Ipak je najgore kad se izgubi kontakt sa stvranošću. A izgleda da smo ga svi izgubili, od Vučića do onih koji ga kritikuju. U takvom stanju krenemo za Suboticu, a stignemo u Niš, i kažemo kako je lepa Banja Luka!
Mi smo dostigli dno degradacije, rasula, anarhije, bauljanja, neuređenosti…
Autor ove entropije je narod, a Vučić njegov vrhunski proizvod!
Prema tome, svaka priča koja lebdi iznad ovakvog društvenog stanja je besmislena.
Ne može se 200 godina izvlačiti iz močvare!
Ubeđen sam da će se mnogi čitaoci Radara oduševiti ovim esejom o slobodi Rokera Pece, ali, izvinite na izrazu, ovo je predavanje za malu decu. Drugim rečima, za mene je bolje izgubiti dušu, nego glavu, dušu možemo pokajanjem i molitvom da vratimo, što je suština hrišćanske vere. Glavu nikada.
Drugarska kritika: Peca je prestao da bude onaj Peca otkad je prestao da piše o onome što najbolje zna i počeo da se bavi politikom u svojim tekstovima.
Veliki pozdrav za tog zanimljivog čoveka.
To je kao da si rekao da bi Dilan trebalo da peva samo pesme tipa “Mr. Tambourine Man“ ali ne i antiratne pesme. Verujem da Pecina priča o muzici prija npr senior menadžerima koji u svojim 50-im osnivaju garažne bendove, ali rokenrol je malo šira priča od toga.
Nema veze sa rokenrolom, uostalom pogledaj njegov tekst o Tikalu koji je upravo objavljen na Danasu pa će ti biti jasno o čemu govorim. Ovo nije on.
Rekoh, samo drugarska kritika :).
Sloboda je neodvojiva od odgovornosti. Ako si slobodan da radiš i govoriš šta hoćeš, naravno ne ugrožavajući druge, onda si i odgovoran za svoj izbor. Nekima ta situacija nije ugodna, jer treba sami da donesu odluku o nečemu i da za to budu odgovorni, a nisu navikli. Zato treba da prođe neko vreme da bismo prestali da razmišljamo o „vođi“, ko god da je to.
Šta kaže „Peca“?
Kao i uvek do sada sa malo reči mnogo reći, navesti na razmišljanje o našem postojanju i svakodnevnici.
Podsetiti na zaboravljene vrednosti i prave vrline koje treba da krase ljude i ljudska bića!
Zašto samo ljudska bića? Niko nema tako veliki moral i dobru dušu kao moji psi. Što sam stariji sve mi je jasnije zašto više volim pse, nego ljude. Ljudi su mi mnogo zla naneli, kao ovaj bolesnik Vučić, daleko je on od čoveka, a tek od pasa?!
Ipak je najgore kad se izgubi kontakt sa stvranošću. A izgleda da smo ga svi izgubili, od Vučića do onih koji ga kritikuju. U takvom stanju krenemo za Suboticu, a stignemo u Niš, i kažemo kako je lepa Banja Luka!
Mi smo dostigli dno degradacije, rasula, anarhije, bauljanja, neuređenosti…
Autor ove entropije je narod, a Vučić njegov vrhunski proizvod!
Prema tome, svaka priča koja lebdi iznad ovakvog društvenog stanja je besmislena.
Ne može se 200 godina izvlačiti iz močvare!
Ubeđen sam da će se mnogi čitaoci Radara oduševiti ovim esejom o slobodi Rokera Pece, ali, izvinite na izrazu, ovo je predavanje za malu decu. Drugim rečima, za mene je bolje izgubiti dušu, nego glavu, dušu možemo pokajanjem i molitvom da vratimo, što je suština hrišćanske vere. Glavu nikada.
Drugarska kritika: Peca je prestao da bude onaj Peca otkad je prestao da piše o onome što najbolje zna i počeo da se bavi politikom u svojim tekstovima.
Veliki pozdrav za tog zanimljivog čoveka.
To je kao da si rekao da bi Dilan trebalo da peva samo pesme tipa “Mr. Tambourine Man“ ali ne i antiratne pesme. Verujem da Pecina priča o muzici prija npr senior menadžerima koji u svojim 50-im osnivaju garažne bendove, ali rokenrol je malo šira priča od toga.
Nema veze sa rokenrolom, uostalom pogledaj njegov tekst o Tikalu koji je upravo objavljen na Danasu pa će ti biti jasno o čemu govorim. Ovo nije on.
Rekoh, samo drugarska kritika :).
Sloboda je neodvojiva od odgovornosti. Ako si slobodan da radiš i govoriš šta hoćeš, naravno ne ugrožavajući druge, onda si i odgovoran za svoj izbor. Nekima ta situacija nije ugodna, jer treba sami da donesu odluku o nečemu i da za to budu odgovorni, a nisu navikli. Zato treba da prođe neko vreme da bismo prestali da razmišljamo o „vođi“, ko god da je to.
Šta kaže „Peca“?
Kao i uvek do sada sa malo reči mnogo reći, navesti na razmišljanje o našem postojanju i svakodnevnici.
Podsetiti na zaboravljene vrednosti i prave vrline koje treba da krase ljude i ljudska bića!
Zašto samo ljudska bića? Niko nema tako veliki moral i dobru dušu kao moji psi. Što sam stariji sve mi je jasnije zašto više volim pse, nego ljude. Ljudi su mi mnogo zla naneli, kao ovaj bolesnik Vučić, daleko je on od čoveka, a tek od pasa?!