„Tvoj Džozef,umeo je da uhvati senku za predeo koji se najviše branio da nečemu postane glava,i za čudo, glava je mudro ćutala a repovi obojeni zrakom svetlosti množili su se u raznovrsnost dopadanja, sve zaviseći od ugla koliko je umeo da namesti lepo (p)osmatranje“…
Iz mog ugla gledanja, „sve je to ostalo negde daleko i u senci tvoje uspele igre rečima, koje odvode negde u daljinu novog razmišljanja,bez namere da nanesu išta loše jednoj (ne)običnoj kutiji stvarnosti, koja se samo bori da za sebe (pri)dobije krov nad glavom!“
„Taj njen krov,danas je poznata galerija, a tvoje tragedija bi bila da neko zaustavi moju brbljivost o tebi,koja ti biranim rečima zida – veliko sutra!”
„Tvoj Džozef,umeo je da uhvati senku za predeo koji se najviše branio da nečemu postane glava,i za čudo, glava je mudro ćutala a repovi obojeni zrakom svetlosti množili su se u raznovrsnost dopadanja, sve zaviseći od ugla koliko je umeo da namesti lepo (p)osmatranje“…
Iz mog ugla gledanja, „sve je to ostalo negde daleko i u senci tvoje uspele igre rečima, koje odvode negde u daljinu novog razmišljanja,bez namere da nanesu išta loše jednoj (ne)običnoj kutiji stvarnosti, koja se samo bori da za sebe (pri)dobije krov nad glavom!“
„Taj njen krov,danas je poznata galerija, a tvoje tragedija bi bila da neko zaustavi moju brbljivost o tebi,koja ti biranim rečima zida – veliko sutra!”