Autor toliko reči napisa a ništa konkretno nije rekao o selekciji. Koje su to četiri predstave koje je trebalo izdvojiti i zašto njih? Ozbiljno pitam, nisam zlonameran, nego mi i posle čitanja teksta nije jasno šta je tačno pisac hteo da kaže, osim da trenutno stanje u kulturi ne valja, što je valjda svima jasno.
Iz samog stila autora članka izbija slična trulež kojom odiše i posrnulo pozorište koje opisuje. Vrlo loš jezik, vrlo usiljena domišljatost, nadobudnost, tobožnja vrcavost, zaludna zakukuljenost, uz to: nekoliko slovnih grešaka, gomila napornih zareza, kao i bespotrebno dugih, mučnih rečenica – sve to dosta govori o sposobnosti onih kojih se ,,posrtaj“ tiče i koji su ga svesni, o njemj slovesno progovore. Taj mi se problem čini teže rešiv od ovog o kome je u ovom SKRNAVOM tekstu reč. Odnos autora i problema o kom govori, sličan je odnosu opozicionih političkih partija prema vladajućem zlu.
Bravo za komentar, brate Fjodore!
Ne kaze se „problem o kome…“ vec „problem o kojem…“. O slovnim greskama u ovom tvom kratkom tekstu, a posebno o stilu, duzini recenica i zarezima ne bih govorio jer to maši suštinu, ali me interesuje sta to konkretno po tvom misljenju u objavljenom tekstu nije tacno glede stanja u srpskom teatru? Broj premijera u sezoni, neuki direktori, nepostojanje reperoarske politike, cenzura i samocenzura…? Sta?
Mozda je tribinu posetilo malo ljudi jer je dosadna. Smucilo se ljudima da slusaju neke govorancije i pametovanja.Najstrasniji deo Sterijinog pozorja je onaj u kome Bule selektuje predstavu svoje maticne kuce u kojoj je njegova zena vd direktora i onda ta predsrava dobija nagrade!Pa jel to neko zezanje!!!Predstava je dobra btw ali je ovaj proces sraman i Goncićevima svojstven!
Krenimo za početak od karata, kako se dolazi do njih. Preko jednog broja telefona prodate sve glavne predstave za pola sata, i reprize, znači oko 3000 karata. Običan građanin dakle ne može da dođe na Pozorje. O čemu pričamo?
Osim za Zvezdara teatar, za sva ostala pozorište do karata se dolazi dosta lako. Preko aplikacije ili fizički.
Mene najviše brine to što među mladima nema kvalitetnih naslednika stare garde. Gledati većinu mladih glumaca u pozorištu ponekad nije prijatno. Posebno ako su na sceni u neko ozbiljno ime.
Nismo svi koji volimo pozoriste iz Beograda. Kupiti kartu, ako niste fizicki u mogucnosti da to ucinite, nije lako. Za Pozorje ove godine je, zaista, bilo nemoguce.
Možete preko sajta. Dobijete elektronsku ulaznicu. I ne maltretirate se. SNP ima i aplikaciju. Od beogradskih, znam da je za Zvezdaru gotovo nemoguće naći kartu.
Karte se unapred rezervišu isključivo preko broja telefona Sterijinog pozorja, koji je bilo nemoguće dobiti jer je konstantno bio zauzet (zvala sam u minut do 10, što je bio početak rezervacija). Prošle godine sam jedva dobila liniju ( i to tačno u 10 , prvog dana rezervacija), rečeno mi je da za neke predstave ni nema karata u prodaji. Kritika o nedostupnosti karata je apsolutno na mestu.
Pozorište je takvo zato što rigidno isluženi upravnici postavjaju klasične tekstove i drame službenih isluženih autora. Ponekad na Steriji bljesnu mladi autori kao one godine kada je selektor bio Boško Milin ali to je samo incident. Sećam se da je Boško doživeo opasnu harangu za svoju selekciju a onda je publika rekla svoje i najveću ocenu su dobile predstave mladih autora. A onda je tadašnji pozorišni establišment rešio da taj uspeh mladih autora minimizira i vrati se ustaljenom klanovskom repertoaru. Opet pozorište postade dosada, dosada, dosada…
Koji su to mladi autori bljesnuli u Milinovoj selekciji? Čak i kad ih se gugluje, nebitni su. Pokušao čovek da progura mediokritete, nije mu baš upalilo. Što se Hubačevog mišljenja tiče, mišljenje kao dupe. Svako ga ima. Sportski pozdrav.
Slavija@ po nivou histerije i ostrašćenosti rekao bih da pripadate korpusu etabliranog tzv kritičarskog karavana. Možda čak lično kritičarka selektorka ili kritičar selektor a ja sa onima koji misle da su bogom dani ne polemišem. Srdačan pozdrav i Vama draga kritičarko. Nije sportski ali je makar neciničan…
@ Slavija Pa nebitni su, zato sto nisu dobili sledecu sansu. A sansa za Sterijino bila je onda kada je Ziri odlucio da nijedna predstava ne zasluzuje nagradu. Tipovi poput Hubaca, isti oni koji pljuju svaku selekciju, svaku predstavu, odjednom su okrenuli curak, uplasivsi se za svoje dzepove i poceli da brane, ono sto su do juce pljuvali. U kulturi vlada licemerstvo epskih razmera, i to na svim frontovima.
@Maki Mada nemam nista protiv klasike, potpuno ste u pravu. Samo autenticnim savremenim izrazom mozemo predstaviti nasu kulturu. Treba negovati takve autore. Umesto toga, imamo, sa jedne strane, plagiranje i foliranje klasike, sa druge strane se ide na senzaciju, sok, provokaciju, bez stvarnog sadrzaja. I naravno, netalentovani ljudi i sa jedne, i sa druge strane se rvu medju sobom, dok oni stvarni, dobri, trpe li, trpe.
Па… неки сте пре-театрални и посрћете, а неки и нисмо и не посрћемо.
Autor toliko reči napisa a ništa konkretno nije rekao o selekciji. Koje su to četiri predstave koje je trebalo izdvojiti i zašto njih? Ozbiljno pitam, nisam zlonameran, nego mi i posle čitanja teksta nije jasno šta je tačno pisac hteo da kaže, osim da trenutno stanje u kulturi ne valja, što je valjda svima jasno.
Iz samog stila autora članka izbija slična trulež kojom odiše i posrnulo pozorište koje opisuje. Vrlo loš jezik, vrlo usiljena domišljatost, nadobudnost, tobožnja vrcavost, zaludna zakukuljenost, uz to: nekoliko slovnih grešaka, gomila napornih zareza, kao i bespotrebno dugih, mučnih rečenica – sve to dosta govori o sposobnosti onih kojih se ,,posrtaj“ tiče i koji su ga svesni, o njemj slovesno progovore. Taj mi se problem čini teže rešiv od ovog o kome je u ovom SKRNAVOM tekstu reč. Odnos autora i problema o kom govori, sličan je odnosu opozicionih političkih partija prema vladajućem zlu.
Bravo za komentar, brate Fjodore!
Ne kaze se „problem o kome…“ vec „problem o kojem…“. O slovnim greskama u ovom tvom kratkom tekstu, a posebno o stilu, duzini recenica i zarezima ne bih govorio jer to maši suštinu, ali me interesuje sta to konkretno po tvom misljenju u objavljenom tekstu nije tacno glede stanja u srpskom teatru? Broj premijera u sezoni, neuki direktori, nepostojanje reperoarske politike, cenzura i samocenzura…? Sta?
Mozda je tribinu posetilo malo ljudi jer je dosadna. Smucilo se ljudima da slusaju neke govorancije i pametovanja.Najstrasniji deo Sterijinog pozorja je onaj u kome Bule selektuje predstavu svoje maticne kuce u kojoj je njegova zena vd direktora i onda ta predsrava dobija nagrade!Pa jel to neko zezanje!!!Predstava je dobra btw ali je ovaj proces sraman i Goncićevima svojstven!
Krenimo za početak od karata, kako se dolazi do njih. Preko jednog broja telefona prodate sve glavne predstave za pola sata, i reprize, znači oko 3000 karata. Običan građanin dakle ne može da dođe na Pozorje. O čemu pričamo?
Osim za Zvezdara teatar, za sva ostala pozorište do karata se dolazi dosta lako. Preko aplikacije ili fizički.
Mene najviše brine to što među mladima nema kvalitetnih naslednika stare garde. Gledati većinu mladih glumaca u pozorištu ponekad nije prijatno. Posebno ako su na sceni u neko ozbiljno ime.
Nismo svi koji volimo pozoriste iz Beograda. Kupiti kartu, ako niste fizicki u mogucnosti da to ucinite, nije lako. Za Pozorje ove godine je, zaista, bilo nemoguce.
Možete preko sajta. Dobijete elektronsku ulaznicu. I ne maltretirate se. SNP ima i aplikaciju. Od beogradskih, znam da je za Zvezdaru gotovo nemoguće naći kartu.
Karte se unapred rezervišu isključivo preko broja telefona Sterijinog pozorja, koji je bilo nemoguće dobiti jer je konstantno bio zauzet (zvala sam u minut do 10, što je bio početak rezervacija). Prošle godine sam jedva dobila liniju ( i to tačno u 10 , prvog dana rezervacija), rečeno mi je da za neke predstave ni nema karata u prodaji. Kritika o nedostupnosti karata je apsolutno na mestu.
Pozorište je takvo zato što rigidno isluženi upravnici postavjaju klasične tekstove i drame službenih isluženih autora. Ponekad na Steriji bljesnu mladi autori kao one godine kada je selektor bio Boško Milin ali to je samo incident. Sećam se da je Boško doživeo opasnu harangu za svoju selekciju a onda je publika rekla svoje i najveću ocenu su dobile predstave mladih autora. A onda je tadašnji pozorišni establišment rešio da taj uspeh mladih autora minimizira i vrati se ustaljenom klanovskom repertoaru. Opet pozorište postade dosada, dosada, dosada…
Koji su to mladi autori bljesnuli u Milinovoj selekciji? Čak i kad ih se gugluje, nebitni su. Pokušao čovek da progura mediokritete, nije mu baš upalilo. Što se Hubačevog mišljenja tiče, mišljenje kao dupe. Svako ga ima. Sportski pozdrav.
Slavija@ po nivou histerije i ostrašćenosti rekao bih da pripadate korpusu etabliranog tzv kritičarskog karavana. Možda čak lično kritičarka selektorka ili kritičar selektor a ja sa onima koji misle da su bogom dani ne polemišem. Srdačan pozdrav i Vama draga kritičarko. Nije sportski ali je makar neciničan…
@ Slavija Pa nebitni su, zato sto nisu dobili sledecu sansu. A sansa za Sterijino bila je onda kada je Ziri odlucio da nijedna predstava ne zasluzuje nagradu. Tipovi poput Hubaca, isti oni koji pljuju svaku selekciju, svaku predstavu, odjednom su okrenuli curak, uplasivsi se za svoje dzepove i poceli da brane, ono sto su do juce pljuvali. U kulturi vlada licemerstvo epskih razmera, i to na svim frontovima.
@Maki Mada nemam nista protiv klasike, potpuno ste u pravu. Samo autenticnim savremenim izrazom mozemo predstaviti nasu kulturu. Treba negovati takve autore. Umesto toga, imamo, sa jedne strane, plagiranje i foliranje klasike, sa druge strane se ide na senzaciju, sok, provokaciju, bez stvarnog sadrzaja. I naravno, netalentovani ljudi i sa jedne, i sa druge strane se rvu medju sobom, dok oni stvarni, dobri, trpe li, trpe.
Па… неки сте пре-театрални и посрћете, а неки и нисмо и не посрћемо.