Жалосно је да наше уметнице и уметнике ( Вајари & Вајарке ) су у најтежем положају буду понижавани уништавани због ригорозности бирократура , који Артефакте доживљавају као робу за пленидбу 🙁
Sjajan tekst o sjajnom umetniku. Dragoceno.
Konusne komadiće pastelnih olovaka koji su klizili iz slikarevih prstiju …umjetnička duša slikareva je sačuvala u velikoj staklenoj tegli kao što se pepeo pokojnika čuva u urni. To umjetničko svjedočenje nastalo kao omaž svim radovima kojem su pastelne olovke podarile život, Aleksandar Rafailović je naslovio „Zimnica“. Zimnica se pravi za hladne dane ali i za onostrani život kada topla krv ne bude više tekla venama stvaralačke ruke. Inspirisan umjetnošću Aleksandra Rafajlovića prije nekih 30 godina napisao sam tekst pod nazivom „Ključ u ruke“. Danas imam zadovoljstvo da na ovom sajtu pročitam vrijedni esej (ključ) o radu Jedanaestog iz loze Bokokotorske slikarske škole. Hvala vam na duboko smislenom tekstu koji otključava ukupni stvaralački opus Aleksandra Rafajlovića.
Ranko Rajković
Ti se u „umetnost razumes kao Marica u kriv krastavac!“ Zato smo s umetnoscu i dosli tamo gde danas jesmo….
Uvrede su dio umjetnosti. Veliki slikari su se podrugivali, međusobno vrijeđali, uništavali i svoja i tuđa djela. Kada su oni to radili onda periferiji pripada mnogo više razuzdanosti i slobode.
„Maricu i kriv krastavac“ prihvatam kao jak argument priličan nivou znanja, ukusa i rečnika poznavalaca domaće likovne scene. U svakom slučaju pozdrav i ohrabrenje za dalju analitičnu kritiku.
„Dragi moj Rajko,je li to sve što se dalo istresti ispod tvoje- uvijek visiko nasadjane kape, koju je okretao vjetar lako- tamo dje mu je bilo volja?“
Sjećam te se – „živa patijska ćelijo, koja je jednim strogim pogledom,kao prijetnjom, ućerivala Marksovu misao i tamo dje joj nije priličilo da ni dekika bude,kamo li u komunističkom gnoju prebiva“…
Pa opet,milo mi je da si živ i to cijenu mom zadovoljstvu povećava…
Rajko,“trenutak poštovanja ište od tebe- da ustaneš,okreneš kapu put mene,podigneš ruku (jednu-ne obe u znak predaje), kako bi pozdravio veličinu koja se spustila da ti čast učini,a ti ne dangubi no i to unovči,onako kako ti samo znaš i umiješ- lako povezat sa ličnom dobiću“…
Kaklav god da si,miliji si mi „no ovi trupci koje razbijam svakodnevno-snagom duha a odmor nalazim s granama moje plemenske uzvišenosti,kao razonode!“
P.S.
Ovo je pismo Rajku,ne nikakom Ranku,ponajmanje Rajkoviću s kojima se „držimo vazda na razmak,radi poštovanja koju zahtijevaju zakoni istog nam plemena!“
„Streknuo je Rajko,kako vele i zadnji put je vidjen u bjeg od sebe i eno ga ispet na neku čuku – ispira muku,sokom od lozove grane,pitajući se-šta mi je ono trebalo?“
Ranko,ako nam misliš dobro, „patosiraj ovog uobraženog Zaratustru,e nam se pametovanjem, na glavu od kad već popeo!“
Nećemo Ti nikad „zaboraviti to dobro, s kojim ćeš nam donijeti dugotrajnu radost!“
Nečuveno zvuči, da onaj Ranko,erudita i mag pisane reči se skrije u mišju rupu,od jednog šumskog čoveka i vetrogonje-Zaratustre….
Ranko,ili se javi ili „da te pišemo još jednom-u Matičnu knjigu-ovoga puta rodjenih, za drugi život!“
E, da konačno pročitam nešto čestito napisano o nekoj likovnoj izložbi… A taman sam pomislio – kud se dedoše onoliki naši slikari i vajari.
A pišite malo i o zapuštenim likovnom galerijama u Nišu, Kragujevcu, Valjevu, Kruševcu, Novom Sadu… Kada su poslednji put imali neku VELIKU izložbu?!
„Kad se pozelim prave umetnosti, odem na buvljak pijacu i sebi nadjem bas onu zakrpu koja mi je odavno nedostajala!“ Salvador Dali
„Slike koje plaše i reči koje tople i brane da njihova hladnoća ne ostavi trajne posledice na našu zagledanost,kao dalju budućnost!“ Prcojlović- (u broju sklekova nedostižan,kako na pernatu stoku tako i na divljač-max. do 2.roga)
Punim imenom likom i profesijom. Ranko Rajković meteorolog. Pozdrav svima.
Погледајте овај видео, „atlas tv vremenom o vremenu“ https://share.google/Ki3mnAQLrET4YAd82
Жалосно је да наше уметнице и уметнике ( Вајари & Вајарке ) су у најтежем положају буду понижавани уништавани због ригорозности бирократура , који Артефакте доживљавају као робу за пленидбу 🙁
Sjajan tekst o sjajnom umetniku. Dragoceno.
Konusne komadiće pastelnih olovaka koji su klizili iz slikarevih prstiju …umjetnička duša slikareva je sačuvala u velikoj staklenoj tegli kao što se pepeo pokojnika čuva u urni. To umjetničko svjedočenje nastalo kao omaž svim radovima kojem su pastelne olovke podarile život, Aleksandar Rafailović je naslovio „Zimnica“. Zimnica se pravi za hladne dane ali i za onostrani život kada topla krv ne bude više tekla venama stvaralačke ruke. Inspirisan umjetnošću Aleksandra Rafajlovića prije nekih 30 godina napisao sam tekst pod nazivom „Ključ u ruke“. Danas imam zadovoljstvo da na ovom sajtu pročitam vrijedni esej (ključ) o radu Jedanaestog iz loze Bokokotorske slikarske škole. Hvala vam na duboko smislenom tekstu koji otključava ukupni stvaralački opus Aleksandra Rafajlovića.
Ranko Rajković
Ti se u „umetnost razumes kao Marica u kriv krastavac!“ Zato smo s umetnoscu i dosli tamo gde danas jesmo….
Uvrede su dio umjetnosti. Veliki slikari su se podrugivali, međusobno vrijeđali, uništavali i svoja i tuđa djela. Kada su oni to radili onda periferiji pripada mnogo više razuzdanosti i slobode.
„Maricu i kriv krastavac“ prihvatam kao jak argument priličan nivou znanja, ukusa i rečnika poznavalaca domaće likovne scene. U svakom slučaju pozdrav i ohrabrenje za dalju analitičnu kritiku.
„Dragi moj Rajko,je li to sve što se dalo istresti ispod tvoje- uvijek visiko nasadjane kape, koju je okretao vjetar lako- tamo dje mu je bilo volja?“
Sjećam te se – „živa patijska ćelijo, koja je jednim strogim pogledom,kao prijetnjom, ućerivala Marksovu misao i tamo dje joj nije priličilo da ni dekika bude,kamo li u komunističkom gnoju prebiva“…
Pa opet,milo mi je da si živ i to cijenu mom zadovoljstvu povećava…
Rajko,“trenutak poštovanja ište od tebe- da ustaneš,okreneš kapu put mene,podigneš ruku (jednu-ne obe u znak predaje), kako bi pozdravio veličinu koja se spustila da ti čast učini,a ti ne dangubi no i to unovči,onako kako ti samo znaš i umiješ- lako povezat sa ličnom dobiću“…
Kaklav god da si,miliji si mi „no ovi trupci koje razbijam svakodnevno-snagom duha a odmor nalazim s granama moje plemenske uzvišenosti,kao razonode!“
P.S.
Ovo je pismo Rajku,ne nikakom Ranku,ponajmanje Rajkoviću s kojima se „držimo vazda na razmak,radi poštovanja koju zahtijevaju zakoni istog nam plemena!“
„Streknuo je Rajko,kako vele i zadnji put je vidjen u bjeg od sebe i eno ga ispet na neku čuku – ispira muku,sokom od lozove grane,pitajući se-šta mi je ono trebalo?“
Ranko,ako nam misliš dobro, „patosiraj ovog uobraženog Zaratustru,e nam se pametovanjem, na glavu od kad već popeo!“
Nećemo Ti nikad „zaboraviti to dobro, s kojim ćeš nam donijeti dugotrajnu radost!“
Nečuveno zvuči, da onaj Ranko,erudita i mag pisane reči se skrije u mišju rupu,od jednog šumskog čoveka i vetrogonje-Zaratustre….
Ranko,ili se javi ili „da te pišemo još jednom-u Matičnu knjigu-ovoga puta rodjenih, za drugi život!“
E, da konačno pročitam nešto čestito napisano o nekoj likovnoj izložbi… A taman sam pomislio – kud se dedoše onoliki naši slikari i vajari.
A pišite malo i o zapuštenim likovnom galerijama u Nišu, Kragujevcu, Valjevu, Kruševcu, Novom Sadu… Kada su poslednji put imali neku VELIKU izložbu?!
„Kad se pozelim prave umetnosti, odem na buvljak pijacu i sebi nadjem bas onu zakrpu koja mi je odavno nedostajala!“ Salvador Dali
„Slike koje plaše i reči koje tople i brane da njihova hladnoća ne ostavi trajne posledice na našu zagledanost,kao dalju budućnost!“ Prcojlović- (u broju sklekova nedostižan,kako na pernatu stoku tako i na divljač-max. do 2.roga)