Divan, divan, roman. Zaista nesto najbolje sto sam procitala poslednjih godina.
“za one koji ne dele narod na Srbe, Muslimane, Hrvate, Slovence, Makedonce, nego na LJUDE i neljude”
Tacno je da u svakom narodu ima i ljudi i neljudi (sto jeste naravno vazno). Ali to i cinjenica da razliciti narodi postoje i postojali su i pre zadnjih ratova (delili ih mi ili ne delili) nisu medjusobno iskljucive cinjenice.
Mozemo (i trebamo) zauvek nastaviti brojati i pamtiti svako svoje zrtve onih drugih, komsijskih, neljudi. Bilo bi dobro za sve (ali je nerealno ocekivati) kada bi svi brojali i pamtili i zrtve “nasih” neljudi. Ali to retko, gotovo niko ne radi.
Stvari postaju zamrsene kada secanja i ljudska priroda zamagle istinu i kada svako ima svoju verziju istine, i na kraju svoju verziju istorije, i one velike i one porodicne, licne istorije.
Ako pricamo o “uratku” (rec glupo zvuci, ali svako ima svoj ukus) koji potice iz jednog naroda i govori o zrtvama drugog naroda, za mene je jedan od najboljih ikada Majka Pravoslavna, Ivana Gorana Kovacica, mozda i zato sto je bilo clanova moje porodice koji su zavrsili u jednoj od jama.
Sto se mene tice toliko sam video napisanog o zadnjim ratovima i od nasih lokalnih ljudi i narocito od stranaca, sto sam znao sigurno da je bilo laz i izmisljotina, da sam prestao da citam takve uratke.
NE bi husinski rudari verovali koliko su ljudi smeksali i propali kao licnosti. Postali su moralni bednici i preplaseni jadnici, slabici i puzavci.
Kolumna je odraz izgunljenog i uplasenog coveka .Stvarnost je sasvim drugacija.
Hvala Velikiću što je naveo naziv izdavača ovog antisrpskog pamfleta! Da bude zaobiđen u širokom luku…
Великић не помиње убиство неколико десетина војника ЈНА приликом изласка из Тузле. И то је био ратни злочин. Иначе, да се не заборави, Великић је био син „дочасника“ бивше ЈНА (отуд жал за Истром где је живео као дечак).
Velikic ne pominje, ali Bodirogic opisuje i taj zlocin u knjizi.
Преварени смо. Испали смо глупи. Имали смо братство и јединство а сад имамо ЗЛО. Свим партизанима и пролетерима…
Konjuh planinom, vjetar šumi, bruji
lišće pjeva žalovite pjesme
borovi i jele, javori i breze
svijaju se jedno do drugoga
Noć je svu šumu u crno zavila
konjuh stenje, ruši se kamenje
mrtvoga drugara, husinskog rudara
sahranjuje četa partizana
A na vrh planine
zastava se vije
crvena od krvi
proletera
Šteta što se pored Arkana ne spominje i Abu Abdel Azis Barbaros, zapovednik mudžahedinskih jedinica u BiH.
Овај што га спомињеш,дошао у Босну годину дана после Арканових људи.Паметним доста
A zašto ne? Zar su srpski zločinci lošiji od drugih?
Tačno!
Nemam mišljenje dok ne pročitam roman, a gospodin Velikić ga je baš dobro preporučio. Za one koji čitaju, samim tim – za one koji ne dele narod na Srbe, Muslimane, Hrvate, Slovence, Makedonce, nego na LJUDE i neljude. Nažalost po sve nas, u Srbiji se, posle ratova za radpad, namnožilo dosta ovih drugih, i oni neće čitati knjigu o pogibiji nekih tamo muslimana. Živelo SVESRPSTVO! Sa sve glogovim kocem koje je unelo i u moju zemlju.
Divan, divan, roman. Zaista nesto najbolje sto sam procitala poslednjih godina.
“za one koji ne dele narod na Srbe, Muslimane, Hrvate, Slovence, Makedonce, nego na LJUDE i neljude”
Tacno je da u svakom narodu ima i ljudi i neljudi (sto jeste naravno vazno). Ali to i cinjenica da razliciti narodi postoje i postojali su i pre zadnjih ratova (delili ih mi ili ne delili) nisu medjusobno iskljucive cinjenice.
Mozemo (i trebamo) zauvek nastaviti brojati i pamtiti svako svoje zrtve onih drugih, komsijskih, neljudi. Bilo bi dobro za sve (ali je nerealno ocekivati) kada bi svi brojali i pamtili i zrtve “nasih” neljudi. Ali to retko, gotovo niko ne radi.
Stvari postaju zamrsene kada secanja i ljudska priroda zamagle istinu i kada svako ima svoju verziju istine, i na kraju svoju verziju istorije, i one velike i one porodicne, licne istorije.
Ako pricamo o “uratku” (rec glupo zvuci, ali svako ima svoj ukus) koji potice iz jednog naroda i govori o zrtvama drugog naroda, za mene je jedan od najboljih ikada Majka Pravoslavna, Ivana Gorana Kovacica, mozda i zato sto je bilo clanova moje porodice koji su zavrsili u jednoj od jama.
Sto se mene tice toliko sam video napisanog o zadnjim ratovima i od nasih lokalnih ljudi i narocito od stranaca, sto sam znao sigurno da je bilo laz i izmisljotina, da sam prestao da citam takve uratke.
NE bi husinski rudari verovali koliko su ljudi smeksali i propali kao licnosti. Postali su moralni bednici i preplaseni jadnici, slabici i puzavci.
Kolumna je odraz izgunljenog i uplasenog coveka .Stvarnost je sasvim drugacija.
Hvala Velikiću što je naveo naziv izdavača ovog antisrpskog pamfleta! Da bude zaobiđen u širokom luku…
Великић не помиње убиство неколико десетина војника ЈНА приликом изласка из Тузле. И то је био ратни злочин. Иначе, да се не заборави, Великић је био син „дочасника“ бивше ЈНА (отуд жал за Истром где је живео као дечак).
Velikic ne pominje, ali Bodirogic opisuje i taj zlocin u knjizi.
Преварени смо. Испали смо глупи. Имали смо братство и јединство а сад имамо ЗЛО. Свим партизанима и пролетерима…
Konjuh planinom, vjetar šumi, bruji
lišće pjeva žalovite pjesme
borovi i jele, javori i breze
svijaju se jedno do drugoga
Noć je svu šumu u crno zavila
konjuh stenje, ruši se kamenje
mrtvoga drugara, husinskog rudara
sahranjuje četa partizana
A na vrh planine
zastava se vije
crvena od krvi
proletera
Šteta što se pored Arkana ne spominje i Abu Abdel Azis Barbaros, zapovednik mudžahedinskih jedinica u BiH.
Овај што га спомињеш,дошао у Босну годину дана после Арканових људи.Паметним доста
A zašto ne? Zar su srpski zločinci lošiji od drugih?
Tačno!
Nemam mišljenje dok ne pročitam roman, a gospodin Velikić ga je baš dobro preporučio. Za one koji čitaju, samim tim – za one koji ne dele narod na Srbe, Muslimane, Hrvate, Slovence, Makedonce, nego na LJUDE i neljude. Nažalost po sve nas, u Srbiji se, posle ratova za radpad, namnožilo dosta ovih drugih, i oni neće čitati knjigu o pogibiji nekih tamo muslimana. Živelo SVESRPSTVO! Sa sve glogovim kocem koje je unelo i u moju zemlju.