Nisu besni već histerični. Želje i mogućnisti im se ne poklapaju.
Tako je Dragojla, besno reži precednik, laju i histerišu AnaB.,Jovanov, Uglješa i ostale smrdiše.
Zato svaki bunt u srba propada – jer se vodi emocijama a emocije su jadna zamena za hladan, proračunat i metodičan nastup koji skoro uvek uspe da ostvari svoj cilj. Na žalost, takav nastup zahteva inteligenciju, obrazovanje i svesnost, atribute koji su srbima uvek manjkali ili, u potpunosti izostajali.
Bes nije dovoljan!
Da, protiv mafijaškog režima potrebno je prvo imati bes da bi se pokrenuo narod u većem broju. Jer, svako od nas normalnih građana ima mnogo razloga da smeni ovu nenarodnu vlast. Ali to je samo prvi korak u tom procesu. Da bi se to desilo i protest uspešno završio potrebna je dobra organizacija i povezanost svih iskrenih opozicionih snaga u zemlji. U ovom momentu, kada imamo zajedničkog neprijatelja, ne možemo birati saveznike prema njihovom političkom opredeljenju i da li nam se neko lično dopada ili ne. To se događa tek kada mogu da se organizuju pošteni izbori i postoji prava sloboda medija.
Takođe, pošto smo po svemu sudeći još uvek plemensko društvo, potreban je neki harizmatični vođa koga će masa da sledi. Ovako, kada narod dođe na protest, ostane neko vreme i posle se raziđe bez ikakvog konkretnog rezultata. Ako se to stalno ponavlja, većina ljudi će da nakon određenog vremena izgubi volju za protestima ili blokadama koje ne vode nikuda.
Postoji još jedan veliki problem da bi se uspešno srušio ovaj režim. Nažalost, većina naroda je uplašena, ucenjena, kupljena ili jednostavno nezainteresovana za ono što se događa oko njih. Najbolji primer za to nam je šta se događalo protekog meseca u Beogradu.
Imamo jednu nesrećnu majku, koja je 16 dana štrajkovala glađu da ostvari neku pravdu za svoje ubijeno dete. A kako se većina Beograđana ponela prema njoj? Prolazili su pored nje kao pored turskog groblja a isto rade i danas. Jer bože moj, šta se to nas tiče, nije naše dete, ništa ja tu ne mogu, ne gladuje ona više, imam ja prečeg posla i sva druga sramna opravdanja, samo da ne izađu iz sopstvene zone komfora i urade nešto za opšte dobro. Mnogo im je lakše da idu u trgovačke centre i sede po kafićima, praveći se da se oko njih ništa važno ne dešava.
Napisah ranije, da je Dijana Hrka junakinja našeg doba i savest Srbije. Ali ta odvažna majka je nepotrebno ugrožavala svoje zdravlje a možda i sopstevni život za zombirani narod, koji ne zaslužuje njenu veliku žrtvu ni po kom osnovu. Jer, ako u gradu od više od 1,5 miliona stanovnika, nije moglo da se okupi više od 0.1 odsto populacije da joj pruži praktičnu podršku, rasturanjem Ćacilenda i opkoljavanjem Predsedništva i Skupštine do ispunjenja njenih zahteva, onda ovom gradu više nema pomoći.
Čak nam je i viša sila podarila lepo vreme i prolećne temperature usred novembra da već jednom rešimo taj problem. Ali avaj, sve je to bilo uzalud, opet smo propustili još jednu veliku priliku da promenimo ovaj režim!
Sve ovo šta se sada događa je veliki poraz za naše društvo, jer većina naroda više ne može ni da se nazove građanima, pošto ne poseduju elementarnu građansku svest, solidarnost i ljudskost. Zahvaljujući njima, ova bruka i sramota će ostati zauvek zabeležena u analima grada Beograda. Kada ih ova hrabra majka nije mogla pokrenuti, nema više toga što bi ih moglo izvesti na ulice u nekom većem broju.
Nisu prošli ovaj važan moralni test čovečnosti, a ovim nečinjenjem su jedino pokazali da su odavno prodali dostojanstvo, kičmu i obraz za mrvice sa vladarevog stola. Tako da zasada Vučić i njegova klika mogu da odahnu i nastave da bahato i nesmetano rade sve što im se prohte. Jer, realno gledajući, oni su vlast koju većina naroda zaslužuje.
Kao i obično sjajan komentar.Naročito predzadnji pasus.To je naš zajednički poraz.Kao ljudi i kao društva.
Ne možeš da menjaš sistem ako nemaš muda.
Oni koji su u hladnjačama vozili leševe ,pa potapali u jezera ili zakopavali na policijskim poligonima, nikad neće imati milosti prema nikom. Da li svaka akcija mora biti vraćena istom reakcijom, zaključite sami, realnost je da su polićaci veoma dobro opremljeni,plaćeni i bahati, a reči mudrost i Boga ,treba nekad skloniti u stranu i biti surov do beskraja, jer čak i Bog prašta pobednicima.
Tako nekako.Anger is a gift…!
studenti su zeznuli.
Kad se organizuje bunt – organizuje se valjda sa idejom da se i uradi nesto. Da se istera do kraja.
Setnjice, mrstenje – to je za malu decu.
Alo studenti !- organizujte mega skup! Konacni skup! pozovite celu Srbiju u Beograd. Obavestite strane medije. SVE! i terajmo do kraja! Recite: sada idemo do kraja! Nema povlacenja ni pred cim ni po koju cenu!
E tako se radi, i samo tako ce doci do promene zla.
Sistem ne menjaju besni nego gladni.
Bravo za tekst!
Problem je što sirotinja ne učestvuje, a ovi koji se tu muvaju ne žele da rizikuju jer imaju šta da izgube, te im sve ovo dođe kao neka zabava. Popodnevna šetnjica, subotnji izlaz u grad… Prosto takve „revolucije“ se ne dižu sa srednjom i visokom klasom. Trebaju vam oni praznih stomaka a oni iz nekog razloga ne žele da učestvuju u tome.
O kako lupetate!
Vi baš ništa ne kapirate.
Sve što pišete je netačno. Srednji sloj društva je uvek najaktivniji (ne samo kod nas) i on donosi promene. Tu su ljudi sa višim stepenom obrazovanja i ima ih najviše sa srednjom školom i fakultetom. Siromašni građani su po pravilu sa nižim stepenom obrazovanja. Oni su najmanje aktivni u borbi za promene, i najvećim delom glasaju za SNS, mada su materijalno, a i na druge načine – najugroženiji deo društva.
Za juriš su potrebni krezubi što smo imali prilike da vidimo 2000. Sisice su tu samo da se zabavljaju. Kad osete prvi pendrek beže kući i kukaju.
Revoluciju ne dižu gladni nego besni. Ta mudrost se dokazala mnogo puta. Gladni će se možda priključiti ali je neće organizovati.
Da li je, konacno, doslo vreme nase sramote?
Vreme da se stidimo pred sobom i shvatimo – zasto i koliko ovo sve, zavisi od nas – NE, od njih?
Ako, nije i dok ne dodje – nemamo pravo da „oplakujemo“ sopstvenu sudbinu i krivimo, bilo koga…
Sistem može da se menja i kad nisi besan. Ponekad je tako bolje, a ponekad drugačije ne može. Jer besan čovek ne razmišlja, on srlja.
Nažalost niste u pravu. Kada nisi besan, možeš da popravljaš sistem, da ga menjaš ne možeš. Samo je pitanje šta stvarno želimo.
U ovom trenutku promene vlasti bez promene sistema bi bilo nešto najgore što može da se desi, ravno tome da ovi ostanu na vlasti. Ko želi da promeni sistem njemu neće dolazak na vlast biti prioritet, imaće spremljen i javno objavljivanje spisak svih zakona koje će da promene. Njima neće izborna kampanja biti ovaj ovi sa vlasti su lopovi nego ovo je spisak 10000 zakona koje ćemo da promenimo kako bi sistem u Srbiji počeo da funkcioniše. Svaki od ovih zakona sa objašnjenjem imate na našoj web stranici. A ne kao vlast i opozicija mi smo bolji od drugih glasajte za nas i onda se takmiče ko će više da spomenem AV.
Ja se mesecima trudim da nađem tu internet stranicu na kojoj su tih 10000 zakona koje će studentska lista promeniti ali je još nisam našao. I ne mora niko da mi obeća da će da promeni 10000 zakona, dovoljno je da mi pokaže svoj program od 10 tačaka od kojih će u prvih 5 biti sprovođenje postojećih zakona, lustracija – prvenstveno za za krivična dela koja su zbog postojećih zakona zastarela, ispitivanje porekla imovine svih javnih službenika i poslovanje svih firmi koje su dobijale poslove na tenderima (i van njih).
Neka na tome bude postavljen taj naš „šator“ a uslov za „ulazak“ u njega je javno prihvatanje tog programa.
Uvek bilo Uvek biće da besni ljudi koji tuđe hoće stradaju od besa.
Nepismeno…
Koliko znam što se tiče Dijane svi ste joj okrenuli leđa čim je rekla par reči protiv opozicije i prestala da štrajkuje glađu. Toliko o vama.
Trebala im je žrtva.
Ne lupetaj, da se koncizno izrazim.
За прву вињету, морао бих да додам – нека се тај шатор на крају и распадне. Али надам се да ће тај шатор на крају да да темеље за нову политичку сцену Србије.
А што се тиче Пауела и Енглеза – не заваравајте се, г. Џамићу, да је непоменика Пауел ставио у фиоку. Не. То не раде сужњи слани по задатку као што је то Пауел. Пауел је ту да непоменику пренесе поруку од његових газди – и по непоменика није добро изгледа. Ћутали се јер се изгледа рачунало да ће он моћи да се изглади са народом у бунту. Имао је годину дана да то уради. Е сад је тај рок прошао… остатак закључите сами.
Da li vi znate šta znači TEMELJ nečega?
Ne dolazi u obzir da šatori iz nehigijenskog kampa budu u bilo kakvoj vezi sa temeljem bolje i pravednije Srbije.
Читај поново, Џамић говори о концепту политичког „великог шатора“. То је шатор који треба и подићи и успоставити, и он ће да створи темеље за нешто ново – а не ћациленд. Оне цепендарије по ћациленду не могу одавно да се назову шаторима, у фронцлама су моралним ако не баш физички.
Nigde se ne pominje reč TEMELJ, koja ima veliko simboličko značenje. Napraviti nešto novo, umesto nečega što je postojalo, nije isto što i postaviti temelj. Ne može nešto što se raspalo „da da temelje“ (tako vi kažete) za novu zemlju.
Срећа те је ових самомрза мало, само су грлати и агресивни, надају се добити нешто на буку.
Nesreća je da ima dosta vas koji, hajde da mi izmislimo nove reči, nisu samomrzi, nego su samodrk i buljodaj.
Nisu besni već histerični. Želje i mogućnisti im se ne poklapaju.
Tako je Dragojla, besno reži precednik, laju i histerišu AnaB.,Jovanov, Uglješa i ostale smrdiše.
Zato svaki bunt u srba propada – jer se vodi emocijama a emocije su jadna zamena za hladan, proračunat i metodičan nastup koji skoro uvek uspe da ostvari svoj cilj. Na žalost, takav nastup zahteva inteligenciju, obrazovanje i svesnost, atribute koji su srbima uvek manjkali ili, u potpunosti izostajali.
Bes nije dovoljan!
Da, protiv mafijaškog režima potrebno je prvo imati bes da bi se pokrenuo narod u većem broju. Jer, svako od nas normalnih građana ima mnogo razloga da smeni ovu nenarodnu vlast. Ali to je samo prvi korak u tom procesu. Da bi se to desilo i protest uspešno završio potrebna je dobra organizacija i povezanost svih iskrenih opozicionih snaga u zemlji. U ovom momentu, kada imamo zajedničkog neprijatelja, ne možemo birati saveznike prema njihovom političkom opredeljenju i da li nam se neko lično dopada ili ne. To se događa tek kada mogu da se organizuju pošteni izbori i postoji prava sloboda medija.
Takođe, pošto smo po svemu sudeći još uvek plemensko društvo, potreban je neki harizmatični vođa koga će masa da sledi. Ovako, kada narod dođe na protest, ostane neko vreme i posle se raziđe bez ikakvog konkretnog rezultata. Ako se to stalno ponavlja, većina ljudi će da nakon određenog vremena izgubi volju za protestima ili blokadama koje ne vode nikuda.
Postoji još jedan veliki problem da bi se uspešno srušio ovaj režim. Nažalost, većina naroda je uplašena, ucenjena, kupljena ili jednostavno nezainteresovana za ono što se događa oko njih. Najbolji primer za to nam je šta se događalo protekog meseca u Beogradu.
Imamo jednu nesrećnu majku, koja je 16 dana štrajkovala glađu da ostvari neku pravdu za svoje ubijeno dete. A kako se većina Beograđana ponela prema njoj? Prolazili su pored nje kao pored turskog groblja a isto rade i danas. Jer bože moj, šta se to nas tiče, nije naše dete, ništa ja tu ne mogu, ne gladuje ona više, imam ja prečeg posla i sva druga sramna opravdanja, samo da ne izađu iz sopstvene zone komfora i urade nešto za opšte dobro. Mnogo im je lakše da idu u trgovačke centre i sede po kafićima, praveći se da se oko njih ništa važno ne dešava.
Napisah ranije, da je Dijana Hrka junakinja našeg doba i savest Srbije. Ali ta odvažna majka je nepotrebno ugrožavala svoje zdravlje a možda i sopstevni život za zombirani narod, koji ne zaslužuje njenu veliku žrtvu ni po kom osnovu. Jer, ako u gradu od više od 1,5 miliona stanovnika, nije moglo da se okupi više od 0.1 odsto populacije da joj pruži praktičnu podršku, rasturanjem Ćacilenda i opkoljavanjem Predsedništva i Skupštine do ispunjenja njenih zahteva, onda ovom gradu više nema pomoći.
Čak nam je i viša sila podarila lepo vreme i prolećne temperature usred novembra da već jednom rešimo taj problem. Ali avaj, sve je to bilo uzalud, opet smo propustili još jednu veliku priliku da promenimo ovaj režim!
Sve ovo šta se sada događa je veliki poraz za naše društvo, jer većina naroda više ne može ni da se nazove građanima, pošto ne poseduju elementarnu građansku svest, solidarnost i ljudskost. Zahvaljujući njima, ova bruka i sramota će ostati zauvek zabeležena u analima grada Beograda. Kada ih ova hrabra majka nije mogla pokrenuti, nema više toga što bi ih moglo izvesti na ulice u nekom većem broju.
Nisu prošli ovaj važan moralni test čovečnosti, a ovim nečinjenjem su jedino pokazali da su odavno prodali dostojanstvo, kičmu i obraz za mrvice sa vladarevog stola. Tako da zasada Vučić i njegova klika mogu da odahnu i nastave da bahato i nesmetano rade sve što im se prohte. Jer, realno gledajući, oni su vlast koju većina naroda zaslužuje.
Kao i obično sjajan komentar.Naročito predzadnji pasus.To je naš zajednički poraz.Kao ljudi i kao društva.
Ne možeš da menjaš sistem ako nemaš muda.
Oni koji su u hladnjačama vozili leševe ,pa potapali u jezera ili zakopavali na policijskim poligonima, nikad neće imati milosti prema nikom. Da li svaka akcija mora biti vraćena istom reakcijom, zaključite sami, realnost je da su polićaci veoma dobro opremljeni,plaćeni i bahati, a reči mudrost i Boga ,treba nekad skloniti u stranu i biti surov do beskraja, jer čak i Bog prašta pobednicima.
Tako nekako.Anger is a gift…!
studenti su zeznuli.
Kad se organizuje bunt – organizuje se valjda sa idejom da se i uradi nesto. Da se istera do kraja.
Setnjice, mrstenje – to je za malu decu.
Alo studenti !- organizujte mega skup! Konacni skup! pozovite celu Srbiju u Beograd. Obavestite strane medije. SVE! i terajmo do kraja! Recite: sada idemo do kraja! Nema povlacenja ni pred cim ni po koju cenu!
E tako se radi, i samo tako ce doci do promene zla.
Sistem ne menjaju besni nego gladni.
Bravo za tekst!
Problem je što sirotinja ne učestvuje, a ovi koji se tu muvaju ne žele da rizikuju jer imaju šta da izgube, te im sve ovo dođe kao neka zabava. Popodnevna šetnjica, subotnji izlaz u grad… Prosto takve „revolucije“ se ne dižu sa srednjom i visokom klasom. Trebaju vam oni praznih stomaka a oni iz nekog razloga ne žele da učestvuju u tome.
O kako lupetate!
Vi baš ništa ne kapirate.
Sve što pišete je netačno. Srednji sloj društva je uvek najaktivniji (ne samo kod nas) i on donosi promene. Tu su ljudi sa višim stepenom obrazovanja i ima ih najviše sa srednjom školom i fakultetom. Siromašni građani su po pravilu sa nižim stepenom obrazovanja. Oni su najmanje aktivni u borbi za promene, i najvećim delom glasaju za SNS, mada su materijalno, a i na druge načine – najugroženiji deo društva.
Za juriš su potrebni krezubi što smo imali prilike da vidimo 2000. Sisice su tu samo da se zabavljaju. Kad osete prvi pendrek beže kući i kukaju.
Revoluciju ne dižu gladni nego besni. Ta mudrost se dokazala mnogo puta. Gladni će se možda priključiti ali je neće organizovati.
Da li je, konacno, doslo vreme nase sramote?
Vreme da se stidimo pred sobom i shvatimo – zasto i koliko ovo sve, zavisi od nas – NE, od njih?
Ako, nije i dok ne dodje – nemamo pravo da „oplakujemo“ sopstvenu sudbinu i krivimo, bilo koga…
Sistem može da se menja i kad nisi besan. Ponekad je tako bolje, a ponekad drugačije ne može. Jer besan čovek ne razmišlja, on srlja.
Nažalost niste u pravu. Kada nisi besan, možeš da popravljaš sistem, da ga menjaš ne možeš. Samo je pitanje šta stvarno želimo.
U ovom trenutku promene vlasti bez promene sistema bi bilo nešto najgore što može da se desi, ravno tome da ovi ostanu na vlasti. Ko želi da promeni sistem njemu neće dolazak na vlast biti prioritet, imaće spremljen i javno objavljivanje spisak svih zakona koje će da promene. Njima neće izborna kampanja biti ovaj ovi sa vlasti su lopovi nego ovo je spisak 10000 zakona koje ćemo da promenimo kako bi sistem u Srbiji počeo da funkcioniše. Svaki od ovih zakona sa objašnjenjem imate na našoj web stranici. A ne kao vlast i opozicija mi smo bolji od drugih glasajte za nas i onda se takmiče ko će više da spomenem AV.
Ja se mesecima trudim da nađem tu internet stranicu na kojoj su tih 10000 zakona koje će studentska lista promeniti ali je još nisam našao. I ne mora niko da mi obeća da će da promeni 10000 zakona, dovoljno je da mi pokaže svoj program od 10 tačaka od kojih će u prvih 5 biti sprovođenje postojećih zakona, lustracija – prvenstveno za za krivična dela koja su zbog postojećih zakona zastarela, ispitivanje porekla imovine svih javnih službenika i poslovanje svih firmi koje su dobijale poslove na tenderima (i van njih).
Neka na tome bude postavljen taj naš „šator“ a uslov za „ulazak“ u njega je javno prihvatanje tog programa.
Uvek bilo Uvek biće da besni ljudi koji tuđe hoće stradaju od besa.
Nepismeno…
Koliko znam što se tiče Dijane svi ste joj okrenuli leđa čim je rekla par reči protiv opozicije i prestala da štrajkuje glađu. Toliko o vama.
Trebala im je žrtva.
Ne lupetaj, da se koncizno izrazim.
За прву вињету, морао бих да додам – нека се тај шатор на крају и распадне. Али надам се да ће тај шатор на крају да да темеље за нову политичку сцену Србије.
А што се тиче Пауела и Енглеза – не заваравајте се, г. Џамићу, да је непоменика Пауел ставио у фиоку. Не. То не раде сужњи слани по задатку као што је то Пауел. Пауел је ту да непоменику пренесе поруку од његових газди – и по непоменика није добро изгледа. Ћутали се јер се изгледа рачунало да ће он моћи да се изглади са народом у бунту. Имао је годину дана да то уради. Е сад је тај рок прошао… остатак закључите сами.
Da li vi znate šta znači TEMELJ nečega?
Ne dolazi u obzir da šatori iz nehigijenskog kampa budu u bilo kakvoj vezi sa temeljem bolje i pravednije Srbije.
Читај поново, Џамић говори о концепту политичког „великог шатора“. То је шатор који треба и подићи и успоставити, и он ће да створи темеље за нешто ново – а не ћациленд. Оне цепендарије по ћациленду не могу одавно да се назову шаторима, у фронцлама су моралним ако не баш физички.
Nigde se ne pominje reč TEMELJ, koja ima veliko simboličko značenje. Napraviti nešto novo, umesto nečega što je postojalo, nije isto što i postaviti temelj. Ne može nešto što se raspalo „da da temelje“ (tako vi kažete) za novu zemlju.
Срећа те је ових самомрза мало, само су грлати и агресивни, надају се добити нешто на буку.
Nesreća je da ima dosta vas koji, hajde da mi izmislimo nove reči, nisu samomrzi, nego su samodrk i buljodaj.
Bagzi,svaka ti čast. Razvali si botinu smrdljivu.