Dragana!
Kad dobijete i kad srušite vlast u Srbiji, čekamo te, ovdje u Torontu, sa predstavom “ Oslobodioci “
Velika je sreća što se u Srbiji pojavio ogroman broj mladih, starijih i najstarijih koji misle isto kao i Dragana. Tako da više nije pitanje da li će, nego kada će ( sa javne scene ) nestati svi oni “ drugi “, koji su i doveli Srbiju u ovo stanje u kome se već godinama nalazi.
„Sredinom oktobra 2019. godine prethodni Veliki Majstor Regularne Velike Lože Srbije, Brat Ranko Vujačić, postao je počasni član Lože Zum Widder, jedne od najstarijih nemačkih Loža (preko 240 godina), koja je osnovana daleke 1776. godine.“ (цитат са масонског сајта) Ранко Вујачић је ишао са мном у исти разред Десете београдске гимназије. Звали смо га Рики. У то време (1968.) Рики је снимао свој први (и једини играни) филм „Кад голубови полете“. Партнерка у филму била му је Мирјана Марковић, кojoj je то такође био једини играни филм у животу. Случајност? Неће бити. Често сам присуствовао снимању филма, знам како су бирани глумци, шта се причало иза сцене. О томе другом приликом.
Odličan intervju! Oduvek sam cenila gospođu Varagić najviše zbog njenih odličnih uloga, a sada i po stavovima koje iznosi časno, jasno i glasno. Umetnička, obrazovana i načitana duša se otkriva u sjajno biranim rečima i rečenicama, bez uobičajenih floskula, kojima izražava svoje misli, a životna mudrost, čovečnost i hrabrost za istinu provejavaju iz celog tona ovog intervjua.
U ratove i mrznju teraju oni koji rata ni videli jel kome je do rata neka mu ga u kuci.Zao mi je Dragane koja se vratila u svoju drzavu da pomogne mladima svojim znanjem i iskustvom.Draga Dragana zao mi je sto prozivljavas ono sto smo vec prezuveli,mislim da su ova deca mnogo mudrija od nas i da ce ovu borbu dobiti bez ljudskih zrtava.Do pobede PUMPAJ.
Sjajan razgovor sa pametnom,hrabrom i ostvarenom umetnicom DraganomVaragic.
I dok citam ne mogu a da ne osetim tugu i zaljenje sto su mnogi divni ljudi morali da beze iz nase zemlje bas zato sto su bili izuzetni,sto su smetali
bezvrednim tipovima nedoraslim
da vode ni mesnu zajednicu,a ne zemlju.
Jednom sam od coveka koji je bio u Kanadi cula da u Torontu
postoji ulica koju zovu Ulica zrtava Slobodana Milosevica.Da u
njoj zive ljudi kakvih vise nema u Srbiji – obrazovani,strucni,sa
znanjem jezika i drugim
vestinama.
I uhvatila me je jeza sta ako opet ova nasa mladost bude morala da svojim znanjem gradi neke druge zemlje,a ne svoju zemlju.
A stari,nesrecni
roditelji ostanu ovde zeljni svoje dece.Boze ima li te.
Ja već dugo godina živim u Torontu, i moram da vas utješim da u ovom gradu ne postoji ulica “ Slobodana Miloševića „.
Da budem jasniji : U Torontu ne postoji ništa što je vezano za Miloševića
Pošto je istina lekovita kako kaže Dragana, mora se iskreno govoriti i o neprijatnim istinama. Recimo o nepotizmu na FDU. Selektivne istine ne vode do izlečenja.
Pravo u centar! 🙂
Govoriti istinu u svetu laži i obmana je revolucionarni čin!
Pre svega, odličan intervju sa jednom veoma hrabrom i mudrom ženom. Eh, da nam je više takvih ličnosti u svim oblastima, gde bi nam bio kraj!
Sećam se lepe Dragane prvenstveno iz serija 80tih godina kao što, su Svetozar Marković, Sivi dom, Banjica, Priče iz fabrike, Vuk Karadžić, Aleksa Šantić ali i filmova Progon i Varljivo leto ‘68. Svuda je ostvarila upečatljive uloge, koje se i danas pamte među pravim filmofilima.
Imala je zanimljiv životni put i pokazala odvažnost i lični i profesionalni integritet kada mnogi nisu imali snage za tako nešto. Napustiti sve na vrhuncu karijere, otisnuti se u nepoznato i početi život iz početka nije lako. Na sreću, imala je dovoljno zdravog razuma da se snađe u novim okolnostima i okrene učenju novih generacija i to na drugom jeziku. Interesantno je da se time u Americi već dugo godina bavi i još jedna velika zvezda srpske kinematografije, Mirjana Joković.
Verovatno joj je taj dvodecenijski boravak u Kanadi dao jednu mnogo širu perspektivu na stvari, pa mnogo jasnije može da vidi šta su glavni problemi srpskog društva i šireg regiona. To se često dešava sa ljudima iz dijaspore, jer samo kada sa strane posmatramo događanja možemo da sagledamo stvari iz svih uglova i budemo mnogo više objektivni. Iz inostranstva može mnogo bolje da se vidi glupost i besmislenost svih tih podela po verskim i nacionalnim osnovama. Nisu tamo svi takvi, ali većina bolje obrazovanih jeste.
Součavanje sa sopstvenom prošlošću nikad nije lako, pa čak ni u privatnom životu. Sve novostvorene države u regionu imaju problem sa time, jer narativ političkih elita na vlasti ne radi na tome. Štaviše, mada je prošlo 25 do 30 godina od zadnjih ratova, oni svi zdušno rade na tome da stvore što veće tenzije i podele, propagirajući taj štetni nacionalistički narativ, samo da bi što duže ostali na vlasti. I naravno, konstantno obmanjuju narod njihovom iskrivljenom varijantom istorije, koja nema mnogo veze sa realnošću. Govoriti istinu o sopstvenim greškama i zločinima još uvek se smatra nepatriotskim, gotovo izdajničkim činom protiv sopstvene države iako jedino takva gesta može voditi ka istinskom pomirenju u našem regionu.
Ali da se vratim našoj dragoj Dragani. Njen društveni agažman i podrška studentima u ovim mutnim vremenima zaslužuje svaku pohvalu, jer nije lako javno istupiti protiv ove bahate klike na vlasti, koji čim ih neko javno kritikuje, odmah nađu načina da nekoga diskredituju kroz njihove propagandne medije. Isto tako, želim joj sve najbolje u životu i da i dalje nastavi da bude najviše posvećena pozorištu, jer je tu ostvarila najširi dijapazon uloga i dokazala njen neosporni glumački dar.
Da ste nam dugo živi i da nam pojašnjavate ovu strahotu u kojoj živimo. Bravo za svaku izgovorenu reč i hvala Vam na njima. Neko iz Vaše generacije.
sve je objasnila srbiji! genijalna dragana, svaka čast, živa nam bila!
Naucnica nema sta.
Bravo Dragana
Samo na osnovu naslova i pre nego što pročitam tekst. Nadam se da neću promašiti temu.
Istina je da ovo društvo treba da se izleči od nasilja svake vrste. Nismo ni svesni koliko je istina lekovita. Naravno, nije uvek ni prijatna.
A, sve je počelo sa verbalnim nasiljem koje nema granice. Dovoljno je samo reći, Ana. Ona ide napred i probija led, a ostali je slede. Gde samo nalazi te užasne reči, davno zaboravljene ili koje se, iz pristojnosti, ne koriste. Skoro da su strane? Da li se one uče na tim „prestižnim“, često nepoznatim stranim fakultetima?
Pozdrav za dragu gospođu Varagić.
Izbor fotografija savršen, kao i uvek.
Dragana!
Kad dobijete i kad srušite vlast u Srbiji, čekamo te, ovdje u Torontu, sa predstavom “ Oslobodioci “
Velika je sreća što se u Srbiji pojavio ogroman broj mladih, starijih i najstarijih koji misle isto kao i Dragana. Tako da više nije pitanje da li će, nego kada će ( sa javne scene ) nestati svi oni “ drugi “, koji su i doveli Srbiju u ovo stanje u kome se već godinama nalazi.
„Sredinom oktobra 2019. godine prethodni Veliki Majstor Regularne Velike Lože Srbije, Brat Ranko Vujačić, postao je počasni član Lože Zum Widder, jedne od najstarijih nemačkih Loža (preko 240 godina), koja je osnovana daleke 1776. godine.“ (цитат са масонског сајта) Ранко Вујачић је ишао са мном у исти разред Десете београдске гимназије. Звали смо га Рики. У то време (1968.) Рики је снимао свој први (и једини играни) филм „Кад голубови полете“. Партнерка у филму била му је Мирјана Марковић, кojoj je то такође био једини играни филм у животу. Случајност? Неће бити. Често сам присуствовао снимању филма, знам како су бирани глумци, шта се причало иза сцене. О томе другом приликом.
Odličan intervju! Oduvek sam cenila gospođu Varagić najviše zbog njenih odličnih uloga, a sada i po stavovima koje iznosi časno, jasno i glasno. Umetnička, obrazovana i načitana duša se otkriva u sjajno biranim rečima i rečenicama, bez uobičajenih floskula, kojima izražava svoje misli, a životna mudrost, čovečnost i hrabrost za istinu provejavaju iz celog tona ovog intervjua.
U ratove i mrznju teraju oni koji rata ni videli jel kome je do rata neka mu ga u kuci.Zao mi je Dragane koja se vratila u svoju drzavu da pomogne mladima svojim znanjem i iskustvom.Draga Dragana zao mi je sto prozivljavas ono sto smo vec prezuveli,mislim da su ova deca mnogo mudrija od nas i da ce ovu borbu dobiti bez ljudskih zrtava.Do pobede PUMPAJ.
Sjajan razgovor sa pametnom,hrabrom i ostvarenom umetnicom DraganomVaragic.
I dok citam ne mogu a da ne osetim tugu i zaljenje sto su mnogi divni ljudi morali da beze iz nase zemlje bas zato sto su bili izuzetni,sto su smetali
bezvrednim tipovima nedoraslim
da vode ni mesnu zajednicu,a ne zemlju.
Jednom sam od coveka koji je bio u Kanadi cula da u Torontu
postoji ulica koju zovu Ulica zrtava Slobodana Milosevica.Da u
njoj zive ljudi kakvih vise nema u Srbiji – obrazovani,strucni,sa
znanjem jezika i drugim
vestinama.
I uhvatila me je jeza sta ako opet ova nasa mladost bude morala da svojim znanjem gradi neke druge zemlje,a ne svoju zemlju.
A stari,nesrecni
roditelji ostanu ovde zeljni svoje dece.Boze ima li te.
Ja već dugo godina živim u Torontu, i moram da vas utješim da u ovom gradu ne postoji ulica “ Slobodana Miloševića „.
Da budem jasniji : U Torontu ne postoji ništa što je vezano za Miloševića
Pošto je istina lekovita kako kaže Dragana, mora se iskreno govoriti i o neprijatnim istinama. Recimo o nepotizmu na FDU. Selektivne istine ne vode do izlečenja.
Pravo u centar! 🙂
Govoriti istinu u svetu laži i obmana je revolucionarni čin!
Pre svega, odličan intervju sa jednom veoma hrabrom i mudrom ženom. Eh, da nam je više takvih ličnosti u svim oblastima, gde bi nam bio kraj!
Sećam se lepe Dragane prvenstveno iz serija 80tih godina kao što, su Svetozar Marković, Sivi dom, Banjica, Priče iz fabrike, Vuk Karadžić, Aleksa Šantić ali i filmova Progon i Varljivo leto ‘68. Svuda je ostvarila upečatljive uloge, koje se i danas pamte među pravim filmofilima.
Imala je zanimljiv životni put i pokazala odvažnost i lični i profesionalni integritet kada mnogi nisu imali snage za tako nešto. Napustiti sve na vrhuncu karijere, otisnuti se u nepoznato i početi život iz početka nije lako. Na sreću, imala je dovoljno zdravog razuma da se snađe u novim okolnostima i okrene učenju novih generacija i to na drugom jeziku. Interesantno je da se time u Americi već dugo godina bavi i još jedna velika zvezda srpske kinematografije, Mirjana Joković.
Verovatno joj je taj dvodecenijski boravak u Kanadi dao jednu mnogo širu perspektivu na stvari, pa mnogo jasnije može da vidi šta su glavni problemi srpskog društva i šireg regiona. To se često dešava sa ljudima iz dijaspore, jer samo kada sa strane posmatramo događanja možemo da sagledamo stvari iz svih uglova i budemo mnogo više objektivni. Iz inostranstva može mnogo bolje da se vidi glupost i besmislenost svih tih podela po verskim i nacionalnim osnovama. Nisu tamo svi takvi, ali većina bolje obrazovanih jeste.
Součavanje sa sopstvenom prošlošću nikad nije lako, pa čak ni u privatnom životu. Sve novostvorene države u regionu imaju problem sa time, jer narativ političkih elita na vlasti ne radi na tome. Štaviše, mada je prošlo 25 do 30 godina od zadnjih ratova, oni svi zdušno rade na tome da stvore što veće tenzije i podele, propagirajući taj štetni nacionalistički narativ, samo da bi što duže ostali na vlasti. I naravno, konstantno obmanjuju narod njihovom iskrivljenom varijantom istorije, koja nema mnogo veze sa realnošću. Govoriti istinu o sopstvenim greškama i zločinima još uvek se smatra nepatriotskim, gotovo izdajničkim činom protiv sopstvene države iako jedino takva gesta može voditi ka istinskom pomirenju u našem regionu.
Ali da se vratim našoj dragoj Dragani. Njen društveni agažman i podrška studentima u ovim mutnim vremenima zaslužuje svaku pohvalu, jer nije lako javno istupiti protiv ove bahate klike na vlasti, koji čim ih neko javno kritikuje, odmah nađu načina da nekoga diskredituju kroz njihove propagandne medije. Isto tako, želim joj sve najbolje u životu i da i dalje nastavi da bude najviše posvećena pozorištu, jer je tu ostvarila najširi dijapazon uloga i dokazala njen neosporni glumački dar.
Da ste nam dugo živi i da nam pojašnjavate ovu strahotu u kojoj živimo. Bravo za svaku izgovorenu reč i hvala Vam na njima. Neko iz Vaše generacije.
sve je objasnila srbiji! genijalna dragana, svaka čast, živa nam bila!
Naucnica nema sta.
Bravo Dragana
Samo na osnovu naslova i pre nego što pročitam tekst. Nadam se da neću promašiti temu.
Istina je da ovo društvo treba da se izleči od nasilja svake vrste. Nismo ni svesni koliko je istina lekovita. Naravno, nije uvek ni prijatna.
A, sve je počelo sa verbalnim nasiljem koje nema granice. Dovoljno je samo reći, Ana. Ona ide napred i probija led, a ostali je slede. Gde samo nalazi te užasne reči, davno zaboravljene ili koje se, iz pristojnosti, ne koriste. Skoro da su strane? Da li se one uče na tim „prestižnim“, često nepoznatim stranim fakultetima?
Pozdrav za dragu gospođu Varagić.
Izbor fotografija savršen, kao i uvek.