I u vatru i u vodu. Sve za Srbiju! Ako treba idemo i u neokolonijalizam.
Bravo. Ako je tako kako piše (a jeste), da li treba verovati da snažne interesne grupe iz EU i iz SAD …(njih napominjem jer su globalno najsnažnije, jer je Jadar EU strateški projekat, i zato što mi stremimo EU i SAD)… imaju bilo kakav interes da se promeni postojeće stanje u Srbiji? Da se smeni vlast i uspostavi demokratija koja će u parlamentu, na bazi činjenica razmatrati da li se Srbiji nešto isplati ili ne isplati? Da vi imate novce u fondovima Blekroka, u akcijama RT, da li bi pomagali ili odmagali Vučiću? Pouka: Moramo se ujediniti, a ne deliti, jer samo tako i samo sopstvenim snagama možemo da se oslobodimo od jada.
Ana je u pravu!
Mudar Vam je zaključak. Jer kauzalnost predstavlja nužnu vezu između uzroka i posledice, koja podrazumeva da kad je prisutna posledica – tu je i uzrok.
Na tome sam radio i za vreme titoizma. Naućen od marksista profesora i njihovih studenata, pre svega, fakulteta filozofije i sociologije, tokom Sudentskih demonstracija od 2. juna 1968. do 15 jula svake večeri do kasno u noć, u sali starog zdanja gde je sada, kao i tada, smeštena Uprava Rektorata, tada i Filozofskog fakulteta.
Veća grupa najaakivnijihh sudenata, dogovorili smo se da odemo na letovanje u Studentskom letovalište u Trpnju. Odakle je moglo trajektom da se ode na najbliže ostrvo Korčuila, gde se svake godine avgusta sastajali marksisti Jugoslavije, dominirali su marsksiti sa Zagrebačko sveučilišta. Iz Evrope dominirali su marsksisti iz Nemačke. No i profesor maraksizma, dr Markuze, sa Njujorškog univeriteta.
U septembru sam dobio poziv da služim voni rok u Priejdoru. Jeidinica zadužena da brani Partizanski aerodrom u podnožju Kozare. Na kome su tokom Rata sleteli sa ukradenim avionima od Domobrana. Prvo Franjo Kluz sa pomoćnikom. Kasnije avijatičar Rudi Čajavec sa svojim drugom.
I u vojci nisam bio miran kada sam naznačen za komadira straže u Ustikolini, na 10 km od Foče. Gde smo čuvali magacine pune oružja koje će biti uporebljeno u Građanskom ratu.
Posle diplomiranja jula meseca 1970. počeo sam da radim u Rudarsko-metalurško-tehnološkom sitsemu „Trepča“ najvećeg te vrste u Evropi! A u Rudnicima „Kišnica i Novo Brdo“ sa flotacijom kod Graćanice, a stanovali smo u Pritičini sa suprigom.
Gde sam mogao da gledam kako se pripema tempirana „bomba“ razorne moći koja će razbiti SFRJ! Naime, kada bi gostovao profesor sa Univerziteta u Tirani, posle završenih predavanja vraćao se da obeduje u hotelu gde je bio smešten, imenom „Avala“. Što je bio samo jedini znak da tu negde postoji i Srbija. Jer su ga studenti masovno pratili od kapije Univireziteta do obližnjeg hotela da je saobraćaj bio zatvoren.
Pratio sam politička previranja u Beogradu i Zagrebu u režiji auotkrate Tita i njegovog pomoćnika Kardelja.
Kada me je 7 mja 1973. na prijemnom razgovoru pitao Generalni direktor Žaljezare u Skoplju: „Srbine zašto bežiš sa Kosova, iz Srbije?“ Moj odgvor je glasio: „Neće biti ni Jugoslavije ni ovakve Srbije!
Ostalo ćete čitati, ako mi objave, u Radaru.
Zaba sa drugog kraja sveta, kako to divno zvuci. Englezima se mora priznati, imaju talenta za bizarne price. Egzoticni otrov za nekoga ko je u zatvoru i kome se moze desiti toliko daleko jednostavnijih i dosadnijih nezgoda sa fatalnim posledicama. Ali ne, ove zabe izazivaju divljenje kod ljubitelja HPottera. Samo mi nije jasno, zasto je Budanov javno izjavio da Navaljni nije ubijen? Mozda se pre toga prejeo novichoka?
I ta prica sa novichokom (nikada zavrsena) je bila tako slikovita. Otrov koji moze da ubije hiljade nije mogao da ubije planiranu zrtvu. Ali sta ocekivati, ruske sluzbe, pffft. Ne mogu nista bez zaba.
Na internetu se mogu lako naci slike iz barova i nocnih klubova u Kijevu. Izjednaciti njih sa zrtvama u Gazi??? Mogu lako oni isti koji vrse, podrzavaju i opravdavaju unistavanje u Gazi. Ime im se ne sme pominjati. Postali smo tako ususkani u Voldermortovom krevetu. Ali to je druga prica – nije za one koji uzivaju da budu neokolonizovani. To je ono mesto gde sam pao i ja. Pao, ili su me gurnuli, nema veze. Enjoy!
A kakve veze ima špijunsko ulizivanje putinu: ubistvo navaljnog sa kolonijalizmom i to u Srbiji? Malo se otišlo od teme.
Dakle vučić odavno ima cioniste izraelce desnu ruku cia koji mu rade marketing, sa cia saudijcima ruši beograd radi njihovog profita uz neki % za njega, hteo je i ratnog zločinca tonija blera za savetnika, koristi tajnu službu da zaštiti ekonomski interes rio tinta, i tako dalje, dakle čovek radi sve za pare, baš ga briga za narod.
Tadić i Dinkić zu uzeli lovu of fijata a tadić je dobio od fijata i mesto u upravnom odboru italijanske banke, samo od merkelove je dobio 100 miliona 2010 plus od drugih da štiti njihove interese u srbiji naravno može 10% da mazne isto kao vučić, ružica djindjić ima skoro veliko dvorište kao milijarder mišković ali ona ima bazen, u užičkoj, vuk drašković lično nije bogat ali je namestio svom burazeru profit preko 100 miliona evra a danica 10 godina u nis primala 7000 evra platu, i tako dalje, dakle, dobrodošli u afriku gde se domaći političari prodaju kolonijalistima za pare a obećavali su nam plate kao na zapadu kad uvedemo kapitalizam. sad oni žive u užičkoj a mi bežimo iz srbije što dalje, oni koji ne pobegnu, dobiju optužnicu za terorizam i pritvor kao studenti.
Zamolio bih medije da malo razmisle da kokanoviću kome tužilac traži 14 meseci zatvora, dodele medalju ili neko priznanje diplomu, za domorodačku borbu protiv kolonijalizma.
Sve tacno, potpisujem.
Znamo, svi, koji smo radili za, drzavu za platu.
Ne treba, pricati, previse.
Neuk je nariod
Za ISTINU o ACI I Seselju, spremni su da UBIJU.
Rekao mi je prozorljivivOTAC Joilo , mnogo Znas, NE PRICAJ, Nemas Kome. Bilo je To 2004g.
Rusila sam za Srbiju I CG sankcije od 1992g do kraja 1995g.Pre toga, radila na robnim rezevama, sa Vojnim Vrhom, pratila usput izgradnju najveceg Skladista sirove nafte, Sef Kabineta u najvaznijim ministarstvima.
A onda sam saznala da, me prate I na odmoru preko leta, da, me prisluskuijeVBA. 2005g,imala,sam obavestenje da, znaju gde mi je cerka. Posle 15dana do zivela mi je cerka stravicnu automobinlsku nesrecu u SAD. Vestaci su konstativali da, je izazvan sudar I SAD je platila sve operacije u uznosu od skoro million$.
Nisam nikad odavala, DT, ali svih ovih 21godinu, razmisljam ZASTO. Radila sam za Drzavu za platu. Zivim u garsonjere kao staratelj mojoj unesrecenoj cerki.
Drzava me je zbog ISTINE slomila.
Savest se ne može olakšati tako što ćeš sebe okriviti za nešto za šta faktički nisi kriv. Onaj ko je dao i uičinio sve što može ne voli da mu se nameće neka imaginarna krivica. Ja barem ne volim. Nisam mazohista. A posebno tako kolektivno, „krivi smo mi“. Koji mi?
Mudar Vam je zaključak, drugarice Ana. Jer kauzalnost predstavlja nužnu vezu između uzroka i posledice, koja podrazumeva da kad god je prisutna posledica – tu je i uzrok
Na tome sam radio i za vreme titoizma. Naućen od marksista profesora i njihovih studenata, pre svega, fakulteta filozofije i sociologije, tokom Sudentskih demonstracija od 2. juna 1968. do 15 jula svake večeri do kasno u noć, u sali starog zdanja gde je sada, kao i tada, smeštena Uprava Rektorata, tada i Filozofskog fakulteta.
Veća grupa najaakivnijihh sudenata, dogovorili smo se da odemo na letovanje u Studentskom letovalište u Trpnju. Odakle je moglo trajektom da se ode na najbliže ostrvo Korčuila, gde se svake godine avgusta sastajali marksiti Jugosvalije, dominirali su marsksiti sa Zagrebačko sveušilišta. Iz Evrope dominirali su marsksiti iz Nemačke. No i profesor i maraksizma, dr Markuze, sa Njujorškog univeriteta.
U septembru sam dobio poziv da služim voni rok u Priejdoru Jeiinica zadužena da brani Partizanski aerodrom u podnožju Kozare. Na kome su tokom Rata sleteli sa ukadenim avionima od Domobrana. Prvo Franjo Kluz sa pomoćnikom. Kasnije avijatičar Rudi Čajavec sa svojim drugom.
I u vojci nisam bio miran kada sam naznačen za komadira straže u Utskolini, na 10 km od Foče. Gde smo čuvali magcine pune oružja koje će biti uporebljeno ua Građanskom ratu.
Posle dipomiranja jula meseca 1970. počeo sam da radim u Rudarsko-metalurško-tehnološkom sitsemu „Trepča“ najvećeg te vrste u Evropi! A u Rudnicima „Kišnica i Novo Brdo“ sa flotacijom kod Graćanice, a stanovali smo u Pritičini sa suprigom.
Gde sam mogao da gledam kako se pripema tempirana „bomba“ razorne moći koja će srzbiti SFRJ. Naime , kada bi gostovao profesor sa Unavreztata u Tirani, posle zavaršenih predavanja vraćao se da obeduje u hotelu gde je bio smšten imenom „Avala“. Što je bio samo jedin znak da tu negde postoji i Srbija. Jer su ga studenti masovno pratili do kapije Univireziteta do obližnjeg hotela da je saobarać bio zatvoren.
Pratio sam politička previranja u Beogradu i Zagrebu u režiji auotkate Tita i njgovog pomoćnika Kardelja.
Kada me je 7 mja 1973. pitao: „Srbine zašto bežiš sa Kosova, iz Sdrbije?“ Mojodgvor je glasio: „Neće biti ni Jugoslavije ni ovakve Srbije!
Ostalo ćete čitati. ako mi objave, u Radaru:
Zaigrao se Sef do samo unistenja, jer je u sve ugradio svoje neznanje.
Читам коментаре и видим свашта, а наслов врло прост и савремен и крајње једноставан да се прихвати јер је сваком јасно колико смо ми слаба земља и врло криминализована, дакле нешто као ниво Африке и средње Америке, и наравно да као таква смо врло лак плен за било кога. Ми се просто нудимо на тацни, тј неко нас ајд нуди него одавно већ распродаје. У неком коментару је било како је неки наш комуњарчић продао нешто испод цене, па то све раде и данашње комуњаре. у предратној Југославији наши људи су били власници рудника, пивара, и мање више свега. А пре тога су наши људи чак то и отварали. А данас? Па данас комуњаре само знају да распродају, чак ни то, већ да само узму проценат. И надам се да је у овој претходној реченици сваком јасно шта је то негативна селекција и до чега је довела. Јасно је као дан колико смо кроз један век тотално потонули, и какав смо јад и беда.
Današnje stanje globalizacije i demokratije istraživački je najbolje obradila Loreta Napoleoni u svojoj knjizi “Ološ ekonomija”. Između drugog, Loreta je zaključila:”Devedesete godine 20.veka obeležila je pandemija globalnog virusa: demokratije.Smrtonosni virus, nekakav freedom bug, crv slobode, razmnožio se posle pada Sovjetskog Saveza…Zajedno sa demokratijom širi se i ropstvo. U mnogim delovima planete (čak i u nekim zemljama zapadne Evrope),gotovo 27 miliona ljudi padaju u ropstvo. Globalizacija više pogoduje iskorišćavanju robova nego industriji.U opticaju su ogromne sume, jer nije bilo više robova još od vremena trgovine preko Atlantika…
Demokratija i ropstvo ne samo da koegzistiraju, već ih spaja – kako ekonomisti kažu – snažan i direktan uzajaman odnos…
Danas se ekonomijom bavi ološ zato što se u društvu dešavaju duboke promene,kao nikad do sada. Ološ i banditi su dali pečat ekonomiji tokom najvažnijih tranzicija u istoriji. Kada su u toku radikalne promene poltičari gube …“
„Kada su u toku radikalne promene poltičari gube kontrolu nad ekonomijom. Ona postoje nazavisan entitet, ban insrument u rukama novih bezkrupuloznih gonista.
Analiza ekonomskih tokova pokazuje da ih političari kontolišu tako što sklapaju strateške komrpromise s novom elitom na vlasti (misli na vlasnike kapitala)…Devedesetih, kao uostalom i pedesetih godina, opet počinje process dekolonijalizacije. Međutim, dešava se da broj robova raste a njihova cena pada baš kada kolonijalne zemlje stiču nezavisnost. Danas jedan rob košta deset puta manje nego u doba antičkog Rima – i to nije slučajno – jer u ono doba concept demokratije praktično nije ni postojao…
Danas vlada mišljenje da je pojava ropstva povezana samo sa iskorišćavanjme malih nacija od strane bogatih, mada činjenice pokazuju suprotrno. Najviše žrtava nije bačeno u ropstvo, kupljeno i prodato od inostranih profitera, već su to učlnili njihovi sunarodnici…“
Više se ne zna ko je ko i šta je šta u Srbiji. Više ne znate da li čitate sociologiju o gaddosti ili gadnu sociologiju. Više se tu ne radi samo o lažnim diplomama nego više o lažnim naukama koje cvetaju u Srbiji. Jedino što možete pretpostaviti sa dovoljnom tačnošcu je da oni koji vide gadove oko sebe i u društvu, potpuno su sigurni da oni to nisu. Opasno je stanje u zemlji u kojoj jedino psiholozi nemaju šta javno da kažu o ponašanju svojih zemljaka. To samo pokazuje kakvo je gadno vreme došlo u Srbiju.
„Dr Matkovićev rad je kreirao zakonski okvir za „overu“ stranih investicija pre nego što uđu u zemlju, kako bi se izbegle razne štetne posledice i smanjila mogućnost institucionalne korupcije. Posledice koje mogu biti ekološke, društvene, bezbednosne, etičke, čak i reputacione za čitavu zemlju… Metodologija u priručniku preporučuje kombinaciju procedura kojima bi se „prosejale“ potencijalne investicije i procenio njihov razvojni ili štetni potencijal.
Jedna od njih je kreiranje nezavisne komisije za kontrolu stranih ulaganja sastavljene od minimalno dvanaest multidisciplinarnih stručnjaka iz oblasti kao što su ekonomija, investicije, biologija, ekološko pravo i slične…“
Vi ovo pišete kao da Srbijom vladaju ljudi zdrave pameti, najblaže rečeno, barem normalni. A ne vrhovni sa dijagnozom NARCISA! Dijagnozu su nam javno rekle tri psijatriškinje (hrvatski je prirodnije reći psihiatrice) i jedna klinčka psiohološkinja. Međutim, da je samo narcis taj bi poput legendrnog Narcisa Stare Grkčke izvršio suicud. Njega održava a nas uništava njegov bolestan EGO. U mladosti su ga znali i zvali – Hulja! Dok danas koji stradaju od batina i sudske torture, uništavju im imovinu znaju da je SADISTA!
Što se tiče Vašeg pisanja, a time ako imate nameru da nam pomognete, ako ne odustnete, pročitajte šta pišu u komentaru: Prvi se s prvom predstvalja se da je Suština, a drugi pod ime Božo Bogdanović. Tako ćete shvatiti da je sdašnje Vaše pisanje, kada je u pitanju Srbija, promašena tema!
Ovde ima svakakvih botova.
Ne bih da ulazim u politiku, ali mi ovi mimovi o snegu na Kamcatki stalno izlazili. Cak i na lokalnim medijima su izvestavali o snegu na Kamcatki. Da li je moguce da su toliko uverljivi AI videoi da su uspeli da zavaraju sve.
Обради период напретка Србије од 2000 до 2012 године Где си био тада?
V
4f. “Zli Britanci” i ovo radili…
“Razglašeno je unaokolo da se traže glave: poželjno je što više moguće ovih groznih trofeja, jer prema verovanjima Dajaka obezglavljeni ljudi će biti robovi preminulog Dajaka kao radže u raju”
“Za lobanju se verovalo da sadrži semangat, živu duhovnu silu. Za odsečene glave se verovalo da poboljšavaju useve, štite sela, i prate moćne ljude u zagrobni život, gde se stečeni status donosio.”
Kada se novorođenčetu daje ime, odete do susednih vrata i odsečena glava za koje kaplje krv je zvanični poklon za novorođenče kao znak dobrodošlice. Za sveže odsečenu glavu se verovalo da daje duhovnog vodiča, vezujući novorođenče za snagu i bezbednost sela.
Mladoženje su takođe morale nekome da odseku glavu da bi se pokazali dostojni mlade. To bi značilo da je on sposoban muškarac da brani domaćinstvo, privlači duhove i održi lozu, a bez toga, ostao bi dečak bez obzira na godine.
Niko nije to smatrao čudnim…
Karl Bok, norveški istraživač, prirodnjak i etnograf, naišao je na društva potpuno porobljena običajem odsecanja glava, gde bi svaki značajniji događaj u životu pojedinca bio bezvredan bez odsečene glave da taj događaj zapečati.
“Ova sveštenica mi je tokom razgovora rekla, pružajući ruku da se dlanovi smatraju najboljom hranom. Zatim je pokazala na kolena pa onda opet na čelo da bi pokazal da se mozak i meso sa kolena ljudskog bića takođe smatraju delikatesom. Teško da sam bio spreman da svedočim takvom potpunom utelovljenju svega što je najodvratnije i najužasnije u ljudskom obliku. Sibau Mobang, koji je razgovarao sa mnom, imao je na svojoj glavi krv ne manje od 70 žrtava, muškaraca, žena i dece, koje su on i njegovi pratioci upravo iskasapili i čije je ruke i mozgove pojeo. Takođe su porobljavali ljude, one koje ne bi pojeli, držeći ih robovima koje je čekala smrt mučenjem.
Za ratnika se verovalo da će i u zagrobnom životu da živi na isti način.”
Kapetan Henri Kepel, taj veličanstveni buldog Kraljevske mornarice Britanskog carstva, udružen sa legendarnim Džejmsom Brukom (engleski avanturista, vojnik, i kolonijalni vladalac, najviše znan kao prvi “Beli radža” od Saravaka), jurnuli su pravo na ralje Dajaka i njihovu mrežu entuzijasta u lovu na glave.
Šta biste vi uradili da naiđete na društvo gde je odsecanje glava sveta ceremonija a osušene lobanje su valuta?
Ploveći na brodu Dido, Kepel je naišao na upravo takve običaje kakve je Bok opisao. Među Dajacima, odsečena glava nije bila mrtva materija nego prenosivi izvor duhovne sile, koju su držali blizu sebe i ritualno upijali.
Džejms Bruk je napao zlikovce. Kepel je uništio Ilanunsku piratsku flotu i rasturio mrežu koja je podsticala taj beskrajan lov na glave. Ona je bila pomorska okosnica koja je naoružavala, snabdevala i profitirala od napada lovaca na glave.
Transformacija ovih društava je počela kada su britansko nastojanje i, još važnije, barut – napokon došli. brunejski vladari su dozvoljavali i okoristili se o napade lovaca na glave. Ali gle – veličanstveni Džejms Bruk koji je postao radža od Saravaka i neukrotivi kapetan Henri Kepel su im nabili dobri stari britanski moral u grlo. Diplomatija retko funkcioniše pa su Kepelovi topovi pretvorili piratska uporišta u goreće ruševine. Nitkovi kao Seraf Sakib uništeni ili prognani u zaborav. Veličanstveno. Zahvaljujući ovim divnim moralnim osvetnicima civilizacija je uvedena silom. Licemerje je to zvati drugačije nego herojstvom.
Da li verujete da red nastaje iz pristojnih razgovora, ili je uvek stvaran iz nereda od ljudi koji su bili voljni da budu omraženi zbog toga što su radili ono što je moralo biti urađeno? Ako mir stiže samo nakon sile, da li osuđujete silu ili joj se u tišini zahvalite i uživate u miru?”
5.Kongo. Misle drugovi verovatno na ono kada su neki belci prvi put videli crnačka naselja u Africi i izvestili:“Nije bilo kuće koja nije bila ukrašena delom ljudskog tela“.
6. Južna Amerika. „Zli Španci“ takođe, kao i Britanci ukidali divljačke običaje ljudskog žrtvovanja.
Ne znam da li lično znate nekog Afrikanaca, ja imam desetak prijatelja i divni su ljudi koji su bolno svesni kontinuirane eksploatacije Zapada, ali i toga šta su od Zapada dobili kroz poboljšan kvalitet života. Inače, što se Zapada tiče, možda je inkvizicija pokazala koliko su Evropljani civilizovani? Ili spaljivanja „veštica“? Ili ubistava sopstvenih supruga kada dosade kralju (Henri VIII)? Ili britanska organizovana distribucija opijuma u Kinu? Kako ono beše, šta je Gogen radio sa 13godišnjim devojčicama na Madagaskaru? Ili kralj Milutin sa Simonidom u njenih osam godina?
Jedini razlog što uopšte pišem ovaj „utuk na utuk“ je taj što me iritira što se poistovećujete sa „Evropljanima“ koji nas Srbe zapravo tretiraju isto kao Afrikance. I što mi deluje da lično ne znate baš ni jednog Afrikanca, što vam ne smeta da se osećate superiornije od svih njih.
Shadilay.
IV
4e. Nigerija. „Otac odojčadi ih je nosio u žbunje i sahranio. Okun i njegova žena su primetili to i požurio je tamo da vidi da li nešto može da se uradi. Otac je isprva odbio da pokaže mesto gde ih je stavio, ali zahvaljujući Okunovom oštrom ophođenju izvađeni su iz rupe još živi, ali nisu preživeli i jadna majka nije htela da ih pogleda.“ (sveštenik Hju Goldi, „Kalabar i njegovo misionarstvo“)
„U društvima jugoistočne Nigerije ubijanje blizanaca nije bilo povremeno delo panike ili očaja. Ne ne – bilo je tradicija.
….
Rođenje blizanaca je aktiviralo ritualno ludilo…. Do 19. veka herojske duše poput Goldija, Vodela, Timsona i Bikrofta (Ser Džordž Goldi, sveštenik Houp Masterson Vodel i Džon Bikroft), ti neustrašivi hrišćanski ratnici, došli su kao hrišćani da šire Hristovu reč i da trguju očekujući paganska sujeverja i otpor. Ono na šta su naišli nije bila samo fizička brutalnost, nego totalni psihološki režim terora…. Kao što su ti hrabri misionari uskoro otkrili u da u celom tom grotesknom hororu – rođenje blizanaca u tim društvima nije bilo blagoslov nego trenutna smrtna presuda.
Među Iticima i susednim Nebibijima starog Kalabara, žena koja je imala sreće da nosi blizance bi bila uklonjena iz svog sela i žaljena kao mrtva dok je još bila živa, njeno ime bi bilo izbrisano iz porodičnih zapisa i naselje bi ogovaralo da nikada nije ni postojala. Neke od ovih majki blizanaca od Itika i Nebibija bi bile nagurane u od Boga zaboravljena geta za majke blizanaca, paklena smetlišta večnog izgnanstva. Druge bi bile proterane u divljinu da istrunu i umru od gladi. Preživljavanje je postalo najokrutnija šala za njih. Čak i gledanje svog deteta je bilo tabu i zabranjeno pod pretnjom božanskog gneva. Novorođenčad bi bila otimana sa grudi njihovih majki i odneta radi istrebljenja kao štetočine, dok bi svaka hrabra duša koja bi se tome protivila bila proklinjana demonskim kletvama.
…
Jedan od misionara je oteto devojčicu bliznakinju od te tradicije i odneo je na bezbedno mesto. Preživela je, porasla i čak se udala za jednog od asistenata misije u Ikorofionu (gde su spasena deca podizana). Srećan kraj priče zar ne? Pa, ne sasvim. Godinama kasnije, starešine sela gde je rođena su zahtevale da im bude vraćena da bi mogli da završe posao, da bi je ubili.
Blizanci rođeni u Oldtaunu i Kriktaunu bi odmah izazivali masovnu histeriju. Jedna majka je pokušala da odmah ubije novorođenčad potpuno ubeđena da bi donela prokletstvo svima da ih ne ubije. Misionari su potajno sakrili decu i spasili ih. Ali vođe grada su se razgnevili, ubeđeni da bog Ananse, lokalno božanstvo za koga se verovalo da živi u svetom izvoru i da kažnjava neposlušnost bolestima i propašću – da će ih on zbrisati sa lica zemlje zato što su dozvolili blizancima da prežive.
…
U jednom slučaju metod je bio spor, proračunat i groteskan. Odojčad nisu bila sahranjena nego sakrivena i povređena tako da ni njihovo spasavanje ne bi uspelo. Napokon, jedan dečak nakon što smo mu obećali košulju kao nagradu, odveo nas je na jedno mesto gde je stajala posuda ispod palminog drveta. Nakon što smo je podigli našli smo dve male devojčice. Jedna je umrla nakon kupanja jer su joj ljudi ranili glavu i posekli joj ruke i lice i slomili joj jedno rebro.
1840-tih i 1850-tih ti britanski prezbetarijanski misionari isterali su to zlo na čistac, tako što su napravili obračune sa etničkim poglavicama, uključujući i kralja Eja od Djuktauna i poglavicu Kobinsa od Oldtauna, na britanskim brodovima u tim vodama. Ovde su poglavice pritisnute da se izjasne da li će se ubijanje blizanaca nastaviti.
…
Kasnije je kroz sporazume sa Britancima, ubijanje beba blizanaca zaustavljeno.“;
III
4d. Indija. „Zli Britanci“ u Indiji ukinuli užasne običaje satija i ženskog čedomorstva, uništili bandite Tugije, izgradili infrastrukturu Indije koja se i danas koristi, suzbili malariju i druge bolesti, uveli vakcinaciju protiv malih boginja i verovatno takvim stvarima spasili milione života, stvorili indijsku vojsku i poštu…
Drug Mahatma Gandi. Navodni heroj i mirotvorac. Zapravo opasan, nasilan ludak, monstrum i perverznjak.
Bio je rasista kao i kastista tj. pravi vernik hinduizma. Govorio je svojoj indijskoj publici da su crnci „sirovi Kafiri (crnci u pogrdnom smislu), čija je jedina ambicija… provode svoje vreme u lenjosti i golotinji“ Započeo je rasno odvajanje u pošti u Durbanu tako što je zahtevao treća vrata da bi poštedeo Indijce više kaste „nedostojanstvenosti“ da prolaze na ista vrata kao crnci.
1921. je održao nekoliko nasilnih govora podstičući rasnu mržnju protiv Britanaca. Tokom krvavih demonstracija i nereda zbog posete Princa od Velsa Vilijam Fransis Doerti (William Francis Doherty), američki građanin je ubijen. Gandi se lično umešao u prikrivanje ovog groznog ubistva kroz podmićivanje i zastrašivanje.
„Mirotvorac“ je inače podrivao indijski nacionalni pokret protiv britanske vladavine. U pismu Vicekralju Indije 1930. naveo je: „Jedan od razloga za započinjanje Pokreta građanske neposlušnosti je da se zadrži nasilje revolucionara.“ Navodio je Indijce da podrže Britance pristupanjem njihovoj vojsci u Prvom svetskom ratu.
Nije bio antikolonijalista. Bio je odan Kruni veći deo svog života. Čak je dobio ratnu medalju za Zulu kampanju. Zapravo podržao je Krunu u ništa manje nego tri velika rata. Organizovao je vojnike da se bore u ratovima.
„Apostol mira“, koji je savetovao jevrejsku delegaciju da se odupru nacizmu „snagom duše“ – čineći masovno samoubistvo, je bio pun hvale za oružanu agresiju i aneksiju Kašmira.
Laž je da je izvojevao slobodu za Indiju bez prolivene kapi krvi. Posledice Drugog svetskog rata su prisilile Britaniju da okonča svoje kolonijalno carstvo. Gandi i njegova partija su podelili Indiju po linijama zajednica (verskim i etničkim), što je imalo strašne posledice u vidu sukoba i čak genocida.
Nazivao je žene koje koriste kontracepciju kurvama. Opravdavao ubistva zbog časti. Propovedao je da je seks loš po zdravlje i imao mnogo negativnog da kaže o menstruaciji. Tvrdio je da su žene odgovorne zbog seksualnih napada na njih.
Seksaualno zlostavljao/silovao maloletne ćerke svojih nećaka/kinja godinama.
Pet puta nije uspeo da dobije Nobelovu nagradu za mir.
Dok mu je otac ležao na samrti, napustio ga je da bi imao seks sa svojom ženom. Za to vreme mu je otac umro.
Bio i zapravo genocidni manijak čija su nedela doprinela smrti ljudi od gladi u Bengalu. Likovao zbog genocida nad Indusima. Ono o „nenasilnom otporu“ je zapravo bilo sociopatsko ruganje…
“Dok su hiljade ljudi kasapljene, žene silovane, i deca ubijana, Gandi je rekao Indusima da, suštinski, imaju obavezu da ostanu nenasilni. Dok su Mopla muslimani masakrirali Induse zbog svog islamskog fanatizma, Gandi je krivio Vladu da je naljutila muslimane da postanu “nedisciplinovani i nasilni”
II
4c. Južna Afrika. „Kada govorimo o posedovanju zemlje ubeđen sam da je u pitanju najveća zabluda našeg vremena u Južnoj Africi, to poimanje da su belci ukrali zemlju. To je moderna fraza, rečenica koju stalno čujete od političara. Činjenice su da postoje milioni belaca u Južnoj Africi. Neki belci su radili užasne stvari u Južnoj Africi. Neki crnci su takođe radili užasne stvari. U smislu kako je zemlja stečena to je duga i komplikovana istorija. Uopšteno govoreći postojala su tri načina na koji su belci sticali zemlju pre aparthejda.
Prvi način je bio uzimanjem prazne zemlje. Postoje ljudi koji kažu da je to mit, da prazne zemlje nije bilo. Postoji mnogo načina da se to dokaže. Jedan način je da je to veoma dobro dokumentovano. To je dokumentovano i od belaca i od crnaca istoričara. Pre Velike migracije (The Great Trek – migracija holandskih naseljenika od Kejp kolonije ka istoku i unutrašnjosti Južne Afrike – izvor: Wikipedia), kada su se Afrikaneri kretali ka severu poslali su izviđače da istraže da li postoji zemlje za njih. Našli su velike prostore. Možemo mnogo govoriti o tome ali evo jednog primera. Južna Afrika je veoma suva/sušna zemlja. Ustanovljeno je da ukoliko nemate tehnologiju da iskopate borehole (rupa radi izvlačenja vode/bunar), možete preživeti samo na oko 30% površine Južne Afrike. U to vreme nije bilo boreholes. To je dovoljno kao dokaz da je postojalo dosta prazne zemlje.
Drugi način na koji su belci sticali zemlju je kroz sporazume. Postojalo je mnogo sporazuma i zapisani su. Nedavno se i kralj Svazilenda saglasio rekavši da zna da se u istoriji Svazilenda kralj Svazija sporazumeo sa Voortrekkers (Buri/holandski pioniri – naseljenici) i dao im veliki komad zemlje u zamenu za usluge koje su njemu učinili. To se desilo i dokaz još postoji. Sporazum još postoji.
Treći način je najkontroverzniji – osvajanje. Govori se kako su belci ratom uzimali zemlju. Prvo, to je bila opšta praksa u Africi među crnačkim plemenima, naročito među Zulu plemenima. Kada govorimo o sticanju zemlje od strane belaca na taj način to je zaista bio izuzetak. Buri su oterali kralja Mzilikacija (Mzilikazi) na deo teritorije što je današnji Zimbabve i uzeli taj deo zemlje. Potom su neka crnačka plemena tražila od Bura da im vrate teritoriju koju su osvojili i vratili su je. Sve se to dešavalo pre aparthejda. Da, bilo je diskriminatornih zakona pod aparthejdom koji su primenjivani nad zemljom koja je već stečena na legitiman način. Činjenica da su postojali takvi zakoni se sada koristi kao argument zašto sada treba da „uzmu zemlju nazad“. To je potpuna laž/zabluda.“;
I
Ništa. Opet uobičajena komunistička propaganda, jednako besmislena kao i smešna. I nije lepo drugovi da ne dozvoljavate odgovore drugovima.Da vidimo…
1. Šta je to “neokolonijalizam” tačno? Drugi se nisu borili za svoje interese? Da li su drugovi Sovjeti recimo imali “neokolonijalizam? Recimo kada su pobili oko milion Kazaka tako što su im oteli stoku od koje su živeli pa ih ubili glađu, kao i mnoge druge?;
2. Da li su recimo afrička plemena jedna druge “kolonizovala”? Drugi? Indijanci i ostali? Šta to znači uopšte? To izdvajanje “zlog Zapada” iz priče koju su svi radili kada god su mogli? Da je Srbija mogla da li bi?;
3.“Krstaški pohodi su legitiman odgovor na islamsku agresiju i islamsko nasilje. Ne treba mi da slušam nikakve lekcije od ljudi koji podržavaju islamski kolonijalizam, islamski imperijalizam, islamsku vlast i arabizaciju.“;
4. „Zli Britanci“. “Oko 1846. godine, Britanija je mogla da se bezbolno povuče iz Carstva i time ubere “dividendu dekolonijalizacije” od oko 25 procenata smanjenja poreza. Novac koji bi poreski obveznici uštedeli kao rezultat viktorijanske dekolonijalizacije je mogao da bude potrošen na električnu energiju, automobile i na dobra za višekratnu upotrebu, tako podstičući industrijsku modernizaciju kod kuće”;
4a. „Genocid nad Indijancima“. Većina Indijanaca umrla od bolesti koje niko nije namerno doneo. Današnja populacija Indijanaca se povećala u odnosu na tadašnju. Komunistički trovači čak i falsifikuju izvore da bi dokazivali takve laži (Vord Čerčil). Indijanci se ubijali i pre dolaska belaca, sa sve mučenjima i masovnim grobnicama. Bili su podvrgnuti okrutnostima rata tek kada su se priključili Francuzima u borbi protiv Britanaca. Tipična je komunistička propaganda o tome, kao i o kolonijalizmu uopšte, ropstu i sl.
4b. “Jadni Aboridžini otimali im zli Britanci decu”. Aboridžini su podvodili, silovali, ubijali i jeli svoju decu. „Zli Britanci“ ih spasavali nasilja uključujući i silovanja od odraslih. Zločinačka propaganda Satanine ideologije o Australiji je posebno niska.
Znate za komunističke laži o Australiji?
1) Pravi primer komunističkog trovanja možete videti u sramnom filmu „Rabbit-proof fence“. Stepen zločinačkih komunističkih laži u tom filmu je neverovatan
2) Recimo, komunistički trovači će vam kroz taj film reći da su devojčice otete od njihovih porodica. Nisu. Odvedene su jer su se prostituisale/imale seks sa belim radnicima
3) Najmlađa, osmogodišnja devojčica je trebalo da se uda za odraslog čoveka tako da su je britanske vlasti spasile zapravo silovanja od odraslog čoveka. Shvatate koji je nivo komunističkih laži?
4) Inače, taj film zločinački, komunistički trovači prikazuju u raku javne prosvete u Australiji da bi indoktrinirali mlade ljude. Javna prosveta su, u najvećem delu sveta, zapravo samo komunističke trovačnice…
„U toj misiji opat nam je pokazao ženu koja je nedavno ubila i pojela svoje novorođenče. Kada smo je pitali kako je to mogla da uradi, odgovorila je: „Samo sam pojela jedno“ i pokazujući na drugu ženu rekla je „Ta jandu žena je pojela troje“ Još posedujem fotografije žena iz Misije Bigl zaliva koje sam sama napravila i na njima nisu samo dve pomenute žene, nego i druge koje su takođe ubijale i jele svoje bebe.“ (Dejzi Bejts, pismo od 5. marta 1928. godine);
Ja se ne slažem sa politikom i načinom vladanja predsednika Vučića, ali se gnušam seljobera koji po zadatku pljuju po patrijarhu našem srpskom Porfiriju. Crkva nije politčka organizacija. Vernici cu različite političke opredeljenosti, ali ujedinjeni u Hristu Bogu našem. To ateisti i neokomunistički pljuvači ne mogu da shvate. Zakunite se u Tita, ako nije tako!
Tita mi tako je!
Зашто смо ми ту где јесмо…
Зато што један Лазар Џамић мисли да је Порфирије инцидент а не правило. Док он то не схвати, нема нама промена. Нема нама промена док мој пријатељ, највећи борац против овог режима у нашем граду, не схвати да су његова Црква и његова Црвена Звезда, за које је везан озбиљном овисношћу, злочиначке организације које су саставни део власти и система. Замислите онда колико смо ми далеко од слободе.
Што се тиче инвестиција…
Млади економиста мора да схвати… Највећа, најбитнија инвестиција је инвестиција у образовање. Основ мора бити у томе да сва природна богатства припадају држави и народу.
„Taj zaborav nas čini ranjivim i dovodi do toga da se danas osećamo kao „najamna radna snaga“, iako smo u ovoj oblasti nekada bili svetska elita. Dok je „Lola“ bila simbol industrijske moći i proizvodnje, mozak celog sistema bio je Institut „Mihajlo Pupin“. Tu je nastala čuvena Beogradska škola robotike, predvođena akademicima Rajkom Tomovićem i Miomirom Vukobratovićem…
Važno je naglasiti da Srbija nije bila samo „regionalni lider“ – mi smo bili svetski pioniri koji su definisali budućnost robotike…
Želeo bih da istaknem nekoliko činjenica koje bi našoj javnosti, ali i kreatorima politika, morale biti pred očima:
• Prvi digitalni računari (CER serija): Dok je veći deo sveta još uvek računao mehanički, naši inženjeri su već 1960. godine napravili CER-10, jedan od prvih digitalnih računara u Evropi. To je bila baza na kojoj je kasnije procvetala robotika.
• ZMP teorija i inženjeri Honde: Danas svi pričaju o modernim humanoidnim robotima, ali oni ne bi napravili ni jedan stabilan korak bez ZMP (Zero Moment Point) teorije profesora Vukobratovića. Kada je japanska Honda predstavila svog čuvenog robota ASIMO, njihovi vodeći inženjeri su zvanično priznali da on počiva na Vukobratovićevim matematičkim modelima težišta i stabilnosti. Dok se u Japanu profesor slavi kao „otac robotike“, kod nas je gotovo zaboravljen.
Kada danas te iste institute svedemo na marginalne ustanove koje čekaju da im strani investitor ‘udeli’ posao sklapanja komponenti, mi zapravo vršimo tihi kulturološki i naučni zaborav sopstvene genijalnosti.“
Dragan Vukićević
05.02.2026 portal Danas
Pazljivo sam procitao deo clanka o naucnom saradniku, dr Aleksandru Matkovicu. Prelistao sam i njegov „Prirucnik za kreiranje mehanizma za kontrolu stranih ulaganja“. Ocigledno ja da nasi ministri imaju potpuno drugojacije misljenje o stranim ulaganjima, kada su dozvolili da Kinezi na Tenderu „kupe“ borski RTB sa celokupnim ispitanim i neispitanim rudnim bogatstvom sirom Timocke krajine, od nekoliko stotina milijardi dolara, po ceni njihove sadasnje nedeljne zarade.
Dao Bog da se sve ovo dobro zavrsi, raspisivanjem Vanrednih izbora, bez uvodjenja Vanrednog stanja, ili pocetka gradjanskog rata, nedao Bog. Bice tesko, skoro nemoguce, bez prave, definisane pomoci Evropske Unije, Amerikanaca, NATO-pakta, Engleza, Vatikana, masona, Jevreja i nasih intelektualaca, umetnika i sportista iz Srbije i iz dijaspore. Zato sam i poslao Poruke i Priloge na preko 200 E-mail adresa. Danas cu poslati poruku dr Matkovicu i zamoliti ga, ne samo u moje ime, vec i u ime nekoliko hiljada Borana obolelih od raka i leukemije i nekoliko desetina hiljada buducih izbeglica iz ovog dela Timocke krajine, kineske rudarske kolonije, da VEOMA OZBILJNO procita moju Poruku sa Prilozima i da to prosledi mnogim kolegama, prijateljima i studentima.
Ovo je cuo moj pok. otac od jednog direktora velikog vinarskog podruma u Srbiji, ali tek posle Titove smrti. Direktor jednog od najvecih vinarskih podruma u Srbiji „prodao“ je svoj (drzavni) podrum Slovinu iz Slovenije, za posao i stan u vlasnistvu u Beogradu. To je cuo tadasnji sef BIA Slobodan Penezic-Krcun i rekao je da pozovu tog direktora, da dodje kod njega. On je usao, a Krcun mu je rekao da pridje njegovim stolu i da sedne. U tom momentu, Krcun je izvadio ogroman revolver iz stola i iz sve snage raspalio po dasci skupocenog stola, da je napravio udubljenje. Usput je viknuo, otprilike ovo: „Ko ti je dozvolio, p. ti m. tvoja, da raspodajes srpsku imovinu. Mars kuci i ponisti Ugovor“.
Nekoliko meseci kasnije (06. novembra 1964. g.) pukle su sve cetiri gume na drzavnom automobilu u istom momentu, kakva slucajnost. Automobil je udario u drvo i poginuli su Krcun, Lazarevic i sofer.
Navedite mi ime nekog srpskog predsednika, ili preds. Vlade u poslednjih nekoliko decenija, koji je rekao nekom resornom ministru i direktoru, usput ga psujuci: „Ko ti je dozvolio, p. ti m. tvoja, da Rusima poklonis NIS, a Kinezima nekoliko stotina milijardi dolara i pola Timocke krajine. Sto bi nasi Makedonci rekli: „Nema taki“.
Boza Bogdanovic, dipl. ing. u penziji iz opljackanog, ozracenog i otrovanog kineskog Bora
Госн’ Божо УС Стилу је продат Сартид за 1 долар (и све око ње), то ваљда не заборависте ? Наравно и поново откупљен за 1 долар, када су Американциј распродали све око њега што су „купили“, а остала само железара.
Uz duzno postovanje prema vasim stavovima, zelezara u Smederevu je davno davno trebala da bude zatvorena. Zelezara, da bi bila profitabilna, mora biti izgradjena blizu rudnika gvozdja, skoro pa na rudniku. Sartid je spomenik ekonomskih promasaja SFRJ. Jedan od ekonomskih promasaja.
Sjajan mladi ekonomista, jako koristan. Cestitke autoru na konstataciji da je Srbija prosto mamac za predatore sa strane. Ako dopustite, ima i prostora za poboljsanje. Ako hocemo da smenimo Vucica, ne smemo se deliti oko drugih tema, i ne mozemo „uz borbu protiv Vucica“ promovisati jednu od globalno suceljenih strana.
Ali ugasite ove rusofilske botove. Istina je jasna, Putin je trovac, a ti neki ukrajinski zlocini nad rusima, spaljivanje ljudi, zabrana ruskog jezika, sve je to ruska izmisljitina. Ako ne uvedemo sankcije rusima i ne udjemo u nato, ako ne priznamo da se dogodio genocid, ako ne damo nezavisnost kosovu i autonomiju teritorijama kojima ona i pripada, onda zasluzujemo diktaturu. Ne trebaju mi glasovi rusofila.
Ако се неко пита запто Оскар јапе и јахаће не треба даље од овакве „опозиције“ по одговор.
Mladi Navaljni je „umro“ u zatvoru, a svima je jasno da su ga u zatvoru ubili. Nesto slicno se desilo otprilike 1958. godine u Knjazevcu. U to vreme bila je dozvoljena privatna lekarska praksa. Ispred ordinacije hirurga dr Ljube Zivanovica svakog dana bilo je najmanje 100-ak njih, koji su satima cekali na pregled. Ne samo iz Knjazevca, vec i iz okoline, zato sto su mnogi smatrali da je on najbolji lekar u Timockoj Krajini. I neki drugi lekari u Knjazevcu takodje su imali privatnu praksu, sa tek ponekim pacijentom.
Ukratko, odveli su dr Ljubu u istrazni zatvor u Zajecaru, na predlog nekog zlobnog kolege. Nisu dozvolili majci, deci i supruzi da ga posete. Nekoliko dana kasnije pozvali su ih i rekli im da je on umro posle mozdanog udara, u 48-oj godini. Dovezli su u Knjazevac zavareni metalni sanduk sa malim delom od stakla, da se vidi samo njegovo lice.
Knjazevac je tada imao oko 12.000 stanovnika. To je bila ubedljivo najveca sahrana u Timockoj Krajini, kojoj je prisutvovalo preko 15.000 njih, ne samo iz Knjazevca, vec iz svih okolnih sela i gradova. Dosli su iz dva razloga. Zato sto su veoma postovali dr Ljubu, a iz zbog protesta, sto su ga zlotvori ubili u zatvoru. Moj otac, njegov skolski drug i prijatelj, spustio je kovceg u grob. Kasnije su njegova majka i supruga sagradili grobnicu, koja podseca na zatvorsku celiju, sa teskim metalnim vratima.
N1 je 24. avgusta 2023. godine objavio clanak: „Prigožinov avion „nije pokazivao znake problema“ do poslednjih 30 sekundi“ i moj komentar o krvozednom ratnom zlocincu Putinu:
„Sta je u pitanju, totalni javasluk, ili sabotaza sa jasnom namerom, pri cemu je posada aviona tzv. „kolateralna steta“?! Pre 47 godina Predsednistvo Bosne i Hercegovine raspisalo je Konkurs za pilota malog novog aviona za potrebe Predsednistva i Vlade. Nekoliko pilota su usli u najuzu konkurenciju, ukljucujuci i mog bliskog rodjaka. Izabrali su drugog pilota, a ne njega, sa najvecim sansama. Kada je upitao oficira bezbednosti, Predsednika Komisije zasto nije izabran, on mu je odgovorio da „to nije posao za njega“.
Posle nekoliko meseci (18. januara 1977. godine), taj avion se srusio. Poginuo je Dzemal Bijedic, a takodje i cela posada aviona.
Boza Bogdanovic, Bor
P.S. Posao nije dobio moj rodjak, zato sto je njegov otac jos pre Drugog svetskog rata bio avio-mehanicar na aerodromu kod Batajnice i clan Komunisticke partije u vreme rata, a to su clanovi Komisije za izbor pilota postovali. Ukratko, kupili su avion da bi ubili Bijedica, a pilot i ostali clanovi posade bili su „kolateralna steta“.“
Из ког разлога су поједини аутори, па и поједини у овом друштву толико оптерећени Путином ? Са коначном продајом НИС-а, преостаће им још продаја нафте и гаса. То земља може да купује где год хоће, ако жели да плати скупље. И ко неће тај „утицај“ једноставно ће куповати то скупље, и то ће бити та цена одстрањивања „малигног утицаја“. А без економског, нема ни политичког утицаја. Са друге стране већи економски утицај имају они што вешају људе по грађевинским крановима, секу главе, руке, ноге, шибају жене,…итд., али су „пријатељи“ председника, и углавном су ОК, судећи по текстовима и коментарима ? При чему је „пријатељ“ онако ноншалантно дао налог да се један од њему „непоћудних“ новинара истранжира мачетом и упакује у кесу. Поредећи само та два режима, и реакције на њих овде, чини се да русофобија ипак има много већи број промотера.
Uvreda Crkve i patrijarha otkriva koliko su blokaderi izgubili svaki moralni i ljudski kompas. To je najniži nivo do kojeg mogu da se spuste.
Za razliku od patrijarha koji „nije izgubio“ moralni i ljudski kompas !?
Nije Zeljove! Najniže nivo do koga mogu da se spuste pojedinci u nas je da budu botovi. Ispod toga se nalaze neki drugi oblici života, njima je priroda dodelila ulogu da žive bez kičme. A ljudima nije, ali bez obzira na tu činjenicu vaša grupacija je izabrala da gmiže i puzi ispod Šefog stola, skuplja mrvica i širi svoje gadne ekskrete dalje i tako truje okolinu. Pa izbor je vaš.
Necu nista da kazem, ali Bog zna sta mislim o patrijarhu Pericu
Наша земља је идеални клијент за сарадњу са другимм земљама па макар то били и неоколонизатори. Важно је само да је све то добро за народ, за Србију.
Да не ваља неоколонијализам не би ни постојао, односно нико га не би прихватао да то није у обостраном интересу.
Loš i jednostran tekst, a osnov je samo mržbja prema Vučiću. Ipak treba biti realan makar malo
Budite realni makar malo. Probajte možda nije teško – Da li neko ko je lud može da bude realan? Zašto bi neko mrzeo bolesnog čoveka?
Šta vam je sa kolegom vojvodom Aleksićem, kako je tako iznenada umro?
Slusaj vamo vojvodo, mnogo zla i mrznje je poteklo upravo od tvog vojvode seselja i njegovih tadasnji ucenika a sadasnjih hulja i kriminalaca. Ne optuzuj ljude koji razlicito misle da mrze. Ja nikoga ne mrzim.
Tvoj sef, vodja narko kartela rastace ovu zemlju uzduz i popreko, ako ovako nastavi i ti ces nesrecnice da potones u zivo blato sa njim. Mani se corava posla i misli na svoju decu i njihovu buducnost ako imas ista medju usima. Nisam siguran da ce ovog puta upaliti preletanje kao onomad kada je zloba pao. Razmisli, vredi li to sto radis te mrvice koje ti gazde bacaju na pod sa svoga raskosnog stola.
Све ти најбоље у животу ишло ако ваља то што подржаваш. А свако те проклество @војвода снашло ако зло подржаваш.
I u vatru i u vodu. Sve za Srbiju! Ako treba idemo i u neokolonijalizam.
Bravo. Ako je tako kako piše (a jeste), da li treba verovati da snažne interesne grupe iz EU i iz SAD …(njih napominjem jer su globalno najsnažnije, jer je Jadar EU strateški projekat, i zato što mi stremimo EU i SAD)… imaju bilo kakav interes da se promeni postojeće stanje u Srbiji? Da se smeni vlast i uspostavi demokratija koja će u parlamentu, na bazi činjenica razmatrati da li se Srbiji nešto isplati ili ne isplati? Da vi imate novce u fondovima Blekroka, u akcijama RT, da li bi pomagali ili odmagali Vučiću? Pouka: Moramo se ujediniti, a ne deliti, jer samo tako i samo sopstvenim snagama možemo da se oslobodimo od jada.
Ana je u pravu!
Mudar Vam je zaključak. Jer kauzalnost predstavlja nužnu vezu između uzroka i posledice, koja podrazumeva da kad je prisutna posledica – tu je i uzrok.
Na tome sam radio i za vreme titoizma. Naućen od marksista profesora i njihovih studenata, pre svega, fakulteta filozofije i sociologije, tokom Sudentskih demonstracija od 2. juna 1968. do 15 jula svake večeri do kasno u noć, u sali starog zdanja gde je sada, kao i tada, smeštena Uprava Rektorata, tada i Filozofskog fakulteta.
Veća grupa najaakivnijihh sudenata, dogovorili smo se da odemo na letovanje u Studentskom letovalište u Trpnju. Odakle je moglo trajektom da se ode na najbliže ostrvo Korčuila, gde se svake godine avgusta sastajali marksisti Jugoslavije, dominirali su marsksiti sa Zagrebačko sveučilišta. Iz Evrope dominirali su marsksisti iz Nemačke. No i profesor maraksizma, dr Markuze, sa Njujorškog univeriteta.
U septembru sam dobio poziv da služim voni rok u Priejdoru. Jeidinica zadužena da brani Partizanski aerodrom u podnožju Kozare. Na kome su tokom Rata sleteli sa ukradenim avionima od Domobrana. Prvo Franjo Kluz sa pomoćnikom. Kasnije avijatičar Rudi Čajavec sa svojim drugom.
I u vojci nisam bio miran kada sam naznačen za komadira straže u Ustikolini, na 10 km od Foče. Gde smo čuvali magacine pune oružja koje će biti uporebljeno u Građanskom ratu.
Posle diplomiranja jula meseca 1970. počeo sam da radim u Rudarsko-metalurško-tehnološkom sitsemu „Trepča“ najvećeg te vrste u Evropi! A u Rudnicima „Kišnica i Novo Brdo“ sa flotacijom kod Graćanice, a stanovali smo u Pritičini sa suprigom.
Gde sam mogao da gledam kako se pripema tempirana „bomba“ razorne moći koja će razbiti SFRJ! Naime, kada bi gostovao profesor sa Univerziteta u Tirani, posle završenih predavanja vraćao se da obeduje u hotelu gde je bio smešten, imenom „Avala“. Što je bio samo jedini znak da tu negde postoji i Srbija. Jer su ga studenti masovno pratili od kapije Univireziteta do obližnjeg hotela da je saobraćaj bio zatvoren.
Pratio sam politička previranja u Beogradu i Zagrebu u režiji auotkrate Tita i njegovog pomoćnika Kardelja.
Kada me je 7 mja 1973. na prijemnom razgovoru pitao Generalni direktor Žaljezare u Skoplju: „Srbine zašto bežiš sa Kosova, iz Srbije?“ Moj odgvor je glasio: „Neće biti ni Jugoslavije ni ovakve Srbije!
Ostalo ćete čitati, ako mi objave, u Radaru.
Zaba sa drugog kraja sveta, kako to divno zvuci. Englezima se mora priznati, imaju talenta za bizarne price. Egzoticni otrov za nekoga ko je u zatvoru i kome se moze desiti toliko daleko jednostavnijih i dosadnijih nezgoda sa fatalnim posledicama. Ali ne, ove zabe izazivaju divljenje kod ljubitelja HPottera. Samo mi nije jasno, zasto je Budanov javno izjavio da Navaljni nije ubijen? Mozda se pre toga prejeo novichoka?
I ta prica sa novichokom (nikada zavrsena) je bila tako slikovita. Otrov koji moze da ubije hiljade nije mogao da ubije planiranu zrtvu. Ali sta ocekivati, ruske sluzbe, pffft. Ne mogu nista bez zaba.
Na internetu se mogu lako naci slike iz barova i nocnih klubova u Kijevu. Izjednaciti njih sa zrtvama u Gazi??? Mogu lako oni isti koji vrse, podrzavaju i opravdavaju unistavanje u Gazi. Ime im se ne sme pominjati. Postali smo tako ususkani u Voldermortovom krevetu. Ali to je druga prica – nije za one koji uzivaju da budu neokolonizovani. To je ono mesto gde sam pao i ja. Pao, ili su me gurnuli, nema veze. Enjoy!
A kakve veze ima špijunsko ulizivanje putinu: ubistvo navaljnog sa kolonijalizmom i to u Srbiji? Malo se otišlo od teme.
Dakle vučić odavno ima cioniste izraelce desnu ruku cia koji mu rade marketing, sa cia saudijcima ruši beograd radi njihovog profita uz neki % za njega, hteo je i ratnog zločinca tonija blera za savetnika, koristi tajnu službu da zaštiti ekonomski interes rio tinta, i tako dalje, dakle čovek radi sve za pare, baš ga briga za narod.
Tadić i Dinkić zu uzeli lovu of fijata a tadić je dobio od fijata i mesto u upravnom odboru italijanske banke, samo od merkelove je dobio 100 miliona 2010 plus od drugih da štiti njihove interese u srbiji naravno može 10% da mazne isto kao vučić, ružica djindjić ima skoro veliko dvorište kao milijarder mišković ali ona ima bazen, u užičkoj, vuk drašković lično nije bogat ali je namestio svom burazeru profit preko 100 miliona evra a danica 10 godina u nis primala 7000 evra platu, i tako dalje, dakle, dobrodošli u afriku gde se domaći političari prodaju kolonijalistima za pare a obećavali su nam plate kao na zapadu kad uvedemo kapitalizam. sad oni žive u užičkoj a mi bežimo iz srbije što dalje, oni koji ne pobegnu, dobiju optužnicu za terorizam i pritvor kao studenti.
Zamolio bih medije da malo razmisle da kokanoviću kome tužilac traži 14 meseci zatvora, dodele medalju ili neko priznanje diplomu, za domorodačku borbu protiv kolonijalizma.
Sve tacno, potpisujem.
Znamo, svi, koji smo radili za, drzavu za platu.
Ne treba, pricati, previse.
Neuk je nariod
Za ISTINU o ACI I Seselju, spremni su da UBIJU.
Rekao mi je prozorljivivOTAC Joilo , mnogo Znas, NE PRICAJ, Nemas Kome. Bilo je To 2004g.
Rusila sam za Srbiju I CG sankcije od 1992g do kraja 1995g.Pre toga, radila na robnim rezevama, sa Vojnim Vrhom, pratila usput izgradnju najveceg Skladista sirove nafte, Sef Kabineta u najvaznijim ministarstvima.
A onda sam saznala da, me prate I na odmoru preko leta, da, me prisluskuijeVBA. 2005g,imala,sam obavestenje da, znaju gde mi je cerka. Posle 15dana do zivela mi je cerka stravicnu automobinlsku nesrecu u SAD. Vestaci su konstativali da, je izazvan sudar I SAD je platila sve operacije u uznosu od skoro million$.
Nisam nikad odavala, DT, ali svih ovih 21godinu, razmisljam ZASTO. Radila sam za Drzavu za platu. Zivim u garsonjere kao staratelj mojoj unesrecenoj cerki.
Drzava me je zbog ISTINE slomila.
Savest se ne može olakšati tako što ćeš sebe okriviti za nešto za šta faktički nisi kriv. Onaj ko je dao i uičinio sve što može ne voli da mu se nameće neka imaginarna krivica. Ja barem ne volim. Nisam mazohista. A posebno tako kolektivno, „krivi smo mi“. Koji mi?
Mudar Vam je zaključak, drugarice Ana. Jer kauzalnost predstavlja nužnu vezu između uzroka i posledice, koja podrazumeva da kad god je prisutna posledica – tu je i uzrok
Na tome sam radio i za vreme titoizma. Naućen od marksista profesora i njihovih studenata, pre svega, fakulteta filozofije i sociologije, tokom Sudentskih demonstracija od 2. juna 1968. do 15 jula svake večeri do kasno u noć, u sali starog zdanja gde je sada, kao i tada, smeštena Uprava Rektorata, tada i Filozofskog fakulteta.
Veća grupa najaakivnijihh sudenata, dogovorili smo se da odemo na letovanje u Studentskom letovalište u Trpnju. Odakle je moglo trajektom da se ode na najbliže ostrvo Korčuila, gde se svake godine avgusta sastajali marksiti Jugosvalije, dominirali su marsksiti sa Zagrebačko sveušilišta. Iz Evrope dominirali su marsksiti iz Nemačke. No i profesor i maraksizma, dr Markuze, sa Njujorškog univeriteta.
U septembru sam dobio poziv da služim voni rok u Priejdoru Jeiinica zadužena da brani Partizanski aerodrom u podnožju Kozare. Na kome su tokom Rata sleteli sa ukadenim avionima od Domobrana. Prvo Franjo Kluz sa pomoćnikom. Kasnije avijatičar Rudi Čajavec sa svojim drugom.
I u vojci nisam bio miran kada sam naznačen za komadira straže u Utskolini, na 10 km od Foče. Gde smo čuvali magcine pune oružja koje će biti uporebljeno ua Građanskom ratu.
Posle dipomiranja jula meseca 1970. počeo sam da radim u Rudarsko-metalurško-tehnološkom sitsemu „Trepča“ najvećeg te vrste u Evropi! A u Rudnicima „Kišnica i Novo Brdo“ sa flotacijom kod Graćanice, a stanovali smo u Pritičini sa suprigom.
Gde sam mogao da gledam kako se pripema tempirana „bomba“ razorne moći koja će srzbiti SFRJ. Naime , kada bi gostovao profesor sa Unavreztata u Tirani, posle zavaršenih predavanja vraćao se da obeduje u hotelu gde je bio smšten imenom „Avala“. Što je bio samo jedin znak da tu negde postoji i Srbija. Jer su ga studenti masovno pratili do kapije Univireziteta do obližnjeg hotela da je saobarać bio zatvoren.
Pratio sam politička previranja u Beogradu i Zagrebu u režiji auotkate Tita i njgovog pomoćnika Kardelja.
Kada me je 7 mja 1973. pitao: „Srbine zašto bežiš sa Kosova, iz Sdrbije?“ Mojodgvor je glasio: „Neće biti ni Jugoslavije ni ovakve Srbije!
Ostalo ćete čitati. ako mi objave, u Radaru:
Zaigrao se Sef do samo unistenja, jer je u sve ugradio svoje neznanje.
Читам коментаре и видим свашта, а наслов врло прост и савремен и крајње једноставан да се прихвати јер је сваком јасно колико смо ми слаба земља и врло криминализована, дакле нешто као ниво Африке и средње Америке, и наравно да као таква смо врло лак плен за било кога. Ми се просто нудимо на тацни, тј неко нас ајд нуди него одавно већ распродаје. У неком коментару је било како је неки наш комуњарчић продао нешто испод цене, па то све раде и данашње комуњаре. у предратној Југославији наши људи су били власници рудника, пивара, и мање више свега. А пре тога су наши људи чак то и отварали. А данас? Па данас комуњаре само знају да распродају, чак ни то, већ да само узму проценат. И надам се да је у овој претходној реченици сваком јасно шта је то негативна селекција и до чега је довела. Јасно је као дан колико смо кроз један век тотално потонули, и какав смо јад и беда.
Današnje stanje globalizacije i demokratije istraživački je najbolje obradila Loreta Napoleoni u svojoj knjizi “Ološ ekonomija”. Između drugog, Loreta je zaključila:”Devedesete godine 20.veka obeležila je pandemija globalnog virusa: demokratije.Smrtonosni virus, nekakav freedom bug, crv slobode, razmnožio se posle pada Sovjetskog Saveza…Zajedno sa demokratijom širi se i ropstvo. U mnogim delovima planete (čak i u nekim zemljama zapadne Evrope),gotovo 27 miliona ljudi padaju u ropstvo. Globalizacija više pogoduje iskorišćavanju robova nego industriji.U opticaju su ogromne sume, jer nije bilo više robova još od vremena trgovine preko Atlantika…
Demokratija i ropstvo ne samo da koegzistiraju, već ih spaja – kako ekonomisti kažu – snažan i direktan uzajaman odnos…
Danas se ekonomijom bavi ološ zato što se u društvu dešavaju duboke promene,kao nikad do sada. Ološ i banditi su dali pečat ekonomiji tokom najvažnijih tranzicija u istoriji. Kada su u toku radikalne promene poltičari gube …“
„Kada su u toku radikalne promene poltičari gube kontrolu nad ekonomijom. Ona postoje nazavisan entitet, ban insrument u rukama novih bezkrupuloznih gonista.
Analiza ekonomskih tokova pokazuje da ih političari kontolišu tako što sklapaju strateške komrpromise s novom elitom na vlasti (misli na vlasnike kapitala)…Devedesetih, kao uostalom i pedesetih godina, opet počinje process dekolonijalizacije. Međutim, dešava se da broj robova raste a njihova cena pada baš kada kolonijalne zemlje stiču nezavisnost. Danas jedan rob košta deset puta manje nego u doba antičkog Rima – i to nije slučajno – jer u ono doba concept demokratije praktično nije ni postojao…
Danas vlada mišljenje da je pojava ropstva povezana samo sa iskorišćavanjme malih nacija od strane bogatih, mada činjenice pokazuju suprotrno. Najviše žrtava nije bačeno u ropstvo, kupljeno i prodato od inostranih profitera, već su to učlnili njihovi sunarodnici…“
Više se ne zna ko je ko i šta je šta u Srbiji. Više ne znate da li čitate sociologiju o gaddosti ili gadnu sociologiju. Više se tu ne radi samo o lažnim diplomama nego više o lažnim naukama koje cvetaju u Srbiji. Jedino što možete pretpostaviti sa dovoljnom tačnošcu je da oni koji vide gadove oko sebe i u društvu, potpuno su sigurni da oni to nisu. Opasno je stanje u zemlji u kojoj jedino psiholozi nemaju šta javno da kažu o ponašanju svojih zemljaka. To samo pokazuje kakvo je gadno vreme došlo u Srbiju.
„Dr Matkovićev rad je kreirao zakonski okvir za „overu“ stranih investicija pre nego što uđu u zemlju, kako bi se izbegle razne štetne posledice i smanjila mogućnost institucionalne korupcije. Posledice koje mogu biti ekološke, društvene, bezbednosne, etičke, čak i reputacione za čitavu zemlju… Metodologija u priručniku preporučuje kombinaciju procedura kojima bi se „prosejale“ potencijalne investicije i procenio njihov razvojni ili štetni potencijal.
Jedna od njih je kreiranje nezavisne komisije za kontrolu stranih ulaganja sastavljene od minimalno dvanaest multidisciplinarnih stručnjaka iz oblasti kao što su ekonomija, investicije, biologija, ekološko pravo i slične…“
Vi ovo pišete kao da Srbijom vladaju ljudi zdrave pameti, najblaže rečeno, barem normalni. A ne vrhovni sa dijagnozom NARCISA! Dijagnozu su nam javno rekle tri psijatriškinje (hrvatski je prirodnije reći psihiatrice) i jedna klinčka psiohološkinja. Međutim, da je samo narcis taj bi poput legendrnog Narcisa Stare Grkčke izvršio suicud. Njega održava a nas uništava njegov bolestan EGO. U mladosti su ga znali i zvali – Hulja! Dok danas koji stradaju od batina i sudske torture, uništavju im imovinu znaju da je SADISTA!
Što se tiče Vašeg pisanja, a time ako imate nameru da nam pomognete, ako ne odustnete, pročitajte šta pišu u komentaru: Prvi se s prvom predstvalja se da je Suština, a drugi pod ime Božo Bogdanović. Tako ćete shvatiti da je sdašnje Vaše pisanje, kada je u pitanju Srbija, promašena tema!
Ovde ima svakakvih botova.
Ne bih da ulazim u politiku, ali mi ovi mimovi o snegu na Kamcatki stalno izlazili. Cak i na lokalnim medijima su izvestavali o snegu na Kamcatki. Da li je moguce da su toliko uverljivi AI videoi da su uspeli da zavaraju sve.
Обради период напретка Србије од 2000 до 2012 године Где си био тада?
V
4f. “Zli Britanci” i ovo radili…
“Razglašeno je unaokolo da se traže glave: poželjno je što više moguće ovih groznih trofeja, jer prema verovanjima Dajaka obezglavljeni ljudi će biti robovi preminulog Dajaka kao radže u raju”
“Za lobanju se verovalo da sadrži semangat, živu duhovnu silu. Za odsečene glave se verovalo da poboljšavaju useve, štite sela, i prate moćne ljude u zagrobni život, gde se stečeni status donosio.”
Kada se novorođenčetu daje ime, odete do susednih vrata i odsečena glava za koje kaplje krv je zvanični poklon za novorođenče kao znak dobrodošlice. Za sveže odsečenu glavu se verovalo da daje duhovnog vodiča, vezujući novorođenče za snagu i bezbednost sela.
Mladoženje su takođe morale nekome da odseku glavu da bi se pokazali dostojni mlade. To bi značilo da je on sposoban muškarac da brani domaćinstvo, privlači duhove i održi lozu, a bez toga, ostao bi dečak bez obzira na godine.
Niko nije to smatrao čudnim…
Karl Bok, norveški istraživač, prirodnjak i etnograf, naišao je na društva potpuno porobljena običajem odsecanja glava, gde bi svaki značajniji događaj u životu pojedinca bio bezvredan bez odsečene glave da taj događaj zapečati.
“Ova sveštenica mi je tokom razgovora rekla, pružajući ruku da se dlanovi smatraju najboljom hranom. Zatim je pokazala na kolena pa onda opet na čelo da bi pokazal da se mozak i meso sa kolena ljudskog bića takođe smatraju delikatesom. Teško da sam bio spreman da svedočim takvom potpunom utelovljenju svega što je najodvratnije i najužasnije u ljudskom obliku. Sibau Mobang, koji je razgovarao sa mnom, imao je na svojoj glavi krv ne manje od 70 žrtava, muškaraca, žena i dece, koje su on i njegovi pratioci upravo iskasapili i čije je ruke i mozgove pojeo. Takođe su porobljavali ljude, one koje ne bi pojeli, držeći ih robovima koje je čekala smrt mučenjem.
Za ratnika se verovalo da će i u zagrobnom životu da živi na isti način.”
Kapetan Henri Kepel, taj veličanstveni buldog Kraljevske mornarice Britanskog carstva, udružen sa legendarnim Džejmsom Brukom (engleski avanturista, vojnik, i kolonijalni vladalac, najviše znan kao prvi “Beli radža” od Saravaka), jurnuli su pravo na ralje Dajaka i njihovu mrežu entuzijasta u lovu na glave.
Šta biste vi uradili da naiđete na društvo gde je odsecanje glava sveta ceremonija a osušene lobanje su valuta?
Ploveći na brodu Dido, Kepel je naišao na upravo takve običaje kakve je Bok opisao. Među Dajacima, odsečena glava nije bila mrtva materija nego prenosivi izvor duhovne sile, koju su držali blizu sebe i ritualno upijali.
Džejms Bruk je napao zlikovce. Kepel je uništio Ilanunsku piratsku flotu i rasturio mrežu koja je podsticala taj beskrajan lov na glave. Ona je bila pomorska okosnica koja je naoružavala, snabdevala i profitirala od napada lovaca na glave.
Transformacija ovih društava je počela kada su britansko nastojanje i, još važnije, barut – napokon došli. brunejski vladari su dozvoljavali i okoristili se o napade lovaca na glave. Ali gle – veličanstveni Džejms Bruk koji je postao radža od Saravaka i neukrotivi kapetan Henri Kepel su im nabili dobri stari britanski moral u grlo. Diplomatija retko funkcioniše pa su Kepelovi topovi pretvorili piratska uporišta u goreće ruševine. Nitkovi kao Seraf Sakib uništeni ili prognani u zaborav. Veličanstveno. Zahvaljujući ovim divnim moralnim osvetnicima civilizacija je uvedena silom. Licemerje je to zvati drugačije nego herojstvom.
Da li verujete da red nastaje iz pristojnih razgovora, ili je uvek stvaran iz nereda od ljudi koji su bili voljni da budu omraženi zbog toga što su radili ono što je moralo biti urađeno? Ako mir stiže samo nakon sile, da li osuđujete silu ili joj se u tišini zahvalite i uživate u miru?”
5.Kongo. Misle drugovi verovatno na ono kada su neki belci prvi put videli crnačka naselja u Africi i izvestili:“Nije bilo kuće koja nije bila ukrašena delom ljudskog tela“.
6. Južna Amerika. „Zli Španci“ takođe, kao i Britanci ukidali divljačke običaje ljudskog žrtvovanja.
Ne znam da li lično znate nekog Afrikanaca, ja imam desetak prijatelja i divni su ljudi koji su bolno svesni kontinuirane eksploatacije Zapada, ali i toga šta su od Zapada dobili kroz poboljšan kvalitet života. Inače, što se Zapada tiče, možda je inkvizicija pokazala koliko su Evropljani civilizovani? Ili spaljivanja „veštica“? Ili ubistava sopstvenih supruga kada dosade kralju (Henri VIII)? Ili britanska organizovana distribucija opijuma u Kinu? Kako ono beše, šta je Gogen radio sa 13godišnjim devojčicama na Madagaskaru? Ili kralj Milutin sa Simonidom u njenih osam godina?
Jedini razlog što uopšte pišem ovaj „utuk na utuk“ je taj što me iritira što se poistovećujete sa „Evropljanima“ koji nas Srbe zapravo tretiraju isto kao Afrikance. I što mi deluje da lično ne znate baš ni jednog Afrikanca, što vam ne smeta da se osećate superiornije od svih njih.
Shadilay.
IV
4e. Nigerija. „Otac odojčadi ih je nosio u žbunje i sahranio. Okun i njegova žena su primetili to i požurio je tamo da vidi da li nešto može da se uradi. Otac je isprva odbio da pokaže mesto gde ih je stavio, ali zahvaljujući Okunovom oštrom ophođenju izvađeni su iz rupe još živi, ali nisu preživeli i jadna majka nije htela da ih pogleda.“ (sveštenik Hju Goldi, „Kalabar i njegovo misionarstvo“)
„U društvima jugoistočne Nigerije ubijanje blizanaca nije bilo povremeno delo panike ili očaja. Ne ne – bilo je tradicija.
….
Rođenje blizanaca je aktiviralo ritualno ludilo…. Do 19. veka herojske duše poput Goldija, Vodela, Timsona i Bikrofta (Ser Džordž Goldi, sveštenik Houp Masterson Vodel i Džon Bikroft), ti neustrašivi hrišćanski ratnici, došli su kao hrišćani da šire Hristovu reč i da trguju očekujući paganska sujeverja i otpor. Ono na šta su naišli nije bila samo fizička brutalnost, nego totalni psihološki režim terora…. Kao što su ti hrabri misionari uskoro otkrili u da u celom tom grotesknom hororu – rođenje blizanaca u tim društvima nije bilo blagoslov nego trenutna smrtna presuda.
Među Iticima i susednim Nebibijima starog Kalabara, žena koja je imala sreće da nosi blizance bi bila uklonjena iz svog sela i žaljena kao mrtva dok je još bila živa, njeno ime bi bilo izbrisano iz porodičnih zapisa i naselje bi ogovaralo da nikada nije ni postojala. Neke od ovih majki blizanaca od Itika i Nebibija bi bile nagurane u od Boga zaboravljena geta za majke blizanaca, paklena smetlišta večnog izgnanstva. Druge bi bile proterane u divljinu da istrunu i umru od gladi. Preživljavanje je postalo najokrutnija šala za njih. Čak i gledanje svog deteta je bilo tabu i zabranjeno pod pretnjom božanskog gneva. Novorođenčad bi bila otimana sa grudi njihovih majki i odneta radi istrebljenja kao štetočine, dok bi svaka hrabra duša koja bi se tome protivila bila proklinjana demonskim kletvama.
…
Jedan od misionara je oteto devojčicu bliznakinju od te tradicije i odneo je na bezbedno mesto. Preživela je, porasla i čak se udala za jednog od asistenata misije u Ikorofionu (gde su spasena deca podizana). Srećan kraj priče zar ne? Pa, ne sasvim. Godinama kasnije, starešine sela gde je rođena su zahtevale da im bude vraćena da bi mogli da završe posao, da bi je ubili.
Blizanci rođeni u Oldtaunu i Kriktaunu bi odmah izazivali masovnu histeriju. Jedna majka je pokušala da odmah ubije novorođenčad potpuno ubeđena da bi donela prokletstvo svima da ih ne ubije. Misionari su potajno sakrili decu i spasili ih. Ali vođe grada su se razgnevili, ubeđeni da bog Ananse, lokalno božanstvo za koga se verovalo da živi u svetom izvoru i da kažnjava neposlušnost bolestima i propašću – da će ih on zbrisati sa lica zemlje zato što su dozvolili blizancima da prežive.
…
U jednom slučaju metod je bio spor, proračunat i groteskan. Odojčad nisu bila sahranjena nego sakrivena i povređena tako da ni njihovo spasavanje ne bi uspelo. Napokon, jedan dečak nakon što smo mu obećali košulju kao nagradu, odveo nas je na jedno mesto gde je stajala posuda ispod palminog drveta. Nakon što smo je podigli našli smo dve male devojčice. Jedna je umrla nakon kupanja jer su joj ljudi ranili glavu i posekli joj ruke i lice i slomili joj jedno rebro.
1840-tih i 1850-tih ti britanski prezbetarijanski misionari isterali su to zlo na čistac, tako što su napravili obračune sa etničkim poglavicama, uključujući i kralja Eja od Djuktauna i poglavicu Kobinsa od Oldtauna, na britanskim brodovima u tim vodama. Ovde su poglavice pritisnute da se izjasne da li će se ubijanje blizanaca nastaviti.
…
Kasnije je kroz sporazume sa Britancima, ubijanje beba blizanaca zaustavljeno.“;
III
4d. Indija. „Zli Britanci“ u Indiji ukinuli užasne običaje satija i ženskog čedomorstva, uništili bandite Tugije, izgradili infrastrukturu Indije koja se i danas koristi, suzbili malariju i druge bolesti, uveli vakcinaciju protiv malih boginja i verovatno takvim stvarima spasili milione života, stvorili indijsku vojsku i poštu…
Drug Mahatma Gandi. Navodni heroj i mirotvorac. Zapravo opasan, nasilan ludak, monstrum i perverznjak.
Bio je rasista kao i kastista tj. pravi vernik hinduizma. Govorio je svojoj indijskoj publici da su crnci „sirovi Kafiri (crnci u pogrdnom smislu), čija je jedina ambicija… provode svoje vreme u lenjosti i golotinji“ Započeo je rasno odvajanje u pošti u Durbanu tako što je zahtevao treća vrata da bi poštedeo Indijce više kaste „nedostojanstvenosti“ da prolaze na ista vrata kao crnci.
1921. je održao nekoliko nasilnih govora podstičući rasnu mržnju protiv Britanaca. Tokom krvavih demonstracija i nereda zbog posete Princa od Velsa Vilijam Fransis Doerti (William Francis Doherty), američki građanin je ubijen. Gandi se lično umešao u prikrivanje ovog groznog ubistva kroz podmićivanje i zastrašivanje.
„Mirotvorac“ je inače podrivao indijski nacionalni pokret protiv britanske vladavine. U pismu Vicekralju Indije 1930. naveo je: „Jedan od razloga za započinjanje Pokreta građanske neposlušnosti je da se zadrži nasilje revolucionara.“ Navodio je Indijce da podrže Britance pristupanjem njihovoj vojsci u Prvom svetskom ratu.
Nije bio antikolonijalista. Bio je odan Kruni veći deo svog života. Čak je dobio ratnu medalju za Zulu kampanju. Zapravo podržao je Krunu u ništa manje nego tri velika rata. Organizovao je vojnike da se bore u ratovima.
„Apostol mira“, koji je savetovao jevrejsku delegaciju da se odupru nacizmu „snagom duše“ – čineći masovno samoubistvo, je bio pun hvale za oružanu agresiju i aneksiju Kašmira.
Laž je da je izvojevao slobodu za Indiju bez prolivene kapi krvi. Posledice Drugog svetskog rata su prisilile Britaniju da okonča svoje kolonijalno carstvo. Gandi i njegova partija su podelili Indiju po linijama zajednica (verskim i etničkim), što je imalo strašne posledice u vidu sukoba i čak genocida.
Nazivao je žene koje koriste kontracepciju kurvama. Opravdavao ubistva zbog časti. Propovedao je da je seks loš po zdravlje i imao mnogo negativnog da kaže o menstruaciji. Tvrdio je da su žene odgovorne zbog seksualnih napada na njih.
Seksaualno zlostavljao/silovao maloletne ćerke svojih nećaka/kinja godinama.
Pet puta nije uspeo da dobije Nobelovu nagradu za mir.
Dok mu je otac ležao na samrti, napustio ga je da bi imao seks sa svojom ženom. Za to vreme mu je otac umro.
Bio i zapravo genocidni manijak čija su nedela doprinela smrti ljudi od gladi u Bengalu. Likovao zbog genocida nad Indusima. Ono o „nenasilnom otporu“ je zapravo bilo sociopatsko ruganje…
“Dok su hiljade ljudi kasapljene, žene silovane, i deca ubijana, Gandi je rekao Indusima da, suštinski, imaju obavezu da ostanu nenasilni. Dok su Mopla muslimani masakrirali Induse zbog svog islamskog fanatizma, Gandi je krivio Vladu da je naljutila muslimane da postanu “nedisciplinovani i nasilni”
II
4c. Južna Afrika. „Kada govorimo o posedovanju zemlje ubeđen sam da je u pitanju najveća zabluda našeg vremena u Južnoj Africi, to poimanje da su belci ukrali zemlju. To je moderna fraza, rečenica koju stalno čujete od političara. Činjenice su da postoje milioni belaca u Južnoj Africi. Neki belci su radili užasne stvari u Južnoj Africi. Neki crnci su takođe radili užasne stvari. U smislu kako je zemlja stečena to je duga i komplikovana istorija. Uopšteno govoreći postojala su tri načina na koji su belci sticali zemlju pre aparthejda.
Prvi način je bio uzimanjem prazne zemlje. Postoje ljudi koji kažu da je to mit, da prazne zemlje nije bilo. Postoji mnogo načina da se to dokaže. Jedan način je da je to veoma dobro dokumentovano. To je dokumentovano i od belaca i od crnaca istoričara. Pre Velike migracije (The Great Trek – migracija holandskih naseljenika od Kejp kolonije ka istoku i unutrašnjosti Južne Afrike – izvor: Wikipedia), kada su se Afrikaneri kretali ka severu poslali su izviđače da istraže da li postoji zemlje za njih. Našli su velike prostore. Možemo mnogo govoriti o tome ali evo jednog primera. Južna Afrika je veoma suva/sušna zemlja. Ustanovljeno je da ukoliko nemate tehnologiju da iskopate borehole (rupa radi izvlačenja vode/bunar), možete preživeti samo na oko 30% površine Južne Afrike. U to vreme nije bilo boreholes. To je dovoljno kao dokaz da je postojalo dosta prazne zemlje.
Drugi način na koji su belci sticali zemlju je kroz sporazume. Postojalo je mnogo sporazuma i zapisani su. Nedavno se i kralj Svazilenda saglasio rekavši da zna da se u istoriji Svazilenda kralj Svazija sporazumeo sa Voortrekkers (Buri/holandski pioniri – naseljenici) i dao im veliki komad zemlje u zamenu za usluge koje su njemu učinili. To se desilo i dokaz još postoji. Sporazum još postoji.
Treći način je najkontroverzniji – osvajanje. Govori se kako su belci ratom uzimali zemlju. Prvo, to je bila opšta praksa u Africi među crnačkim plemenima, naročito među Zulu plemenima. Kada govorimo o sticanju zemlje od strane belaca na taj način to je zaista bio izuzetak. Buri su oterali kralja Mzilikacija (Mzilikazi) na deo teritorije što je današnji Zimbabve i uzeli taj deo zemlje. Potom su neka crnačka plemena tražila od Bura da im vrate teritoriju koju su osvojili i vratili su je. Sve se to dešavalo pre aparthejda. Da, bilo je diskriminatornih zakona pod aparthejdom koji su primenjivani nad zemljom koja je već stečena na legitiman način. Činjenica da su postojali takvi zakoni se sada koristi kao argument zašto sada treba da „uzmu zemlju nazad“. To je potpuna laž/zabluda.“;
I
Ništa. Opet uobičajena komunistička propaganda, jednako besmislena kao i smešna. I nije lepo drugovi da ne dozvoljavate odgovore drugovima.Da vidimo…
1. Šta je to “neokolonijalizam” tačno? Drugi se nisu borili za svoje interese? Da li su drugovi Sovjeti recimo imali “neokolonijalizam? Recimo kada su pobili oko milion Kazaka tako što su im oteli stoku od koje su živeli pa ih ubili glađu, kao i mnoge druge?;
2. Da li su recimo afrička plemena jedna druge “kolonizovala”? Drugi? Indijanci i ostali? Šta to znači uopšte? To izdvajanje “zlog Zapada” iz priče koju su svi radili kada god su mogli? Da je Srbija mogla da li bi?;
3.“Krstaški pohodi su legitiman odgovor na islamsku agresiju i islamsko nasilje. Ne treba mi da slušam nikakve lekcije od ljudi koji podržavaju islamski kolonijalizam, islamski imperijalizam, islamsku vlast i arabizaciju.“;
4. „Zli Britanci“. “Oko 1846. godine, Britanija je mogla da se bezbolno povuče iz Carstva i time ubere “dividendu dekolonijalizacije” od oko 25 procenata smanjenja poreza. Novac koji bi poreski obveznici uštedeli kao rezultat viktorijanske dekolonijalizacije je mogao da bude potrošen na električnu energiju, automobile i na dobra za višekratnu upotrebu, tako podstičući industrijsku modernizaciju kod kuće”;
4a. „Genocid nad Indijancima“. Većina Indijanaca umrla od bolesti koje niko nije namerno doneo. Današnja populacija Indijanaca se povećala u odnosu na tadašnju. Komunistički trovači čak i falsifikuju izvore da bi dokazivali takve laži (Vord Čerčil). Indijanci se ubijali i pre dolaska belaca, sa sve mučenjima i masovnim grobnicama. Bili su podvrgnuti okrutnostima rata tek kada su se priključili Francuzima u borbi protiv Britanaca. Tipična je komunistička propaganda o tome, kao i o kolonijalizmu uopšte, ropstu i sl.
4b. “Jadni Aboridžini otimali im zli Britanci decu”. Aboridžini su podvodili, silovali, ubijali i jeli svoju decu. „Zli Britanci“ ih spasavali nasilja uključujući i silovanja od odraslih. Zločinačka propaganda Satanine ideologije o Australiji je posebno niska.
Znate za komunističke laži o Australiji?
1) Pravi primer komunističkog trovanja možete videti u sramnom filmu „Rabbit-proof fence“. Stepen zločinačkih komunističkih laži u tom filmu je neverovatan
2) Recimo, komunistički trovači će vam kroz taj film reći da su devojčice otete od njihovih porodica. Nisu. Odvedene su jer su se prostituisale/imale seks sa belim radnicima
3) Najmlađa, osmogodišnja devojčica je trebalo da se uda za odraslog čoveka tako da su je britanske vlasti spasile zapravo silovanja od odraslog čoveka. Shvatate koji je nivo komunističkih laži?
4) Inače, taj film zločinački, komunistički trovači prikazuju u raku javne prosvete u Australiji da bi indoktrinirali mlade ljude. Javna prosveta su, u najvećem delu sveta, zapravo samo komunističke trovačnice…
„U toj misiji opat nam je pokazao ženu koja je nedavno ubila i pojela svoje novorođenče. Kada smo je pitali kako je to mogla da uradi, odgovorila je: „Samo sam pojela jedno“ i pokazujući na drugu ženu rekla je „Ta jandu žena je pojela troje“ Još posedujem fotografije žena iz Misije Bigl zaliva koje sam sama napravila i na njima nisu samo dve pomenute žene, nego i druge koje su takođe ubijale i jele svoje bebe.“ (Dejzi Bejts, pismo od 5. marta 1928. godine);
Ja se ne slažem sa politikom i načinom vladanja predsednika Vučića, ali se gnušam seljobera koji po zadatku pljuju po patrijarhu našem srpskom Porfiriju. Crkva nije politčka organizacija. Vernici cu različite političke opredeljenosti, ali ujedinjeni u Hristu Bogu našem. To ateisti i neokomunistički pljuvači ne mogu da shvate. Zakunite se u Tita, ako nije tako!
Tita mi tako je!
Зашто смо ми ту где јесмо…
Зато што један Лазар Џамић мисли да је Порфирије инцидент а не правило. Док он то не схвати, нема нама промена. Нема нама промена док мој пријатељ, највећи борац против овог режима у нашем граду, не схвати да су његова Црква и његова Црвена Звезда, за које је везан озбиљном овисношћу, злочиначке организације које су саставни део власти и система. Замислите онда колико смо ми далеко од слободе.
Што се тиче инвестиција…
Млади економиста мора да схвати… Највећа, најбитнија инвестиција је инвестиција у образовање. Основ мора бити у томе да сва природна богатства припадају држави и народу.
„Taj zaborav nas čini ranjivim i dovodi do toga da se danas osećamo kao „najamna radna snaga“, iako smo u ovoj oblasti nekada bili svetska elita. Dok je „Lola“ bila simbol industrijske moći i proizvodnje, mozak celog sistema bio je Institut „Mihajlo Pupin“. Tu je nastala čuvena Beogradska škola robotike, predvođena akademicima Rajkom Tomovićem i Miomirom Vukobratovićem…
Važno je naglasiti da Srbija nije bila samo „regionalni lider“ – mi smo bili svetski pioniri koji su definisali budućnost robotike…
Želeo bih da istaknem nekoliko činjenica koje bi našoj javnosti, ali i kreatorima politika, morale biti pred očima:
• Prvi digitalni računari (CER serija): Dok je veći deo sveta još uvek računao mehanički, naši inženjeri su već 1960. godine napravili CER-10, jedan od prvih digitalnih računara u Evropi. To je bila baza na kojoj je kasnije procvetala robotika.
• ZMP teorija i inženjeri Honde: Danas svi pričaju o modernim humanoidnim robotima, ali oni ne bi napravili ni jedan stabilan korak bez ZMP (Zero Moment Point) teorije profesora Vukobratovića. Kada je japanska Honda predstavila svog čuvenog robota ASIMO, njihovi vodeći inženjeri su zvanično priznali da on počiva na Vukobratovićevim matematičkim modelima težišta i stabilnosti. Dok se u Japanu profesor slavi kao „otac robotike“, kod nas je gotovo zaboravljen.
Kada danas te iste institute svedemo na marginalne ustanove koje čekaju da im strani investitor ‘udeli’ posao sklapanja komponenti, mi zapravo vršimo tihi kulturološki i naučni zaborav sopstvene genijalnosti.“
Dragan Vukićević
05.02.2026 portal Danas
Pazljivo sam procitao deo clanka o naucnom saradniku, dr Aleksandru Matkovicu. Prelistao sam i njegov „Prirucnik za kreiranje mehanizma za kontrolu stranih ulaganja“. Ocigledno ja da nasi ministri imaju potpuno drugojacije misljenje o stranim ulaganjima, kada su dozvolili da Kinezi na Tenderu „kupe“ borski RTB sa celokupnim ispitanim i neispitanim rudnim bogatstvom sirom Timocke krajine, od nekoliko stotina milijardi dolara, po ceni njihove sadasnje nedeljne zarade.
Dao Bog da se sve ovo dobro zavrsi, raspisivanjem Vanrednih izbora, bez uvodjenja Vanrednog stanja, ili pocetka gradjanskog rata, nedao Bog. Bice tesko, skoro nemoguce, bez prave, definisane pomoci Evropske Unije, Amerikanaca, NATO-pakta, Engleza, Vatikana, masona, Jevreja i nasih intelektualaca, umetnika i sportista iz Srbije i iz dijaspore. Zato sam i poslao Poruke i Priloge na preko 200 E-mail adresa. Danas cu poslati poruku dr Matkovicu i zamoliti ga, ne samo u moje ime, vec i u ime nekoliko hiljada Borana obolelih od raka i leukemije i nekoliko desetina hiljada buducih izbeglica iz ovog dela Timocke krajine, kineske rudarske kolonije, da VEOMA OZBILJNO procita moju Poruku sa Prilozima i da to prosledi mnogim kolegama, prijateljima i studentima.
Ovo je cuo moj pok. otac od jednog direktora velikog vinarskog podruma u Srbiji, ali tek posle Titove smrti. Direktor jednog od najvecih vinarskih podruma u Srbiji „prodao“ je svoj (drzavni) podrum Slovinu iz Slovenije, za posao i stan u vlasnistvu u Beogradu. To je cuo tadasnji sef BIA Slobodan Penezic-Krcun i rekao je da pozovu tog direktora, da dodje kod njega. On je usao, a Krcun mu je rekao da pridje njegovim stolu i da sedne. U tom momentu, Krcun je izvadio ogroman revolver iz stola i iz sve snage raspalio po dasci skupocenog stola, da je napravio udubljenje. Usput je viknuo, otprilike ovo: „Ko ti je dozvolio, p. ti m. tvoja, da raspodajes srpsku imovinu. Mars kuci i ponisti Ugovor“.
Nekoliko meseci kasnije (06. novembra 1964. g.) pukle su sve cetiri gume na drzavnom automobilu u istom momentu, kakva slucajnost. Automobil je udario u drvo i poginuli su Krcun, Lazarevic i sofer.
Navedite mi ime nekog srpskog predsednika, ili preds. Vlade u poslednjih nekoliko decenija, koji je rekao nekom resornom ministru i direktoru, usput ga psujuci: „Ko ti je dozvolio, p. ti m. tvoja, da Rusima poklonis NIS, a Kinezima nekoliko stotina milijardi dolara i pola Timocke krajine. Sto bi nasi Makedonci rekli: „Nema taki“.
Boza Bogdanovic, dipl. ing. u penziji iz opljackanog, ozracenog i otrovanog kineskog Bora
Госн’ Божо УС Стилу је продат Сартид за 1 долар (и све око ње), то ваљда не заборависте ? Наравно и поново откупљен за 1 долар, када су Американциј распродали све око њега што су „купили“, а остала само железара.
Uz duzno postovanje prema vasim stavovima, zelezara u Smederevu je davno davno trebala da bude zatvorena. Zelezara, da bi bila profitabilna, mora biti izgradjena blizu rudnika gvozdja, skoro pa na rudniku. Sartid je spomenik ekonomskih promasaja SFRJ. Jedan od ekonomskih promasaja.
Sjajan mladi ekonomista, jako koristan. Cestitke autoru na konstataciji da je Srbija prosto mamac za predatore sa strane. Ako dopustite, ima i prostora za poboljsanje. Ako hocemo da smenimo Vucica, ne smemo se deliti oko drugih tema, i ne mozemo „uz borbu protiv Vucica“ promovisati jednu od globalno suceljenih strana.
Ali ugasite ove rusofilske botove. Istina je jasna, Putin je trovac, a ti neki ukrajinski zlocini nad rusima, spaljivanje ljudi, zabrana ruskog jezika, sve je to ruska izmisljitina. Ako ne uvedemo sankcije rusima i ne udjemo u nato, ako ne priznamo da se dogodio genocid, ako ne damo nezavisnost kosovu i autonomiju teritorijama kojima ona i pripada, onda zasluzujemo diktaturu. Ne trebaju mi glasovi rusofila.
Ако се неко пита запто Оскар јапе и јахаће не треба даље од овакве „опозиције“ по одговор.
Mladi Navaljni je „umro“ u zatvoru, a svima je jasno da su ga u zatvoru ubili. Nesto slicno se desilo otprilike 1958. godine u Knjazevcu. U to vreme bila je dozvoljena privatna lekarska praksa. Ispred ordinacije hirurga dr Ljube Zivanovica svakog dana bilo je najmanje 100-ak njih, koji su satima cekali na pregled. Ne samo iz Knjazevca, vec i iz okoline, zato sto su mnogi smatrali da je on najbolji lekar u Timockoj Krajini. I neki drugi lekari u Knjazevcu takodje su imali privatnu praksu, sa tek ponekim pacijentom.
Ukratko, odveli su dr Ljubu u istrazni zatvor u Zajecaru, na predlog nekog zlobnog kolege. Nisu dozvolili majci, deci i supruzi da ga posete. Nekoliko dana kasnije pozvali su ih i rekli im da je on umro posle mozdanog udara, u 48-oj godini. Dovezli su u Knjazevac zavareni metalni sanduk sa malim delom od stakla, da se vidi samo njegovo lice.
Knjazevac je tada imao oko 12.000 stanovnika. To je bila ubedljivo najveca sahrana u Timockoj Krajini, kojoj je prisutvovalo preko 15.000 njih, ne samo iz Knjazevca, vec iz svih okolnih sela i gradova. Dosli su iz dva razloga. Zato sto su veoma postovali dr Ljubu, a iz zbog protesta, sto su ga zlotvori ubili u zatvoru. Moj otac, njegov skolski drug i prijatelj, spustio je kovceg u grob. Kasnije su njegova majka i supruga sagradili grobnicu, koja podseca na zatvorsku celiju, sa teskim metalnim vratima.
N1 je 24. avgusta 2023. godine objavio clanak: „Prigožinov avion „nije pokazivao znake problema“ do poslednjih 30 sekundi“ i moj komentar o krvozednom ratnom zlocincu Putinu:
„Sta je u pitanju, totalni javasluk, ili sabotaza sa jasnom namerom, pri cemu je posada aviona tzv. „kolateralna steta“?! Pre 47 godina Predsednistvo Bosne i Hercegovine raspisalo je Konkurs za pilota malog novog aviona za potrebe Predsednistva i Vlade. Nekoliko pilota su usli u najuzu konkurenciju, ukljucujuci i mog bliskog rodjaka. Izabrali su drugog pilota, a ne njega, sa najvecim sansama. Kada je upitao oficira bezbednosti, Predsednika Komisije zasto nije izabran, on mu je odgovorio da „to nije posao za njega“.
Posle nekoliko meseci (18. januara 1977. godine), taj avion se srusio. Poginuo je Dzemal Bijedic, a takodje i cela posada aviona.
Boza Bogdanovic, Bor
P.S. Posao nije dobio moj rodjak, zato sto je njegov otac jos pre Drugog svetskog rata bio avio-mehanicar na aerodromu kod Batajnice i clan Komunisticke partije u vreme rata, a to su clanovi Komisije za izbor pilota postovali. Ukratko, kupili su avion da bi ubili Bijedica, a pilot i ostali clanovi posade bili su „kolateralna steta“.“
Из ког разлога су поједини аутори, па и поједини у овом друштву толико оптерећени Путином ? Са коначном продајом НИС-а, преостаће им још продаја нафте и гаса. То земља може да купује где год хоће, ако жели да плати скупље. И ко неће тај „утицај“ једноставно ће куповати то скупље, и то ће бити та цена одстрањивања „малигног утицаја“. А без економског, нема ни политичког утицаја. Са друге стране већи економски утицај имају они што вешају људе по грађевинским крановима, секу главе, руке, ноге, шибају жене,…итд., али су „пријатељи“ председника, и углавном су ОК, судећи по текстовима и коментарима ? При чему је „пријатељ“ онако ноншалантно дао налог да се један од њему „непоћудних“ новинара истранжира мачетом и упакује у кесу. Поредећи само та два режима, и реакције на њих овде, чини се да русофобија ипак има много већи број промотера.
Uvreda Crkve i patrijarha otkriva koliko su blokaderi izgubili svaki moralni i ljudski kompas. To je najniži nivo do kojeg mogu da se spuste.
Za razliku od patrijarha koji „nije izgubio“ moralni i ljudski kompas !?
Nije Zeljove! Najniže nivo do koga mogu da se spuste pojedinci u nas je da budu botovi. Ispod toga se nalaze neki drugi oblici života, njima je priroda dodelila ulogu da žive bez kičme. A ljudima nije, ali bez obzira na tu činjenicu vaša grupacija je izabrala da gmiže i puzi ispod Šefog stola, skuplja mrvica i širi svoje gadne ekskrete dalje i tako truje okolinu. Pa izbor je vaš.
Necu nista da kazem, ali Bog zna sta mislim o patrijarhu Pericu
Наша земља је идеални клијент за сарадњу са другимм земљама па макар то били и неоколонизатори. Важно је само да је све то добро за народ, за Србију.
Да не ваља неоколонијализам не би ни постојао, односно нико га не би прихватао да то није у обостраном интересу.
Loš i jednostran tekst, a osnov je samo mržbja prema Vučiću. Ipak treba biti realan makar malo
Budite realni makar malo. Probajte možda nije teško – Da li neko ko je lud može da bude realan? Zašto bi neko mrzeo bolesnog čoveka?
Šta vam je sa kolegom vojvodom Aleksićem, kako je tako iznenada umro?
Slusaj vamo vojvodo, mnogo zla i mrznje je poteklo upravo od tvog vojvode seselja i njegovih tadasnji ucenika a sadasnjih hulja i kriminalaca. Ne optuzuj ljude koji razlicito misle da mrze. Ja nikoga ne mrzim.
Tvoj sef, vodja narko kartela rastace ovu zemlju uzduz i popreko, ako ovako nastavi i ti ces nesrecnice da potones u zivo blato sa njim. Mani se corava posla i misli na svoju decu i njihovu buducnost ako imas ista medju usima. Nisam siguran da ce ovog puta upaliti preletanje kao onomad kada je zloba pao. Razmisli, vredi li to sto radis te mrvice koje ti gazde bacaju na pod sa svoga raskosnog stola.
Све ти најбоље у животу ишло ако ваља то што подржаваш. А свако те проклество @војвода снашло ако зло подржаваш.