Rachel Monroe Foto Willy Somma
Magazini: Rejčel Monro

Pismo iz Teksasa

Izdanje 72
  1. Bistra, inteligentna i pronicljiva, dovoljno da kao i drugi slicni njoj u USA nikad nista ne napise o woke kulturi (pokretu, politici, ideologiji…), transgender politici narocito (osim prepisivanju lekova za tran-decu, ali ne i da li je OK da deci menjaju pol i sprovode operacije bez znanja roditelja, niti nagovestaja stava o tome), genocidu u Gazi, ratu u Ukrajini (kao proxy ratu NATO-a ili, preciznije, onih koji zloupotrebljavaju USA i NATO), demokratiji kao farsi ili funkcionalnoj demokratiji o stvarima koje su za vlasnike svih nas nebitni, i generalno potrosackom drustvu (u smislu pohvale ili ukazivanja prstom na lose glavne i sporedne stvari; s time se ne igra). O Duhovnoj trulezi ne vredi ni govoriti. Dakle, Amerika je slobodna zemlja. Mozemo slobodno da mislimo kako nam je receno, kako smo dresirani i kako je u skladu sa zakonom, pisanom i nepisanom; u okviru onog sto nam je dato kao okvir i na nacin kako je propisano. Biraj u okviru izabranog sta hoces. O za nama bezvrednom – pisi sta hoces. Novinar, kako to strasno zvuci. Good luck in Texas.

    1. A jel moze o isfrustriranim komentarima jer ljudi ne zele neofasizam/klerofasizam u svojoj glavi.

      1. Sta je to kad novinar moze slobodno da pise o cemu, kad i kako mu je receno ako ne fasizam? I obrnuto, kad ne sme da mrdne van toga, osim u svojoj sopstvenoj glavi, ali da niko ne primeti? Onaj ko nije isfrustriran time u ozbiljnom je problemu. Sacuvaj me Boze vas neisfrustriranih u danasnjem svetu a za ostalo cu se postarati sam. Hvala na interesovanju. Good luck.