Hvala na najaktuelnijoj temi u Srbiji danas – Istorija grada kao fenomena. Zato sto je Sapic gradonacelnik? Pardon, Vucic. Za razliku od eseja Bogdana Bogdanovica o gradu ovaj stil je duboko uvredljiv za odraslog coveka. Kao da smo mala deca kojoj uciteljica prica sta je to grad. Beograd je, na primer, nestao kao grad u filozofskom smislu pocetkom devedesetih i nikad se nije vratio. Ako Sten Miler sa svojim sefovima zavrsi posao za koji ga placaju ostace od grada i drzave u istom smislu samo mit koji nikog ne interesuje. Nije cudo, jer je to svetski urbani trend. Ne salje njega neka selendra vec svetska urbana elita.
Delimično se slažem s ovim što ste napisali, samo nemojte od nas praviti infantilne imbecile koji zavise na bilo koji način od Stena Milera. To je uvredljivo. Možemo mi bolje od toga.
Je li ovo neki sociolosko-psiholosko-antropoloski eksperiment kao sto je bilo pomracenje sunca u Begradu/Srbiji 1999-te ili ozbiljan tekst? Ne mogu da verujem sta sam procitao. Ako nije test onda mora biti salonska sociologija u modu socioloske bajke. Fantazije i slepog poverenja u procitano na tone a realnosti nigde. Lici mi na iluzije inteligentnih i obrazovanih ljudi iz Srbije o „liberalnoj demokratiji“ u zapadnim zemljama koji su formirali stav na liberalnim pamfletima, kapucinu u Parizu i turistickom putovanju u New York. Secam se odlicno kako je Bogdan Bogdanovic pisao o fenomenu grada. Koja razlika.
Повећање пешачких зона и то драстично уз повећање јавног саобраћаја је једини излаз из гужве у градовима код нас. При томе треба забранити улазак аутомобила у ужи центар свуда сем онима који ту живе. За остале који долазе послом или туристички направити паркинге на периферији и упутити их на јавни превоз који треба да буде финансиран из буџета свуда а не само у Београду.
Бициклистичке стазе свуда су такође део решења.
Идеја забране паркирања на тротоарима такође.
Да то би значило паркирање у јавним гаражама и за многе преиспитивање да ли им уопште треба аутомобил у градовима са бесплатном јавним превозом што уопште није лоше за све у целини.
To bi značilo da se drastično poveća broj vozila u javnom prevozu, nađu načini da se on učini efikasnijim (recimo vraćanje trola u Beogradu koje će ići direktno do Studentskog trga, bez potrebe da se preseda na Slaviji), drastično povećanje broja polazaka i izgradnja garaža na rubu tog pešačkog pojasa koje bi bile relativno povoljne i dovoljno velike za sve koji hoće da se parkiraju. Garaže takvog tipa u Beču koštaju do 4 evra za dan.
Efikasan prevoz je civilizacijsko dostignuće. Ljudi koji se teško kreću ipak moraju da mogu da stignu u sve delove grada. Zato London, recimo, ima metro, pa možete svugde, ali bukvalno svugde da stignete bez previše pešačenja. Nemamo svi dvadeset godina. To je valjda jasno.
Biciklovi?
Hvala na najaktuelnijoj temi u Srbiji danas – Istorija grada kao fenomena. Zato sto je Sapic gradonacelnik? Pardon, Vucic. Za razliku od eseja Bogdana Bogdanovica o gradu ovaj stil je duboko uvredljiv za odraslog coveka. Kao da smo mala deca kojoj uciteljica prica sta je to grad. Beograd je, na primer, nestao kao grad u filozofskom smislu pocetkom devedesetih i nikad se nije vratio. Ako Sten Miler sa svojim sefovima zavrsi posao za koji ga placaju ostace od grada i drzave u istom smislu samo mit koji nikog ne interesuje. Nije cudo, jer je to svetski urbani trend. Ne salje njega neka selendra vec svetska urbana elita.
Delimično se slažem s ovim što ste napisali, samo nemojte od nas praviti infantilne imbecile koji zavise na bilo koji način od Stena Milera. To je uvredljivo. Možemo mi bolje od toga.
Je li ovo neki sociolosko-psiholosko-antropoloski eksperiment kao sto je bilo pomracenje sunca u Begradu/Srbiji 1999-te ili ozbiljan tekst? Ne mogu da verujem sta sam procitao. Ako nije test onda mora biti salonska sociologija u modu socioloske bajke. Fantazije i slepog poverenja u procitano na tone a realnosti nigde. Lici mi na iluzije inteligentnih i obrazovanih ljudi iz Srbije o „liberalnoj demokratiji“ u zapadnim zemljama koji su formirali stav na liberalnim pamfletima, kapucinu u Parizu i turistickom putovanju u New York. Secam se odlicno kako je Bogdan Bogdanovic pisao o fenomenu grada. Koja razlika.
Повећање пешачких зона и то драстично уз повећање јавног саобраћаја је једини излаз из гужве у градовима код нас. При томе треба забранити улазак аутомобила у ужи центар свуда сем онима који ту живе. За остале који долазе послом или туристички направити паркинге на периферији и упутити их на јавни превоз који треба да буде финансиран из буџета свуда а не само у Београду.
Бициклистичке стазе свуда су такође део решења.
Идеја забране паркирања на тротоарима такође.
Да то би значило паркирање у јавним гаражама и за многе преиспитивање да ли им уопште треба аутомобил у градовима са бесплатном јавним превозом што уопште није лоше за све у целини.
To bi značilo da se drastično poveća broj vozila u javnom prevozu, nađu načini da se on učini efikasnijim (recimo vraćanje trola u Beogradu koje će ići direktno do Studentskog trga, bez potrebe da se preseda na Slaviji), drastično povećanje broja polazaka i izgradnja garaža na rubu tog pešačkog pojasa koje bi bile relativno povoljne i dovoljno velike za sve koji hoće da se parkiraju. Garaže takvog tipa u Beču koštaju do 4 evra za dan.
Efikasan prevoz je civilizacijsko dostignuće. Ljudi koji se teško kreću ipak moraju da mogu da stignu u sve delove grada. Zato London, recimo, ima metro, pa možete svugde, ali bukvalno svugde da stignete bez previše pešačenja. Nemamo svi dvadeset godina. To je valjda jasno.