Jedino što je palo pored nadstrešnice je opozicija. Izgazili ih plenumaši, svaka čast. Neko je hteo izbore da obesmisli izbore i evo, uspeo je. A možda neko viče dajte nam izbore a u stvari mu odgovara haos i nestabilnost. Kome odgovara da nas udaljava od EU, da imamo energetsku krizu, da budemo moneta za potkusurivanje u igri velikih? Meni liči na vetrove iz Majke sa severa. A vama?
Najsigurnija dobitna kombinacija koja bi trebala zaživeti. Čast nekim, malobrojnim pojedincima, sve što se kreće/preleće po političkim strankama, sposobno je samo da iznova i iznova pravi greške i tako izdaje interese svog naroda. Neka se neko od njih usudi da fakturiše makar neki dobar zdravorazumski potez koji su napravili u zadnjih 13 godina. Moja draga prijateljica, univerzitetska profesorica i lekarka, iz Otpora je ušla u stranku i nevoljno postala poslanik. Posle prvog mandata izašla je iz politike teško razočarana. Rekla mi je koliko je bila naivna verujući da narodni poslanici bar malo rade za narod, ali se onda uverila da 99 % rade isključivo za sebe, da su svađe u parlamentu jeftina gluma a da su glavne teme i aktivnosti kako ući u neki upravni odbor, kako zgrabiti stan ili poslovni prostor, kako naplatiti dnevnice i besplatno gorivo…… Zbog toga, predlog da se ovoga puta jednostavno ignorišu sve političke stranke kao učesnice sledećih izbora je potpuno logičan. Stranka koja ima bar malo zdravog tkiva i poštenog rukovodstva podržaće i pomoći iz sve snage studentsku listu bez uticanja na njen nastanak i procenu kvaliteta. Ne postoji vanstranačka ličnost kojoj ne bi pronašli neki feler i to bi bio povod za nove, trajne konflikte. Po bazičnom demokratskom principu studenti, kao ubedljivo najmoćnija snaga, imaju i moralno i zdravo razumsko pravo da diktiraju tempo. Svojim uspesima primećenim u celom svetu, zaslužili su bar tu JEDNU šansu a opozicija ih je proćerdala bezbroj. Dodatno, svoju mudrost i čistotu dokazali su činjenicom da niko od njih neće biti na izbornoj listi. Za to vreme, političke stranke neka se očiste od bezbroj puta recikliranih letača, čekajući novu priliku, jer su stranke nužno zlo bez kojih je politički život nemoguć.
Потребну претходну реформу друштва, а што је „sine qua non“ сваке промене, и постављања друштва у нову „нормалност“, не могу да изведу странке, нити било који облик партијског организовања. Не могу, из простог разлога, јер ће се свака од њих у случају вршења власти наћи у „сукобу интереса“, што се на крају своди на познату народну: „Сјаши Мурта да узјаши Курта“. Јер у свакој од њих седе представници (финансијери) из неких „делиријум тимова“, „северних Баната“,… и сличних „машина“ за извлачење новца, који само чекају да надоместе свој новац за финансирање тих странака док нису на власти, и добију свој део „награде“ са доласком на власт, а што само значи да ће народ поново бити опљачкан, мање или више. Стога ово није моменат за странчарење, јер то сада представља „бацање клипова у точкове“ нужних промена, већ време да се подрже они слојеви друштва који су то спремни да изведу, јер то они једино и могу. Мада, мора се констатовати да то не одговара, како тренутној власти, тако и многима у опозицији. А када се то (и ако се то икада) спроведе, неће бити важно ко је на ком месту, и народ ће моћи да живи у уређеном друштву незнајући ко је председник државе или владе.
Razumem iskonsku potrebu ljudskog roda da se prilikom bilo koje vrste planiranja rukovodi željom za uspehom usresredjujući na taj način sve svoje kapacitete ka najboljem mogućem krajnjem ishodu. Oni veštiji, ljudi od iskustva i mudrosti, svoju pažnju u takvoj vrsti planiranja uvek fokusiraju na greške i posledice svesni da upravo u tome leži ključ propasti čak i najboljih i nejplemenitijih ideja na svetu. Zato bih ovu poruku, pre svega, namenio studentima koji su, spletom društvenih okolnosti, na sebe preuzeli vrlo odgovornu ulogu korektivnog faktora srpskog društva iako mislim da još uvek nisu u potpunosti svesni kako težak i obavezujući zadatak im je zapao. Predlog da se politički život organizovan kroz partijske grupacije zameni modelom u kome bi različite društvene grupe formirale svoje organizacije rukovodeći se isključivo interesima te iste grupe zvuči vrlo primamljivo, čak i logički, pogotovo ako se na to nakalemi i model direktnog, plenumskog odlučivanja u okviru samih grupa. Medjutim, istoriji nisu nepoznati ovakvi primeri, iz jednog od takvih pokušaja su nastali i radnički sindikati, prvo kolektivni, pa granski, a zatim i entitetski sindikati. Iako je zamisao na početku izgledala skoro pa savršeno sindikati su vrlo brzo „oboleli“ od stranačkih bolesti pa su se i u njima stvorile interesne grupe i pojedinci koji su vrlo brzo obesmislili suštinu postojanja uvakvih udruženja. I tako je do dan danas. Da bi ovaj primer našim najdražim studentima bio malo jasniji osvrućemo se na njih same. Plenumi su, u samom početku, stvorili osećaj direktne demokratije koja omogućuje široki front delovanja sačinjen od stava svakog pojedinca ponaosob ali, na kraju, ipak uobličenog u jedan precizan stav. Kako to izgleda danas? Ne ulazeći u vrstu pritisaka koju studenti svakodnevno doživljavaju od strane svoje najbliže okoline, akademske zajednice, političkih stranaka, pa i celokupnog društvenog korpusa, fokusiraću se samo na njih i na trenutne okolnosti koje danas dominiraju njihovim pokretom. Studentski plenumi su se takodje podelili po interesnim grupama! Delom su to pojedini fakulteti, negde se radi o različitim univerzitetima iz drugih gradova, a dobrim delom su i interesne grupe studenata u okviru samih fakulteta, i plan koji je na početku izgledao kao savršen se raspao kao posledica pomanjkanja kontrole grešaka. Prilično dobro poznajem stanje u studentskom pokretu pa znam da danas veći deo svog vremena i energije troše na sanaciju nastalih problema koji su se, vremenom, pretvorili u suštinu njihovog delovanja. Većina studenata okupljenih oko plenuma savršeno dobro zna ko je, zašto, i zbog čega napisao ovaj članak, kao i ko pripada ovoj izrazito levičarskoj grupaciji u okviru sada već ne samo studentskog, već i svedruštvenog pokreta. Oni takodje znaju da će ovakav stav doneti još veći jaz izmedju plenumskih interesnih grupa svesni da takva vrsta kolektivizma najčešće propadne zbog ideja pojedinaca ili interesnih grupa. Ne postoji pojedinac koji za sebe ne misli da je najpametniji i da je baš njegova ideja, plan ili strategija nije najbolja. Takav se još uvek nije rodio! Kada tako velika grupa „pametnih“ na sebe preuzme obavezu da uradi važan posao najbolji put ka uspehu je da razmišljaju i fokusiraju se na potencijalne greške i ono što iz tih grešaka može da se izrodi. Razmišljajte o lošem, o posledicama, o neželjenim efektima, o mogućim tragedijama, o potrebi da se predupredi i sanira posledica. Nemojte sanjariti o idealima drugih ljudi jer vam se čini da oni sadrže svu mudrost ovog sveta jer se lako može desiti da odigrate savršenu partiju fudbala pre nego što shvatite da se nalazite na terenu za košarku! Onda će biti već kasno za ispravke!
Valjda da se Vlasi ne sete, autori su izostavili svoje omiljene organizacije SKOJ, SSRN pa zašto ne i Savez Pionira (veselih) a od organizovanja ekonomskog života samoupravljanje.
Voluntarizam je najveći neprijatelj društva jer bez obaveze nema ni odgovornosti a voditi državu je ozbiljan posao da bi se ostavljalo svakoj šuši koja iz dosade dođe da kontrira i da izvinite palamudi.
Ali da ne bude da samo kritikujem evo mog predloga za buduću Srbiju:
1. 100% parlamentarni sistem sa izborom predsednika u skupštini
2. Dvodomna skupština sa 150 poslanika. Donji dom regiona koji svaki daje određeni broj poslanika koji se biraju direktno imenom i prezimenom i Gornji dom čiji poslanici se biraju od stranaka proporcionalnim sistemom
3. Zabraniti predizborne koalicije.
4. Ukinuti pokrajine
5. Uvesti finansijsku nezavisnost opština dajući im slobodu da uvode svoje poreze i tako privuku/odbiju ono pto njihovi građani ne žele.
6. Maksimalno smanjiti broj zaposlenih na republičkom nivou i ostaviti opštinama da svojim novcem regulišu dodatan broj.
7. Razviti tržište akcija i papira od vrednosti i spustiti na nivo pojedinca.
8. Razviti sistem javnog sramoćenja slučajeva korupcije i doživotnom zabranom zaposlenja u državnim preduzećima.
9. Privatizovati sport 100% i zabraniti sponzorisanje od strane države (opštine mogu).
10. Ući u EU.
11. Zabraniti dtudiranje duže od predviđenog o trošku države.
12. Uvesti uvećani porez za drugu, treću, itd nekretninu i svaku profaju učiniti javnom.
13. Ima toga još, al negde mora da se stane.
Živeli 😃
A ukinuti porez za prvu i jedinu nekretninu, to vam nije palo na pamet?
Ne mogu ja sve da uradim u 5 minuta kuckanja. To bi se podvelo pod voluntarizam protiv kojeg sam 100%.
Kao što sam napisao opštine bi postale finansijski nezavisne od republike, čitaj Beograda, i moraju od nekud da prime sredstva. Porezom na imovinu bi se finansirala izgradnja i održavanje vrtića, škola, ulica, domova zdravlja i kulture, parkova. Svega onoga što građani opštine odluče. A mogu da odluče i da im taj porez ne zreba i da žive od vazduha.
Jeste, ali u većini evropskih zemalja toga nema, osim za luksuzne kuće i stanove. U Nemačkoj je ukinut pre desetak i više godina kao neustavan. I jeste neustavan jer zadire u pravo čoveka da bez pritiska i straha ima svoj krov nad glavom, legalno pribavljen. Moraće i ovde da ga ukinu.
Упоредили сте једну Немачку са земљом привредне фатаморгане званом Србија. Наравно да се у Немачкој (и не само), у складу са снагом привреде и њеном алиментирању буџета, може расправљати да ли постоје порески приходи који, ето, задиру у право човека на ово или оно. У Србији, то није могуће. Јер у буџету нема новца за такве „филозофске“ распаве. Како својевремено рече Диана Драгутиновић, такође својевремено гувернерка НБС, из буџета се не може исплатити више него што се у њега не уплати. Према томе, ако вуџет оставите без таквог прихода (уставног, или не), једноставно не постоји извор прихода да то надомести, а да то поново није већ (порески преоптерећена) потрошња, јер пореских прихода из привредне делатности, готово и да нема. А што се тиче уставности расписаних пореских прописа у Србији, не мислите ваљда озбињно да се о томе расправља ? Таквих је на десетине. Па не мислите да је ваљда да је порез на девизну штедњу уставан, а при томе га нема на динарску штеднњу ? Како можете једну такву категорију, која је већ резултат опорезованих прихода, поново опорезовати ? Итд., итд.,… Према томе, у приходовању буџета, власти је „пао мрак на очи“ и општи грабеж над потрошњом грађана је „отворени лов“ на њихов новац. Да ли је то власти уставно, легално,… ово, или оно, за њих нема значај, док се њима потребни новац у буџету не приходује.
Ne znam zašto mi nije prošao prethodni komentar ali je lako naći na internetu da se u Nemačkoj PLAĆA porez na nekretnine uključujući i prvu.
Ana @ Bravo Ana, ovi da ostanu uskoro bi uveli porez na vazduh.
A građani i studenti znadu baš izabrati, teško nama ako je ovaj treći put budućnost!
Fadil@ Ti spadaš u 5 % prirodno retardiranih, dodatno neškolovanih, ali Radar neguje kulturu dijaloga da bi se javnost uverila da postoje i neki retki egzotični primerci. Tebi je sve oprošteno pa i mišljenje da najškolovaniji među nama nisu sposobni da biraju i izaberu. Naravno ti si ubeđen da ti to bolje znaš nego apsolvent FPN-a, FDU-a, PMF-a, Filološkog…..
Strašno kakvo lupetanje i ko zna koji po redu pokušaj ekstremista, samo ovog puta sa levice, da nametnu svoju ideologiju kao jedinu alternativu.
Bravo, kratko i jasno!
Kada bira stranka a ne građani!
Svaki put kada gledamo nemile scene zasedanja Narodne skupštine i lokalnih skupština, to najbolje ilustruje šta je najveći problem demokratije u Srbiji. Naime, osobe koje sede u skupštini kao predstavnici vladajuće većine, ne predstavljaju građane već isključivo svoju SNS stranku i njihove interese. A oni se već dugo vremena ponašaju kao obični nasilnici za koje ne vrede nikakvi zakoni i moralne norme. Pored toga, konstantno zloupotrebljavaju policiju, dovode svoje batinaše i koriste većinu medije da demonizuju sve neistomišljenike i obesmisle svaku opoziciju njihovom mafijaškom režimu.
Jer, oni nisu izabrani kao predstavnici naroda, već sa partijskih lista, pa tako ne predstavljaju nikoga. Shodno tome se i ponašaju pa glasaju za razne predloge a u skupštini i za zakone ali nikada po vlastitoj savesti već po naređenju svoje partijske vrhuške. A to često može biti u suprotnosti sa voljom građana, što neminovno vodi ka vladavini najgorih (kakistokratiji).
Drugim rečima, u Srbiji je potrebno izmeniti izborni zakon da bi demokratija zaista funkcionisala kako treba. Treba nam reprezentativna (predstavnička) demokratija gde bi građani direktno birali kandidate pod njihovim punim imenom i biografijama koje su svima dostupne. Oni još uvek mogu pripadati raznim strankama ali su najviše odgovorni biračima koji su ih izabrali da predstavljaju njihov okrug ili mesto. To bi obezbedilo da se svaki poslanik mnogo više trudi i radi isključivo u korist građana koji su ih izabrali a ne za uski stranački interes. U suprotnom bili bi lako smenjivi. Druga važna stvar u poštenom izbornom procesu bilo bi i izbacivanje prljavog novca iz političkih kampanja koje daje nezasluženu prednost strankama koje ga koriste za beskrajne reklame i medijsku manipulaciju koji imaju uticaj na dobar deo glasača.
Na taj način bi se poboljšao i kvalitet poslanika i odbornika pa ne bi mogli imati nestručne i korumpirane ljude u politici, postavljene tu isključivo po stranačkim zaslugama ili nekom privilegovanom položaju u društvu. Posledično, to bi donelo poboljšanja u mnogim oblastima, značajno smanjilo nepotizam i verovatno eliminisalo partokratiju, dve pošasti koje znatno unazađaju napredak bilo koje države a posebno Srbije zadnjih decenija. Samim time bi se unapredilo i celokupno društvo, donoseći pozitivne promene za većinu građana.
To o cemu pises je postojalo na pocetku visestranacja u Srbiji. Upravo zbog (pre)jakih kandidata Milosevicev SPS je izdominirao svake takve izbore. Tzv. demokratska opozicija je izmolila za proporcionalni sitem izbora narodnih poslanika. Sada bi ti isti ponovo da vrate ono protiv cega su bili.. Sustina je ista, kako god da se okrenes, „ono“ je pozadi..
Koja država je uzor autorima knjige, da li taj model države i društva već negde funkcioniše i kako, ili se i dalje držimo načela – Bog čuva Srbe….za eksperimente?
Krajem 1980-ih je filozof, profesor Mihailo Marković, socijalista, predlagao sistem „nestranačkog pluralizma“ u okviru tadašnjeg Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN), kod nas je uvek bilo odličnih teorijskih koncepata sa samo jednom manom – kako će to u praksi da izgleda?
klasikus@ Mihailo Marković, glavni, do kraja odani Slobin ideolog. I Milošević je dozvolio „višepartijski sistem“ koji imamo i danas, po konceptu Bogdana Trifunovića polit-komesara iz Titovog doba koji je često isticao da oni gaje kulturu dijaloga i borbu mišljenja ali u okvirima KPJ. Devedesetih su lažni opozicionari bili SPO, SRS, Nova Demokratija a u naše vreme Narodna stranka, Zavetnici, pola Poks-a, Novi DSS, SSP a sve su prilike da će studenti isterati iz brloga još neke. Stvari su se uprostile, ko god ne pojača sudbonosni zajednički front protiv definitivne propasti svoje države, naravno da pripada protivniku, da ne kažem težu reč iako bi bila adekvatna.
Izbori nisu tema!
To smo ponavljali 9 meseci, sta se sada desava?! Zasto diktatoru dajemo mogucnost da se izvuce!?
Koliko je ovo sve glupo i stetno.
Iako se generalno slažem sa dosta konstatacija u tekstu, zar ovo nije kontradiktorno:
„Srbija više nema prava niti vremena da se iscrpljuje i eksperimentiše. Nameće se potreba iznalaženja „trećeg“, za građane prihvatljivijeg društvenog sistema.“
Znači ne treba da eksperimentišemo nego da nađemo rešenje koje još niko nije primenio?
Poptuno se slažem da je program ono što je ovde ključno i zato ne razumem zašto Studenstska lista još nije izašla sa njim.
Hajde da verujemo studenstskom pokretu da je dovoljno zreo i odgovoran da izabere kvalitetne, kredibilne i stručne ljude i da je opravdana odluka da se imena ne objavljuju.
Ono što želim da čujem je na šta su ti ljudi, koji god bili, pristali i za šta zalažu svoju čast, integritet i stručnost. Time bi rešili i pitanje saradnje/nesaradnje sa opozicionim strankama. Voleo bih da konačno čujem „Ovo je naš program, ko želi da nam pomogne u njegovom ostvarivanju neka stavi potpis.“ Tako ćem olako odvojiti opoziciju od „opozicije“.
@ZZub,studenti samo hoce da institucije (posle izbora) rade za ono sto su nadlezne.Naravno,u podeli vlasti na tri stuba.Gde ce te veceg i sadrzajnijeg programa od toga……..p.s.Dobro je sto studenti ne objavljuju svoju listu.Kad bi objavili,sve te casne ljude na listi,bi ovi rezimski lesinari(Informer,Alo,Telegraf……)pretvorili u mleveno meso i od toga pravili „cevape“ po ukusu Vrhovnog Mufljuza Cacilenda,Pasaluka na vodi i Jovanjice.
Casni su koliko i ti.Tu nema ni C od casti.
@bezimeni,opet senlucite ovde.Da li me poznajete i znate da sam necastan?Zasto onda krijete ime?
Casnu osobu M/Z, ne mozete provuci kroz mulj, obescastiti na bilo koji nacin, zato sto nemate nacina ako je ta osoba zaista casna. Problem je naci takvu casnu osobu. Zato i nema tzv. studentske liste.
Smrdi na Zlobom kako ono beše „vanpartijski parlamentarizam“. Komuniste.
Upravo tako!
Dva veka sve se dramatično menja a način na koji se organizuje upravljanje državom ostaje isti.
Teško da „demokratija“ 19-og veka može uspešno da bude primenjena u 21-om veku.
Očigledno je da zemlji i narodu ne donosi ništa dobro.
Dva veka sve se dramatično menja a način na koji se organizuje upravljanje državom ostaje isti.
Teško da je „demokratija“ 19-og veka primenjiva u 21-om veku.
Jao vidi pa to je onda „Treći put“ po uzoru na druga Blera i druga saksofonistu koji su bombardovali SRJ.
„Nije šija nego vrat“. Komunizam. Genocidna, ubilačka, ludačka ideologija i u teoriji i u praksi.
Ponavljati istu stvar očekujući drugačije rezultate – definicija ludila.
Idi leci se covece svugde i na svakom mestu ti se prividja komunizam, paranoja i deluzija su daleko odmakle.
Da li Vas truju psihijatrijskim „lekovima“? Koliko ste visoki, da li jedete biljna ulja i soju i da li dodirujete fiskalne račune kada vam ih prodavci daju u prodavnicama? Da li imate mops-oči dok pišete komentare?
Ne za razliku od tebe.
Svaki naprednjak je za psihijatra ali je svaki bolestan na svoj način.
Kad smo već kod komunizma, zločinaca i drugih vraga i vragova…prvo bi:
1. Da pretresemo našu istoriju bolesti, makar od neke tačke. Recimo, zašto ubismo kralja Aleksandra i Dragu. Pa zašto vodismo Balkanske ratove…pa tako redom, preko devedesetih i ubijene naše dece, našim oružjem u Pandi ili Malom Orašju i Duboni
2. Druga linija da analizira šta smo sve ukrali od sebe (jajare uvek kradu po svojoj kući), makar od neke tačke. Recimo da počnemo od Pašića i dece pa preko Kosovsko-Metohijskog patriotizma na barikadama…do sina Danila danas.
Aleksandar i Draga su ubijeni zato sto nisu mogli da porode naslednike krune a i naravno zbog mnogo ozbiljnijih razloga. Svakako, za razliku od nekih, imali smo i drugu dinastiju, tako da i nije bio neki tehnicki problem.
Sto se tice balkanskih ratova:
Motiv: Stvaranje Balkanskog saveza (Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka) sa ciljem konačnog oslobađanja hrišćanskog stanovništva od turske vlasti na Balkanu.
Ishod: Saveznici su pobedili i skoro u potpunosti proterali Osmanlije sa Balkanskog poluostrva.
E, tu stvarno ne znam zasto smo to radili, nepotrebno ubijanje jadnih turaka, proterivanje prezivelih, strasno..
A o ovom drugom, jajare i ostali, mozda smo trebali ono prvo temeljnije da odradimo, jer nisu turci tako dugo vladali ovde zato sto su bili toliko jaki, vec zbog podrske spolja a i iznutra..
Drago mi je da na ovom mestu pronalazim toliko normalnih ljudi i dobrih komentara.
Slazem se sa vasim komentarom.
Ko traži izbore, taj radi za Vučića.
Barem, kako kažeš, radite za istog gazdu. Ti bot on…
Jedina funkcionalna demokratija jeste predstavnička demokratija. Istorija pokazuje da direktna demokratija samo deluje kao širi i participativniji oblik demokratije, a u praksi završava diktaturom manjine.
Opasno je da se borba protiv Vučićevog kriminalnog režima poistoveti s borbom protiv parlamentarizma, opasno je kako su se grupe radikalne levice i grupe tvrde desnice našle zajedno odbacivanju višestranačja.
Gde vidite borbu protiv parlamentarizma? Decentralizovati parlament tako da bude predstavnika u narodnoj skupštini iz svakog okruga u Republioci Srbiji. Stranačke borbe treba spustiti na nivo okruga. Prtedstavnike na nivou okruga birati imenom i prezimenom, radna biografija pa onda stranka, ako je član.
meni bi bilo super i da se sprovede decentralizacija-izmeštanje svih institucija i javnih preduzeća iz većih gradova u rubne/pogranične opštine.
Autori vrlo jasno govore protiv političkih stranaka kao koncepta, eto gde vidim. Parlament bez stranaka nije pravi demokratski parlament, sem ako ne mislite da je skupština SR Srbije do 1990. bila demokratsko telo. Vaša ideja da stranke postoje ali da se spuste isključivo na lokalni nivo poništava samu suštinu stranaka. Problem s idejom „zborova“ jeste što se građani-političk subjekti postaju ograničeni isključivo prebivalištem i „radnom zajednicom“ u kojoj su zaposleni. Stranke omogućuju da se ljudi iz svih krajeva, slojeva i poslova okupe oko iste ideje.
Zvuci interesantno, ali i ogroman posao za koji je potrebno imati jaku organizaciju i vodje. I plan kako uspesno izvesti takvu promenu – promeniti sistem iz temelja i uraditi to u okviru starog sistema. Za sada izgleda kao nesto u oblacima, barem meni.
U nedavnom programu koji je poredio kineski sistem sa zapadnim, jedan od Kineza je rekao nesto kao: kod vas imate vise partija ali sve su u sustini iste, svima su na prvom mestu interesi milionera i “elite”, kod nas imamo jednu partiju ali je ona dokazala da moze da se menja, i ona radi za interese vecine, za “obicne” ljude.
Ne mislim da se kod nas moze preslikati njihov sistem, i on nije nesto idealno. Ali oni su dokazali u praksi da postoji bolja alternativa. Sa planiranom ekonomijom, ali planiranom za narod, u kojoj postoje i milioneri i siromasni ali se mogu postici ogromni uspesi. Ono sto su oni u praksi uspeli, znaci vec dokazali, ni jedan drugi sistem nikada nigde nije uspeo. I to bez osvajackih ratova i vojnog nametanja svoje volje i svoje propagande svuda po svetu.
Čista utopija autora teksta.
Saradnja sa Uzbekistanom pokazuje da Srbija mudrom i aktivnom politikom gradi nova partnerstva. Takvi odnosi donose korist građanima i potvrđuju da je Srbija pouzdan saveznik i poštovan sagovornik u međunarodnoj zajednici.
Selo gori a baba se češlja .
Ne može stranka najgorih u Srbiji i fašistički režim zla da gradi, oni razaraju sve zdravo. Ljudi bez iskustva u realnom sektoru, nakačeni na budžet ne umeju da budu domaćini i da gazduju državom.
@Zeljko,sta mislite,da li ce vam se vratiti(31-10) vas Vrhovni Mufljuz iz Uzbekistana ili ce sacekati da prodje 1.novembar?Dok mu Kricak,Orlic,Vucicevic,Vucevic,Dacic……sve do Kurtija brane Cacilend,Pasaluk na vodi,Jovanjicu i okolinu.Da li je poveo batu na ovaj izlet?
Dozvolite, ali meni je ovo strasno. Ovo kao da je neko hteo da ogadi studentsko delovanje. Kakav god bio kapitalizam, liberalni ili ne, sta god to u ovom trenutku znacilo, to je i dalje jedini prihvatljiv model bez kog je politicki zivot u pravom smislu te reci nemoguc. Druga je stvar sto smo mi trenutno u situaciji gde moramo maksimalno pragmaticno da razmisljamo da bi ovu bedu skinuli s vrata. Ali samo trenutno, nadam se.
Niste u pravu. Neolaberalni kapitalazam je neokolonijslano robovlasništvo uz divljačko otimanje resusrsa. Krenulo je sa bankarskim sistemom. Koliko ljudi realno u celoj Srbiji ima koristi od trafika za pranje novca ( takozvane strane banke)? Par hiljada ljudi i njihovih ličnih interesa, a iz Srbije se izvlače novci.
Занимљиве мисли са којима се у већој мери и слажем. Е сад, очигледно је да студенти нису пошли баш овим путем, али јесте урађено нешто слично кроз збор који постоји као законска могућност на локалном нивоу. Срби као народ имају историју саборности као једног система директне демократије и на тај начин студенти су се позвали на једну традицију која је дуго лежала заборављена и оживели је. Резултат је да данас има доста зборова који се редовно састају, а даће Бог да се то и после свега овога одржи на дуже стазе.
Кад је у питању политика, не могу за сигурно да кажем да ће баш све од тога и да се дотакне листа. Ево, по списку:
– Већа овлашћења за локалну самоуправу јесу реална ставка и очекујем да ће постојати нешто везано за функционисање градова, општина и месних заједница у програму.
– Решавање питања друштвене имовине, опет, је нешто што такође видим у програму.
– Привреда, економија и друштвена питања су апсолутно заступљена у сваком програму, на нама је да видимо шта ће тачно да буду предложене мере.
– Међународни положај не верујем да ће драстично да се мења. Једноставно је такво време да је свет нестабилан, да се мешају спољнополитичке карте. Није паметно бирати страну ако се не мора.
– Што се тиче промена Устава, ако их и буде биће врло ограничене. Једино баш ако се процени да је за неке ставке програма Устав препрека, иначе не верујем да ће се ту ишта мењати.
И за крај, студенти јесу део академске заједнице и њихова листа јесте у неку руку листа академске заједнице. Само што су узете у обзир и муке обичног човека па се осећа и нека онародњеност у целој причи. Проглас то није био, СТАВ то није био, СвиЋе то није био. Манимо се те приче да су само професори академска заједница када су и студенти део исте, чак су и језгровитији по положају у истој у односу на професоре.
Neverovatno mi je da se neko 2025. poziva na zborove iz predmodernog doba. Izgleda mi da su vas s desnice anarhisti navukli pričom da su njihovi plenumi isto što i sabornost, samo da znate, ako bi se uspostavio sistem kakav bi oni hteli ne bi vama bilo sabornosti nego bi bilo kako plenim kaže. A ako ste se zaista složili s njima da je zlo br.1 višestranački sistem, onda blago svima nama.
Jedino što je palo pored nadstrešnice je opozicija. Izgazili ih plenumaši, svaka čast. Neko je hteo izbore da obesmisli izbore i evo, uspeo je. A možda neko viče dajte nam izbore a u stvari mu odgovara haos i nestabilnost. Kome odgovara da nas udaljava od EU, da imamo energetsku krizu, da budemo moneta za potkusurivanje u igri velikih? Meni liči na vetrove iz Majke sa severa. A vama?
Najsigurnija dobitna kombinacija koja bi trebala zaživeti. Čast nekim, malobrojnim pojedincima, sve što se kreće/preleće po političkim strankama, sposobno je samo da iznova i iznova pravi greške i tako izdaje interese svog naroda. Neka se neko od njih usudi da fakturiše makar neki dobar zdravorazumski potez koji su napravili u zadnjih 13 godina. Moja draga prijateljica, univerzitetska profesorica i lekarka, iz Otpora je ušla u stranku i nevoljno postala poslanik. Posle prvog mandata izašla je iz politike teško razočarana. Rekla mi je koliko je bila naivna verujući da narodni poslanici bar malo rade za narod, ali se onda uverila da 99 % rade isključivo za sebe, da su svađe u parlamentu jeftina gluma a da su glavne teme i aktivnosti kako ući u neki upravni odbor, kako zgrabiti stan ili poslovni prostor, kako naplatiti dnevnice i besplatno gorivo…… Zbog toga, predlog da se ovoga puta jednostavno ignorišu sve političke stranke kao učesnice sledećih izbora je potpuno logičan. Stranka koja ima bar malo zdravog tkiva i poštenog rukovodstva podržaće i pomoći iz sve snage studentsku listu bez uticanja na njen nastanak i procenu kvaliteta. Ne postoji vanstranačka ličnost kojoj ne bi pronašli neki feler i to bi bio povod za nove, trajne konflikte. Po bazičnom demokratskom principu studenti, kao ubedljivo najmoćnija snaga, imaju i moralno i zdravo razumsko pravo da diktiraju tempo. Svojim uspesima primećenim u celom svetu, zaslužili su bar tu JEDNU šansu a opozicija ih je proćerdala bezbroj. Dodatno, svoju mudrost i čistotu dokazali su činjenicom da niko od njih neće biti na izbornoj listi. Za to vreme, političke stranke neka se očiste od bezbroj puta recikliranih letača, čekajući novu priliku, jer su stranke nužno zlo bez kojih je politički život nemoguć.
Потребну претходну реформу друштва, а што је „sine qua non“ сваке промене, и постављања друштва у нову „нормалност“, не могу да изведу странке, нити било који облик партијског организовања. Не могу, из простог разлога, јер ће се свака од њих у случају вршења власти наћи у „сукобу интереса“, што се на крају своди на познату народну: „Сјаши Мурта да узјаши Курта“. Јер у свакој од њих седе представници (финансијери) из неких „делиријум тимова“, „северних Баната“,… и сличних „машина“ за извлачење новца, који само чекају да надоместе свој новац за финансирање тих странака док нису на власти, и добију свој део „награде“ са доласком на власт, а што само значи да ће народ поново бити опљачкан, мање или више. Стога ово није моменат за странчарење, јер то сада представља „бацање клипова у точкове“ нужних промена, већ време да се подрже они слојеви друштва који су то спремни да изведу, јер то они једино и могу. Мада, мора се констатовати да то не одговара, како тренутној власти, тако и многима у опозицији. А када се то (и ако се то икада) спроведе, неће бити важно ко је на ком месту, и народ ће моћи да живи у уређеном друштву незнајући ко је председник државе или владе.
Razumem iskonsku potrebu ljudskog roda da se prilikom bilo koje vrste planiranja rukovodi željom za uspehom usresredjujući na taj način sve svoje kapacitete ka najboljem mogućem krajnjem ishodu. Oni veštiji, ljudi od iskustva i mudrosti, svoju pažnju u takvoj vrsti planiranja uvek fokusiraju na greške i posledice svesni da upravo u tome leži ključ propasti čak i najboljih i nejplemenitijih ideja na svetu. Zato bih ovu poruku, pre svega, namenio studentima koji su, spletom društvenih okolnosti, na sebe preuzeli vrlo odgovornu ulogu korektivnog faktora srpskog društva iako mislim da još uvek nisu u potpunosti svesni kako težak i obavezujući zadatak im je zapao. Predlog da se politički život organizovan kroz partijske grupacije zameni modelom u kome bi različite društvene grupe formirale svoje organizacije rukovodeći se isključivo interesima te iste grupe zvuči vrlo primamljivo, čak i logički, pogotovo ako se na to nakalemi i model direktnog, plenumskog odlučivanja u okviru samih grupa. Medjutim, istoriji nisu nepoznati ovakvi primeri, iz jednog od takvih pokušaja su nastali i radnički sindikati, prvo kolektivni, pa granski, a zatim i entitetski sindikati. Iako je zamisao na početku izgledala skoro pa savršeno sindikati su vrlo brzo „oboleli“ od stranačkih bolesti pa su se i u njima stvorile interesne grupe i pojedinci koji su vrlo brzo obesmislili suštinu postojanja uvakvih udruženja. I tako je do dan danas. Da bi ovaj primer našim najdražim studentima bio malo jasniji osvrućemo se na njih same. Plenumi su, u samom početku, stvorili osećaj direktne demokratije koja omogućuje široki front delovanja sačinjen od stava svakog pojedinca ponaosob ali, na kraju, ipak uobličenog u jedan precizan stav. Kako to izgleda danas? Ne ulazeći u vrstu pritisaka koju studenti svakodnevno doživljavaju od strane svoje najbliže okoline, akademske zajednice, političkih stranaka, pa i celokupnog društvenog korpusa, fokusiraću se samo na njih i na trenutne okolnosti koje danas dominiraju njihovim pokretom. Studentski plenumi su se takodje podelili po interesnim grupama! Delom su to pojedini fakulteti, negde se radi o različitim univerzitetima iz drugih gradova, a dobrim delom su i interesne grupe studenata u okviru samih fakulteta, i plan koji je na početku izgledao kao savršen se raspao kao posledica pomanjkanja kontrole grešaka. Prilično dobro poznajem stanje u studentskom pokretu pa znam da danas veći deo svog vremena i energije troše na sanaciju nastalih problema koji su se, vremenom, pretvorili u suštinu njihovog delovanja. Većina studenata okupljenih oko plenuma savršeno dobro zna ko je, zašto, i zbog čega napisao ovaj članak, kao i ko pripada ovoj izrazito levičarskoj grupaciji u okviru sada već ne samo studentskog, već i svedruštvenog pokreta. Oni takodje znaju da će ovakav stav doneti još veći jaz izmedju plenumskih interesnih grupa svesni da takva vrsta kolektivizma najčešće propadne zbog ideja pojedinaca ili interesnih grupa. Ne postoji pojedinac koji za sebe ne misli da je najpametniji i da je baš njegova ideja, plan ili strategija nije najbolja. Takav se još uvek nije rodio! Kada tako velika grupa „pametnih“ na sebe preuzme obavezu da uradi važan posao najbolji put ka uspehu je da razmišljaju i fokusiraju se na potencijalne greške i ono što iz tih grešaka može da se izrodi. Razmišljajte o lošem, o posledicama, o neželjenim efektima, o mogućim tragedijama, o potrebi da se predupredi i sanira posledica. Nemojte sanjariti o idealima drugih ljudi jer vam se čini da oni sadrže svu mudrost ovog sveta jer se lako može desiti da odigrate savršenu partiju fudbala pre nego što shvatite da se nalazite na terenu za košarku! Onda će biti već kasno za ispravke!
Valjda da se Vlasi ne sete, autori su izostavili svoje omiljene organizacije SKOJ, SSRN pa zašto ne i Savez Pionira (veselih) a od organizovanja ekonomskog života samoupravljanje.
Voluntarizam je najveći neprijatelj društva jer bez obaveze nema ni odgovornosti a voditi državu je ozbiljan posao da bi se ostavljalo svakoj šuši koja iz dosade dođe da kontrira i da izvinite palamudi.
Ali da ne bude da samo kritikujem evo mog predloga za buduću Srbiju:
1. 100% parlamentarni sistem sa izborom predsednika u skupštini
2. Dvodomna skupština sa 150 poslanika. Donji dom regiona koji svaki daje određeni broj poslanika koji se biraju direktno imenom i prezimenom i Gornji dom čiji poslanici se biraju od stranaka proporcionalnim sistemom
3. Zabraniti predizborne koalicije.
4. Ukinuti pokrajine
5. Uvesti finansijsku nezavisnost opština dajući im slobodu da uvode svoje poreze i tako privuku/odbiju ono pto njihovi građani ne žele.
6. Maksimalno smanjiti broj zaposlenih na republičkom nivou i ostaviti opštinama da svojim novcem regulišu dodatan broj.
7. Razviti tržište akcija i papira od vrednosti i spustiti na nivo pojedinca.
8. Razviti sistem javnog sramoćenja slučajeva korupcije i doživotnom zabranom zaposlenja u državnim preduzećima.
9. Privatizovati sport 100% i zabraniti sponzorisanje od strane države (opštine mogu).
10. Ući u EU.
11. Zabraniti dtudiranje duže od predviđenog o trošku države.
12. Uvesti uvećani porez za drugu, treću, itd nekretninu i svaku profaju učiniti javnom.
13. Ima toga još, al negde mora da se stane.
Živeli 😃
A ukinuti porez za prvu i jedinu nekretninu, to vam nije palo na pamet?
Ne mogu ja sve da uradim u 5 minuta kuckanja. To bi se podvelo pod voluntarizam protiv kojeg sam 100%.
Kao što sam napisao opštine bi postale finansijski nezavisne od republike, čitaj Beograda, i moraju od nekud da prime sredstva. Porezom na imovinu bi se finansirala izgradnja i održavanje vrtića, škola, ulica, domova zdravlja i kulture, parkova. Svega onoga što građani opštine odluče. A mogu da odluče i da im taj porez ne zreba i da žive od vazduha.
Jeste, ali u većini evropskih zemalja toga nema, osim za luksuzne kuće i stanove. U Nemačkoj je ukinut pre desetak i više godina kao neustavan. I jeste neustavan jer zadire u pravo čoveka da bez pritiska i straha ima svoj krov nad glavom, legalno pribavljen. Moraće i ovde da ga ukinu.
Упоредили сте једну Немачку са земљом привредне фатаморгане званом Србија. Наравно да се у Немачкој (и не само), у складу са снагом привреде и њеном алиментирању буџета, може расправљати да ли постоје порески приходи који, ето, задиру у право човека на ово или оно. У Србији, то није могуће. Јер у буџету нема новца за такве „филозофске“ распаве. Како својевремено рече Диана Драгутиновић, такође својевремено гувернерка НБС, из буџета се не може исплатити више него што се у њега не уплати. Према томе, ако вуџет оставите без таквог прихода (уставног, или не), једноставно не постоји извор прихода да то надомести, а да то поново није већ (порески преоптерећена) потрошња, јер пореских прихода из привредне делатности, готово и да нема. А што се тиче уставности расписаних пореских прописа у Србији, не мислите ваљда озбињно да се о томе расправља ? Таквих је на десетине. Па не мислите да је ваљда да је порез на девизну штедњу уставан, а при томе га нема на динарску штеднњу ? Како можете једну такву категорију, која је већ резултат опорезованих прихода, поново опорезовати ? Итд., итд.,… Према томе, у приходовању буџета, власти је „пао мрак на очи“ и општи грабеж над потрошњом грађана је „отворени лов“ на њихов новац. Да ли је то власти уставно, легално,… ово, или оно, за њих нема значај, док се њима потребни новац у буџету не приходује.
Ne znam zašto mi nije prošao prethodni komentar ali je lako naći na internetu da se u Nemačkoj PLAĆA porez na nekretnine uključujući i prvu.
Property taxes in Germany: Full guide for Americans – Wise https://share.google/U8q1wqull68OGwmCr
U većini država Evrope se plaća porez na nekretnine.
Real Property Taxes in Europe, 2025 | Tax Foundation Europe https://share.google/ysXKLPnwHx0riBgtd
Ana @ Bravo Ana, ovi da ostanu uskoro bi uveli porez na vazduh.
A građani i studenti znadu baš izabrati, teško nama ako je ovaj treći put budućnost!
Fadil@ Ti spadaš u 5 % prirodno retardiranih, dodatno neškolovanih, ali Radar neguje kulturu dijaloga da bi se javnost uverila da postoje i neki retki egzotični primerci. Tebi je sve oprošteno pa i mišljenje da najškolovaniji među nama nisu sposobni da biraju i izaberu. Naravno ti si ubeđen da ti to bolje znaš nego apsolvent FPN-a, FDU-a, PMF-a, Filološkog…..
Strašno kakvo lupetanje i ko zna koji po redu pokušaj ekstremista, samo ovog puta sa levice, da nametnu svoju ideologiju kao jedinu alternativu.
Bravo, kratko i jasno!
Kada bira stranka a ne građani!
Svaki put kada gledamo nemile scene zasedanja Narodne skupštine i lokalnih skupština, to najbolje ilustruje šta je najveći problem demokratije u Srbiji. Naime, osobe koje sede u skupštini kao predstavnici vladajuće većine, ne predstavljaju građane već isključivo svoju SNS stranku i njihove interese. A oni se već dugo vremena ponašaju kao obični nasilnici za koje ne vrede nikakvi zakoni i moralne norme. Pored toga, konstantno zloupotrebljavaju policiju, dovode svoje batinaše i koriste većinu medije da demonizuju sve neistomišljenike i obesmisle svaku opoziciju njihovom mafijaškom režimu.
Jer, oni nisu izabrani kao predstavnici naroda, već sa partijskih lista, pa tako ne predstavljaju nikoga. Shodno tome se i ponašaju pa glasaju za razne predloge a u skupštini i za zakone ali nikada po vlastitoj savesti već po naređenju svoje partijske vrhuške. A to često može biti u suprotnosti sa voljom građana, što neminovno vodi ka vladavini najgorih (kakistokratiji).
Drugim rečima, u Srbiji je potrebno izmeniti izborni zakon da bi demokratija zaista funkcionisala kako treba. Treba nam reprezentativna (predstavnička) demokratija gde bi građani direktno birali kandidate pod njihovim punim imenom i biografijama koje su svima dostupne. Oni još uvek mogu pripadati raznim strankama ali su najviše odgovorni biračima koji su ih izabrali da predstavljaju njihov okrug ili mesto. To bi obezbedilo da se svaki poslanik mnogo više trudi i radi isključivo u korist građana koji su ih izabrali a ne za uski stranački interes. U suprotnom bili bi lako smenjivi. Druga važna stvar u poštenom izbornom procesu bilo bi i izbacivanje prljavog novca iz političkih kampanja koje daje nezasluženu prednost strankama koje ga koriste za beskrajne reklame i medijsku manipulaciju koji imaju uticaj na dobar deo glasača.
Na taj način bi se poboljšao i kvalitet poslanika i odbornika pa ne bi mogli imati nestručne i korumpirane ljude u politici, postavljene tu isključivo po stranačkim zaslugama ili nekom privilegovanom položaju u društvu. Posledično, to bi donelo poboljšanja u mnogim oblastima, značajno smanjilo nepotizam i verovatno eliminisalo partokratiju, dve pošasti koje znatno unazađaju napredak bilo koje države a posebno Srbije zadnjih decenija. Samim time bi se unapredilo i celokupno društvo, donoseći pozitivne promene za većinu građana.
To o cemu pises je postojalo na pocetku visestranacja u Srbiji. Upravo zbog (pre)jakih kandidata Milosevicev SPS je izdominirao svake takve izbore. Tzv. demokratska opozicija je izmolila za proporcionalni sitem izbora narodnih poslanika. Sada bi ti isti ponovo da vrate ono protiv cega su bili.. Sustina je ista, kako god da se okrenes, „ono“ je pozadi..
Koja država je uzor autorima knjige, da li taj model države i društva već negde funkcioniše i kako, ili se i dalje držimo načela – Bog čuva Srbe….za eksperimente?
Krajem 1980-ih je filozof, profesor Mihailo Marković, socijalista, predlagao sistem „nestranačkog pluralizma“ u okviru tadašnjeg Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN), kod nas je uvek bilo odličnih teorijskih koncepata sa samo jednom manom – kako će to u praksi da izgleda?
klasikus@ Mihailo Marković, glavni, do kraja odani Slobin ideolog. I Milošević je dozvolio „višepartijski sistem“ koji imamo i danas, po konceptu Bogdana Trifunovića polit-komesara iz Titovog doba koji je često isticao da oni gaje kulturu dijaloga i borbu mišljenja ali u okvirima KPJ. Devedesetih su lažni opozicionari bili SPO, SRS, Nova Demokratija a u naše vreme Narodna stranka, Zavetnici, pola Poks-a, Novi DSS, SSP a sve su prilike da će studenti isterati iz brloga još neke. Stvari su se uprostile, ko god ne pojača sudbonosni zajednički front protiv definitivne propasti svoje države, naravno da pripada protivniku, da ne kažem težu reč iako bi bila adekvatna.
Izbori nisu tema!
To smo ponavljali 9 meseci, sta se sada desava?! Zasto diktatoru dajemo mogucnost da se izvuce!?
Koliko je ovo sve glupo i stetno.
Iako se generalno slažem sa dosta konstatacija u tekstu, zar ovo nije kontradiktorno:
„Srbija više nema prava niti vremena da se iscrpljuje i eksperimentiše. Nameće se potreba iznalaženja „trećeg“, za građane prihvatljivijeg društvenog sistema.“
Znači ne treba da eksperimentišemo nego da nađemo rešenje koje još niko nije primenio?
Poptuno se slažem da je program ono što je ovde ključno i zato ne razumem zašto Studenstska lista još nije izašla sa njim.
Hajde da verujemo studenstskom pokretu da je dovoljno zreo i odgovoran da izabere kvalitetne, kredibilne i stručne ljude i da je opravdana odluka da se imena ne objavljuju.
Ono što želim da čujem je na šta su ti ljudi, koji god bili, pristali i za šta zalažu svoju čast, integritet i stručnost. Time bi rešili i pitanje saradnje/nesaradnje sa opozicionim strankama. Voleo bih da konačno čujem „Ovo je naš program, ko želi da nam pomogne u njegovom ostvarivanju neka stavi potpis.“ Tako ćem olako odvojiti opoziciju od „opozicije“.
@ZZub,studenti samo hoce da institucije (posle izbora) rade za ono sto su nadlezne.Naravno,u podeli vlasti na tri stuba.Gde ce te veceg i sadrzajnijeg programa od toga……..p.s.Dobro je sto studenti ne objavljuju svoju listu.Kad bi objavili,sve te casne ljude na listi,bi ovi rezimski lesinari(Informer,Alo,Telegraf……)pretvorili u mleveno meso i od toga pravili „cevape“ po ukusu Vrhovnog Mufljuza Cacilenda,Pasaluka na vodi i Jovanjice.
Casni su koliko i ti.Tu nema ni C od casti.
@bezimeni,opet senlucite ovde.Da li me poznajete i znate da sam necastan?Zasto onda krijete ime?
Casnu osobu M/Z, ne mozete provuci kroz mulj, obescastiti na bilo koji nacin, zato sto nemate nacina ako je ta osoba zaista casna. Problem je naci takvu casnu osobu. Zato i nema tzv. studentske liste.
Smrdi na Zlobom kako ono beše „vanpartijski parlamentarizam“. Komuniste.
Upravo tako!
Dva veka sve se dramatično menja a način na koji se organizuje upravljanje državom ostaje isti.
Teško da „demokratija“ 19-og veka može uspešno da bude primenjena u 21-om veku.
Očigledno je da zemlji i narodu ne donosi ništa dobro.
Dva veka sve se dramatično menja a način na koji se organizuje upravljanje državom ostaje isti.
Teško da je „demokratija“ 19-og veka primenjiva u 21-om veku.
Jao vidi pa to je onda „Treći put“ po uzoru na druga Blera i druga saksofonistu koji su bombardovali SRJ.
„Nije šija nego vrat“. Komunizam. Genocidna, ubilačka, ludačka ideologija i u teoriji i u praksi.
Ponavljati istu stvar očekujući drugačije rezultate – definicija ludila.
Idi leci se covece svugde i na svakom mestu ti se prividja komunizam, paranoja i deluzija su daleko odmakle.
Da li Vas truju psihijatrijskim „lekovima“? Koliko ste visoki, da li jedete biljna ulja i soju i da li dodirujete fiskalne račune kada vam ih prodavci daju u prodavnicama? Da li imate mops-oči dok pišete komentare?
Ne za razliku od tebe.
Svaki naprednjak je za psihijatra ali je svaki bolestan na svoj način.
Kad smo već kod komunizma, zločinaca i drugih vraga i vragova…prvo bi:
1. Da pretresemo našu istoriju bolesti, makar od neke tačke. Recimo, zašto ubismo kralja Aleksandra i Dragu. Pa zašto vodismo Balkanske ratove…pa tako redom, preko devedesetih i ubijene naše dece, našim oružjem u Pandi ili Malom Orašju i Duboni
2. Druga linija da analizira šta smo sve ukrali od sebe (jajare uvek kradu po svojoj kući), makar od neke tačke. Recimo da počnemo od Pašića i dece pa preko Kosovsko-Metohijskog patriotizma na barikadama…do sina Danila danas.
Aleksandar i Draga su ubijeni zato sto nisu mogli da porode naslednike krune a i naravno zbog mnogo ozbiljnijih razloga. Svakako, za razliku od nekih, imali smo i drugu dinastiju, tako da i nije bio neki tehnicki problem.
Sto se tice balkanskih ratova:
Motiv: Stvaranje Balkanskog saveza (Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka) sa ciljem konačnog oslobađanja hrišćanskog stanovništva od turske vlasti na Balkanu.
Ishod: Saveznici su pobedili i skoro u potpunosti proterali Osmanlije sa Balkanskog poluostrva.
E, tu stvarno ne znam zasto smo to radili, nepotrebno ubijanje jadnih turaka, proterivanje prezivelih, strasno..
A o ovom drugom, jajare i ostali, mozda smo trebali ono prvo temeljnije da odradimo, jer nisu turci tako dugo vladali ovde zato sto su bili toliko jaki, vec zbog podrske spolja a i iznutra..
Drago mi je da na ovom mestu pronalazim toliko normalnih ljudi i dobrih komentara.
Slazem se sa vasim komentarom.
Ko traži izbore, taj radi za Vučića.
Barem, kako kažeš, radite za istog gazdu. Ti bot on…
Jedina funkcionalna demokratija jeste predstavnička demokratija. Istorija pokazuje da direktna demokratija samo deluje kao širi i participativniji oblik demokratije, a u praksi završava diktaturom manjine.
Opasno je da se borba protiv Vučićevog kriminalnog režima poistoveti s borbom protiv parlamentarizma, opasno je kako su se grupe radikalne levice i grupe tvrde desnice našle zajedno odbacivanju višestranačja.
Gde vidite borbu protiv parlamentarizma? Decentralizovati parlament tako da bude predstavnika u narodnoj skupštini iz svakog okruga u Republioci Srbiji. Stranačke borbe treba spustiti na nivo okruga. Prtedstavnike na nivou okruga birati imenom i prezimenom, radna biografija pa onda stranka, ako je član.
meni bi bilo super i da se sprovede decentralizacija-izmeštanje svih institucija i javnih preduzeća iz većih gradova u rubne/pogranične opštine.
Autori vrlo jasno govore protiv političkih stranaka kao koncepta, eto gde vidim. Parlament bez stranaka nije pravi demokratski parlament, sem ako ne mislite da je skupština SR Srbije do 1990. bila demokratsko telo. Vaša ideja da stranke postoje ali da se spuste isključivo na lokalni nivo poništava samu suštinu stranaka. Problem s idejom „zborova“ jeste što se građani-političk subjekti postaju ograničeni isključivo prebivalištem i „radnom zajednicom“ u kojoj su zaposleni. Stranke omogućuju da se ljudi iz svih krajeva, slojeva i poslova okupe oko iste ideje.
Zvuci interesantno, ali i ogroman posao za koji je potrebno imati jaku organizaciju i vodje. I plan kako uspesno izvesti takvu promenu – promeniti sistem iz temelja i uraditi to u okviru starog sistema. Za sada izgleda kao nesto u oblacima, barem meni.
U nedavnom programu koji je poredio kineski sistem sa zapadnim, jedan od Kineza je rekao nesto kao: kod vas imate vise partija ali sve su u sustini iste, svima su na prvom mestu interesi milionera i “elite”, kod nas imamo jednu partiju ali je ona dokazala da moze da se menja, i ona radi za interese vecine, za “obicne” ljude.
Ne mislim da se kod nas moze preslikati njihov sistem, i on nije nesto idealno. Ali oni su dokazali u praksi da postoji bolja alternativa. Sa planiranom ekonomijom, ali planiranom za narod, u kojoj postoje i milioneri i siromasni ali se mogu postici ogromni uspesi. Ono sto su oni u praksi uspeli, znaci vec dokazali, ni jedan drugi sistem nikada nigde nije uspeo. I to bez osvajackih ratova i vojnog nametanja svoje volje i svoje propagande svuda po svetu.
Čista utopija autora teksta.
Saradnja sa Uzbekistanom pokazuje da Srbija mudrom i aktivnom politikom gradi nova partnerstva. Takvi odnosi donose korist građanima i potvrđuju da je Srbija pouzdan saveznik i poštovan sagovornik u međunarodnoj zajednici.
Selo gori a baba se češlja .
Ne može stranka najgorih u Srbiji i fašistički režim zla da gradi, oni razaraju sve zdravo. Ljudi bez iskustva u realnom sektoru, nakačeni na budžet ne umeju da budu domaćini i da gazduju državom.
@Zeljko,sta mislite,da li ce vam se vratiti(31-10) vas Vrhovni Mufljuz iz Uzbekistana ili ce sacekati da prodje 1.novembar?Dok mu Kricak,Orlic,Vucicevic,Vucevic,Dacic……sve do Kurtija brane Cacilend,Pasaluk na vodi,Jovanjicu i okolinu.Da li je poveo batu na ovaj izlet?
Dozvolite, ali meni je ovo strasno. Ovo kao da je neko hteo da ogadi studentsko delovanje. Kakav god bio kapitalizam, liberalni ili ne, sta god to u ovom trenutku znacilo, to je i dalje jedini prihvatljiv model bez kog je politicki zivot u pravom smislu te reci nemoguc. Druga je stvar sto smo mi trenutno u situaciji gde moramo maksimalno pragmaticno da razmisljamo da bi ovu bedu skinuli s vrata. Ali samo trenutno, nadam se.
Niste u pravu. Neolaberalni kapitalazam je neokolonijslano robovlasništvo uz divljačko otimanje resusrsa. Krenulo je sa bankarskim sistemom. Koliko ljudi realno u celoj Srbiji ima koristi od trafika za pranje novca ( takozvane strane banke)? Par hiljada ljudi i njihovih ličnih interesa, a iz Srbije se izvlače novci.
Занимљиве мисли са којима се у већој мери и слажем. Е сад, очигледно је да студенти нису пошли баш овим путем, али јесте урађено нешто слично кроз збор који постоји као законска могућност на локалном нивоу. Срби као народ имају историју саборности као једног система директне демократије и на тај начин студенти су се позвали на једну традицију која је дуго лежала заборављена и оживели је. Резултат је да данас има доста зборова који се редовно састају, а даће Бог да се то и после свега овога одржи на дуже стазе.
Кад је у питању политика, не могу за сигурно да кажем да ће баш све од тога и да се дотакне листа. Ево, по списку:
– Већа овлашћења за локалну самоуправу јесу реална ставка и очекујем да ће постојати нешто везано за функционисање градова, општина и месних заједница у програму.
– Решавање питања друштвене имовине, опет, је нешто што такође видим у програму.
– Привреда, економија и друштвена питања су апсолутно заступљена у сваком програму, на нама је да видимо шта ће тачно да буду предложене мере.
– Међународни положај не верујем да ће драстично да се мења. Једноставно је такво време да је свет нестабилан, да се мешају спољнополитичке карте. Није паметно бирати страну ако се не мора.
– Што се тиче промена Устава, ако их и буде биће врло ограничене. Једино баш ако се процени да је за неке ставке програма Устав препрека, иначе не верујем да ће се ту ишта мењати.
И за крај, студенти јесу део академске заједнице и њихова листа јесте у неку руку листа академске заједнице. Само што су узете у обзир и муке обичног човека па се осећа и нека онародњеност у целој причи. Проглас то није био, СТАВ то није био, СвиЋе то није био. Манимо се те приче да су само професори академска заједница када су и студенти део исте, чак су и језгровитији по положају у истој у односу на професоре.
Neverovatno mi je da se neko 2025. poziva na zborove iz predmodernog doba. Izgleda mi da su vas s desnice anarhisti navukli pričom da su njihovi plenumi isto što i sabornost, samo da znate, ako bi se uspostavio sistem kakav bi oni hteli ne bi vama bilo sabornosti nego bi bilo kako plenim kaže. A ako ste se zaista složili s njima da je zlo br.1 višestranački sistem, onda blago svima nama.