1729424302 sajam knjiga atmosfera 19102024 0013 scaled 1
Čeoni sudar vlasti i kulture

Pod ekonomskim sankcijama režima

Izdanje 98
  1. Da li možete rubriku kultura na sajtu Radara da vratite na mesto gde je bila? Smatram da je simbolički važno. Na sajtu N1 je nestala, što je samo povlađivanje trendu koju je uvela ova vlast. Pošto već poklanjate toliko mesta kulturi, na čemu sam vam ja neizmerno zahvalna, nigde nema toliko kvalitetnih tekstova iz kulture, red je da je vratite makar na mesto koje je imala.

    1. Kultura na sajtu N1 nije nestala. Ima tekstova iz te oblasti, naravno.

          1. Nađem je i ja jer mi je to najvažnije na svetu. Ali nije to cilj, da je tražiš, nego da ti se nudi. Zbog onih kojima to nije najvažnija stvar na svetu. Tako rade ozbiljne države od školskog doba pa dobijemo građane koji su ponosni na svoje umetnike i koji znaju, ili makar većina zna, šta su prioriteti.

  2. Радмила Булатовић, библиотекар саветник у пензији kaže:

    Потписујем све речено у овом тексту, а истакла сам пре неког времена и Божовићево мишљење да библиотеке треба да негују врхунску културу, што је врло ретко у задње време.

  3. Velika je i turobna istina koju je izrekao autor: ovaj režim nema kulturne potrebe.
    Oni prema mnogo čemu gaje mržnju i netrpeljivost, ali u borbi protiv kulture pokazuju sam vrh svoje autentičnosti. Ne uništavaju kulturu samo zbog opstanka na vlasti, već su iskreni konzumenti i reklameri jeftine zabave i kiča, glupih i lascivnih viceva, raspojasanog pevanja u društvu osuđenih kriminalaca. I onda sa nepodnošljivom lakoćom kršenja zakona nameću ono što sami najviše vole i zabranjuju ono što ne poznaju i ne razumeju.

  4. Sve, sve, ali ponovno ignorantsko, a tako efektno, pominjanje „da ni u komunizmu“ nije bilo ovako grozno, dostiže vrhunac liberalnih pogleda na sve probleme koje ovo društvo ima. Pa da li je moguće da još uvek pali priča da je u „komunizmu“ (u kom nikada nismo ni bili), u tom vremenu, zapravo, socijalizma, bilo gore nego sada??!! Upravo u tom vremenu izgrađena je sva fizička i institucionalna infrastruktura onoga što imamo danas u kulturi i obrazovanju: skoro sva pozorišta, skoro svi muzeji, Kinoteka, čitava mreža centara (domova) kulture, zavodi za zaštitu spomenika, ogromna mreža bioskopa, filmskih produkcijskih preduzeća, Filharmonija, galerije, dvorane, silne izdavačke kuće (i to one prave, a ne komercijalne), mreža biblioteka u svkamo selu, gradu i školi, festivali svih vrsta, dečiji (pardon, pionirski), omladinski i kulturni centri, da ne pominjemo međunarodnu saradnju, mrežu škola, fakulteta i svih drugih mogućnosti za obrazovanje. U to vreme postavljeni su temeljni zakoni po kojima su kultura i obrazovanje bili temelji društa i društvenog interesa! Koliko zločest treba biti pa za to vreme u ovom tekstu napisati „…nedovoljan budžet za kulturu i obustavljanje konkursa za kulturu…Tako nešto nije rađeno ni u vreme komunizma“? Danas samo možemo da sanjamo o budžetima, instrumentima, prilikama, socijalnim merama i javnoj društvenoj i političkoj podršci umetnosti i kulturi kakva je bila u vreme socijalističke Jugoslavije! Liberali i srbende mogu da crknu od muke. A ako nam ovakvi ljudi budu odlučivali o kulturi nekada, biće kao što je i sada, samo će se promeniti glumci.

    1. Mića Popović, Borislav Pekić, Dušan Makavejev, Lazar Stojanović…………. objasnite to njima. Meni ne morate ništa. I nemojte bolje, jer ću da povraćam. Inače, mi smo, sudeći po onom što ste napisali, bili ispred svih kapitalističkih zemalja po kulturnim i umetničkim dostignućima u to doba, ispred UK, Nemačke, Italije, Francuske….. Jel’ tako gospodine? A nije? Ups…

      1. naravno da jesmo bili ispred mnogih od tih zemalja po rasprostranjenosti i dostupnosti kulture, mogućnosti da ogromna većina može da se obrazuje i da razvija svoje kulturne potrebe i svoju kreativnost. 1970tih godina Jugoslavija je bila prva zemlja u Evropi po broju fakultetski obrazovanih ljudi. To su činjenice. Kapitalizam na (našoj) periferiji je to pretvorio u OVO!

        1. Totalna smejurija. Na ovo nećete dobiti nikakav odgovor. Ne zaslužuje.

  5. Secamo se govora rektora Djokica na protestu ZNANJE JE MOC, 27/01/26. Evo par njegovih reci koje potkrepljuju tekst g Bozovica :

    « Istorija je pokazala da nijedna vlast, kao ova današnja, nije postupala prema članovima akademske zajednice ovako osiono, osvetnički i zlobno zbog toga što akademska zajednica nije pristala na ćutanje.

    Svedoci smo da ona svojom zlobom i izopačenošću udara na Univerzitet. Udara na istinoljubive ljude, udara na one koji su posvećeni obrazovanju, na mladost i budućnost Srbije, koja nije njihova. Udara na dve najvrednije kategorije stanovništva – na najmlađe i na najobrazovanije. Smetaju im najmlađi i najobrazovaniji zbog toga što ne žele da ćute, zbog toga što žele da ostanu u ovoj zemlji i da žive normalnim životom ».

  6. Kultura nekad i sad

    Koje li ironije, kada smo živeli u socijalizmu i jednopartijskom režimu, mnogo više se davalo na kulturu i poštovalo prave umetnike. Već 35 godina živimo u višepartijskom, formalno demokratskom društvu, a nikada manje sredstava za kulturu i manje slobode umetničkog izražavanja.

    Možda je to povezano i sa time što je Tito zaista voleo kulturu a posebno filmsku umetnost. Uživao je da bude u društvu intelektualaca i umetnika i redovno je posećivao izložbe i druga kulturna događanja. Navodno je svake večeri, posle završenih dnevnih obaveza, gledao neki novi film. Dok se Vučić okružio polusvetom i estradom pošto pravi intelektualci i umetnici ne žele da budu u njegovom društvu. Čak se pohvalio time da ne voli filmove i da preferira čitanje knjiga. Sudeći prema njegovom primitivnom ponašanju u tako nešto je teško poverovati, mada je moguće da jedino čita priručnike o političkoj manipulaciji i spinovanju javnosti.

    Smatram da su 70 i 80 godine prošlog veka bile najbolje što se tiče jugoslovenske pop i rok muzike, filmova i televizijskog programa, iako su postojala samo 2 kanala. Tada se urbana kultura razvila do neslućenih visina, gde su mnogi uživali u sličnoj muzici, filmovima i knjigama, bez obzira živeli oni u Beogradu, Sarajevu ili Zagrebu. Imali smo prijatelje na svim stranama i kao i većina mladih tog doba, živeli smo u nekom svom ušuškanom svetu, ni ne sluteći kakav će pakao od naših života da naprave razne nacionalističke hulje.

    Šta smo mi još dočekali pod Vučićevim režimom? Da jedan otvoreni neofašista, mogući ratni zločinac i verovatni razbojnik, Dragoslav Bokan, postane predsednik upravnog odbora Narodnog pozorišta, jedne od najvažnijih kulturnih ustanova u Srbiji. Da li može niže od toga? Pa verovatno može, čekam samo da zloŠešelj postane predsednik upravnog odbora Matice srpske, jer je poznat po velikom književnom opusu, posebno po lepim i pristojnim naslovima tih znamenitih dela. I glavno poniženje za sve kulturne radnike u Srbiji, ministar (ne) kulture Selaković, koji niti zna išta o kulturi, niti poštuje prave umetnike. A takav ponižavajući odnos prema kulturi najbolje ilustruje i mizerni budžet od 0.67 odsto.

    Pošto presvučeni radikali, već više od deceniju predstavljaju primitivizam i vulgarnost za kulturu, ovo je samo još jedan u nizu gorkih plodova koje nam je donela njihova štetočinska vladavina.

  7. Kao sto kaze g Gojko Bozovic, režim nema kulturne potrebe, niti želi prisustvo kritičkog mišljenja u javnosti. Režim doživljava kulturu kao neprijatelja.

    Secam se Vuciceve godisnje konferencije 30 decembra 2025, posvecene njemu i njegovim uspesima. Selfpromotion ! Dakle, prohujala 2025 godina je bila najbolja u istoriji. Poceo je sa ogromnim brojem stranih drzavnika koje je sreo. Pa onda serija : najvece plate, najvece penzije, najvise pruga, najvise puteva, najvise bolnica, najvise automobila, najveca zaposlenost, najjaca vojska ikada …
    NI REC O OBRAZOVANJU I KULTURI.

  8. Послах коментар па га нисте објавили:
    Дакле – одличан чланак – беспрекорно писмен и садржајан, спомиње културу као бастион опстанка државе и народа. Исправно – обраћате се уметницима. У неком другом контексту и новој пракси, било би „уметници и уметнице“?
    Тема коментара је са стране ваших новинара непринципијелно и перфидно инсистирање на родној подели занимања. Музикалност нових израза је – што се мене тиче – грозна. Зар то није урушавање културе – културног идентитета? „Деканица, социолошкиња, филолошкиња, мајорка, пуковница, адвокатица, инжењерка, планинарка, судија, судац, суткиња, грађани, грађанке и грађанчад, сељаци, сељанке и сељадчад“? Код енглеског језика (америчког, аустралијског, јужноафричког, новозеландског, …)… Нема тога? A lawyer, a judge, an engineer, … Из неког разлога – упрошћавање са глобалним наметањем а свим другима следи бесмислено усложњавање – са којим циљем?
    Дакле – култура не трпи агресивно измену језика народа са већ постојећим културним идентитетом. Исто као што се закони ретроактивно не примењују. Ви сте свакако алтернатива и бекство али чему онда да се надамо ако баш се баш ви не придржавате констатованог са изузетком овог чланка – баш о култури?

    1. Volim kad jedan stočar ocenjuje da je tekst „besprekorno pismen“,kad jedan obućar hvali bušni opanak koji suzi,kad mehaničar pali na gurku,dajući preporuku da je uvek bolje kretati se niz mali pad,pa bio on svoj ili tudj,svejedno,samo da se na gorivu uštedi…
      Volim kad baba Zoka, „sa podužim instrumentom- štiljegom vrši kiretažu,kad baba Vinka otera djavole iz naše blizine,kad hirurg pusti bedeviju na TV da reklamira njegovo umeće velikih usta,prekipelih kriški od jednog velikog dupeta,koje samo zna da misli o jednoj stvari,kad grudi se obese svojom težinom u bundeve i svakoj muškoj svinji budu zov“….
      Ne volim kad „stočar napusti potrebu junice da joj prvo zadovolji osnovnu potrebu i politikom stane da se bavi,kad jagnje stane da riče a neke pevaljke ne prestaju da muču“…
      Ne volim apotekara koji preporučuje basmu kao lek….
      Ali volim jednu Vesnu koja je u svemu saglasna sa mojom potrebom da se “ nasmejemo svemu onome što nas nije nikad veselilo“…

      1. Уважени неименовани и непотписани – овде се дају псеудоними – „сточар“ – зашто да не – видим да се лепо разумемо.
        Велики поздрав,

        1. Vesnino davanje saglasnosti za repove kojima nedostaje razum,medju rogovima kaže:

          Naravno da se lepo razumemo i sve je tako,samo sam „igrom reci i sarkazmom iskomromitovao odgovornost nenadležnih za odredjene stručne stvari“…
          Meni je „Mrdić pre stočar od stočara koji je pokazao višu intelektualnu moć za stvari,kojima je pogodiio suštinu!“

  9. Nove vlasti ce biti za kulturu zainteresovane isto koliko i prethodne.

  10. Уважени,
    Ви сте практично на бранику одбране, светло на крају тунела. Међутим, управо са ваше стране напредује скривена и тиха деградација српског културног наследства – рушење лепог и музикалног српског језика упорним наметањем родне поделе занимања? У енглеском језику који има тенденцију да постане једини званичан светски језик нема тога? Professor, judge, a lawyer, an engineer, … Међутим, од блиске прошлости уназад и по сваку цену, изложени смо агресивном наметању нових родних подела – речи без смисла, без музикалности и смисла, непортебном усложњавању језика (социолошкиња, пуковница, суткиња, судац и судија, мајорка, филолошкиња, деканка (деканица?), инжењерка, пољопривреткиња, …грађани и грађанке а грађанчад?). У овом чланку – који према суштини ипак треба да буде искрено принципијелан, одступили сте од неписаног правила и правилно сте навели – тема је питање статуса УМЕТНИКА генерално. Како то да у овом случају нисте навели „уметнике и уметнице“. Питање је који и какав избор нам остављате за будућност – нама „слободномислећем људима широко отворених очију“ ? Ком царству да стремимо? Ко намеће и са којим циљем нови правопис?

    1. He or she – je OBAVEZNO. Tako da ne pričajte mi o engleskom jeziku. „Umetnica“ je pojam koji se koristi odvajkada. Kao i pijanistkinja, recimo. Ili biste sada i te prastare oblike da ukinete? Time hoćete da se bavite? Ukidanjem? Sram vas bilo, ali zaista vas sram bilo. I to govorim kao filolog koji se više od svega na svetu protivim siromašenju jezika. Naš jezik ne spada među najbogatije, samo mu još fali da ga neke budale siromaše.