…..Rasprodaja plodne zemlje da bi se otvorile najprljavije fabrike guma, kućne hemije, kablova, rudarenje po celoj državi, uz ogromne subvencije trovačima, jasno govore o nameri režima da od Srbije naprave zemlju gladnih podanika koje je lako ucenjivati pomoću običnog, buđavog parizera, jer kako narod kaže “ Gladan čovek ne čuje i ne vidi“. Umesto da se bave ovim, sudbinski važnim temama, opozicija juri naciste po Beogradu, perfidno podmeće klipove u točkove jedinoj realnoj pobedničkoj opciji, studentima odnosno njihovoj listi, benigno kritikuje režim da bi pokazala da je živa i aktivna. Kamioni prepuni droge i pretvaranje kosovskih Srba u strane turiste na njihovoj pra dedovini za njih takođe nije važna tema. Nikome od njih ne pada na pamet da demantuje ili potvrdi poslovni angažman ćerke njihovog lidera u pljačkaškoj akciji u okviru EXPO-a. Iako se kontrolišu portali koji važe za slobodne, ne mogu obrisati informaciju sa Gugla koji posle 2,3 klika stručno objasni gde to radi ćerka Dragana Đilasa Sofija. Neki kažu da ju je stručnost preporučila jer su se u to uverili na primerima Miće Grčića, Milene Popović, Bratine, Vuk Stankovića, Zavetnice…. koji su zaslužili svoje pozicije visokim nivoom stručnosti. Moram istaći da nigde nisam naišao na ozbiljnu zabrinutost i stručnu pomoć od naše opozicije sudbinski važnoj oblasti kao što je poljoprivreda, dok njenim nestankom koja se ubrzano događa pred očima svih, polako se gasi i odumire država Srbija.
„Rasprodaja plodne zemlje da bi se otvorile najprljavije fabrike guma, kućne hemije, kablova, rudarenje po celoj državi, uz ogromne subvencije trovačima, jasno govore o nameri režima da od Srbije naprave zemlju gladnih podanika koje je lako ucenjivati pomoću običnog, buđavog parizera, …“
Bravo.
Zasto kukati nad selom i ljudima koji tamo žive? Preko 90 procenata srpskog pravoslavnog življa živi na selu , na nasledjenim imanjima, i prati kulturu tog naroda….to smeta izdajničkim vlastima koje uporno , decenijama satiru taj narod koji već uveliko uništen na Balkanu….još ovo malo što je ostalo u Srbiji i plan je ispunjen….i nije pitanje ekonomije i proizvodnje…..o čemu se stalno priča
Gajić Milan @ Iako prostorno pripada Balkanu Srbija se ne može izjednačavati sa recimo Albanijom, BiH, Crnom Gorom..što se poljoprivrede tiče. Zašto se ne bi poredili sa Holandijom koja ima skoro duplo manju površinu, 3 puta više stanovnika a izvozi 150 milijardi evra godišnje poljoprivrednih proizvoda. Mi bi u isto vreme mogli izvoziti poltrone, dupeuvlakače i glupake ali ih niko neće.
Trećina Srbije je nagurana u Beograd. Po selima nema najosnovnijjih uslova za život. Pod jedan nema vode, pristojnih puteva, ni struje. Sela zvrje prazna, jer novo vreme zahteva civilizovaniji i komforniji život. Ne mislite valjda da će neki tinejdžer da mašta o svojoj farmi na pradedovini, koja nije unapređena 150 godina i gde će pomoću kaptaže da navodnjava voćnjak, a zaprežnim kolima da taljiga do doma zdravlja?
Sve razvijene zemlje zapada imaju nekoliko procenata stanovništva , koje se bavi poljoprivredom i to u većoj meri i sa dobrim subvencijama . Jugoslavija je pre II sv, rata imala nešto manje od 80 % poljoprivrednog stanovništa , što je u odnosu na zapadnu Evropu jako mnogo . Posle rata imanja su dekretom smanjena na 10 hektara , a veliki deo seoskog stanovništva je motivisan da se zapoosli van poljoprivrede , tako da je privatnoj poljoprivredi okačen veliki kamen oko vrata . To su velike greške komunizma , jer se pokazalo da je privatna svojina i efikasnija i vitalnija od državne i kvazi državne ( društvena ) . Danas su velika imanja tajkunska ili strana , uglavnom arapska , a srpski seljak , poljoprivredni proizvođač , je u nekom entom planu vlasti . Bizmark je pedesetih godina devetnaestog veka doneo zakon po kom se poljoprivredna imanja ne mogu deliti , već pripadaju najstarijem sinu i ta imanja su u državi imala i imaju tretman privrednog subjekta kao fabrika , saobraćajna , privredna preduzeća i slično . Poljoprivreda se mora razvijatin na dugi period uz dobar plan i pomoć države .
Nema nazad, jer da bi se nešto vratilo na staro morali bi i potomke tih seljaka da vratite a njima to ne pada na pamet. Pre bi u gradovima da gladuju nego na selu da rintaju, a koliko ja vidim i mnogi od njih su se lepo snašli. To je gotova stvar i besmisleno je bilo šta raditi povodom toga.
Не разумем како двомилионски град може остати гладан?
Razumećeš uskoro…
Npr. Ako se uvoznički lobi naljuti.
Где ће она увозници продавати своју робу?
У Србији 19% становништва ради у пољопривреди.
У Словенији 4%, ЕУ 3,8%, Данској, Швајцарској, Низоземској, Немачкој, САД… мање од 2%.
Да ли ви људи видите разлику у бројкама.
У БиХ, БЈР Македонији, Белорусији, Сирији ради мање у пољопривреди.
Српска пољопривреда је уз државну помоћ гладовала пре седамдесет година.
Пре ће се глад појавити на селу, него у граду.
U pravu ste. U Beogradu će voće i povrće gajiti u saksijama i žardinjerama, na terasama i prozorima. Poluprazan Beograd na vodi je idealan za to, a u modi je i vegetarijanska ishrana.
Dr Deka @ Doktore, naveo si
tvoj podatak za Nizozemsku i Dansku da se 2% stanovništva bavi poljoprivredom. Nizozemski godišnji izvoz poljoprivrednih proizvoda je vredan 150 milijardi evra Danski oko 100 milijardi. Nije moguće da sve to što se izveze proizvede 2 % stanovništva. Tamo je upravo poljoprivreda lansirala obe države u vrh sveta po standardu.
Dobro su organizovani i efikasni. Ne zavise od vremenskih prilika i božje volje. I još jedno, ne postoji razvijena zemlja na svetu u kojoj se poljoprivredom bavi više od 5% stanovnika. Ove budalaste priče što se kod nas pojavljuju sa vremena na vreme su tu još od osamdesetih ispaljuju se uglavnom kao deo izbornih kampanja. Sećam se davno kad je Vuk Drašković stalno pričao o tome, a sećam se još bolje da su pre toga on, njegova žena, familija,celo pleme, pa i kuče i mače prvo dovukli svoje guzice u Beograd pa onda počeli da pričaju drugima o povratku na selo. Ne svom, naravno. I eto prođe toliko godina i niko se od njih nije vratio u zavičaj da sadi kupus i krompir.
JOOOJJJJJJJ.
dr DeKa # Briši to „dr“, ili kaži, Priština, ili Banja Luka, ili Mega trend, ili Šapićeva livada na putu ka Mladenovcu. Ili si možda Marko Atlagić.
Nepunih sat vremena uzivanja u razgovoru dvojice izuzetnih ljudi.U Nemackoj ili Francuskoj,ljudi koji rade slicno Draganu su ozbiljni domacini.Da ne preterujem i kazem milioneri ali stvarno vide vajdu od svoh rada
Divan razgovor sa mladim i pametnim srpskim seljakom.
Gospidine Radonjicu, ovaj razgovor sa, gospodinom seljakom, Simovicem, treba, da, na, Radaru I svim mogucim drustvenim mrezana, pustate intervju, kao SPAS za, opstanak drzave Srbije I njenih gradana.
Izvinite, ali je Simovicem, profesor za, predmet Kako je seljak uspeo da, pobedi kruminalni Rezim Aleksandra Vucica.
Hrana nas je odrzala I Zdrav Razum.
Bravo Radonjicu profesore ekonomoije i Smovicu Dragane, nas POBEDNICE Zlog Vremena.
Cas za, Istoriju. Hvala Vam.
Hvala divnom profesoru za ovog divnog gosta!
Neka Bog blagoslovi ove divne ljude!
Divan gost, dobar i verujući domaćin.
Gospodin Simović ne zna da napravi razliku između onog što oni iz grada nazivaju seljačinom i greši kad misli da se na čoveka sa sela gleda s visine. Ljakse, džiber, gedžovan, seljačina, je onaj koji dođe iz ruralne sredine u grad, s namerom da u gradu radi sve ono što od sramote u svojoj sredini nikad nije smeo, a misli da može u gradu, jer ga tu niko ne zna. Juče sam gledao jednog takvog sa jakim naglaskom, obučenog u kožno odelo za motoriste, parkirao svoj motor na sredini trotoara i skače kao majumun po ulici i dere se, jer ga je komšija opomenuo da smeta svima i da se ne bahati. Takve đilkoše treba razlikovati od poštene dece sa sela koja dolaze da se školuju i prihvataju neke norme ponašanja i pristojnosti.
Ima u mojoj zgradi familija, kako kažu 5 generacija Beogradjana a ono džiberi, džudže, džulovi na kub. Sve to pa i seljober nemaju veze da li neko odrastao u selu ili u gradu. Da budemo jasni. Ljudi sa sela su jedina gospoda zato što imaju svoju hranu i vodu.
Pa upravo to sam i rekao. Momo Kapor je bio pravi Beograđanin na primer. Dobrodošli su svi koji vole Beograd i nemaju kompleks i ne frustira ih grad i Beograđani, žele da se civilizuju i urbanizuju. Dragan Petrović iz Čumića je gospodin… I životinja može da ima svoju hranu i vodu, pa ne spada u gospodu. Gospodstvo ima svoje karakteristike i obeležja, a to nije ništa što je materijalno, ni opipljivo. Što se tiče primera koji navodite, tu nešto ne štima. Ili lažu oni da su tu 5 generacija, ili lažete vi.
pozz @ Na primer Momo Kapor nije bio pravi Beograđanin. Nikada ni jedan Beograđanin nije veličao Radovana Karadžića i Ratka Mladića kao on i Dragoš Kalaić, takođe rođeni Beograđanin, član senata Republike Srpske. Do viđenja.
Tačno narod sa sela odlaze u Beograd zbog lakšeg posla i pruža sve pogodnosti a sela ostaju sve praznika jer nemaju uslova puteva škola osnovna i srednja obrazovanja slabo se vodi briga za selo a ne znaju da sela nema i gradovi Gi brzo zamrli, Jer svi političke elite se nalaze u gradovima i ne razmišljaju o selu,
Dragan objasnio bolje od Nobelovaca koje sam slušao. Pratio sam ga i pre. Obzirom da sam rodom iz tih krajeva, sve mi je jasno. Ognjen, kao i uvek sjajan domaćin. Bravo momci
“Домаћин је човек који мисли о својој породици и својој кући, али мисли и о другима. Газда гледа само свој интерес. Да су они домаћинска Србија, не би продали ПКБ Арапима, не би Бор дали Кинезима, нити Србијаводе Кока-коли. Не би упропастили наше бање и лековите воде. То домаћин не дозвољава.“
Надам се да Радар читају студенти, њихови пленуми и професори. Из горе наведеног пасуса се јасно може закључити да је господин Симовић прави српски домаћин и не само то већ има ширу слику о економији самим тим је и прави патриота. Студенти га требају ставити на своју листу. Био би идееалан кандидат (у слободној влади) за министра пољопривреде. Јер има проблематику у малом прсту. Само то.
Podrška za srpskog domaćina Dragana Simovića, i sve domaćine našeg sela koji se bore da sačuvaju Srbiju od neljudi!
Pa nije srpski domaćin drugarice sam je rekao kog je porekla 🙂
A crnogorci su izvinte nekog drugog porekla
Ima Srba u Crnoj Gori. Bar tako kazu poslednji popisi.
I zašto nije dozvoljen moj odgovor ovde? 🙂
U zadnje vreme tvrde da su hrvatskog porekla.
Neverovatno je da drzava i Dalje radio protiv seljaka a poljoprivreda bi mogla da bude mnogo produktivnija nego sada. Rodjen sam I zivim u Beogradu a mom dedi je oduzeta imovina pre 80 godina I jos se borim da mi se vrati bar deo. Kupujem u prodavnici borovnice iz Perua sir iz Nemacke, orahe iz Moldavije. Ekonomisti kazu da je dinar precenjen, cak I na RTS se pitaju kako tresnje u prodavnici kostaju 5 puta vise od otkupne cene, a svi pricaju o Ai, IT, EXPO, EU, I drugim stvarima. Zaboravljaju da je seljak I radnik I Mali investitor, mnogo znacajniji od stranih investitora.
@Vojislav
Šta fali siru iz Nemačke ili borovnicama iz Perua?
I ja ovde u Americi kupujem keks Plazmu, Štarkove bananice, Griski, Medeno srce, Pionirove Odžačar bombone, Knjaz Miloš.
Domaćin, domaćinski zbori!
U Jugoslaviji je poljoprivreda bila uspešna i veoma održiva, selo je znatno unapređeno, tako da je pogrešan stav Simovića da je Jugoslavija upropastila seljaka. Svi veliki poljoprivredni kombinati su nastali u Jugoslaviji, uništeni u postjugoslovenskom periodu.
Za vreme kraljevine, seljak nije imao ličnu kartu i nije smeo da siđe u grad, osim da proda mleko. Žandari su na ulazu u grad zaustavljali seljake i propitivali gde idu i što idu. Svedočenje mog rođenog dede.
E pa neko ne govori istinu, ili ti ili deda. Seljaci za vrijeme Kraljevine, uopšte nisu željeli da idu u grad, osim da prodaju proizvode. Sela su bila uređena i razvijena i puna stanovništva. Ne idealizujem period kraljevine, ali bila je mnogo bolja situacija realno.
Dolaskom komunista na vlast, sve se čini da se stanovništvo natjera u gradove. U moru promašenih mjera komunističkih vlasti, izdvaja se suluda uredba kojom je zabranjeno držanje koza. Tada je u Jugoslaviji nestala „balkanska koza“, najotpornija od svih vrsta koza. Koza je bila „sirotinjska majka“ i zabranom su pogođene mnoge siromašne seoske porodice.
A ti kombinati kako su bili uspješni, govori činjenica da su svi propali već 80-ih godina. Naravno, ne branim lopovske privatizacije svih vlasti od Miloševića, pa na ovamo.
Delimicno tacno. U Jugoslaviji je lakse bilo preziveti kao sitno seljacko domacinstvo, ali su se seljaci ipak dovijali na razne nacine da preguraju do sledece godine. Otkupne cene i cene goriva su oduvek bile mocno oruzje drzavne manipulacije poljoprivrednicima.
U kojoj si ti Jugoslaviji ziveo? Peli se na tavane i otimali zito, pljackali kako su mogli i hteli tog seljaka.
Ovi se ne penju na tavan ali je skoro isto.
Kako je zanimljivo vidjeti da srpski seljak zdravije razmišlja od pola te „napredne“ građanske kvazi-inteligencije.
Kamo sreće da te ljude sa sela neko zaista i posluša.