Ne znam kakva je to umetnost u kojoj vri od animalnosti. Danas se umetnost meri sa pojmom, sto ludje to bolje.
to sto ona radi nikakve veze sa umetnoscu nema
Mrsimudanija i prodavanje magle onima koji kupuju knjige na metar.
Sad ce IQ50 prvosrbijancici, ciji tradicionalno potkapacitirani mozgici ne bi na prvu razumeli ni sliku Velika seoba Srba, da im neko ne objasni sta predstavlja, da pokazu svoje poznavanje moderne konceptualne umetnosti.
Tacno, mukice. Zato ste nam vi jasni i vidljivi kao bubuljica na bebinoj guzi. Satra nas vise, IQ udave. Zasto se ne preselite na neki portal za vas genije? Mali je Radar za toliki IQ. Mozda je najbolje da uzivo odete u Gazu i predjete sa reci na dela? Jos uvek se moze naci neko dete za ubiti. Kao performans.
ne nego će njena večera sa Kardašianima da bude VAUUUU, kakav performans
Skoro sve što je (relativno) novo i drugačije, nepoznato i nedovoljno razumljivo, ne samo u umetnosti, već generalno, izaziva kod većine ljudi podozrenje, nesigurnost, a često i neprihvatanje, pa i potpuno odbacivanje i netrpeljivost. To je u ljudskoj prirodi. Teško je nositi sa nečim sa čime se nema iskustva, dovoljno znanja, pa se još ne zna kako tim novim „rukovati“. Tako je i sa umetnošću Marine Abramović, svetski poznate i cenjene.
Mnogi umetnici su za života bili malo poštovani, skoro sve novo što su doneli tada je bilo nipodaštavano. Sve se menja, pa se javljaju i novi načini izražavanja, ljudski intelekt i mašta su neiscrpni. Nije sve što je novo, u bilo kojoj oblasti, i dobro i značajno, pa ni u umetnosti. Ali fer je, onome što je dugačije dati prostora, vremena i šansu. Možda i mi, posmatrači, počnemo o tim delima da razmišljamo drugačije nego što smo to radili do sada.
Umetnicki performance je bio nov u Cabaret Voltaire u Cirihu kad su ga zapoceli dada anti-umetnici, svaka im cast i svaka im je na mestu, do poslednjeg od njih i do kraja. Novo? „Dati prostora, vremena i šansu“? Malo je sto godina? Za nesto sto je nastalo kao anti-umetnicka filozofska diverzija? Ovakvi su ljudi vise doprineli propadanju umetnosti nego sav kic, Zadruge, Farme i ostale budalastine sveta. Izjeli je i isisali iz unutra bez milosti i savesti.
A ovi tzv. sledbenici još uvek žele da nas uvere da su oni avangarda. Što je presmešno. Potpisujem svaku vašu reč.
Čitam komentare i ne mogu da verujem koliko mržnje ima u ljudima. Koliko nezadovoljstva sopstvenim životima. Koliko neostvarenih ljudi koji pate. Imaš pravo da ti se nešto ne svidja ili da ne razumeš, ali da pišeš gluposti i vredjaš?! To je tako tužno i ružno. Ako ćemo zameniti ove na vlasti ovakvim „tumačima umetnosti“ onda ništa nismo uradila. Što bi se reklo „isto s*anje drugo pakovanje“. Čestitajte Marini i budite ponosni na nju. Budite ljudi. Dosta nam je „govana“.
Bravo za komentar Jasna. Potpuno se slazem.
Koje ona performanse ima??? Haaos
Performans koji menja i vec je promenio svet . Na gore. To jest na dole. Na bruku i sramotu. Umetnici sezdesetih ostali bez kinte pa odlucili da sebe stave u centar stvari. Da moras da dodjes da ih vidis i platis. Funkcionisalo dok je bilo moda. Tako je to kad hoces da zivis od umetnosti, da izadjes na trziste. Roba trazi kupca. Umetnost kao roba. To svakako jeste umetnost. Ali za njih, ne nas koji je ne prepoznajemo (jer smo glupi i slepi?). Jadno i zalosno. Umetnost jeste, s tim se slazem, za magarcenje publike od strane parazita koji s njom prave kintu. Trziste zaista sve u unistava. Svaka cast, bez cinizma. Lako je napraviti magarca od budale, ali od urodjeno inteligentnih i zatim obrazovanih… to jeste umetnost. I to do te mere da nisu sposobni ni da posumnjaju u svoje misljenje. Tu je misljenje odsutno. Svaka cast na kvadrat. I treba tako. Marina uber alles.
Individualno ludilo je uvek teško razumeti i staviti u kontekst – takođe ludilo i nerazumevanje istog nije umetnost, to je za druge performans, često loš. Umetnost se vezuje za inspiraciju i estetiku, nešto što vas, proživljeno, inspiriše da se osećate bolje, jače i celovitije – sve što cirkuske tačke ove Marine ne čine.
Tačno
Kako je egzebicionizam zamenio pravu umetnost?!
“Umetnost“ Marine Abramović je nešto čemu se dive umetnički kritičari ali za nas obične poštovaoce umetnosti je teško prihvatljiva kao prava umetnost. Pre bi se takva vrsta performansa mogla svrstati u neku vrstu pozorišne predstave nego u nešto što ima veze sa slikarstvom ili skulpturom. Često je to rađeno da na neki način šokira i privuče pažnju bez da ostavi neki poseban umetnički utisak. Mnogo je tu i čistog egzebicionizma, gde se sopstveno telo koristi da bi se izazvale određene pozitivne ili negativne reakcije kod drugih ljudi. Ali u ovo doba postmodernizma ionako se sve i svašta svrstava u umetnost.
Da li se neko seća retrospektivne izložbe Marine Abramović „Čistač“ u beogradskom Muzeju savremene umetnosti 2020 godine, koju je podržala Vlada Srbije i platila za to oko 700 hiljada evra iako se ne zna tačno koliko je sama Marina zaradila od toga. Najveća ironija u tome je što SNS klika mari za umetnost kao za lanjski sneg ali su time hteli da se lažno predstave svetu kao neki veliki poštovaoci umetnosti, naravno trošeći narodni novac. I sve to se finansira u isto vreme dok su mnogi stvarno talentovani umetnici na rubu egzistencije u Srbiji.
A sve je počelo kad je Marsel Dišanom proglasio jedan običan pisoar umetničkim predmetom, kasnije je došao i Endi Varhol sa njegovim konzervama Kambelove supe pa sve do Damiena Hirsta koji je postao poznat po serijama mrtvih životinja u formalinu, uključujući ajkule, ovce i krave i takvim eksponatima postao najbogatiji britanski umetnik. Znači, izgubili su se svi kriterijumi na osnovu kojih bi se ocenjivala vrednost nekog dela i izbrisale granice između kiča i pravog umetničkog kvaliteta. Mada sam neko ko voli klasično slikarstvo, kao naprimer dela naših velikih slikara Paje Jovanovića i Uroša Predića, sviđaju mi se i dela nekih modernista kao što su Salvador Dali i Frida Kalo kao i apstraktne slike Valerija Kandinskog. Za mene je umetnost u lepoti neke slike, kreativnosti i orginalnosti specifičnog dela, u kojem svaki put pronalazim nešto novo i drugačije od prvobitnog utiska.
Pre par decenija, videh jednu sliku potpuno crnog platna, koja je u to vreme koštala oko 3000 evra. Pomislih tada, da imam takvu sliku na zidu samo bi uhvatila depresija, svaki put gledajući u tako nešto. Za takve besmislene cene najviše su odgovorne akcionarske kuće kao što je Kristis i Sotebis, koje veštački podižu vrednost svakog umetničkog dela, bez obzira na realnu kvalitetu, jer im je profit uvek na prvom mestu. A pravi umetnici često ostanu zapostavljeni jer nema ko da ih promoviše. Setimo se samo naivnih umetnika iz sela Kovačice u južnom Banatu ili hrvatskih naivnih umetnika kao što su Josip Generalić, među brojnim drugima. Svi ti umetnici su prirodni talenti koji nisu pohađali umetničke akademije već su slikali ono što su videli oko sebe i na taj način su stvorili sopstveni umetnički pravac i prelepa slikarska dela.
Ne znam u čemu je tajna Marine Abramović. Da li je to sposobnost za umrežavanje i povezivanje sa ključnim ljudima u umetničkim krugovima ili dobre veze sa umetničkim kritičarima i medijima? Svakako tu nema neke istinske umetnosti koja će ostati upamćena u budućnosti. Ako pogledamo danas ko su sve moderne zvezde iz sveta umetnosti, često to nema mnogo veze sa nekim posebnim talentom, već kao i uvek sa sveprisutnim marketingom na društvenim mrežama i lakom pristupu važnim medijskim kućama u svetu.
Za razliku od tog Pisoara iza kojeg stoji filozofija prvog reda i koju je Disan obrazlozio, iza ostalih ne stoji nista. Umetnost je to obrazlozenje, ne Pisoar. Umetnost je i kad njegovu anti-umetnost i nesto vredno prevedu u trzisnu „umetnost“ i bezvredno. Bez obrazlozenja Pisoar je pisoar i zasluzuje ono sto prosecan pisoar i dobije. To obrazlozenje posmatrac moze da razume samo ako mu se kaze ili ga procita. Bio je u pravu kad je rekao da ce umetnost u buducnosti biti sacuvana zahvaljujuci anonimnim amaterima koji stvaraju umetnicka dela u svoja cetiri zida. Sve ostalo je industrija. Kriticari to najbolje znaju ali su iskreni koliko i novinari politickih rubrika u svojim novinama, magazinima i portalima. Iskrenost, narocito ako je tacna, placa se ne samo gubitkom posla vec i karijerom.
Ona nije zaslužila baš nikakvu nagradu, a ponajmanje onu koju je dobila od Vlade Crne Gore.
Sramno je da žena koja sve oko sebe, očigledno pravi budalama, bude proglašena umetnicom.
Vela me ova priča podseća na kednu koju sam čitao kao mali – Carevo novo odelo!
Osoba je ozbiljno poremećena, verovatno usled trauma iz mladosti.
A mi da ne bi ispali glupi, hvalimo „CAREVO NOVO ODELO“!
Razumem da je umetnost nešto nesvakidašnje, i izražavanje unutrašnjih emocija umetnika. Zar vam ova ne govori nešto na osnovu tih prikaza?
Ovo je ipak neka viša razina , ne dosežem do tih visina da shvatim šta je pesnik hteo reći.
Lako je danas biti veliki umetnik kad umetnosti skoro da nema.Možda je i Marina tu negde.
To važi samo za vizuelne umetnosti. I to donekle. U drugim umetnostima i te kako se zna šta je umetnost, a šta nije. U vizuelnim vlada omanja zbrka, za sada, ali neće još dugo, uverena sam.
Tarot?
Pa nije, Mija, moram da vas razočaram. Kad je reč o vrsti umetnosti za koju vam trebaju sati da biste je konzumirali (savremena umetnička muzika, na primer, ili film), ili dani (književnost), to što konzumirate mora da bude nešto što vas zaista privlači ili što vam zaista prija. A kad je reč o vrsti umetnosti na koju možete da potrošite minut (ili manje) da biste je konzumirali (vreme koje se posetioci Bijenala u Veneciji zadrže ispred jednog umetničkog dela je otprilike dvadesetak sekundi ili manje), onda sve može da prođe. A posebno je to idealan prostor za kojekakve kustose, kuratore i ostale takve (na koje ne dajem pet para, kao ni na druge kritičare, recimo književne, na koje, pored mene, niko drugi takođe ne daje pet para, a pogotovu sami književnici) da razvijaju beskrajno jalove teorije za zamajavanje idiota.
Mislim , vi se bavite ili ste se bavili tarotom ?
Mija, ja sam vas odlično razumela, ne morate da ponavljate unedogled, ali vi mene uopšte niste razumeli. Žao mi je, ali dosadno mi je da vam objašnjavam.
Наравно да било којој линији и снази мејн стрима НИЧИЈЕ мишљење није важно.
То је концепт свеукупног БЕЗУМЉА у име „бољег“ свијета и „слободе“!
У САТАНИЗМУ нема слободе!!!
Круна одређеног тока „умјетности“ је и речена госпођа.
Није ли дотична одликована од стране непоменика и екипе? Паметном стварно доста!
Upravo tako
Imbecil sektaski! I stvarno ne znam ko moze da objasni sta njene budalastine predstavljaju?
Svaka cast za Vas komentar.Bolesno,Boze sacuvaj.
Šta kažu deca je l’ se i ona raduju? Isto kao za drugove Henksa, Špilberga, Meril Strip i ceo Satanvud uopšte? Da li se i deca raduju njihovim uspesima?
I menja ga,ali u losem pravcu.Da smo normalna drzava,a nismo,njeni performansi bi bili zabranjeni u Srbiji,a ona persona non grata.
Ne znam šta bi Srbija uradila da je normalna držsva, ali bi smo mi, da smo normalni ljudi trebsli da jj čestiamo i budemo ponosni ba nju. Nažalost, prethodni komdnrari pokazuju koliko smo normalni..i kolikk smo ljudi.
Ne znam kakva je to umetnost u kojoj vri od animalnosti. Danas se umetnost meri sa pojmom, sto ludje to bolje.
to sto ona radi nikakve veze sa umetnoscu nema
Mrsimudanija i prodavanje magle onima koji kupuju knjige na metar.
Sad ce IQ50 prvosrbijancici, ciji tradicionalno potkapacitirani mozgici ne bi na prvu razumeli ni sliku Velika seoba Srba, da im neko ne objasni sta predstavlja, da pokazu svoje poznavanje moderne konceptualne umetnosti.
Tacno, mukice. Zato ste nam vi jasni i vidljivi kao bubuljica na bebinoj guzi. Satra nas vise, IQ udave. Zasto se ne preselite na neki portal za vas genije? Mali je Radar za toliki IQ. Mozda je najbolje da uzivo odete u Gazu i predjete sa reci na dela? Jos uvek se moze naci neko dete za ubiti. Kao performans.
ne nego će njena večera sa Kardašianima da bude VAUUUU, kakav performans
Skoro sve što je (relativno) novo i drugačije, nepoznato i nedovoljno razumljivo, ne samo u umetnosti, već generalno, izaziva kod većine ljudi podozrenje, nesigurnost, a često i neprihvatanje, pa i potpuno odbacivanje i netrpeljivost. To je u ljudskoj prirodi. Teško je nositi sa nečim sa čime se nema iskustva, dovoljno znanja, pa se još ne zna kako tim novim „rukovati“. Tako je i sa umetnošću Marine Abramović, svetski poznate i cenjene.
Mnogi umetnici su za života bili malo poštovani, skoro sve novo što su doneli tada je bilo nipodaštavano. Sve se menja, pa se javljaju i novi načini izražavanja, ljudski intelekt i mašta su neiscrpni. Nije sve što je novo, u bilo kojoj oblasti, i dobro i značajno, pa ni u umetnosti. Ali fer je, onome što je dugačije dati prostora, vremena i šansu. Možda i mi, posmatrači, počnemo o tim delima da razmišljamo drugačije nego što smo to radili do sada.
Umetnicki performance je bio nov u Cabaret Voltaire u Cirihu kad su ga zapoceli dada anti-umetnici, svaka im cast i svaka im je na mestu, do poslednjeg od njih i do kraja. Novo? „Dati prostora, vremena i šansu“? Malo je sto godina? Za nesto sto je nastalo kao anti-umetnicka filozofska diverzija? Ovakvi su ljudi vise doprineli propadanju umetnosti nego sav kic, Zadruge, Farme i ostale budalastine sveta. Izjeli je i isisali iz unutra bez milosti i savesti.
A ovi tzv. sledbenici još uvek žele da nas uvere da su oni avangarda. Što je presmešno. Potpisujem svaku vašu reč.
Čitam komentare i ne mogu da verujem koliko mržnje ima u ljudima. Koliko nezadovoljstva sopstvenim životima. Koliko neostvarenih ljudi koji pate. Imaš pravo da ti se nešto ne svidja ili da ne razumeš, ali da pišeš gluposti i vredjaš?! To je tako tužno i ružno. Ako ćemo zameniti ove na vlasti ovakvim „tumačima umetnosti“ onda ništa nismo uradila. Što bi se reklo „isto s*anje drugo pakovanje“. Čestitajte Marini i budite ponosni na nju. Budite ljudi. Dosta nam je „govana“.
Bravo za komentar Jasna. Potpuno se slazem.
Koje ona performanse ima??? Haaos
Performans koji menja i vec je promenio svet . Na gore. To jest na dole. Na bruku i sramotu. Umetnici sezdesetih ostali bez kinte pa odlucili da sebe stave u centar stvari. Da moras da dodjes da ih vidis i platis. Funkcionisalo dok je bilo moda. Tako je to kad hoces da zivis od umetnosti, da izadjes na trziste. Roba trazi kupca. Umetnost kao roba. To svakako jeste umetnost. Ali za njih, ne nas koji je ne prepoznajemo (jer smo glupi i slepi?). Jadno i zalosno. Umetnost jeste, s tim se slazem, za magarcenje publike od strane parazita koji s njom prave kintu. Trziste zaista sve u unistava. Svaka cast, bez cinizma. Lako je napraviti magarca od budale, ali od urodjeno inteligentnih i zatim obrazovanih… to jeste umetnost. I to do te mere da nisu sposobni ni da posumnjaju u svoje misljenje. Tu je misljenje odsutno. Svaka cast na kvadrat. I treba tako. Marina uber alles.
Individualno ludilo je uvek teško razumeti i staviti u kontekst – takođe ludilo i nerazumevanje istog nije umetnost, to je za druge performans, često loš. Umetnost se vezuje za inspiraciju i estetiku, nešto što vas, proživljeno, inspiriše da se osećate bolje, jače i celovitije – sve što cirkuske tačke ove Marine ne čine.
Tačno
Kako je egzebicionizam zamenio pravu umetnost?!
“Umetnost“ Marine Abramović je nešto čemu se dive umetnički kritičari ali za nas obične poštovaoce umetnosti je teško prihvatljiva kao prava umetnost. Pre bi se takva vrsta performansa mogla svrstati u neku vrstu pozorišne predstave nego u nešto što ima veze sa slikarstvom ili skulpturom. Često je to rađeno da na neki način šokira i privuče pažnju bez da ostavi neki poseban umetnički utisak. Mnogo je tu i čistog egzebicionizma, gde se sopstveno telo koristi da bi se izazvale određene pozitivne ili negativne reakcije kod drugih ljudi. Ali u ovo doba postmodernizma ionako se sve i svašta svrstava u umetnost.
Da li se neko seća retrospektivne izložbe Marine Abramović „Čistač“ u beogradskom Muzeju savremene umetnosti 2020 godine, koju je podržala Vlada Srbije i platila za to oko 700 hiljada evra iako se ne zna tačno koliko je sama Marina zaradila od toga. Najveća ironija u tome je što SNS klika mari za umetnost kao za lanjski sneg ali su time hteli da se lažno predstave svetu kao neki veliki poštovaoci umetnosti, naravno trošeći narodni novac. I sve to se finansira u isto vreme dok su mnogi stvarno talentovani umetnici na rubu egzistencije u Srbiji.
A sve je počelo kad je Marsel Dišanom proglasio jedan običan pisoar umetničkim predmetom, kasnije je došao i Endi Varhol sa njegovim konzervama Kambelove supe pa sve do Damiena Hirsta koji je postao poznat po serijama mrtvih životinja u formalinu, uključujući ajkule, ovce i krave i takvim eksponatima postao najbogatiji britanski umetnik. Znači, izgubili su se svi kriterijumi na osnovu kojih bi se ocenjivala vrednost nekog dela i izbrisale granice između kiča i pravog umetničkog kvaliteta. Mada sam neko ko voli klasično slikarstvo, kao naprimer dela naših velikih slikara Paje Jovanovića i Uroša Predića, sviđaju mi se i dela nekih modernista kao što su Salvador Dali i Frida Kalo kao i apstraktne slike Valerija Kandinskog. Za mene je umetnost u lepoti neke slike, kreativnosti i orginalnosti specifičnog dela, u kojem svaki put pronalazim nešto novo i drugačije od prvobitnog utiska.
Pre par decenija, videh jednu sliku potpuno crnog platna, koja je u to vreme koštala oko 3000 evra. Pomislih tada, da imam takvu sliku na zidu samo bi uhvatila depresija, svaki put gledajući u tako nešto. Za takve besmislene cene najviše su odgovorne akcionarske kuće kao što je Kristis i Sotebis, koje veštački podižu vrednost svakog umetničkog dela, bez obzira na realnu kvalitetu, jer im je profit uvek na prvom mestu. A pravi umetnici često ostanu zapostavljeni jer nema ko da ih promoviše. Setimo se samo naivnih umetnika iz sela Kovačice u južnom Banatu ili hrvatskih naivnih umetnika kao što su Josip Generalić, među brojnim drugima. Svi ti umetnici su prirodni talenti koji nisu pohađali umetničke akademije već su slikali ono što su videli oko sebe i na taj način su stvorili sopstveni umetnički pravac i prelepa slikarska dela.
Ne znam u čemu je tajna Marine Abramović. Da li je to sposobnost za umrežavanje i povezivanje sa ključnim ljudima u umetničkim krugovima ili dobre veze sa umetničkim kritičarima i medijima? Svakako tu nema neke istinske umetnosti koja će ostati upamćena u budućnosti. Ako pogledamo danas ko su sve moderne zvezde iz sveta umetnosti, često to nema mnogo veze sa nekim posebnim talentom, već kao i uvek sa sveprisutnim marketingom na društvenim mrežama i lakom pristupu važnim medijskim kućama u svetu.
Za razliku od tog Pisoara iza kojeg stoji filozofija prvog reda i koju je Disan obrazlozio, iza ostalih ne stoji nista. Umetnost je to obrazlozenje, ne Pisoar. Umetnost je i kad njegovu anti-umetnost i nesto vredno prevedu u trzisnu „umetnost“ i bezvredno. Bez obrazlozenja Pisoar je pisoar i zasluzuje ono sto prosecan pisoar i dobije. To obrazlozenje posmatrac moze da razume samo ako mu se kaze ili ga procita. Bio je u pravu kad je rekao da ce umetnost u buducnosti biti sacuvana zahvaljujuci anonimnim amaterima koji stvaraju umetnicka dela u svoja cetiri zida. Sve ostalo je industrija. Kriticari to najbolje znaju ali su iskreni koliko i novinari politickih rubrika u svojim novinama, magazinima i portalima. Iskrenost, narocito ako je tacna, placa se ne samo gubitkom posla vec i karijerom.
Ona nije zaslužila baš nikakvu nagradu, a ponajmanje onu koju je dobila od Vlade Crne Gore.
Sramno je da žena koja sve oko sebe, očigledno pravi budalama, bude proglašena umetnicom.
Vela me ova priča podseća na kednu koju sam čitao kao mali – Carevo novo odelo!
Osoba je ozbiljno poremećena, verovatno usled trauma iz mladosti.
A mi da ne bi ispali glupi, hvalimo „CAREVO NOVO ODELO“!
Razumem da je umetnost nešto nesvakidašnje, i izražavanje unutrašnjih emocija umetnika. Zar vam ova ne govori nešto na osnovu tih prikaza?
Ovo je ipak neka viša razina , ne dosežem do tih visina da shvatim šta je pesnik hteo reći.
Lako je danas biti veliki umetnik kad umetnosti skoro da nema.Možda je i Marina tu negde.
To važi samo za vizuelne umetnosti. I to donekle. U drugim umetnostima i te kako se zna šta je umetnost, a šta nije. U vizuelnim vlada omanja zbrka, za sada, ali neće još dugo, uverena sam.
Tarot?
Pa nije, Mija, moram da vas razočaram. Kad je reč o vrsti umetnosti za koju vam trebaju sati da biste je konzumirali (savremena umetnička muzika, na primer, ili film), ili dani (književnost), to što konzumirate mora da bude nešto što vas zaista privlači ili što vam zaista prija. A kad je reč o vrsti umetnosti na koju možete da potrošite minut (ili manje) da biste je konzumirali (vreme koje se posetioci Bijenala u Veneciji zadrže ispred jednog umetničkog dela je otprilike dvadesetak sekundi ili manje), onda sve može da prođe. A posebno je to idealan prostor za kojekakve kustose, kuratore i ostale takve (na koje ne dajem pet para, kao ni na druge kritičare, recimo književne, na koje, pored mene, niko drugi takođe ne daje pet para, a pogotovu sami književnici) da razvijaju beskrajno jalove teorije za zamajavanje idiota.
Mislim , vi se bavite ili ste se bavili tarotom ?
Mija, ja sam vas odlično razumela, ne morate da ponavljate unedogled, ali vi mene uopšte niste razumeli. Žao mi je, ali dosadno mi je da vam objašnjavam.
Наравно да било којој линији и снази мејн стрима НИЧИЈЕ мишљење није важно.
То је концепт свеукупног БЕЗУМЉА у име „бољег“ свијета и „слободе“!
У САТАНИЗМУ нема слободе!!!
Круна одређеног тока „умјетности“ је и речена госпођа.
Није ли дотична одликована од стране непоменика и екипе? Паметном стварно доста!
Upravo tako
Imbecil sektaski! I stvarno ne znam ko moze da objasni sta njene budalastine predstavljaju?
Svaka cast za Vas komentar.Bolesno,Boze sacuvaj.
Šta kažu deca je l’ se i ona raduju? Isto kao za drugove Henksa, Špilberga, Meril Strip i ceo Satanvud uopšte? Da li se i deca raduju njihovim uspesima?
I menja ga,ali u losem pravcu.Da smo normalna drzava,a nismo,njeni performansi bi bili zabranjeni u Srbiji,a ona persona non grata.
Ne znam šta bi Srbija uradila da je normalna držsva, ali bi smo mi, da smo normalni ljudi trebsli da jj čestiamo i budemo ponosni ba nju. Nažalost, prethodni komdnrari pokazuju koliko smo normalni..i kolikk smo ljudi.