Prvi put Sam za Gojka Mitica cuo u Rusiji.Naime od 2015 radim u Rusiji, pitaju me rusi da li sam cuo za Gojka Mitica, oni si svi gledala Vinetua.
Pravi izbor. Nestrpljivo očekujemo ovaj roman. Bravo za Radni sto!
Interesantan članak, u njemu interesantna i sva prikazivanja i poređenja. Mene je iritirao samo kratak citat reči „kolege pisca Ingo Šulcea koji je rano legao i slučajno prespavao pad Berlinskog zida.“ Ta rečenica me potseća na sličnu „prespavanu“ situaciju mogućeg rušenja tiranije u Srbiji 15. marta ove godine. Moglo se, ali se očigledno nije htelo od svih. Po običaju -bilo je hoću-neću opozicije koja nije želela da prihvati ujedinjnje i zbijanje redova a još manje činjenicu da su studenti odradili za samo 5, 6 meseci ono što opozicija nije ni mogla a još manje htela punih 12 godina Vučićevog jahanja i pljačke Srbije. Da aktivno van uvek pokrađenih i falsifikovanih izbornih procedura bar ujedinjenjem pokuša rušenje diktatora makar i uličnim protestima! Zato moj komentar koji nije u posrednoj vezi sa člankom. Ipak- da se ne lažemo: Ingo Šulce je mogao da prespava bez pokušaja da se ruši Berlinski zid još nekoliko godina- da nisu američke obaveštajne službe, doduše što se ondašnje Istočne Nemačke ticalo, u saradnji i sa zapadnonemačkim obaveštajcima, odradile, sa njihove tačke gledišta, odličan posao slabljenjem Sovjetskog Saveza pa i kasnijem rasturanjem te nimalo prirodne zajednice svakojakih skoro osamostaljenih „država i državica“. Tako već 9.11.1989. zbog slabljenja SSSR-a pa i njihove armije stacionnirane u Istočnoj Nemačkoj, Sovjeti nisu mogli da spreče, možda i na sreću prespavača Šulcea, rušenje Berlinskog zida. A samo oko godinu dana kasnije ni rušenje i rastuanje svoje države. „Generalna proba“ rasturanja SSSR-a je bila, znamo, razbijanje Jugoslavije koja je 25.6.1991.nezvasnično prestala da postoji, a SSSR ja „pao“ -posebno potsticanjem i od strane Nemaca, 31.12.1991. Po meni, da bi se stanovnici Srbije spasili diktature, biće im potrebna ne samo sloga nego neki „zapadni kauboj“ da uz nekog imaginarnog Vinetua -u Istočnoj Nemačkoj ovekovečenog u liku delu mog poznanika iz njegovih dalekih beogradskih dana- studija na DIF-u i bavljenja kaskaderskim poslom Gojka Mitića, nego sudejstvom zapadnih obaveštajaca, posebno onih iz SAD, da slično Istočnim Nemcima, skinu Srbiji trinaest godina trpljene okove. Plašim se da to momentalno nije u interesu SAD a još manje Nemačke zbog moguće eksploatacije litijuma i drugih retkih minerala i metala kojih očigledno ima u Srbiji. Pošto se -skoro kradimice- u Nemačkoj čula priča nekih političara da i njima treba atomska bomba kao buduća zaštita od Ruske Federacija, znajući kako je fizičar Saharov radio na konstrunkciji najjače ikad probno eksplodirane hidrogenske bombe tipa AN 602, popularno nazvana „bomba car“ koja je mogla da dostigne snagu eksplozije i do 8000 puta jače od bombe bečane na Hirošimu od 100 MT ili 100 miliona tone eksploziva TNT. Prva probna eksplozija bombe AN 602 bila je namerno smanjene eksplozivne snage na oko 50 Megatona. Bitno je znati da je u konstrukciji bombe bio korišćen i litijum-dojterid koji se dobija iz litijuma! Znači možda interes Nemaca ne važi samo za proizvodnju litijumskih baterija za automobile, nego možda i za neku kasniju proizvodnju hidogenskih bombi sličnih ruskoj bombi-caru! Vrag bi ga znao šta se muva po glavama od nasleđenog nacizma nikada izlečenih nemačkih konzervativnih političara!
Prvi put Sam za Gojka Mitica cuo u Rusiji.Naime od 2015 radim u Rusiji, pitaju me rusi da li sam cuo za Gojka Mitica, oni si svi gledala Vinetua.
Pravi izbor. Nestrpljivo očekujemo ovaj roman. Bravo za Radni sto!
Interesantan članak, u njemu interesantna i sva prikazivanja i poređenja. Mene je iritirao samo kratak citat reči „kolege pisca Ingo Šulcea koji je rano legao i slučajno prespavao pad Berlinskog zida.“ Ta rečenica me potseća na sličnu „prespavanu“ situaciju mogućeg rušenja tiranije u Srbiji 15. marta ove godine. Moglo se, ali se očigledno nije htelo od svih. Po običaju -bilo je hoću-neću opozicije koja nije želela da prihvati ujedinjnje i zbijanje redova a još manje činjenicu da su studenti odradili za samo 5, 6 meseci ono što opozicija nije ni mogla a još manje htela punih 12 godina Vučićevog jahanja i pljačke Srbije. Da aktivno van uvek pokrađenih i falsifikovanih izbornih procedura bar ujedinjenjem pokuša rušenje diktatora makar i uličnim protestima! Zato moj komentar koji nije u posrednoj vezi sa člankom. Ipak- da se ne lažemo: Ingo Šulce je mogao da prespava bez pokušaja da se ruši Berlinski zid još nekoliko godina- da nisu američke obaveštajne službe, doduše što se ondašnje Istočne Nemačke ticalo, u saradnji i sa zapadnonemačkim obaveštajcima, odradile, sa njihove tačke gledišta, odličan posao slabljenjem Sovjetskog Saveza pa i kasnijem rasturanjem te nimalo prirodne zajednice svakojakih skoro osamostaljenih „država i državica“. Tako već 9.11.1989. zbog slabljenja SSSR-a pa i njihove armije stacionnirane u Istočnoj Nemačkoj, Sovjeti nisu mogli da spreče, možda i na sreću prespavača Šulcea, rušenje Berlinskog zida. A samo oko godinu dana kasnije ni rušenje i rastuanje svoje države. „Generalna proba“ rasturanja SSSR-a je bila, znamo, razbijanje Jugoslavije koja je 25.6.1991.nezvasnično prestala da postoji, a SSSR ja „pao“ -posebno potsticanjem i od strane Nemaca, 31.12.1991. Po meni, da bi se stanovnici Srbije spasili diktature, biće im potrebna ne samo sloga nego neki „zapadni kauboj“ da uz nekog imaginarnog Vinetua -u Istočnoj Nemačkoj ovekovečenog u liku delu mog poznanika iz njegovih dalekih beogradskih dana- studija na DIF-u i bavljenja kaskaderskim poslom Gojka Mitića, nego sudejstvom zapadnih obaveštajaca, posebno onih iz SAD, da slično Istočnim Nemcima, skinu Srbiji trinaest godina trpljene okove. Plašim se da to momentalno nije u interesu SAD a još manje Nemačke zbog moguće eksploatacije litijuma i drugih retkih minerala i metala kojih očigledno ima u Srbiji. Pošto se -skoro kradimice- u Nemačkoj čula priča nekih političara da i njima treba atomska bomba kao buduća zaštita od Ruske Federacija, znajući kako je fizičar Saharov radio na konstrunkciji najjače ikad probno eksplodirane hidrogenske bombe tipa AN 602, popularno nazvana „bomba car“ koja je mogla da dostigne snagu eksplozije i do 8000 puta jače od bombe bečane na Hirošimu od 100 MT ili 100 miliona tone eksploziva TNT. Prva probna eksplozija bombe AN 602 bila je namerno smanjene eksplozivne snage na oko 50 Megatona. Bitno je znati da je u konstrukciji bombe bio korišćen i litijum-dojterid koji se dobija iz litijuma! Znači možda interes Nemaca ne važi samo za proizvodnju litijumskih baterija za automobile, nego možda i za neku kasniju proizvodnju hidogenskih bombi sličnih ruskoj bombi-caru! Vrag bi ga znao šta se muva po glavama od nasleđenog nacizma nikada izlečenih nemačkih konzervativnih političara!