Propustili se da kažete da je D’Anuncio izvanredan pesnik, prozni pisac i dramaturg, jedan od najboljih, ako ne i najbolji koje je Italija u to doba imala. Kad uhvati zanos, sve se zaboravlja i sve se briše. A malo je i do obrazovanja. Ja sam inače filolog italijanista.
Sigurno je bolje na majci imati Gabrijela D`Anuncija…
Inace, pored sve propagande, jedina dva naroda koja su totalno istrebljena u Jugoslaviji tokom 40-tih godina su Italijani i Nemci…
Rođena sam i živela u Rijeci do svoje 19 godine. Predivan grad tih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. Korzo puno mladih, obučenih po poslednjoj modi i pomorskih kapetana i oficira sa stranih brodova ukotvljenih u luci u šetnji u belim uniformama i palvim espadrilama.Na svakom koraku čuje se tzv. fijumanski (iskrivljeni talijanski jezik), mnogo stranaca, a gradski prevoz sa crvenim novim trolejbusima. Prvi tv program se video samo iz Italije, gledali smo San Remo, sve dok se na Učki nije postavila tv antena za prenos jugoslovenskih tv stanica. Srpskog življa je bilo mnogo na faksu iz Gorskog kotara i sa ostrva a u luci i 3. maju gradili su brodove došljaci iz BIH-a. Rijeka je tada imala 200 hiljada stanovnika , a sada je upola manja. To je bio pravi jugoslovenski grad svih nacionalnosti. Za vreme rata devedesetih u Rijeci nije ispaljen ni jedan metak a u dogovoru sa gradskim vlastima bezbedno su evakuisani regruti iz kasarne u Klani i na Trsatu. Sa setom mogu da kažem Rijeka je bio moj omiljeni grad.
Morao sam napustiti taj grad,jer nisu imali potrebu za moj ćumur!
Ко није, нека прочита Д’Анунциову „Оду народу српском“ коју је песник написао 1915. године и објавио у новембру те године у миланском листу Corriere della sera.
Pa to hrvati da pofldignu spomenik kralju aleksandru zbog Rijeke.
I Rijeka i cela Istra su divni. Tacno je da su u gradovima na moru uglavnom ziveli Talijani a u unutrasnjosti Jugosloveni. Posle 2 Sv rata, Jugoslavija je vodila dugu diplomatsku borbu da dobije teritorije naseljene nasim zivljem. Dobila je Rijeku i Istru ; Italija je dobila Trst i okolinu. D’Anunzio je interesantna licnost, voleo bih da vidim film.
Čoveče, da li možeš da shvatiš da prepričavanje filma nije kritika.
Vracajte Rijeku talijanima!
Paz’ da neće! Ovi naši fašisti bi malo da rasprodaju tuđe.
Živim vec 5 godina u Rijeci, divan grad i divni ljudi. A film je fenomenalan!
Jedini grad u bivsoj SFRJ u kojem bih zivela. Pre rata dolazila sam kod moje rodice Andreje pa smo se provodile po Rijeci i Opatiji i sopingovale po Trstu. Ahh, divne, maligne, raspustene kasne 80-te…
Propustili se da kažete da je D’Anuncio izvanredan pesnik, prozni pisac i dramaturg, jedan od najboljih, ako ne i najbolji koje je Italija u to doba imala. Kad uhvati zanos, sve se zaboravlja i sve se briše. A malo je i do obrazovanja. Ja sam inače filolog italijanista.
Sigurno je bolje na majci imati Gabrijela D`Anuncija…
Inace, pored sve propagande, jedina dva naroda koja su totalno istrebljena u Jugoslaviji tokom 40-tih godina su Italijani i Nemci…
Rođena sam i živela u Rijeci do svoje 19 godine. Predivan grad tih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. Korzo puno mladih, obučenih po poslednjoj modi i pomorskih kapetana i oficira sa stranih brodova ukotvljenih u luci u šetnji u belim uniformama i palvim espadrilama.Na svakom koraku čuje se tzv. fijumanski (iskrivljeni talijanski jezik), mnogo stranaca, a gradski prevoz sa crvenim novim trolejbusima. Prvi tv program se video samo iz Italije, gledali smo San Remo, sve dok se na Učki nije postavila tv antena za prenos jugoslovenskih tv stanica. Srpskog življa je bilo mnogo na faksu iz Gorskog kotara i sa ostrva a u luci i 3. maju gradili su brodove došljaci iz BIH-a. Rijeka je tada imala 200 hiljada stanovnika , a sada je upola manja. To je bio pravi jugoslovenski grad svih nacionalnosti. Za vreme rata devedesetih u Rijeci nije ispaljen ni jedan metak a u dogovoru sa gradskim vlastima bezbedno su evakuisani regruti iz kasarne u Klani i na Trsatu. Sa setom mogu da kažem Rijeka je bio moj omiljeni grad.
Morao sam napustiti taj grad,jer nisu imali potrebu za moj ćumur!
Ко није, нека прочита Д’Анунциову „Оду народу српском“ коју је песник написао 1915. године и објавио у новембру те године у миланском листу Corriere della sera.
Pa to hrvati da pofldignu spomenik kralju aleksandru zbog Rijeke.
I Rijeka i cela Istra su divni. Tacno je da su u gradovima na moru uglavnom ziveli Talijani a u unutrasnjosti Jugosloveni. Posle 2 Sv rata, Jugoslavija je vodila dugu diplomatsku borbu da dobije teritorije naseljene nasim zivljem. Dobila je Rijeku i Istru ; Italija je dobila Trst i okolinu. D’Anunzio je interesantna licnost, voleo bih da vidim film.
Čoveče, da li možeš da shvatiš da prepričavanje filma nije kritika.
Vracajte Rijeku talijanima!
Paz’ da neće! Ovi naši fašisti bi malo da rasprodaju tuđe.
Živim vec 5 godina u Rijeci, divan grad i divni ljudi. A film je fenomenalan!
Jedini grad u bivsoj SFRJ u kojem bih zivela. Pre rata dolazila sam kod moje rodice Andreje pa smo se provodile po Rijeci i Opatiji i sopingovale po Trstu. Ahh, divne, maligne, raspustene kasne 80-te…