1. moze li neko ovom svetozaru cvetkovicu da poruci da stane drukcije na sceni i da gleda drugacije. stoji ovako i blene poslednjih 40 godina

  2. u mojim godinama, s mojim iskustvom coveka (mene) zanima soping, pare, put, vecere, emigracija, veselo pozoriste (ne i prosto).
    kada jednom uspem i docekam, nadam se, posle 30 godina lepog zivota u zasticenosti kao beli medved svoju 70 i neku godinu, mozda ce me zanimati i sume identiteta i nestajanja, unistenje coveka, zlostavljanje… mada kada samo sumu imas jako dugo vreme, da ne kazem ceo zivot, otkrivanje mraka nekako izgubi i estetsku i edukativnu vrednost

    1. Covek hoce da kaze da se komad bavi problemom ne toliko traume koliko potisnute traume
      Blagonamerno bi se moglo reci tema visokorazvijenog sveta (otprilike pakestinski salovi na Kolumbija univerzitetu), a zlonamerno (da li i neistinito?) trauma voajerizam
      Sjajni glumci u svakom slucaju, gospodin Medenica je daleko vise nego novinar – sjajan stvaralac i kriticar ❤️

    2. Nije novinar nego eminentni pozorišni kritičar i profesor na Fakultetu dramskih umetnosti. Kritika je odlična!

  3. Obozavam ici u zabrebacka i beogradska kazalista. To mi je imperativ svaki put kad sam kod vas. I poneki koncert, naravno. Ali zbog jos uvek dozvoljenog pusenja vec neko duze vreme izbegavam neka inace divna mesta u SRB. Prosto ne moze se ziveti unutra. 30€ za dry cleaning sledeci dan je samo sekundarni razlog.

  4. Cenim kritike prof. Medenice, poslednji put sam gledala Svejka, za koji je napisao odlicnu kritiku. Jedva cekam da odgledam predstavu.