Nikoletička je „eksperski procenila radnju te time još jednom pokazala visoko znanje koje na tom putu zahteva neizbežnost- iskustvo i veštinu umeća!“
Hvala veliko na iscrpnom, interesantnom i iskrenom prikazu. Kao da sam i sama prisustvovala
Da li sam pogrešno shvatila da se podrazumeva da su vaši kriterijumi jedino vredni i ispravni pa ćete nam Vi reći šta je kič a šta delo “pravog” umetničkog kvaliteta?
Ne, pogresno ste shvatili. Reci ce nam gledaoci Evrovizije glasanjem preko telefona. I Zadruge. I Parova naravno. Onaj koji ne prepoznaje kic, najverovatnije je i sam deo kica. Nepodnosljivi teror mediokriteta u koaliciji sa cash „umetnicima“. Arogancija do imbecilnosti. Kao sto verovatno znate, jer ste ocigledno upuceni: „Umetnik sutrašnjice moraće da ode u podzemlje (underground). Moraće da stvara u tajnosti, da ostane potpuno nepoznat, unutar svoja četiri zida, kako bi sačuvao čistotu stvaralačkog čina.“ (1966, MD)
Kako je dozvoljeno da se optužuje Izrael za genocid a nije da se odgovori na to?
Odlican tekst. Asocijacija: La Grande Bellezza.
Lepo napisano i naročito poslednja rečenica… u lavirintu besmisla nada umire poslednja.
‘’Danas je svako g…o umetnost“!
U potpunosti se slažem sa stavom čoveka iz Brazila koji je stavio klozetsku dasku oko vrata sa tim rečima.
A sve je počelo kada je Marsel Dišanom 1917 godine proglasio običan pisoar umetničkim predmetom. Kasnije je došao i Varhol sa njegovim konzervama Kambelove supe pa sve do Hirsta, koji postao poznat po serijama mrtvih životinja u formalinu i takvim eksponatima postao najbogatiji britanski umetnik.
Dakle, izgubili su se svi kriterijumi na osnovu kojih bi se ocenjivala vrednost nekog dela i izbrisale granice između kiča i pravog umetničkog kvaliteta.
Bravo za hrabrost, odličan tekst. Reći popu pop a bobu bob ovde može da ima teške posledice. Ovo je bananslend.
U molskom tonalitetu, ipak.
I potpuno mi je nejasno da autorka misli da se naš predstavnik „srećom“ nije odlučio da izloži… šta god bilo. Ne može nijedan izabrani predstavnik sam da odlučuje šta će izložiti, izlaže ono na osnovu čega je i izabran. Znam da je kod nas ove godine bilo sve naopačke i zato me i čudi ta rečenica: da se „srećom“ nije odlučio… kao da je ovo što je izložio imalo bolje od onog što smo imali prilike da vidimo. Kao da čovek može da izađe iz svoje kože i predstavi nešto što nema veze s njim. Opasna teza.
Nikoletička je „eksperski procenila radnju te time još jednom pokazala visoko znanje koje na tom putu zahteva neizbežnost- iskustvo i veštinu umeća!“
Hvala veliko na iscrpnom, interesantnom i iskrenom prikazu. Kao da sam i sama prisustvovala
Da li sam pogrešno shvatila da se podrazumeva da su vaši kriterijumi jedino vredni i ispravni pa ćete nam Vi reći šta je kič a šta delo “pravog” umetničkog kvaliteta?
Ne, pogresno ste shvatili. Reci ce nam gledaoci Evrovizije glasanjem preko telefona. I Zadruge. I Parova naravno. Onaj koji ne prepoznaje kic, najverovatnije je i sam deo kica. Nepodnosljivi teror mediokriteta u koaliciji sa cash „umetnicima“. Arogancija do imbecilnosti. Kao sto verovatno znate, jer ste ocigledno upuceni: „Umetnik sutrašnjice moraće da ode u podzemlje (underground). Moraće da stvara u tajnosti, da ostane potpuno nepoznat, unutar svoja četiri zida, kako bi sačuvao čistotu stvaralačkog čina.“ (1966, MD)
Kako je dozvoljeno da se optužuje Izrael za genocid a nije da se odgovori na to?
Odlican tekst. Asocijacija: La Grande Bellezza.
Lepo napisano i naročito poslednja rečenica… u lavirintu besmisla nada umire poslednja.
‘’Danas je svako g…o umetnost“!
U potpunosti se slažem sa stavom čoveka iz Brazila koji je stavio klozetsku dasku oko vrata sa tim rečima.
A sve je počelo kada je Marsel Dišanom 1917 godine proglasio običan pisoar umetničkim predmetom. Kasnije je došao i Varhol sa njegovim konzervama Kambelove supe pa sve do Hirsta, koji postao poznat po serijama mrtvih životinja u formalinu i takvim eksponatima postao najbogatiji britanski umetnik.
Dakle, izgubili su se svi kriterijumi na osnovu kojih bi se ocenjivala vrednost nekog dela i izbrisale granice između kiča i pravog umetničkog kvaliteta.
Bravo za hrabrost, odličan tekst. Reći popu pop a bobu bob ovde može da ima teške posledice. Ovo je bananslend.
U molskom tonalitetu, ipak.
I potpuno mi je nejasno da autorka misli da se naš predstavnik „srećom“ nije odlučio da izloži… šta god bilo. Ne može nijedan izabrani predstavnik sam da odlučuje šta će izložiti, izlaže ono na osnovu čega je i izabran. Znam da je kod nas ove godine bilo sve naopačke i zato me i čudi ta rečenica: da se „srećom“ nije odlučio… kao da je ovo što je izložio imalo bolje od onog što smo imali prilike da vidimo. Kao da čovek može da izađe iz svoje kože i predstavi nešto što nema veze s njim. Opasna teza.