Možda će neko nekada u budućnosti napraviti sociološko istraživanje da prouči problem našeg naroda sa velikim ljudima, umetnicima, naučnicima i ostalima koji su ostavili neobrisiv trag u našim životima.
Šotra je ostao zaboravljen on strane države i televizije gde je proveo većinu svoje karijere. U pisanim medijima se moglo naći malo više od čitulje za nekog dekicu koga se možda sećamo jer je radio serije i filmove.
Mada, čini se da bi se on nasmejao na našu dnevnu dozu primitivizma i rekao “Idemo dalje…”
Lako je njemu kada je 60 i kusur godina bio na budžetu, a o kvalitetu njegovog rada bolje da ne govorimo. Da je kao Ford morao sam da nalazi kintu snimio bi jedan film i posle toga ne bi više ni dindžu dobio.
Kako je lako suditi o nečijem životu a da ne znamo ništa o njima! Pogledajte na YouTube emisiju TV lica: Zdravko Šotra, pa ćete videti da život tog čoveka nije bio lak.
Što se tiče kvalitete njegovog rada, tek tu dajete pogrešne kritike. Samo da je napravio Više od igre i Priče iz radionice ostao bi upamćen kao dobar reditelj. Obraz uz Obraz je takođe bio odličan šou program, najbolji u ono vreme a i danas je zabavan.
Napravio je i nekoliko dobrih televizijskih drama kao što su Dnevnik uvreda i Ilka a njegovi dokumentarni filmovi Gde cveta limun žut, Kraljevina Srbija i Kneževina Srbija su fantastični. A i u 21 veku je napravio par sasvim pristojnih serija kao što su Šešir profesora Koste Vujića i Santa Maria della Salute.
Kada govorimo o njegovim filmovima i tu je ostavio traga sa delima kao što su Igmanski marš, Idemo dalje, Lajanje na zvezde, Braća po materi i Ivkova Slava.
Vaša zamerka da je uvek bio na državnom budžetu je besmislena, jer u vreme kada je on radio nisu postojale privatne televizije ili producentske kuće. Sve je bilo pod okriljem države, TV i filmska produkcija, tako da tu nije bilo nikakvog izbora.
Na kraju, pakosno je ostavljati negativne komentare o čoveku koji je tek preminuo a gledaocima doneo toliko srećnih trenutaka.
Stvar ukusa i ništa više. Nekome su i turske serije super, a meni od gospodina samo Igmanski marš, a najveće blamiranje je svakako Boj na Kosovu, dok ono što je snimao poslednjih par decenija je negde na nivou televisa presenta.
Bas bi bilo lepo znati koji su vasi dometi i kakvim se profesionalnim uspesima vi mozete pohvaliti, da ne kazem sta cete vi ostaviti iza sebe
Više od igre
Eto, posle Siniše Pavića, ode još jedna televizijska legenda, Zdravko Šotra. Sećam se dobro emisije Obraz uz Obraz, uz nezaboravne Milenu Dravić i Dragana Nikolića i njihove brojne goste. Ali u sećanju mi je najviše ostala njegova serija “Više od igre“ sa neponovljivom plejadom glumaca kao što su bili Pavle Vuisić, Zoran Radmilović, Petar Božović, Slobodan Đurić, Ljiljana Dragutinović i mnogi drugi. “Priče iz radionice“ je još jedna dobra serija kojoj godine nisu umanjile kvalitet i gde su Zoran Radmilović, Mira Banjac, Bata Živojinović i Dragan Maksimović takođe ostvarili odlične uloge.
Drago mi je što je gospodin Šotra, uprkos dubokoj starosti ostao bistrog duha i progresivnih razmišljanja. Imao je dovoljno životnog iskustva i mudrosti da dobro proceni društvene prilike ovih zadnjih decenija i donese sopstveni sud o svemu što se događa oko njega. Zamislite šta je sve taj čovek doživeo u njegovom dugom i plodnom životu. Od završetka Drugog svetskog rata pa do danas, ne samo da su se menjali društveni sistemi već i televizijska i filmska tehnologija. Gospodin Šotra je imao sreće i pameti da se bavi onim što voli da radi i to je veliki blagoslov za svakog čoveka. A ljubav i profesionalnost prema ovoj grani umetnosti je provejavala iz njegovih brojnih televizijskih i filmskih dela, koja su decenijama donosila gledaocima mnogo srećnih trenutaka.
Šta reći na kraju osim „Putuj televizijska legendo u neki lepši svet, gde ćeš ponovo sresti tvoje omiljene glumce!“
Možda će neko nekada u budućnosti napraviti sociološko istraživanje da prouči problem našeg naroda sa velikim ljudima, umetnicima, naučnicima i ostalima koji su ostavili neobrisiv trag u našim životima.
Šotra je ostao zaboravljen on strane države i televizije gde je proveo većinu svoje karijere. U pisanim medijima se moglo naći malo više od čitulje za nekog dekicu koga se možda sećamo jer je radio serije i filmove.
Mada, čini se da bi se on nasmejao na našu dnevnu dozu primitivizma i rekao “Idemo dalje…”
Lako je njemu kada je 60 i kusur godina bio na budžetu, a o kvalitetu njegovog rada bolje da ne govorimo. Da je kao Ford morao sam da nalazi kintu snimio bi jedan film i posle toga ne bi više ni dindžu dobio.
Kako je lako suditi o nečijem životu a da ne znamo ništa o njima! Pogledajte na YouTube emisiju TV lica: Zdravko Šotra, pa ćete videti da život tog čoveka nije bio lak.
Što se tiče kvalitete njegovog rada, tek tu dajete pogrešne kritike. Samo da je napravio Više od igre i Priče iz radionice ostao bi upamćen kao dobar reditelj. Obraz uz Obraz je takođe bio odličan šou program, najbolji u ono vreme a i danas je zabavan.
Napravio je i nekoliko dobrih televizijskih drama kao što su Dnevnik uvreda i Ilka a njegovi dokumentarni filmovi Gde cveta limun žut, Kraljevina Srbija i Kneževina Srbija su fantastični. A i u 21 veku je napravio par sasvim pristojnih serija kao što su Šešir profesora Koste Vujića i Santa Maria della Salute.
Kada govorimo o njegovim filmovima i tu je ostavio traga sa delima kao što su Igmanski marš, Idemo dalje, Lajanje na zvezde, Braća po materi i Ivkova Slava.
Vaša zamerka da je uvek bio na državnom budžetu je besmislena, jer u vreme kada je on radio nisu postojale privatne televizije ili producentske kuće. Sve je bilo pod okriljem države, TV i filmska produkcija, tako da tu nije bilo nikakvog izbora.
Na kraju, pakosno je ostavljati negativne komentare o čoveku koji je tek preminuo a gledaocima doneo toliko srećnih trenutaka.
Stvar ukusa i ništa više. Nekome su i turske serije super, a meni od gospodina samo Igmanski marš, a najveće blamiranje je svakako Boj na Kosovu, dok ono što je snimao poslednjih par decenija je negde na nivou televisa presenta.
Bas bi bilo lepo znati koji su vasi dometi i kakvim se profesionalnim uspesima vi mozete pohvaliti, da ne kazem sta cete vi ostaviti iza sebe
Više od igre
Eto, posle Siniše Pavića, ode još jedna televizijska legenda, Zdravko Šotra. Sećam se dobro emisije Obraz uz Obraz, uz nezaboravne Milenu Dravić i Dragana Nikolića i njihove brojne goste. Ali u sećanju mi je najviše ostala njegova serija “Više od igre“ sa neponovljivom plejadom glumaca kao što su bili Pavle Vuisić, Zoran Radmilović, Petar Božović, Slobodan Đurić, Ljiljana Dragutinović i mnogi drugi. “Priče iz radionice“ je još jedna dobra serija kojoj godine nisu umanjile kvalitet i gde su Zoran Radmilović, Mira Banjac, Bata Živojinović i Dragan Maksimović takođe ostvarili odlične uloge.
Drago mi je što je gospodin Šotra, uprkos dubokoj starosti ostao bistrog duha i progresivnih razmišljanja. Imao je dovoljno životnog iskustva i mudrosti da dobro proceni društvene prilike ovih zadnjih decenija i donese sopstveni sud o svemu što se događa oko njega. Zamislite šta je sve taj čovek doživeo u njegovom dugom i plodnom životu. Od završetka Drugog svetskog rata pa do danas, ne samo da su se menjali društveni sistemi već i televizijska i filmska tehnologija. Gospodin Šotra je imao sreće i pameti da se bavi onim što voli da radi i to je veliki blagoslov za svakog čoveka. A ljubav i profesionalnost prema ovoj grani umetnosti je provejavala iz njegovih brojnih televizijskih i filmskih dela, koja su decenijama donosila gledaocima mnogo srećnih trenutaka.
Šta reći na kraju osim „Putuj televizijska legendo u neki lepši svet, gde ćeš ponovo sresti tvoje omiljene glumce!“