Ево, како сам прочитао овај текст гдина Милана Ст. Протића, никако да ми се одагна горак утисак, снисходљивог историјскоз захвата, који неодољиво личи на све извештаје, што страних дописника, што страних аналитичара и западних политичара оног доба и оних времена Милошевића. Једини каубој међу историчарима и једини тексашанин у каубојкама међу српским политичарима, понавља исту тупаву парадигму и просипа тоталну неистину онога времена, да би оставио утисак критике овог времена и понудио се као део управљачке политичке машинерије деструкције, која се показала на девасирању државе од 2000. године до данас, као и девастирању српске дипломатије у виду тоталне спрдње гдина Протића са државним интересима Србије!
Koliko je Protic van realnosti, pa Milosevic danas ima vece postovanje u narodu od svih Protica i njemu slicnih kada se skupe.
Deo Miloševićevog sistema je i gospodin Protić sa svojim neo-četničkim istorijskim revizionizmom.
Sve tacno, a da li nama kao narodu nesto fali kad biramo takve i pustamo sve to?
Protic nije naveo kljucnu stvar a to je da je Milosevic izdao Srbe u Hrvatskoj, Republiku Srpsku svojim katastrofalnim drzanjem u Dejtonu je prakticn ostavio podeljenu na dva dela, dok je Vucic udario poslednji ekser u postojanje bilo kakvih obrisa srpske drzavnosti na KiM i serijom cudnovatih dogovora prakticno predao tu teritoriju. I ono najvaznije, za razliku od Milosevica, Vucic se upustio u pricu o totalnoj rudarskoj eksploataciji na teritoriji maltene citave Srbije, sto je necuveni ekoloski zlocin protiv sopstvenog stanovnistva. Time je on ugrozio postanak stanovnistva na teritoriji koja se zove Srbija.
»Ljudi koji ne umeju ni svoje ime da potpišu dižu mnogospratne zgrade; gomilaju se kapitali i imanja za koja niko ne zna odgovora na pitanje: otkud? i kako? U isto vreme, mnogi intelektualac, naučnik, književnik, umetnik, koji je u datom momentu pozvat da kao ¨kulturna legitimacija¨ predstavlja naciju i u inostranstvu – pita se posle petog ili desetog u mesecu: šta će sutra ručati?
Sve je u zadihanoj jagmi i jurnjavi da bi se dohvatilo što više sa stola privrede i zarade. Pri tom niko i ne primećuje da baš moralno i intelektualno n a j v r e d n i j i sloj ostaje i n a j k r a ć i h rukava – fatalna koincidencija dvaju superlativa! Nekvalifikovani otimaju mesto i zaradu kvalifikovanima, a čitave grupe ljudi najrazličitijeg staleža i zanimanja zbijaju se u skupove i uzajamno se podržavaju rodbinskim vezama, kumovskom, plemenskom, partiskom ili bilo kojom drugom vezom. Sve drugo što nije u tom klupčetu, gura se nemilosrdno u stranu.
Beograd još uvek liči na neki novi rašireni prostor u koji je svet pojurio da što brže uhvati bolje mesto, pri čemu najbrži i najneskrupulozniji zaposedaju najbolja mesta, i ne osvrćući se ko je sve ostao po strani. O nekom staloženom društvenom redu teško je u tom okviru i govoriti, jer socijalni kriterij nije ni zvanje ni stručnost, ni podela rada uopšte, nego neki sasvim drugi kvaliteti, koji sa socijalnim i etičkim merilom nemaju ništa zajedničko…..Opšta posleratna groznica za zaradom i konjukturom zapažena je naročito u redovima onih koji su se bavili politikom i od nje napravili tečevno zanimanje.
Razmahani partiski život izneo je na površinu i ljude vrlo sumnjivih moralnih kvaliteta. Pored tolikih profesionalaca i amatera koji su se ¨bacili na politiku¨ i upregli tobože sve svoje snage u državna i nacionalna kola, videle su se na kraju kao pozitivni rezultati samo njihove palate, jahte, automobili, posečene šume. Narod je s gorčinom pogledao na te svoje mnogobrojne, više zbrinute nego zabrinute oce«.
Ovo je deo iz knjige „Karakterologija Jugoslovena“ V.Dvornikovića (1939) koja opisuje period između dva svetska rata. Ničeg novog pod (ovdašnjim) Suncem.
Ja nisam nikada čuo da ste to pričali dok ste bili deo vlasti.Vi-DOS ,je trebao da razmontira taj sistem,a najveći krivac što to nije urađeno je Koštunica.Jedini ,a nikada ga nisam podnosio,koji je pričao o odgovornosti svih koji su bili u vlasti ,otpuštanju i zabrani rada je bio Čanak,ali ni to nije urađeno,jer vam je svima stalo samo da uvalite svoje guzice u fotelje i da vladate po tom sistemu,koji i danas ,,finkcioniše besprekorno,, za vladare.
12 zaboravljenih godina
Umnogome se slažem sa analizom gospodina Protića. Mada, postoji jedno veliko ali. Autor teksta je zgodno preskočio 12 godina nakon 5tog oktobra 2000 godine. Početkom 21 veka činilo se da politički sistem u Srbiji može da se nekako promeni na bolje. Nakon ratova i haosa 90tih narod je imao velika očekivanja od DOSa. Ubrzo se pokazalo da nova vlast nije imala dobar ekonomski plan šta raditi dan posle, osim privatizacije svih državnih preduzeća i banaka. Pa setimo se samo 24 sporne privatizacije! Nažalost, sve je to urađeno veoma netransparentno, gde je stotine hiljada radnika ostalo bez posla a i nade da će dobiti drugi. U isto vreme su gledali kako se jedna grupa ljudi na vlasti i onih oko njih enormno bogati, pa je to izazvalo još veći gnev.
Nažalost, tada se krenulo sa neoliberalnim reformama koje su pogodile veliki broj ljudi. Pravom ekonomskom šok terapijom, gde su se slepo sledila uputstva MMFa koje su dovele do propasti gotovo svih društvenih preduzeća. Pored toga, bezpogovorno su se prihvatile ideje Miltona Fridmana, takozvanog filozofa slobodnog tržišta. Tvorac je te bezdušne ekonomske politike, gde je radnik postao samo potrošna roba, koja uvek može lako da se zameni sa nekim drugim. Gde se zagovara privatizacija zdravstva, školstva, mirovinskih fondova, elektroenergetskog sistema, vodovoda i kanalizacije i svih drugih javnih dobara kao i eliminacija kontrolnih mehanizama države nad privatnim sektorom, da bi korporacije mogle da rade što hoće. Na kraju sve to vodi do smanjenja radnih prava i niskih zarada ali i urušavanja građanskih prava, jer kaptial postaje previše dominantan na uštrb društvenih vrednosti.
Rezultate takve pogubne ekonomske ideologije možemo da vidimo ne samo u Srbiji već i širom sveta. U jednom od Protićevih prethodnih tekstova, on je tog čoveka naveo kao primer vrhunskog intelektualca uz Henri Kisindžera, što je za mene bilo neugodno iznenađenje, znajući dobro kakvu štetu su ti ljudi doneli celom svetu.
I upravo u tome leže koreni Vučićevog režima. Ti poniženi i osiromašeni radnici su njegova najveća podrška i glasačka baza. Mnogi od njih su sada u penziji ali nikada nisu zaboravili vreme kada su bili na dnu. Njihovi potomci, sada već srednjeg doba, također su bili svedoci frustracija i siromaštva njihovih roditelja. Zato se i ne bune u većem broju protiv ove vlasti. Mnogi od njih znaju za mnoga SNS nepočinstva i ogromnu korupciju ali jednostavno ne mogu prethodnima da oproste gubitak radnih mesta i njihovog ljudskog dostojanstva. Sada njihovi naslednici prihvataju da rade i za male plate i u lošim uslovima a sve zbog straha da se ne nađu u sličnoj situaciji. Zato i nema ozbiljnijih radničkih štrajkova pod ovom vlašću.
Dakle, Vučićev režim je direktna posledica lošeg upravljanja državom onih koji su vladali 12 godina pre njega. Onih koji su radi ličnih ambicija i interesa izdali stotine hiljada ljudi, koji su se godinma borili za jednu slobodniju i pravedniju Srbiju. Onih koji su stalno radili trule kompromise sa političarima koji su trebali biti u zatvoru a ne zajedno sa njima u koaliciji. Onih koji nisu reformisali službe bezbednosti, policiju i vojsku, tako da nikada više ne bi mogle da budu sredstva represije u rukama bahatih političara.
Da je sve to sprovedeno kako treba i za dobrobit naroda, Vučić nikada ne bi imao šanse da dođe na vlast i toliko unazadi ovu zemlju. Veliki gresi prethodne vlasti i velika frustracije, razočarenje i muka običnih ljudi su doveli do tog pogrešnog izbora.
I gospodin Protić, kao deo prethodne vlasti snosi delić odgovornosti za to, jer su svi oni imali istorijsku šansu da zemlju promene na bolje i reše se svih balasta iz prošlosti. Da Srbiju najzad urede po pravim demokratskim principima, gde će institucije samo da rade svoj posao, bez ikakvih političkih pritisaka. I gde političari neće moći koristiti državu kao partijski plen.
Pošto se tako nešto još uvek nije desilo, umesto nas starijih, to će morati da sprovedu mlade generacije i mi ih moramo maksimalno podržati u tome. Jer, kada nas starijih više ne bude bilo, oni treba da ostanu da žive, nadajmo se, u jednoj potpuno drugačijoj zemlji, gde će političari i institucije isključivo da rade u korist naroda.
Tekst bi bio vrhunski ali fali mu nešto fali mu sve one vlasti između Miloševića i ovih danas. I uvek je ono krivi su oni koji su bili pre nas zbog njih nismo uspeli ništa da uradimo a na vlasti smo pa dođe sablja pa opet ništa a i dalje smo na vlasti a sad čak imamo i apsolutnu vlast i opet niste uspeli da se izborite sa prošlim režimom.
Mora da je dobar taj copimu kada i dan danas udišete profesore.
Fali mu jer je autor bio aktivan u toj vlasti. Da je isti i ta njegova ekipa odradila šta je trebalo ne bi smo danas imali o čemu da pričamo. Krivci za dolazak ovoga na vlast i opstanak SRS-a i SPS-a, kao i stvaranje SNS-a se ponovo nude. A što se te sablje tiče više od 90% uhapšenih je pušteno čim je završeno to vanredno stanje.
Kada ponizni bot komentariše i procenjuje da li je to vrhunski komentar. Vrhunski je da ti ne pozli od jeftinog parizera?
ne fali tekstova, fali hapsenja, lustracija, robija i ako treba streljanja zbog razarajuce korupcije i kriminala… cim prvih 1000 dobije metak i ostali ce dobro razmisliti. Pre svega ciste sudije i tuzioci, mora pravda da se vrati kuci kao iz nase himne… inace mozemo pisati jos 30 godina… u prazno
Sve je ovo završnica pljačke još od Miloševića i tadašnje opozicije koju je predvodio Vuk Drašković, kome je dat deo plena u vidu Beograda, a i ostatak opzicije je bio medju njima, čak i DS preko Kostića. Elem, isti ti ljudi Beko, Mišković, Vlahović, Đunić, Babović, Matić, Grujić Farman i Lili, Spasojević… sa primesama Đelić i Dinkić sa Kostićem pre svega su opljačkali ono što je započeo Milošević sa njima izuzimajući ovu dvojicu koji su nas dokrajčili da bi ih Vučić sve prihvatio, amnestirao, ubacio svoje i dalje nastavio pljačku, koja je sada megapljačka, jer je zadužio zemlju enormno za pet puta skuplju infrastrukturu i završnu pljačku EXPO gde bi trebalo da operu više milijardi iz budžeta uz to zadužujući se i kod Kineza, Emirata, Rusa….sve je ovo igranka za pljačku gradjana i ove mladosti koja je skapirala da joj nema nade ako ih ne skine. Zato pumpajte deco, to je u vašem interesu, jer je ovo sve lopov do lopova i nema nam nade ni sa ovom jalovom opozicijom, koju predvodi čovek koji se enormno obogatio preko politike. Taj kontinuitet pljačke ni ovaj autor nije video od ega, ekcentričnosti, koji ga je vodio na mesta ambasadora jednog pa drugog i imao je šansu sa mnogima da nas reši ovih ludaka koji su sada na sceni.
Hvala na konstataciji 🙏🏻 ovo je totalna novost.. da nam nisi rekao, ne bi znali uopšte. Sad to isto konstatuj na još nekom portalu, podkastu, pa tako u krug 😊 biće nam neuporedivo bolje od toga!
Vi ste pobedjeni i vas sistem.
Pa genijalno.
Милошевић је издан, његови идзајници покушавју да очерупају Србију као што су је черупали за време ДОСманлија.
Ko ga je izdao? Narod? Ili Čeda, Koštunica, Čović, Dačić, Drašković i ostala bagra koja sebe naziva patriotama! Predati srbina, ma kakav god bio, nekim tamo stranim vlastima da mu sude zbog nedokazanih dela, e to je izdaja! Nisam glasao za Slobu, ali nisam bio ni za to da se izruči pa makar nas bombardovali opet
Милошевић је био једно велико г****, да се еуфемистички и фино изразим. Он је био издајник Србије. Издаја њега и његове политике је патриотизам.
Tačno, ali stoji da sve to 2000. ne bi ni bilo odrađeno da nije bilo debelog podmazivanja spolja funkcionera SPS-a, kao i policijskih i vojnih generala. Zato i nije bilo čišćenja jer je bilo previše preletača, kao i 2012., a isto nam sledi i u budućnosti. Jednostavno ovde se barem polovina odmah prešaltuje na stranu pobednika. To je valjda do mentaliteta.
Ne se…
Ma ko ga izda,crni Dragane…a on ocrni Srbiju za sva vremena,puna vam je Srbija ovakih Dragana..korak naprijed,nazad tri..hulje se necete nikad rjesiti…
Ti bas volis onog debelog klovna sto se igra zardjalim kasikama. Zardjala kasika vodi do zardjalog mozga.
Jedino što je izdano su građani Srbije, onda i sada. Milošević je, kako gosn St. Protić lepo kaže, neverovatno destruktivan bio za čitavu bivšu zemlju a naročito za ovu u kojoj sada živimo. Šteta je samo pto mu nije sudilo naše pravosuđe, osudilo ga i objavilo sve sudske spise. Da se to dogodilo, skoro je sigurno da do ovih poslednjih godina novog razaranja zemlje ne bi ni došlo. Većini bi bilo belodano jasno kolika je to štetočina bila, pa bi bili oprezni sa sličnima.
Miloševiću u Srbiji nikada ne bi bilo suđeno. 3/4 tadašnje opozicije je u nekom periodu petljala sa njim, a neke sekte iz doa poput onih generala Obradovića i onog glavatog što je bio ministar policije kad je ubijen Đinđić je bukvalno on osnovao. O Vuku D. tek da ne pričam. Taj je sa njim ušao u dil još 1996.
Ево, како сам прочитао овај текст гдина Милана Ст. Протића, никако да ми се одагна горак утисак, снисходљивог историјскоз захвата, који неодољиво личи на све извештаје, што страних дописника, што страних аналитичара и западних политичара оног доба и оних времена Милошевића. Једини каубој међу историчарима и једини тексашанин у каубојкама међу српским политичарима, понавља исту тупаву парадигму и просипа тоталну неистину онога времена, да би оставио утисак критике овог времена и понудио се као део управљачке политичке машинерије деструкције, која се показала на девасирању државе од 2000. године до данас, као и девастирању српске дипломатије у виду тоталне спрдње гдина Протића са државним интересима Србије!
Koliko je Protic van realnosti, pa Milosevic danas ima vece postovanje u narodu od svih Protica i njemu slicnih kada se skupe.
Deo Miloševićevog sistema je i gospodin Protić sa svojim neo-četničkim istorijskim revizionizmom.
Sve tacno, a da li nama kao narodu nesto fali kad biramo takve i pustamo sve to?
Protic nije naveo kljucnu stvar a to je da je Milosevic izdao Srbe u Hrvatskoj, Republiku Srpsku svojim katastrofalnim drzanjem u Dejtonu je prakticn ostavio podeljenu na dva dela, dok je Vucic udario poslednji ekser u postojanje bilo kakvih obrisa srpske drzavnosti na KiM i serijom cudnovatih dogovora prakticno predao tu teritoriju. I ono najvaznije, za razliku od Milosevica, Vucic se upustio u pricu o totalnoj rudarskoj eksploataciji na teritoriji maltene citave Srbije, sto je necuveni ekoloski zlocin protiv sopstvenog stanovnistva. Time je on ugrozio postanak stanovnistva na teritoriji koja se zove Srbija.
»Ljudi koji ne umeju ni svoje ime da potpišu dižu mnogospratne zgrade; gomilaju se kapitali i imanja za koja niko ne zna odgovora na pitanje: otkud? i kako? U isto vreme, mnogi intelektualac, naučnik, književnik, umetnik, koji je u datom momentu pozvat da kao ¨kulturna legitimacija¨ predstavlja naciju i u inostranstvu – pita se posle petog ili desetog u mesecu: šta će sutra ručati?
Sve je u zadihanoj jagmi i jurnjavi da bi se dohvatilo što više sa stola privrede i zarade. Pri tom niko i ne primećuje da baš moralno i intelektualno n a j v r e d n i j i sloj ostaje i n a j k r a ć i h rukava – fatalna koincidencija dvaju superlativa! Nekvalifikovani otimaju mesto i zaradu kvalifikovanima, a čitave grupe ljudi najrazličitijeg staleža i zanimanja zbijaju se u skupove i uzajamno se podržavaju rodbinskim vezama, kumovskom, plemenskom, partiskom ili bilo kojom drugom vezom. Sve drugo što nije u tom klupčetu, gura se nemilosrdno u stranu.
Beograd još uvek liči na neki novi rašireni prostor u koji je svet pojurio da što brže uhvati bolje mesto, pri čemu najbrži i najneskrupulozniji zaposedaju najbolja mesta, i ne osvrćući se ko je sve ostao po strani. O nekom staloženom društvenom redu teško je u tom okviru i govoriti, jer socijalni kriterij nije ni zvanje ni stručnost, ni podela rada uopšte, nego neki sasvim drugi kvaliteti, koji sa socijalnim i etičkim merilom nemaju ništa zajedničko…..Opšta posleratna groznica za zaradom i konjukturom zapažena je naročito u redovima onih koji su se bavili politikom i od nje napravili tečevno zanimanje.
Razmahani partiski život izneo je na površinu i ljude vrlo sumnjivih moralnih kvaliteta. Pored tolikih profesionalaca i amatera koji su se ¨bacili na politiku¨ i upregli tobože sve svoje snage u državna i nacionalna kola, videle su se na kraju kao pozitivni rezultati samo njihove palate, jahte, automobili, posečene šume. Narod je s gorčinom pogledao na te svoje mnogobrojne, više zbrinute nego zabrinute oce«.
Ovo je deo iz knjige „Karakterologija Jugoslovena“ V.Dvornikovića (1939) koja opisuje period između dva svetska rata. Ničeg novog pod (ovdašnjim) Suncem.
Ja nisam nikada čuo da ste to pričali dok ste bili deo vlasti.Vi-DOS ,je trebao da razmontira taj sistem,a najveći krivac što to nije urađeno je Koštunica.Jedini ,a nikada ga nisam podnosio,koji je pričao o odgovornosti svih koji su bili u vlasti ,otpuštanju i zabrani rada je bio Čanak,ali ni to nije urađeno,jer vam je svima stalo samo da uvalite svoje guzice u fotelje i da vladate po tom sistemu,koji i danas ,,finkcioniše besprekorno,, za vladare.
12 zaboravljenih godina
Umnogome se slažem sa analizom gospodina Protića. Mada, postoji jedno veliko ali. Autor teksta je zgodno preskočio 12 godina nakon 5tog oktobra 2000 godine. Početkom 21 veka činilo se da politički sistem u Srbiji može da se nekako promeni na bolje. Nakon ratova i haosa 90tih narod je imao velika očekivanja od DOSa. Ubrzo se pokazalo da nova vlast nije imala dobar ekonomski plan šta raditi dan posle, osim privatizacije svih državnih preduzeća i banaka. Pa setimo se samo 24 sporne privatizacije! Nažalost, sve je to urađeno veoma netransparentno, gde je stotine hiljada radnika ostalo bez posla a i nade da će dobiti drugi. U isto vreme su gledali kako se jedna grupa ljudi na vlasti i onih oko njih enormno bogati, pa je to izazvalo još veći gnev.
Nažalost, tada se krenulo sa neoliberalnim reformama koje su pogodile veliki broj ljudi. Pravom ekonomskom šok terapijom, gde su se slepo sledila uputstva MMFa koje su dovele do propasti gotovo svih društvenih preduzeća. Pored toga, bezpogovorno su se prihvatile ideje Miltona Fridmana, takozvanog filozofa slobodnog tržišta. Tvorac je te bezdušne ekonomske politike, gde je radnik postao samo potrošna roba, koja uvek može lako da se zameni sa nekim drugim. Gde se zagovara privatizacija zdravstva, školstva, mirovinskih fondova, elektroenergetskog sistema, vodovoda i kanalizacije i svih drugih javnih dobara kao i eliminacija kontrolnih mehanizama države nad privatnim sektorom, da bi korporacije mogle da rade što hoće. Na kraju sve to vodi do smanjenja radnih prava i niskih zarada ali i urušavanja građanskih prava, jer kaptial postaje previše dominantan na uštrb društvenih vrednosti.
Rezultate takve pogubne ekonomske ideologije možemo da vidimo ne samo u Srbiji već i širom sveta. U jednom od Protićevih prethodnih tekstova, on je tog čoveka naveo kao primer vrhunskog intelektualca uz Henri Kisindžera, što je za mene bilo neugodno iznenađenje, znajući dobro kakvu štetu su ti ljudi doneli celom svetu.
I upravo u tome leže koreni Vučićevog režima. Ti poniženi i osiromašeni radnici su njegova najveća podrška i glasačka baza. Mnogi od njih su sada u penziji ali nikada nisu zaboravili vreme kada su bili na dnu. Njihovi potomci, sada već srednjeg doba, također su bili svedoci frustracija i siromaštva njihovih roditelja. Zato se i ne bune u većem broju protiv ove vlasti. Mnogi od njih znaju za mnoga SNS nepočinstva i ogromnu korupciju ali jednostavno ne mogu prethodnima da oproste gubitak radnih mesta i njihovog ljudskog dostojanstva. Sada njihovi naslednici prihvataju da rade i za male plate i u lošim uslovima a sve zbog straha da se ne nađu u sličnoj situaciji. Zato i nema ozbiljnijih radničkih štrajkova pod ovom vlašću.
Dakle, Vučićev režim je direktna posledica lošeg upravljanja državom onih koji su vladali 12 godina pre njega. Onih koji su radi ličnih ambicija i interesa izdali stotine hiljada ljudi, koji su se godinma borili za jednu slobodniju i pravedniju Srbiju. Onih koji su stalno radili trule kompromise sa političarima koji su trebali biti u zatvoru a ne zajedno sa njima u koaliciji. Onih koji nisu reformisali službe bezbednosti, policiju i vojsku, tako da nikada više ne bi mogle da budu sredstva represije u rukama bahatih političara.
Da je sve to sprovedeno kako treba i za dobrobit naroda, Vučić nikada ne bi imao šanse da dođe na vlast i toliko unazadi ovu zemlju. Veliki gresi prethodne vlasti i velika frustracije, razočarenje i muka običnih ljudi su doveli do tog pogrešnog izbora.
I gospodin Protić, kao deo prethodne vlasti snosi delić odgovornosti za to, jer su svi oni imali istorijsku šansu da zemlju promene na bolje i reše se svih balasta iz prošlosti. Da Srbiju najzad urede po pravim demokratskim principima, gde će institucije samo da rade svoj posao, bez ikakvih političkih pritisaka. I gde političari neće moći koristiti državu kao partijski plen.
Pošto se tako nešto još uvek nije desilo, umesto nas starijih, to će morati da sprovedu mlade generacije i mi ih moramo maksimalno podržati u tome. Jer, kada nas starijih više ne bude bilo, oni treba da ostanu da žive, nadajmo se, u jednoj potpuno drugačijoj zemlji, gde će političari i institucije isključivo da rade u korist naroda.
Tekst bi bio vrhunski ali fali mu nešto fali mu sve one vlasti između Miloševića i ovih danas. I uvek je ono krivi su oni koji su bili pre nas zbog njih nismo uspeli ništa da uradimo a na vlasti smo pa dođe sablja pa opet ništa a i dalje smo na vlasti a sad čak imamo i apsolutnu vlast i opet niste uspeli da se izborite sa prošlim režimom.
Mora da je dobar taj copimu kada i dan danas udišete profesore.
Fali mu jer je autor bio aktivan u toj vlasti. Da je isti i ta njegova ekipa odradila šta je trebalo ne bi smo danas imali o čemu da pričamo. Krivci za dolazak ovoga na vlast i opstanak SRS-a i SPS-a, kao i stvaranje SNS-a se ponovo nude. A što se te sablje tiče više od 90% uhapšenih je pušteno čim je završeno to vanredno stanje.
Kada ponizni bot komentariše i procenjuje da li je to vrhunski komentar. Vrhunski je da ti ne pozli od jeftinog parizera?
ne fali tekstova, fali hapsenja, lustracija, robija i ako treba streljanja zbog razarajuce korupcije i kriminala… cim prvih 1000 dobije metak i ostali ce dobro razmisliti. Pre svega ciste sudije i tuzioci, mora pravda da se vrati kuci kao iz nase himne… inace mozemo pisati jos 30 godina… u prazno
Sve je ovo završnica pljačke još od Miloševića i tadašnje opozicije koju je predvodio Vuk Drašković, kome je dat deo plena u vidu Beograda, a i ostatak opzicije je bio medju njima, čak i DS preko Kostića. Elem, isti ti ljudi Beko, Mišković, Vlahović, Đunić, Babović, Matić, Grujić Farman i Lili, Spasojević… sa primesama Đelić i Dinkić sa Kostićem pre svega su opljačkali ono što je započeo Milošević sa njima izuzimajući ovu dvojicu koji su nas dokrajčili da bi ih Vučić sve prihvatio, amnestirao, ubacio svoje i dalje nastavio pljačku, koja je sada megapljačka, jer je zadužio zemlju enormno za pet puta skuplju infrastrukturu i završnu pljačku EXPO gde bi trebalo da operu više milijardi iz budžeta uz to zadužujući se i kod Kineza, Emirata, Rusa….sve je ovo igranka za pljačku gradjana i ove mladosti koja je skapirala da joj nema nade ako ih ne skine. Zato pumpajte deco, to je u vašem interesu, jer je ovo sve lopov do lopova i nema nam nade ni sa ovom jalovom opozicijom, koju predvodi čovek koji se enormno obogatio preko politike. Taj kontinuitet pljačke ni ovaj autor nije video od ega, ekcentričnosti, koji ga je vodio na mesta ambasadora jednog pa drugog i imao je šansu sa mnogima da nas reši ovih ludaka koji su sada na sceni.
Hvala na konstataciji 🙏🏻 ovo je totalna novost.. da nam nisi rekao, ne bi znali uopšte. Sad to isto konstatuj na još nekom portalu, podkastu, pa tako u krug 😊 biće nam neuporedivo bolje od toga!
Vi ste pobedjeni i vas sistem.
Pa genijalno.
Милошевић је издан, његови идзајници покушавју да очерупају Србију као што су је черупали за време ДОСманлија.
Ko ga je izdao? Narod? Ili Čeda, Koštunica, Čović, Dačić, Drašković i ostala bagra koja sebe naziva patriotama! Predati srbina, ma kakav god bio, nekim tamo stranim vlastima da mu sude zbog nedokazanih dela, e to je izdaja! Nisam glasao za Slobu, ali nisam bio ni za to da se izruči pa makar nas bombardovali opet
Милошевић је био једно велико г****, да се еуфемистички и фино изразим. Он је био издајник Србије. Издаја њега и његове политике је патриотизам.
Tačno, ali stoji da sve to 2000. ne bi ni bilo odrađeno da nije bilo debelog podmazivanja spolja funkcionera SPS-a, kao i policijskih i vojnih generala. Zato i nije bilo čišćenja jer je bilo previše preletača, kao i 2012., a isto nam sledi i u budućnosti. Jednostavno ovde se barem polovina odmah prešaltuje na stranu pobednika. To je valjda do mentaliteta.
Ne se…
Ma ko ga izda,crni Dragane…a on ocrni Srbiju za sva vremena,puna vam je Srbija ovakih Dragana..korak naprijed,nazad tri..hulje se necete nikad rjesiti…
Ti bas volis onog debelog klovna sto se igra zardjalim kasikama. Zardjala kasika vodi do zardjalog mozga.
Jedino što je izdano su građani Srbije, onda i sada. Milošević je, kako gosn St. Protić lepo kaže, neverovatno destruktivan bio za čitavu bivšu zemlju a naročito za ovu u kojoj sada živimo. Šteta je samo pto mu nije sudilo naše pravosuđe, osudilo ga i objavilo sve sudske spise. Da se to dogodilo, skoro je sigurno da do ovih poslednjih godina novog razaranja zemlje ne bi ni došlo. Većini bi bilo belodano jasno kolika je to štetočina bila, pa bi bili oprezni sa sličnima.
Miloševiću u Srbiji nikada ne bi bilo suđeno. 3/4 tadašnje opozicije je u nekom periodu petljala sa njim, a neke sekte iz doa poput onih generala Obradovića i onog glavatog što je bio ministar policije kad je ubijen Đinđić je bukvalno on osnovao. O Vuku D. tek da ne pričam. Taj je sa njim ušao u dil još 1996.