Eto, opet se o Bliskom istoku oglasio drug Marko, najvestija ruka (stilski predsamoupravnog) kumrovackog novinarstva. Koja prepisuje leftardske gluposti iz astralne sfere, koje pazljivo i metodicki na jedno mesto skuplja Haaretz.
„Nikada nije bilo lako biti „neko drugi“, a Druzi su „drugi“ kroz celu hiljadugodišnju istoriju koja ih nije darovala državom.“
Dragi Marko, ni najosnovnije ne znas o nekome, a pises o njima? Druzima vera nalaze, da im ne treba nezavisna drzava, cak im je tom istom verom zabranjena, ako sam dobro shvatio njihove price. Tako da ni traze takav vid darovanja od bilo koga.
„Bilo je samo pitanje trenutka kada će takva zajednica postati meta u haosu Sirije koja je tek vrhom cipele izašla iz četrnaestogodišnjeg građanskog rata.“
Nije bilo pitanje trenutka, samo sam cin sukoba je bio pitanje trenutka. Jer islamistima Al Qaeda-e, smeta sve i svako, ko nije potpornik njihovog krvavog panislamskog pokreta. A novi presednik je njihov stari clan i operativac. Mozda je promenio ime partije, ali vi Srbi najbolje znate, da jednom radikal, uvek ostaje radikal. A taj je ultra-radikal, sa ogromnim iskustvom pobijanja svih nepodobnih, verovatno i Zapadnjaka. Na brzinu je odglumio da razume sta Ameri od njega traze, pa su ga ustolicili, sve u stilu „boljeg nemamo, goreg necemo naci“. Posto ne traze drzavu, Druzi su lojalni onome, ko za njih dobro brine. Izrael se pokazao kao najbolji, a realno je i jedina drzava tog regiona, koja postuje manjine. Druzi u Izraelu zauzimaju i najvisa mesta u drustvu.
Kad sam prvi put bio na Golanu, 70-ih godina kao mlad momak, to mi je pored obilazenja kibuca, bila #1 lokacija u celom Izraelu. Tada jos skoro pa nije bilo Jevreja tamo, Druzi su bili daleeeeeko najbrojniji. I kao nacionalnost su uvek navodili sirijsku, kao i danas sto mnogi jos uvek navode (ali vecinom malko stariji). Sad je tamo i mnogo Jevreja, tako da je mesto malko izgubilo na jedinstvenosti. Ali je jos uvek jedinstveno po tome, da si u inace poprilicno pustinjskoj zemlji, kao sto je Izrael, dosao negde kao u juznu Hercegovinu, ali sa mnogo boljim vazduhom. Mnogo golog, mnogo zelenog, mnogo ravnog, pa brezuljci i planine. Pa ravnica, pomalo kao delta Neretve, ali bez Neretve, ludacki plodna, nevidjeno koloritna. I na kraju i Galilejsko jezero, najdepresivnije slatkovodno jezero sveta. Ko nije plivao u njemu, propusta nesto najlepse, iako mu je Ohridsko pomalo slicno po bistrini i svezini vode. Biciklom kraj marta je moja preporuka za obilazak te regije. Toplo vreme, voda isto vec superica za kupanje. A hrana je u Izraelu bozanstvena preko cele godine. Ali i pomalo skupa, potreban je malko dublji dzep. Iako se lako prolazi i na „studentski“ nacin, ako se malo potrudi.
Ако дође до употребе нуклеарки у будућности, то ће се прво десеити негде на Блиском истоку.
Eto, opet se o Bliskom istoku oglasio drug Marko, najvestija ruka (stilski predsamoupravnog) kumrovackog novinarstva. Koja prepisuje leftardske gluposti iz astralne sfere, koje pazljivo i metodicki na jedno mesto skuplja Haaretz.
„Nikada nije bilo lako biti „neko drugi“, a Druzi su „drugi“ kroz celu hiljadugodišnju istoriju koja ih nije darovala državom.“
Dragi Marko, ni najosnovnije ne znas o nekome, a pises o njima? Druzima vera nalaze, da im ne treba nezavisna drzava, cak im je tom istom verom zabranjena, ako sam dobro shvatio njihove price. Tako da ni traze takav vid darovanja od bilo koga.
„Bilo je samo pitanje trenutka kada će takva zajednica postati meta u haosu Sirije koja je tek vrhom cipele izašla iz četrnaestogodišnjeg građanskog rata.“
Nije bilo pitanje trenutka, samo sam cin sukoba je bio pitanje trenutka. Jer islamistima Al Qaeda-e, smeta sve i svako, ko nije potpornik njihovog krvavog panislamskog pokreta. A novi presednik je njihov stari clan i operativac. Mozda je promenio ime partije, ali vi Srbi najbolje znate, da jednom radikal, uvek ostaje radikal. A taj je ultra-radikal, sa ogromnim iskustvom pobijanja svih nepodobnih, verovatno i Zapadnjaka. Na brzinu je odglumio da razume sta Ameri od njega traze, pa su ga ustolicili, sve u stilu „boljeg nemamo, goreg necemo naci“. Posto ne traze drzavu, Druzi su lojalni onome, ko za njih dobro brine. Izrael se pokazao kao najbolji, a realno je i jedina drzava tog regiona, koja postuje manjine. Druzi u Izraelu zauzimaju i najvisa mesta u drustvu.
Kad sam prvi put bio na Golanu, 70-ih godina kao mlad momak, to mi je pored obilazenja kibuca, bila #1 lokacija u celom Izraelu. Tada jos skoro pa nije bilo Jevreja tamo, Druzi su bili daleeeeeko najbrojniji. I kao nacionalnost su uvek navodili sirijsku, kao i danas sto mnogi jos uvek navode (ali vecinom malko stariji). Sad je tamo i mnogo Jevreja, tako da je mesto malko izgubilo na jedinstvenosti. Ali je jos uvek jedinstveno po tome, da si u inace poprilicno pustinjskoj zemlji, kao sto je Izrael, dosao negde kao u juznu Hercegovinu, ali sa mnogo boljim vazduhom. Mnogo golog, mnogo zelenog, mnogo ravnog, pa brezuljci i planine. Pa ravnica, pomalo kao delta Neretve, ali bez Neretve, ludacki plodna, nevidjeno koloritna. I na kraju i Galilejsko jezero, najdepresivnije slatkovodno jezero sveta. Ko nije plivao u njemu, propusta nesto najlepse, iako mu je Ohridsko pomalo slicno po bistrini i svezini vode. Biciklom kraj marta je moja preporuka za obilazak te regije. Toplo vreme, voda isto vec superica za kupanje. A hrana je u Izraelu bozanstvena preko cele godine. Ali i pomalo skupa, potreban je malko dublji dzep. Iako se lako prolazi i na „studentski“ nacin, ako se malo potrudi.
Ако дође до употребе нуклеарки у будућности, то ће се прво десеити негде на Блиском истоку.
Nije valjda, a kako to i zasto?