Možete pogledati na youtube prvih dvadesetak minuta filma Neprijatelj pred vratima(Enemy at the gates) gde oficiri i komesari šalju mlade ljude u sigurnu smrt u suludim jurišima na nemačke mitraljeze.
Galipolje je mnogo bolji film ali je poruka ista. U ratu se najveċe budale dočepaju oficirskih činova i nekada pobiju više svojih vojnika nego neprijatelja.
Prvi put mi se desilo da ide špica na kraju filma a da u bioskopu i dalje svi sede zakucani za sedišta. Izvanredan film.
Jeziva priča ,oblikovana moćnim filmom.Ima jedna interesantna priča koju sam čuo kada sam bio u Australiji.Kada su vojnici čekali voz, da krenu na put u rat,jedan vojnik je naručio pivo u kafani,ali je tada svirana uzbuna,i flaŝa je ostala neotvorena,kažu da ta kafana još radi i da ta neotvirena flaša piva još čeka tog vojnika.😪
Нажалост, на Галипољу је пропао покушај избацивања Турске из рата. Последице је осетила и Србија.
Kada je krajem leta 1915. saveznicima postalo ocigledno da od Dardanelske operacije (tj. Galipolja) nema nista, pocelo je u tajnosti izvlacenje vojske u Solun, koriscenjem rascepa u grckoj vlasti, jer Solun nije bio pod kontrolom dvora u Atini, nego trupa odanih popularnom premijeru Venizelosu. Prve trupe koje su stigle bili su Francuzi i Irci i kada je poceo nemacki napad na Srbiju i povlacenje srpske vojske, oni su pokusali da se probiju na sever i pruze podrsku Srbima. Ali nedovoljno brojni i neodgovarajuce opremljeni za rat u makedonskim planinama, nisu uspeli da srpskoj vojsci obezbede odstupnicu prema Solunu, nego su se pod bugarskim napadima povukli, a srpska vojska je morala preko Albanije.
Naša vojska je predlagala da se ta armada iskrca u Dalmaciji i udari Austrijance sa juga uz naš napad u Sremu. Možda bi čak i završili rat. Ovako smo mi napali u Sremu i izginuli uludo.
„Psov’o je Braca i krivce i žrtve,
puške i vaške i rov prepun blata.
Rek’o je: “Ne možeš prebrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata…“
Ђоле
Za žmarce. Kakav nadahnuti članak! I briljantan!
June Tabor peva fantastičnu pesmu „The Band Played Waltzing Matilda“ (nije ona autor, muškarac kantautor ju je stvorio 30ak godina ranije, ali njeno a capella izvođenje je savršeno) o Australijancima koji su se borili na Galipolju.
Možete pogledati na youtube prvih dvadesetak minuta filma Neprijatelj pred vratima(Enemy at the gates) gde oficiri i komesari šalju mlade ljude u sigurnu smrt u suludim jurišima na nemačke mitraljeze.
Galipolje je mnogo bolji film ali je poruka ista. U ratu se najveċe budale dočepaju oficirskih činova i nekada pobiju više svojih vojnika nego neprijatelja.
Prvi put mi se desilo da ide špica na kraju filma a da u bioskopu i dalje svi sede zakucani za sedišta. Izvanredan film.
Jeziva priča ,oblikovana moćnim filmom.Ima jedna interesantna priča koju sam čuo kada sam bio u Australiji.Kada su vojnici čekali voz, da krenu na put u rat,jedan vojnik je naručio pivo u kafani,ali je tada svirana uzbuna,i flaŝa je ostala neotvorena,kažu da ta kafana još radi i da ta neotvirena flaša piva još čeka tog vojnika.😪
Нажалост, на Галипољу је пропао покушај избацивања Турске из рата. Последице је осетила и Србија.
Kada je krajem leta 1915. saveznicima postalo ocigledno da od Dardanelske operacije (tj. Galipolja) nema nista, pocelo je u tajnosti izvlacenje vojske u Solun, koriscenjem rascepa u grckoj vlasti, jer Solun nije bio pod kontrolom dvora u Atini, nego trupa odanih popularnom premijeru Venizelosu. Prve trupe koje su stigle bili su Francuzi i Irci i kada je poceo nemacki napad na Srbiju i povlacenje srpske vojske, oni su pokusali da se probiju na sever i pruze podrsku Srbima. Ali nedovoljno brojni i neodgovarajuce opremljeni za rat u makedonskim planinama, nisu uspeli da srpskoj vojsci obezbede odstupnicu prema Solunu, nego su se pod bugarskim napadima povukli, a srpska vojska je morala preko Albanije.
Naša vojska je predlagala da se ta armada iskrca u Dalmaciji i udari Austrijance sa juga uz naš napad u Sremu. Možda bi čak i završili rat. Ovako smo mi napali u Sremu i izginuli uludo.
„Psov’o je Braca i krivce i žrtve,
puške i vaške i rov prepun blata.
Rek’o je: “Ne možeš prebrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata…“
Ђоле
Za žmarce. Kakav nadahnuti članak! I briljantan!
June Tabor peva fantastičnu pesmu „The Band Played Waltzing Matilda“ (nije ona autor, muškarac kantautor ju je stvorio 30ak godina ranije, ali njeno a capella izvođenje je savršeno) o Australijancima koji su se borili na Galipolju.
https://www.youtube.com/watch?v=wSLPnCOTxfk
Snažna antiratna poruka, savršeno izvođenje.
pesma je nastala 20 godina pre bitke, i govori o necemu sasvim drukcijem.
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Waltzing_Matilda
Obozavala sam Virov film Galipolje, mozda cak i vise od Drustva mrtvih pesnika.