Zanimljivo je da je ovo već drugi tekst u Radaru povezan sa Robertom Redfordom, koji izgleda nikoga ne zanima, mada je čovek više od šest decenija mnogo doprineo filmskoj umetnosti širom sveta. Ali zato imamo na stotine komentara povezanih sa mnogim lošim i nedostojnim ljudima.
Eto, ode još jedna istinska glumačka legenda! Uz Džin Hekmana i Donalda Saterlenda, je neko zbog koga je svaki film bio događaj. Od „Bosonogih u parku“, „Devojke koju sam voleo“, „Buč Kasidija i Sandens Kida“, „Žaoke, Kandidata“, „Džeremaje Džonsona“, „Svih predsednikovih ljudi“, „Tri dana kondora“,“Velikog Getsbija“, „Iz Afrike“, „Havane“ pa do „Sve je izgubljeno“, da nabrojim samo neke od njegovih najpoznatijih filmova. Možda je još veći doprinos dao svetskom filmu, kada je osnovao Sandens filmski festival, gde su mnogi nezavisni filmski stvaraoci imali prilike da prikažu svoja prva dela.
Njegov aktivizam u zaštiti prirode i životne sredine je nemerljiv, jer se time počeo baviti još pre 50 godina kada većina ljudi nije bila svesna tih problema. Kao popularna filmska zvezda imao je mnogo veću društvenu platformu da priča o šteti koju nekontrolisana ljudska aktivnost može da nanese životnoj sredini. Nažalost, sada je u Americi na vlasti čovek kome je najmanje na pameti zaštita životne sredine i koji svojom bahatošću i neznanjem može da unazadi sve ono zašto su se decenijama borili aktivisti za čistu životnu sredinu. A i sam Redford je rekao za Trampa da je to „čovek kome nedostaje moralni kompas“ i da je njegova administracija „skrivena monarhija“.
Novinarka je otkrila još jednu važnu stvar, da je Redford, iako velika svetska zvezda, bio veoma pristupačan i prijatan gospodin, koji je svakome poklanjao dužnu pažnju, bez obzira na njihov društveni status. To mnogo govori o njemu kao čoveku i potvrđuje jednu dobro znanu istinu. Kada je neko dostigao slavu na temelju njegovog ili njenog talenta i profesionalizma, onda nema potrebe da budu nadmeni i nipodaštavaju druge ljude, jer znaju da cene svačiji rad i trud.
Sve u svemu, Redford je bio jedna veoma zanimljiva ličnost, koji je iskoristio svoju slavu i novac za vredne i pozitivne stvari u društvu. Koji nije samo dao veliki lični doprinos svetskom filmu već se i svojski trudio da pomogne drugim ljudima da ostvare svoje filmske snove. I možda najvažnije, ostao je jednostavan i principjelan čovek, u često sebičnom i nemoralnom svetu filma.
Šta reći na kraju osim „Putuj glumačka legendo u neki lepši i čistiji svet!“
Njegovo životno dostignuće je genijalan film Obični ljudi koji je režirao. Što se mene tiče, ništa nije morao da odglumi u životu, ovaj film je sasvim dovoljan da mu obezbedi mesto u redovima velikana.
Otišao je jedan od zadnjih filmskih velikana!
Zanimljivo je da je ovo već drugi tekst u Radaru povezan sa Robertom Redfordom, koji izgleda nikoga ne zanima, mada je čovek više od šest decenija mnogo doprineo filmskoj umetnosti širom sveta. Ali zato imamo na stotine komentara povezanih sa mnogim lošim i nedostojnim ljudima.
Eto, ode još jedna istinska glumačka legenda! Uz Džin Hekmana i Donalda Saterlenda, je neko zbog koga je svaki film bio događaj. Od „Bosonogih u parku“, „Devojke koju sam voleo“, „Buč Kasidija i Sandens Kida“, „Žaoke, Kandidata“, „Džeremaje Džonsona“, „Svih predsednikovih ljudi“, „Tri dana kondora“,“Velikog Getsbija“, „Iz Afrike“, „Havane“ pa do „Sve je izgubljeno“, da nabrojim samo neke od njegovih najpoznatijih filmova. Možda je još veći doprinos dao svetskom filmu, kada je osnovao Sandens filmski festival, gde su mnogi nezavisni filmski stvaraoci imali prilike da prikažu svoja prva dela.
Njegov aktivizam u zaštiti prirode i životne sredine je nemerljiv, jer se time počeo baviti još pre 50 godina kada većina ljudi nije bila svesna tih problema. Kao popularna filmska zvezda imao je mnogo veću društvenu platformu da priča o šteti koju nekontrolisana ljudska aktivnost može da nanese životnoj sredini. Nažalost, sada je u Americi na vlasti čovek kome je najmanje na pameti zaštita životne sredine i koji svojom bahatošću i neznanjem može da unazadi sve ono zašto su se decenijama borili aktivisti za čistu životnu sredinu. A i sam Redford je rekao za Trampa da je to „čovek kome nedostaje moralni kompas“ i da je njegova administracija „skrivena monarhija“.
Novinarka je otkrila još jednu važnu stvar, da je Redford, iako velika svetska zvezda, bio veoma pristupačan i prijatan gospodin, koji je svakome poklanjao dužnu pažnju, bez obzira na njihov društveni status. To mnogo govori o njemu kao čoveku i potvrđuje jednu dobro znanu istinu. Kada je neko dostigao slavu na temelju njegovog ili njenog talenta i profesionalizma, onda nema potrebe da budu nadmeni i nipodaštavaju druge ljude, jer znaju da cene svačiji rad i trud.
Sve u svemu, Redford je bio jedna veoma zanimljiva ličnost, koji je iskoristio svoju slavu i novac za vredne i pozitivne stvari u društvu. Koji nije samo dao veliki lični doprinos svetskom filmu već se i svojski trudio da pomogne drugim ljudima da ostvare svoje filmske snove. I možda najvažnije, ostao je jednostavan i principjelan čovek, u često sebičnom i nemoralnom svetu filma.
Šta reći na kraju osim „Putuj glumačka legendo u neki lepši i čistiji svet!“
Njegovo životno dostignuće je genijalan film Obični ljudi koji je režirao. Što se mene tiče, ništa nije morao da odglumi u životu, ovaj film je sasvim dovoljan da mu obezbedi mesto u redovima velikana.