Šta se dešava kada neku zemlju napadne neprijatelj koji ima daleko jače naoružanje i mnogo više novčanih i svih drugih resursa? Tada lokalno stanovništvo pokušava da se udruži sa svima koji iskreno žele da se bore protiv tog neprijatelja. U slučaju Srbije mi imamo unutrašnjeg okupatora, koji na svojoj strani ima sve državne resurse, novac i medije. Da bi pobedili takvog protivnika potreban je snažan zajednički front svih građana i političkih grupa koji se protive tom nenarodnom režimu kao i dobra organizacija. To je jedini način da uništimo pobesnelu režimsku aždaju, koja nažalost ima duboke pipke u svim slojevima društva.
Nepotrebna studentska ograđivanja jedino idu u prilog Vučiću i njegovoj kliki. Više od deceniju na vlasti imamo čoveka kome je vlast toliko udarila u glavu da je uzurpirao sve institucije, dao strancima naša prirodna bogatstva, politika mu je biznis a država partijski plen. Sa druge strane imamo opravdano građansko nezadovoljstvo, koje je u godinu dana dobro uzdrmalo njegovu vlast. I umesto da se za to vreme sve opozicione snage udruže i organizovano se bore protiv bahatog okupatora naše zemlje, mi imamo besmislena prepucavanja i prozivanja preko društvenih mreža pojedinih aktera, koji inače svi tvrde da su iskreni borci protiv Vučićeve vlasti.
Halo ljudi, da li vi stvarno želite da uništite sve ono zašto su se svi normalni građani i studenti borili toliko meseci, mnogi bili zlostavljani, tučeni, zatvarani, otpuštani sa posla, bez plate, najgrublje napadani i vređani od strane gebelsovskih medija? Zar ćemo zbog ličnih sujeta propustiti jedinstvenu istorijsku šansu da napokon dobijemo zemlju koja će zaista imati prave demokratske odlike i gde sloboda i pravda neće biti samo nedostižni ideali.
Da li vi shvatate da ako se sada podelimo po bilo kakvim besmislenim aršinima propali smo kao društvo a naša deca će za par godina masovno da napuštaju Srbiju? Ako vam je u redu da viđate svoju decu jednom ili dvaput godišnje a ako se nalaze negde dalje možda jednom u pet godina, onda ništa. Nastavimo da stojimo sa strane, poniženi, frustrirani i depresivni sa onim što se događa oko nas. I nemo posmatramo kako nam se oni najgori među nama rugaju i smeju u lice a mi im ne možemo ništa.
Da li stvarno želite da živite u takvom distopijskom društvu i u tako urušenoj zemlji?
Gospodine Paxe, da li Vi, uopšte, znate kako se vodi borba protiv neprijatelja – unutrašnjeg, ili spoljnjeg?! Pominjete da je potrebno da se svi udruže, što je tačno, ali nije dovoljno!? Dva miliona ljudi da izadje na ulice, studenti, cela opozicija, da bude generalni štrajk i da traže izbore – šta mislite da će se desiti?! Ništa – ako, uopšte, bude izbora, biće onda kada će Vučić, svakakop, pobediti – naravno, ucenama, silom, i to državnom?! Jer, izbore će raspisati samo onda kada bude siguran da će ih dobiti – ovako ili onako!? Samo sila jača od njegove može stvoriti uslove za demokratiju u Srbiji.
Србија има најбољу власт у својој историји а део народа који не може да се прилагоди дешавањима у савременом свету коме припада и наша земља мора да ради на сопственом уздизању свести, морала и родољубља.
Blago Vama, gospodjo Snježana, što niste u „vinkli“!? Jer, samo ljudi koji su u „vinkli“ mogu kritički da razmišljaju, i – ne izmišljaju!?
Што се тиче првог дела анализе, јасно је да они једноставно више не смеју да покушају никакву промену закона, никакво преузимање, ништа. Једноставно је страх у народу потпуно нестао. Знам, звучи оптимистично али тако је. Свесни су да ће тиме само поново да разгневе народ. Ту је г. Цвијић погодио бољи сценарио.
Е сад, други део анализе. Свима је јасно шта је најмањи заједнички садржалац: слобода говора, слобода медија, слобода избора. Но мислим да проблем ипак није до студената, њихов фронт је стварно реткост по томе да окупља малтене све од крајње левице па до крајње деснице. Проблем је овде парламентарна опозиција која изгледа или не зна шта ће са собом или у њој заправо постоје поткупљени елементи. Гледамо их већ годинама уназад како не могу ни око чега да се договоре, час не излазе на изборе и бојкотују, час излазе на изборе, час су за прелазну владу час су за нове изборе, час су за студенте час нису за студенте. Имате понуђено место уз студенте (не испред, јер је ово ипак свенародни фронт) и ви упорно одбијате да га узмете?! Говорите о „ломпароидима“, о „убаченим елементима“, о томе јесмо ли за ЕУ, за САД, за Русију, за Кину? Па људи бре, видите ли ви шта је тренутно највећи проблем у држави? Видите ли ви оно што вам је испред носа? Или намерно ћутите на то и правите се слепи јер и вама систем одговара? Ако је на то питање одговор „да“ – онда срећан пут у ванпарламентаран статус, Мионица је показала шта се дешава онима који нису уз студенте.
Poštovani gospodine Cvijiću,
Vrlo dobra i tačna analiza naše stvarnosti! Jedino se ne slažem da se neformalna autokratija,u demokratski ustrojenom ustavnom poretku, kakav je u Srbiji, može ukinuti – demokratskim putem!? Makar za demokratski način izlaska iz krize bio i ogroman deo naroda, kao što znamo da jeste!? To nikada i nigde nije bilo, niti će biti!
Kako je to, uopšte, moguće? Vrlo je moguće, jer državu vodi mafija, a svi znamo da u mafijaškoj organizaciji ne postoji demokratski način organizovanja i rada!?
Plus, organizaciju vodi pravi profesionalac – bez navodnika, višeod 32 godine radi taj posao, i to vrlo „uspešno“.
Zato, ono što Vi, gospodine Cvijiću, iz opravdanih razloga, svakako, ne smete da napišete, a ja smem – jer sam anoniman u svakom pogledu: Bez sile u bilo kom obliku koja je,ili će biti, jača od Vučićeve državne sile, nema nikakvih promena u Srbiji. Ukoliko u predstojećoj borbi Vučićeva sila bude jača – prelazimo u novu fazu – fašizam, bez navodnika!?
Nažalost, Srbija nije izuzetak od sveta, ogromne većine sveta kada je u pitanju vodjenje prljavog političkog zanata!? Da li treba da nabrajam: Putin, Si, Tramp, Un ….
„Najjači vlada sve dotle dok se ne pojavi jači“, a uvek se pojavi, samo je pitanje vremena.
Jedino se slažem sa Vučićem, da on,sa svojom kamarilom, „ne sme“ da izgubi vlast mirnim putem! Verujte mi, ne bih ni ja drugačije radio, da sam na njegovom mestu. Jer, ukoliko izgubi vlast, neće mu ostati ništa – bukvalno! Koji čovek, onda, ima razlog da živi!?
Od nas,Zoran Đinđić,uzalud je stradao!Za ovaj MLOHAVI narod!
Не верујем у изборну, демократску промену недемократског режима. И наравно, сваком дајем за право да одговори, типа: баш ме брига шта ти мислиш, то тако треба, то је демократија. А то мислим, прво, јер су улози огромни. Од десетина нерасветљених политичких убистава до милјарди евра опљачканог јавног новца, накарадних приватизација, до блиских перспектива још већих пљачки,,…итд., итсл. Стога политички део власти, ово не сме да допусти. И као што се сво време приликом избора то дало и приметити, средства се нису, и неће бирати. Други део власти, онај „бизнис“ део који власт и финансира, свакако не би пожелео такву промену, али он је донекле „мирнији“ јер су паре ипак доминантно код њих, а поткупљивање и корупција су у Србији и иначе начин живота. И онда се све у Србији поново своди на то да се појави некакав „Чедица“ у поцепаним старкама, они га „затрпају“ парама, наравно појаве се „прелетачи“ типа Весића, Зоране,… итд. и „појео вук магарца“, као и много пута до сада. И онда, они у тексту што би питали: баш нас брига шта ти мислиш, тебало би да објасне како увести тај ниво политичке одговорности да се то не догоди поново, који су то механизми, и које законске консеквенце за таква дела, да би се проценило, да ли је то у тренутним условима изводљиво и реално за очекивати. Лично сматрам, то је илузија. Опозиција жели власт, јер зна да је чека огроман, покраден новац. Биће пар „жртвених јараца“, и „све ће поново прекрити снег“. Јер уколико немате са чиме да се равноправно борите против аутократије, само и оно једино што ће јој утерати „жмарце у кости“ је револуција. Без тога, и смртне казне за тешка кривична дела против државе и народа, све је само још једна епизода немоћи.
Jačamo na svim poljima čeka nas još posla i teških odluka
Au contraire, što kaže Del Boj. Izbore neće priznati onaj koji već sada zna da će biti neregularni. Svakom je jasno ko je to. Sve ostalo je samo pumpanje.
Poštujem autora, ali kad studenti uzmu vlast, oni će odmah uspostavit’ Studentsku Republiku Srbiju, promenit’ sve što ne valja, biće to ptrva studentska država, tako će bit’, eto, opozicija neće više postojat’, neće!
Ako dobijemo “studente” na vlasti, ili sa nekim u koaliciji, koliko li ce taj medeni mesec da traje i sta ce se desiti sa cenom parizera?
Pokusavam da sto manje pratim politiku u Srbiji ali ono sto sam video da su studenti objavili za javnost lici na nesto iz Politikinog Zabavnika, sto je mozda dobar znak.
То заиста јесте реално питање, шта ће се догодити са ценом паризера, и ту и студенти и опозиција треба да иступе и објаве да народ никако не сме да брине да ће променом власти исти значајно поскупети, а још боље, чак и појефтинити.
Између нечег о перспективи било чега објављеног у „Политикином забавнику“ и истом том у нечему што личи на „Мајн кампф“, увек бирам „Политикин забавник“.
Kontrolisana opozicija ima pred sobom tri opcije: 1. da podrži studentski pokret što su već učinili DS, Kreni promeni, Lokalni front, Jelena Pavlović, Milo Lompar, Alek Kavčić, Jovo Bakić itd. 2. da se ujedini u jednu kolonu i tako pređe cenzus i politički preživi. 3. da izađe na izbore u deset kolona, što će značiti da neće preći cenzus. Prema tome, imaju na raspolaganju dve dobitne kombinacije za sebe, a režim u slučaju prve dve opcije sigurno gubi izbore. Treća opcija znači političko samoubistvo kontrolisane opozicije i tračak nade režimu da će ako za procenat bude ispred studentske liste ti glasovi ispod cenzusa da ga održe na vlasti. I šta će uraditi kontrolisana opozicija? Naravno da će da ne bi naljutili Oskara koji ih kontroliše izabrati opciju 3 i nestati sa političke scene. Ne znam gde je autor video „sukom među demokratskim akterima“ koji po njemu treba da prestane. Da li su studenti ikada napali opoziciju. Da li su kritikovali neki njen potez? Nisu. Da li pozivaju tzv. opoziciju da objavi imena na svojoj listi? Ne. Prema tome, bilo bi bolje da pažnu usmerite na tzv. opoziciju. Koliko imaju odbora, koliko imaju kontrolora, gde i kada organizuju proteste i koliko ljudi im se odaziva, zašto dobijaju više potpisa za izbore nego glasova (npr. SSP u Mionici). Kontrolore odmah da vam kažem nemaju na 90% glasačkih mesta, a to znači da ni odbore nemaju. O čemu mi onda uopšte pričamo?
Samo udruženi možemo da pobedimo režimsku aždaju!
Šta se dešava kada neku zemlju napadne neprijatelj koji ima daleko jače naoružanje i mnogo više novčanih i svih drugih resursa? Tada lokalno stanovništvo pokušava da se udruži sa svima koji iskreno žele da se bore protiv tog neprijatelja. U slučaju Srbije mi imamo unutrašnjeg okupatora, koji na svojoj strani ima sve državne resurse, novac i medije. Da bi pobedili takvog protivnika potreban je snažan zajednički front svih građana i političkih grupa koji se protive tom nenarodnom režimu kao i dobra organizacija. To je jedini način da uništimo pobesnelu režimsku aždaju, koja nažalost ima duboke pipke u svim slojevima društva.
Nepotrebna studentska ograđivanja jedino idu u prilog Vučiću i njegovoj kliki. Više od deceniju na vlasti imamo čoveka kome je vlast toliko udarila u glavu da je uzurpirao sve institucije, dao strancima naša prirodna bogatstva, politika mu je biznis a država partijski plen. Sa druge strane imamo opravdano građansko nezadovoljstvo, koje je u godinu dana dobro uzdrmalo njegovu vlast. I umesto da se za to vreme sve opozicione snage udruže i organizovano se bore protiv bahatog okupatora naše zemlje, mi imamo besmislena prepucavanja i prozivanja preko društvenih mreža pojedinih aktera, koji inače svi tvrde da su iskreni borci protiv Vučićeve vlasti.
Halo ljudi, da li vi stvarno želite da uništite sve ono zašto su se svi normalni građani i studenti borili toliko meseci, mnogi bili zlostavljani, tučeni, zatvarani, otpuštani sa posla, bez plate, najgrublje napadani i vređani od strane gebelsovskih medija? Zar ćemo zbog ličnih sujeta propustiti jedinstvenu istorijsku šansu da napokon dobijemo zemlju koja će zaista imati prave demokratske odlike i gde sloboda i pravda neće biti samo nedostižni ideali.
Da li vi shvatate da ako se sada podelimo po bilo kakvim besmislenim aršinima propali smo kao društvo a naša deca će za par godina masovno da napuštaju Srbiju? Ako vam je u redu da viđate svoju decu jednom ili dvaput godišnje a ako se nalaze negde dalje možda jednom u pet godina, onda ništa. Nastavimo da stojimo sa strane, poniženi, frustrirani i depresivni sa onim što se događa oko nas. I nemo posmatramo kako nam se oni najgori među nama rugaju i smeju u lice a mi im ne možemo ništa.
Da li stvarno želite da živite u takvom distopijskom društvu i u tako urušenoj zemlji?
Gospodine Paxe, da li Vi, uopšte, znate kako se vodi borba protiv neprijatelja – unutrašnjeg, ili spoljnjeg?! Pominjete da je potrebno da se svi udruže, što je tačno, ali nije dovoljno!? Dva miliona ljudi da izadje na ulice, studenti, cela opozicija, da bude generalni štrajk i da traže izbore – šta mislite da će se desiti?! Ništa – ako, uopšte, bude izbora, biće onda kada će Vučić, svakakop, pobediti – naravno, ucenama, silom, i to državnom?! Jer, izbore će raspisati samo onda kada bude siguran da će ih dobiti – ovako ili onako!? Samo sila jača od njegove može stvoriti uslove za demokratiju u Srbiji.
Србија има најбољу власт у својој историји а део народа који не може да се прилагоди дешавањима у савременом свету коме припада и наша земља мора да ради на сопственом уздизању свести, морала и родољубља.
Blago Vama, gospodjo Snježana, što niste u „vinkli“!? Jer, samo ljudi koji su u „vinkli“ mogu kritički da razmišljaju, i – ne izmišljaju!?
Што се тиче првог дела анализе, јасно је да они једноставно више не смеју да покушају никакву промену закона, никакво преузимање, ништа. Једноставно је страх у народу потпуно нестао. Знам, звучи оптимистично али тако је. Свесни су да ће тиме само поново да разгневе народ. Ту је г. Цвијић погодио бољи сценарио.
Е сад, други део анализе. Свима је јасно шта је најмањи заједнички садржалац: слобода говора, слобода медија, слобода избора. Но мислим да проблем ипак није до студената, њихов фронт је стварно реткост по томе да окупља малтене све од крајње левице па до крајње деснице. Проблем је овде парламентарна опозиција која изгледа или не зна шта ће са собом или у њој заправо постоје поткупљени елементи. Гледамо их већ годинама уназад како не могу ни око чега да се договоре, час не излазе на изборе и бојкотују, час излазе на изборе, час су за прелазну владу час су за нове изборе, час су за студенте час нису за студенте. Имате понуђено место уз студенте (не испред, јер је ово ипак свенародни фронт) и ви упорно одбијате да га узмете?! Говорите о „ломпароидима“, о „убаченим елементима“, о томе јесмо ли за ЕУ, за САД, за Русију, за Кину? Па људи бре, видите ли ви шта је тренутно највећи проблем у држави? Видите ли ви оно што вам је испред носа? Или намерно ћутите на то и правите се слепи јер и вама систем одговара? Ако је на то питање одговор „да“ – онда срећан пут у ванпарламентаран статус, Мионица је показала шта се дешава онима који нису уз студенте.
Poštovani gospodine Cvijiću,
Vrlo dobra i tačna analiza naše stvarnosti! Jedino se ne slažem da se neformalna autokratija,u demokratski ustrojenom ustavnom poretku, kakav je u Srbiji, može ukinuti – demokratskim putem!? Makar za demokratski način izlaska iz krize bio i ogroman deo naroda, kao što znamo da jeste!? To nikada i nigde nije bilo, niti će biti!
Kako je to, uopšte, moguće? Vrlo je moguće, jer državu vodi mafija, a svi znamo da u mafijaškoj organizaciji ne postoji demokratski način organizovanja i rada!?
Plus, organizaciju vodi pravi profesionalac – bez navodnika, višeod 32 godine radi taj posao, i to vrlo „uspešno“.
Zato, ono što Vi, gospodine Cvijiću, iz opravdanih razloga, svakako, ne smete da napišete, a ja smem – jer sam anoniman u svakom pogledu: Bez sile u bilo kom obliku koja je,ili će biti, jača od Vučićeve državne sile, nema nikakvih promena u Srbiji. Ukoliko u predstojećoj borbi Vučićeva sila bude jača – prelazimo u novu fazu – fašizam, bez navodnika!?
Nažalost, Srbija nije izuzetak od sveta, ogromne većine sveta kada je u pitanju vodjenje prljavog političkog zanata!? Da li treba da nabrajam: Putin, Si, Tramp, Un ….
„Najjači vlada sve dotle dok se ne pojavi jači“, a uvek se pojavi, samo je pitanje vremena.
Jedino se slažem sa Vučićem, da on,sa svojom kamarilom, „ne sme“ da izgubi vlast mirnim putem! Verujte mi, ne bih ni ja drugačije radio, da sam na njegovom mestu. Jer, ukoliko izgubi vlast, neće mu ostati ništa – bukvalno! Koji čovek, onda, ima razlog da živi!?
Od nas,Zoran Đinđić,uzalud je stradao!Za ovaj MLOHAVI narod!
Не верујем у изборну, демократску промену недемократског режима. И наравно, сваком дајем за право да одговори, типа: баш ме брига шта ти мислиш, то тако треба, то је демократија. А то мислим, прво, јер су улози огромни. Од десетина нерасветљених политичких убистава до милјарди евра опљачканог јавног новца, накарадних приватизација, до блиских перспектива још већих пљачки,,…итд., итсл. Стога политички део власти, ово не сме да допусти. И као што се сво време приликом избора то дало и приметити, средства се нису, и неће бирати. Други део власти, онај „бизнис“ део који власт и финансира, свакако не би пожелео такву промену, али он је донекле „мирнији“ јер су паре ипак доминантно код њих, а поткупљивање и корупција су у Србији и иначе начин живота. И онда се све у Србији поново своди на то да се појави некакав „Чедица“ у поцепаним старкама, они га „затрпају“ парама, наравно појаве се „прелетачи“ типа Весића, Зоране,… итд. и „појео вук магарца“, као и много пута до сада. И онда, они у тексту што би питали: баш нас брига шта ти мислиш, тебало би да објасне како увести тај ниво политичке одговорности да се то не догоди поново, који су то механизми, и које законске консеквенце за таква дела, да би се проценило, да ли је то у тренутним условима изводљиво и реално за очекивати. Лично сматрам, то је илузија. Опозиција жели власт, јер зна да је чека огроман, покраден новац. Биће пар „жртвених јараца“, и „све ће поново прекрити снег“. Јер уколико немате са чиме да се равноправно борите против аутократије, само и оно једино што ће јој утерати „жмарце у кости“ је револуција. Без тога, и смртне казне за тешка кривична дела против државе и народа, све је само још једна епизода немоћи.
Jačamo na svim poljima čeka nas još posla i teških odluka
Au contraire, što kaže Del Boj. Izbore neće priznati onaj koji već sada zna da će biti neregularni. Svakom je jasno ko je to. Sve ostalo je samo pumpanje.
Poštujem autora, ali kad studenti uzmu vlast, oni će odmah uspostavit’ Studentsku Republiku Srbiju, promenit’ sve što ne valja, biće to ptrva studentska država, tako će bit’, eto, opozicija neće više postojat’, neće!
Ako dobijemo “studente” na vlasti, ili sa nekim u koaliciji, koliko li ce taj medeni mesec da traje i sta ce se desiti sa cenom parizera?
Pokusavam da sto manje pratim politiku u Srbiji ali ono sto sam video da su studenti objavili za javnost lici na nesto iz Politikinog Zabavnika, sto je mozda dobar znak.
То заиста јесте реално питање, шта ће се догодити са ценом паризера, и ту и студенти и опозиција треба да иступе и објаве да народ никако не сме да брине да ће променом власти исти значајно поскупети, а још боље, чак и појефтинити.
Између нечег о перспективи било чега објављеног у „Политикином забавнику“ и истом том у нечему што личи на „Мајн кампф“, увек бирам „Политикин забавник“.
Kontrolisana opozicija ima pred sobom tri opcije: 1. da podrži studentski pokret što su već učinili DS, Kreni promeni, Lokalni front, Jelena Pavlović, Milo Lompar, Alek Kavčić, Jovo Bakić itd. 2. da se ujedini u jednu kolonu i tako pređe cenzus i politički preživi. 3. da izađe na izbore u deset kolona, što će značiti da neće preći cenzus. Prema tome, imaju na raspolaganju dve dobitne kombinacije za sebe, a režim u slučaju prve dve opcije sigurno gubi izbore. Treća opcija znači političko samoubistvo kontrolisane opozicije i tračak nade režimu da će ako za procenat bude ispred studentske liste ti glasovi ispod cenzusa da ga održe na vlasti. I šta će uraditi kontrolisana opozicija? Naravno da će da ne bi naljutili Oskara koji ih kontroliše izabrati opciju 3 i nestati sa političke scene. Ne znam gde je autor video „sukom među demokratskim akterima“ koji po njemu treba da prestane. Da li su studenti ikada napali opoziciju. Da li su kritikovali neki njen potez? Nisu. Da li pozivaju tzv. opoziciju da objavi imena na svojoj listi? Ne. Prema tome, bilo bi bolje da pažnu usmerite na tzv. opoziciju. Koliko imaju odbora, koliko imaju kontrolora, gde i kada organizuju proteste i koliko ljudi im se odaziva, zašto dobijaju više potpisa za izbore nego glasova (npr. SSP u Mionici). Kontrolore odmah da vam kažem nemaju na 90% glasačkih mesta, a to znači da ni odbore nemaju. O čemu mi onda uopšte pričamo?