profimedia 0706518827
Pola veka od smrti Ive Andrića

Genijalni hroničar ukletih prostora

Izdanje 53
  1. Citam i ne mogu cudom da se nacudim. Pa dragi citaoci covjek je genije, tacno nas je opisao kakvi smo i sto smo.
    Ali mi nemi bili mi kada ne bih kritikovali jednog od najboljih pisaca sa ovih prostora a bogami i sire.

    Ovo me nesto podsjeca na Novaka Djokovica, sportista najjbolji ikada u tenisu, ali nasem svijetu (nekima) nije bas po volji.

  2. Čovjek koji je shvatio kakvo se zlo nad Balkanom sprema svakoj novoj generaciji koja stasa, nije ni mogao drugačije da opiše nešto lijepo i idilično. Traumatično i bestijalno kao ljepota života i smrti. I tako u krug već od pamtivijeka. Nabijen na pero od bolesnih nacionalista ostaje da živi, da se ne zaboravi pomen na one koji su platili i koji će plaćati sve te krvave pirove i prevare. Po meni, jedan od najboljih kojeg smo imali (imamo).

  3. Nekada smo u najvažnijoj državi tog trenutka, Nemačkoj, imali Andrića za ambasadora. Da bi sad u USA imali Marka Đurića (znam, znam) … E to je razlika države tada i onda

    1. .upravo je Andric narucio bombardovanje 6. Aprila 1941. cankoljubac i okoreli srbomrzac, dzelat srpske kulture i tradicije, produzena ruka ndh…

  4. Podsetio bih na gest Ive Andrica posle dodele Nobelove nagrade : „Лауреат је добио чек Скандинавске банке са 250.232,00 шведске круне чији је износ поклонио развоју библиотекарства у Босни и Херцеговини“.

  5. Posle dodele Nobelove nagrade i svecane vecere za 800 zvanica, sutradan je uprilicen prijem u jugoslovenskoj ambasadi u Stokholmu. Mozemo zamisliti gospodina Ivu Andrica, predratnog ambasadora Kraljevine Jugoslavije i dobitnika Nobela, koji, dosavsi na prijem, treba da se rukuje sa ambasadorom FNRJ u Svedskoj – Jovom Kapidzicem, egzekutorom OZNE, generalom UDBE i upravnikom Golog Otoka, koji je po sopstvenom priznanju, licno ubio vise stotina ljudi a naredio smaknuce vise hiljada zatvorenika.

    1. Rukovao se Ivo i sa Hitlerom pa nikom nista: covek profesionalac. A za te staljiniste na Golom otoku: da su nas oni vodili jos bi tad zavrsili pod Sovjetskom kontrolom i bili bi crna beda ko ceo Istocni Blok. Srecom neko pametniji nas je spasao, al nije potrajalo: vratili se staljinisti 90tih pod Milosevicem.

  6. Zasto mi se cenzurise komentar kad kazem da Bosna nije nikakav prokleta zemlja nego divna zemlja divnih ljudi?

  7. Bosna nije nikakav ukleti prostor nego divna zemlja divnih ljudi, radosti i veselja. Bosna je duze bila drzava nego i Srbija i Hrvatska: pokusala su oba ta suseda da je okupiraju i podele al nisu uspeli jer je Bosna nedeljiva.

    Ivo Andric dobio Nobelovu nagradu za nabijanje Srba na kolac. Niti je proslosti Bosne bila toliko mracna niti nasilna: za Bosnu se govorilo da je sapatom pala pod Turke. Nije bilo ni nekih vecih ustanaka, niti zlocina do NDH.

    Ima li boljeg bureka i cevapa nego onog u Bosni, bolje narodne muzike (npr Cudna jada od Mostara grada, Snijeg pade na behar na voce), cak i rok muzika koji su podrljugljivo zvali Cobanski rok je genijalan (npr Plavi Orkestar Suada).

    1. Je li ono napisao i pricu o Sarajevu, zove se Mrznja cini mi se, i govori o tome sta je najbolje uspjevalo (i sta jos uvjek najbolje uspjeva) u tom gradu?

      Gradu u kome sam rodjen i proziveo mladost, i znam, bilo je i divnih ljudi, sigurno ih ima i sada, ali sto se mene tice taj grad je proslost. Previse zla se desilo i zvanicno zaboravilo u nekakvom slavlju ekstremnih ludaka sto su pobedili, uz pomoc Nato brace kao i svih mogucih ekstremnih mudzahedina po svetu,

  8. Nesumnjivo darovit pisac, ali pre svega pragmatičan čovek. Uvek je bio fokusiran na sebe lično, na svoju karijeru i na svoj društveni status (i, sa tim uvek povezano, imovinsko stanje).
    Nekako je dobro „plivao“ u svim društvenim sistemima odnosno i pre rata, i za vreme rata i posle rata. Mislim, naravno, na Drugi svetski rat. Primera radi, pre rata je ostvario zavidnu diplomatsku karijeru (pod monarhističkim režimom), a posle rata zavidnu književnu karijeru (pod anti-monarhističkim režimom). Mora se priznati da je hm, imao sluha za režime.
    Od srpskih pisaca u periodu između dva svetska rata, više preferiram npr. Grigorija Božovića (bez krivice i suđenja pogubljen od strane nove vlasti, odmah posle rata u vreme tzv. revolucionarnog terora) i Stanislava Krakova (čoveka vanredno talentovanog u svakom smislu, morao je da emigrira u inostranstvo ispred pomenutog tzv. revolucionarnog terora).

    1. Ukratko, kako biste vi rekli, „prodao veru za večeru“.