Jevtiću, sjajna tema i fotografije. Užasna svakodnevica ne dozvoljava da obraćamo pažnju. Treba više pisati o finim aspektima života! Modernizam je bio popularan u Kraljevini Jugoslaviji i primeri još postoje pred nama. Veliki sam ljubitelj i istraživač međuratnog perioda primenjene umetnosti i industrijskog dizajna. Art Deco i danas izgleda kao san. Izgleda moderno kao prvog dana. Nemoguće, prošlo je sto godina?
Iz tog razloga, posle dve decenije istraživanja i skromnog prikupljanja autentičnih predmeta, morao sam postaviti sebi par pitanja. Šta je čovekova percepcija modernog? Da li je Art Deco nešto savršeno ili je potpuno neprirodan i suprotan organskim formama prirode? Drugo pitanje se zapravo odnosi na drugu fazu Art Deco-a, kojom sam bio najviše fasciniran. Prva faza je period između 1925. i otprilike 1932. godine gde je upravo dominirala aproksimacija prirodnih motiva. Sunce, cveće, egzotične ptice, mačke… Vrlo je uočljiva inspiracija arheološkim pronalascima iz Egipta i tradicionalnom umetnošću iz Kine. Druga faza, otprilike između 1933. i 1939. godine, danas se zove Streamline Moderne. Ima nemačkog rođaka Bauhaus. Prirodni motivi su skoro nestali, a pojavile su se aproksimacije moćnih mašina u pogonu, automobila, brodova, aviona i oblakodera. World Fair 1939. godine u New York-u bio je Streamline Moderne fešta. To je bilo vreme kada je televizija stala na noge! U velikoj Britaniji i Nemačkoj je emitovan redovan TV program. Na žalost, došao je 1. Septembar 1939. i Drugi svetski rat. Streamline Moderne je ostao aktulean do početka 1960-tih, a obe forme Art Deco su oživele tokom avantgardnih 1980-tih.
Citiraću Ludwig Mies van der Rohe-a, jednog od legendarnih dizajnera Bauhaus škole: “Manje je više!“
Zadovoljstvo je procitati ovakav clanak, ali od Radara se to i ocekuje 🙂
Bas zanimljiv i informativan
clanak.Retko u danasnjoj stampi.
Vrlo sadrzajna i iscrpna reportaza. Hvala na podsecanju da smo ne tako davno isli u korak sa svetom.
Šta je ovo? Tekst samo o umetnosti bez komunističke propagande istovremeno? Pipnite autoru čelo da li je vruće, možda mu nije dobro.
Jevtiću, sjajna tema i fotografije. Užasna svakodnevica ne dozvoljava da obraćamo pažnju. Treba više pisati o finim aspektima života! Modernizam je bio popularan u Kraljevini Jugoslaviji i primeri još postoje pred nama. Veliki sam ljubitelj i istraživač međuratnog perioda primenjene umetnosti i industrijskog dizajna. Art Deco i danas izgleda kao san. Izgleda moderno kao prvog dana. Nemoguće, prošlo je sto godina?
Iz tog razloga, posle dve decenije istraživanja i skromnog prikupljanja autentičnih predmeta, morao sam postaviti sebi par pitanja. Šta je čovekova percepcija modernog? Da li je Art Deco nešto savršeno ili je potpuno neprirodan i suprotan organskim formama prirode? Drugo pitanje se zapravo odnosi na drugu fazu Art Deco-a, kojom sam bio najviše fasciniran. Prva faza je period između 1925. i otprilike 1932. godine gde je upravo dominirala aproksimacija prirodnih motiva. Sunce, cveće, egzotične ptice, mačke… Vrlo je uočljiva inspiracija arheološkim pronalascima iz Egipta i tradicionalnom umetnošću iz Kine. Druga faza, otprilike između 1933. i 1939. godine, danas se zove Streamline Moderne. Ima nemačkog rođaka Bauhaus. Prirodni motivi su skoro nestali, a pojavile su se aproksimacije moćnih mašina u pogonu, automobila, brodova, aviona i oblakodera. World Fair 1939. godine u New York-u bio je Streamline Moderne fešta. To je bilo vreme kada je televizija stala na noge! U velikoj Britaniji i Nemačkoj je emitovan redovan TV program. Na žalost, došao je 1. Septembar 1939. i Drugi svetski rat. Streamline Moderne je ostao aktulean do početka 1960-tih, a obe forme Art Deco su oživele tokom avantgardnih 1980-tih.
Citiraću Ludwig Mies van der Rohe-a, jednog od legendarnih dizajnera Bauhaus škole: “Manje je više!“
Zadovoljstvo je procitati ovakav clanak, ali od Radara se to i ocekuje 🙂
Bas zanimljiv i informativan
clanak.Retko u danasnjoj stampi.
Vrlo sadrzajna i iscrpna reportaza. Hvala na podsecanju da smo ne tako davno isli u korak sa svetom.
Šta je ovo? Tekst samo o umetnosti bez komunističke propagande istovremeno? Pipnite autoru čelo da li je vruće, možda mu nije dobro.