Staljin je SSSR preuzeo sa drvenim ralom, a ostavio sa hidrogenskom bombom.
Staljin je bio bolesni genocidas, A Vi se palite na takve. Posetite cika Docu.
Po studiji na koju se autorka poziva – (objavljenoj i u američkom „Historical review“ i u francuskom „L’ Histoire“), a iste brojeve iznosi i Vladimir Karpov u svojoj knjizi, pa i sam Roj Medvedev nakon objavljivanja kaže: „Moje procene razmera Staljinovih represalija, napravljene pre otvaranja tajnih arhiva, uvećane su nekoliko puta. Oprostite, bio sam u zabludi.“ – nije „samo tokom prve dve godine Staljinove „Velike čistke“ uhapšeno preko 1,5 miliona ljudi“, već ih je otprilike toliko bilo ukupno uhapšenih na kraju „Velike čistke“. Dakle, uhapšenih i godinama pre čistke i godinama tokom nje.
… I nije ih „više od 680.000 ubijeno“ tokom dve godine, već ih je oko 642.000 mrtvih (što osuđenih na smrt, što umrlih tokom izdržavanja kazne) bilo ukupno u periodu 1920-1953. (uzete u obzir i tri godine pre Staljinove vladavine).
Oko 1/3 zatvorenika su bili kontrarevolucionari… Nekako se zamišlja da u CCCP-u nije bilo ubica, razbojnika, lopova itd.
Oko 1/4 pritvorenih su kazne izdržavali u zatvorima. Oko 3/4 u kolonijama, gde su imali pravo da zasnuju svoj dom, brak i porodicu, gde su dobijali novčanu naknadu za svoj rad itd. Sam Solženjicin kaže da mu je tokom izdržavanja kazne dva puta operisan karcinom.
Po nekim okvirnim računicama, mislim da bi u današnjoj Srbiji bilo za uhapsiti barem 100-200 hiljada ljudi zbog njihovih (ne)činjenja u proteklih 30-35 godina. A to bi bilo nekoliko puta više u odnosu na Staljinov CCCP… U proporciji sa brojem stanovnika, je li, i ne uzimajući u obzir okolnosti koje su u CCCP-u bile mnogo teže.
Staljin je od zaostale feudalne države sa 83% nepismenog stanovništva u kojoj je bezmalo svaka treća žena umirala nakon porođaja i skoro svako drugo dete do pete godine života, za 30 godina napravio velesilu #1 ili #2 (kako u kojoj oblasti) na svetu, i odbranio narod i državu i od nacista i najveće vojne invazije u ljudskoj istoriji i od imperijalizma. – Kapitalizam, „demokratija“ i građanština mu ovo nikada neće oprostiti.
Sličan se sličnom raduje!
Odličan tekst gospođe Nine Hruščove, koji dobro pokazuje pravo lice Putinove vladavine.
Ne znam da li je neko zapazio koliko je ironije bilo na nedavnoj proslavi 80 godina ruske pobede nad nacizmom. Predvodio ju je diktator koji koristi mnoge fašističke metode vladanja nad vlastitim narodom a događa se upravo u vreme konstantne agresije njegovog režima na bratsku pravoslavnu zemlju. Taj isti vladar stalno zloupetrabljava ogromnu žrtvu koju je ruski narod podneo za vreme Drugog svetskog rata u političke svrhe a sve sa ciljem utvrđivanja njegove represivne vlasti i stvaranja vlastitog kulta ličnosti.
Zbog medijske cenzure u Srbiji prava istina o naličju Putinove vladavine je dobro sakrivena od većine građana, pogotovo onih koji nemaju pristup internetu. Mnogi slepo veruju ono što vide na TV-a sa nacionalnom frekvencijom a na njima je Putin većinom prikazan kao zaštitnik pravoslavnog sveta od zlog zapada, pa skoro kao neki svetac. Zaboravlja se osnovna činjenica da je Putin prvobitno radio za KGB a kada je postao predsednik samo je nastavio da vlada metodama koje je naučio u toj zloglasnoj agenciji koja je donela toliko nesreće, prvenstveno ruskom narodu. Znači, manipulacija ljudima, špijuniranje političkih protivnika i nepodobnih novinara, pretnje, zatvor a ako postanu previše opasni za vlast onda i njihova eliminacija. Uloga ruske pravoslavne crkve je takođe sramna. Oni umesto da na svaki način kritikuju rat protiv svoje pravoslavne braće u Ukrajini oni ga još blagosiljaju ili u najmanju ruku ne govore ništa protiv njega. Druga stvar koja je ekstremno opasna kao i ovde u Srbiji je da se vladar izjednačava sa državom i svaka kritika na njegov račun se proglašava napadom na samu državu.
Duga je lista žrtava Putinovog režima ali su možda najpoznatije dve žrtve, pored opozicionog lidera Alekseja Navaljnog, ubijenog 2024 g. u udaljenom ruskom zatvoru. Popularni opozicioni vođa Boris Nemcov koji je ubijen 2015 u centru Moskve kao i poznata ruska istraživačka novinarka Ana Politkovskaja ubijena 2006 u liftu njene zgrade. A šta je bio njihov greh, je li to što su hteli da postoje i druge političke opcije za koje narod može da glasa i da postoji sloboda medija gde će novinari moći da slobodno rade i izraze svoje mišljenje, bez da se boje za svoj i život svoje porodice.
Od početka ruske agresije na Ukrajinu Putinova vladavina je postala još represivnija i sada on ne preza od ničega da bi ostao na vlasti, nemilosrdno se rešavajući političkih neistomišljenika i svakoga ko bi na bilo koji način ugrozio njegov presto. Započeo je nepotrebni rat u kome je stradalo već na stotine hiljada vojnika, mahom mladih ljudi sa obe strane ali i dosta nedužnih civila. Uveo je i drakonske kazne za bilo koga ko se javno suprostavi ovom besmislenom sukobu između pravoslavne braće tako da su ruski zatvori prepuni političkih zatvorenika od kojih je samo prošle godine umrlo desetero.
Na nesreću, u Rusiji ali i Srbiji već deceniju unazad, vladajući režimi prikazuju stvarnost onako kako oni žele a što je većinom suprotno od onoga kako zaista jeste. Dok se mediji potpuno ne oslobode od prevelikog pritiska tih vođa i njihovih poslušnika dotle će obe zemlje ostati zarobljene države, gde će laž biti istina i obrnuto, sloboda i pravda samo nedostižni ideali a život jednog pojedinca veoma jeftin.
Sama Rusija nikad nije bila stvarno demokratska zemlja, pa nije to ni danas. SSSR je u stvarnosti bila diktatura jedne zloćudne partije nad svima. Mada je u imenu imala pridev socijalistički, to društvo nije bilo uređeno po humanim i pravednim idealima pravog socijalizma, već naprotiv, bilo je strahovito okrutno i nehumano. I nacisti su imali u imenu svoje partije isti pridev a svi znamo šta su doneli svetu ali i svom narodu. Dobro je poznato kakva je u strahovlada postojala pod staljinizmom, najviše prema svom vlastitom narodu a i prema mnogim strancima, koji su poverovali da tamo postoji neki raj za obične ljude. Da bi zatim mnogi od njih završili u gulazima, u najzabačenijim krajevima Rusije.
Tako da nije nikakvo čudo što Putin propagira Staljinov kult, jer sličan se sličnom raduje! Obadvojica su zli psihopate za koje ljudski životi, patnja i stradanje običnih ljudi ne znače ništa. Staljin je bio pravi kriminalni karakter sa psihopatskim poremećajem ličnosti koji je likvidirao sve prave levičare, socijaldemokrate i liberale u raznim čistkama, da bi nametnuo svoju okrutnu i pogubnu diktaturu. Tako se rešio Bukharina, Kameneva, Zinovieva i brojnih drugih orginalnih boljševika. Čak je eliminisao i najsposobnije ljudi u vojsci a malo je falilo i da čuveni maršal Žukov doživi sličnu sudbinu. U tim velikim čistkama je ubijeno i oko 600 jugoslavenskih komunista. A sve u cilju da bi oni zauvek vladali.
Pre desetak godina pročitah “7000 dana u Sibiru“ od Karla Štajnera i ta mi je knjiga otvorila oči o Sovjetskom Savezu i njihovom totalitarnom režimu, jer prethodno kao levičar i antifašista imah veliko poštovanje prema njihovoj herojskoj borbi protiv nacista i ogromnoj žrtvi koju je podneo ruski narod. Svakome ko je zaslepljeni rusofil toplo preporučujem tu knjigu da se malo otrezni od te pogubne fantazije i pogleda istini u oči. Svi mi volimo ruske pisce i njihovu kulturu ali ono što su kroz istoriju radili njihovi vladari je za svaku osudu, jer niko normalan ne bi voleo živeti pod takvim režimima.
Nažalost, Staljin i klika oko njega su zloupotrebili uzvišene levičarske ideje slobode i pravde za sve i pretovorili ih u svoju suštu suprotnost, gde je decenijama vladala ogromna represija. Mada i danas u Rusiji nije mnogo bolje u smislu ljudskih prava i građanskih sloboda. Jer, Putin kao veliki poštovalac Staljina nastavio je da vlada njegovim surovim metodama. Samo mu još fale gulazi po Rusiji gde će da smesti sve političke neistomišljenike pa da može da nesmetano vlada do kraja njegovog života.
Koga više zanima ova tema na YouTube postoji 5 audio zapisa još jedne knjige Karla Štajnera ‘’Povratak iz Gulaga“, koja je takođe veoma interesantna, jer je svedočenje iz prve ruke nekoga ko je bio istinski levičar i borac za neki pravedniji svet. Gde Štajner vrlo živopisno opisuje svoj životni put, često posut trnjem ali gde on na kraju ipak izlazi kao pobednik, uprkos strašnim izazovima kojima je bio izložen u svom dugom životu.
Nadajmo se samo da će ovaj besmisleni rat što pre da se završi. Već je za ove 3 i po godine, previše ljudi stradalo, najviše ruske i ukrajinske sirotinje, zato što je jedan vlastoljubivi zlikovac umislio da je upravo on gospodar života i smrti na tim prostorima.
U svojoj knjizi „Velika šahovska tabla“, koju veliki broj ljudi u Srbiji nije čitao ali je najoštrije osuđuje, Z.Bžežinski smisleno primećuje da Rusi izgleda proizvode mnogo više istorije nego što mogu da svare. Knjiga je objavljena 1997. i u njoj je autor pobrojao najvažnije događaje, prevrate, revolucije, ratove, progone, koji su se desili u Rusiji samo tokom 20.veka i zapisao je u knjizi da treba „razmotriti socijalne implikacije sledećeg niza događaja“:
1. Rusko-japanski rat iz 1905, završen ruskim ponižavajućim porazom;
2. Prva “proleterska” revolucija iz 1905, koja je izazvala ogromno nasilje po gradovima;
3. Prvi svetski rat od 1914-1917, sa milionima žrtava i velikim ekonmskim potresima;
4. Građanski rat od 1918-1921, gde je opet poginulo nekoliko miliona ljudi a zemlja opustošena;
5. Rusko-poljski rat 1919-1920, završen ruskim porazom;
6. Izgradnja Gulaga početkom 1920-ih, uključujući i iskorenjivanje predrevolucionarne elite i njen ogromni egzodus iz Rusije;
7. Industrijalizacija i kolektivizacija početkom i sredinom 1930-ih, izazvala je masovnu glad i na milione žrtava u Ukrajini i Kazahstanu;
8. Velika čistka i teror sredinom i krajem 1930-ih, kada je na milione ljudi poslato u radne logore a oko jedan milion streljano, dok je nekoliko miliona umrlo od posledica maltretiranja;
Dodajem, a što Bžežinski nije naveo, napad Sovjetskog saveza na Finsku (1939-1940) i rat završen sovjetskom „Pirovom pobedom“ gde su sovjetske ukupne žrtve – mrtvi, ranjeni, nestali, bile oko 350.000 ljudi. Kao rezultat te agresije na Finsku Sovjetski savez je isključen iz tadašnje Lige naroda.
Dalje navodi Bžežinski:
9. Drugi svetski rat od 1941-1945, sa nekoliko miliona vojnih i civilnih žrtava i ogromnim ekonomskim pustošenjem;
10. Ponovno uvođenje staljinističkog terora krajem 1940-ih, opet uz masovna hapšenja i česta pogubljenja.
11. Četrdesetogodišnja trka u naoružanju sa SAD, koja je trajala od kraja 1940-ih do kraja 1980-ih i koja je imala za posledicu društveno osiromašenje;
12. Ekonomski iscrpljujući napori za uspostavljanje sovjetske kontrole na Karibima, Bliskom istoku i Africi, tokom 1970-ih i 1980-ih godina;
13. Iznurujući rat u Avganistanu od 1979-1989;
14. Nedavni raspad Sovjetskog saveza, koji su pratili građanski nemiri, bolna ekonomska kriza i krvavi i ponižavajući rat protiv Čečenije…..
Ovoj listi događaja – tragedija koje je Bžežinski nabrojao do 1997.g. treba dodati veliku finansijsku krizu koja je zadesila Rusiju već sledeće godine (1998) sa teškim posledicama, inflacija je te godine bila 84%, a Rusiju je spasao ipak rast cena nafte 1999. i 2000.g, onda se desio II Čečenski rat 1999. pa ruska okupacija dela Gruzije 2008, okupacija Krima i delova Ukrajine 2014, pa tekući rat sa Ukrajinom 2022, sa ogromnim brojem žrtava, pre toga i rusko učešće u ratu u Siriji od 2015. koje se završilo porazno po Rusiju, sadašnje ekonomske sankcije izazivaju velike lomove u ruskoj privredi, a poslednjih godina dešava se opet milionski egzodus mladog i obrazovanog stanovništva iz Rusije, pa bi trebalo, što reče Bžežinski, razmotriti „socijalne implikacije svih tih događaja“ po Rusiju?
Mene više brine staljinizacija Srbije.
Boljsevicki operativni sistem terora stiti sebe, njega ne zanimaju ni ruski ni srpski narod, ni teritorije ni buducnost. To je kancer koji treba odstraniti.
Judašvili. Poreklom čak moguće od portugalskih Rezača novčića. Pa onda kroz trgovačke kolonije se širili čak preko Indije do Gruzije.
Zajedno sa komunističkom životinjom Lazarom Kaganovičem (i on poreklom od Podstrekača Prvog svetskog rata), autor Golodomora. Verovatno najvećeg zločina u istoriji. Ubili drugovi glađu milione ljudi.
Jer, socijalna pravda jelte…
Staljin je SSSR preuzeo sa drvenim ralom, a ostavio sa hidrogenskom bombom.
Staljin je bio bolesni genocidas, A Vi se palite na takve. Posetite cika Docu.
Po studiji na koju se autorka poziva – (objavljenoj i u američkom „Historical review“ i u francuskom „L’ Histoire“), a iste brojeve iznosi i Vladimir Karpov u svojoj knjizi, pa i sam Roj Medvedev nakon objavljivanja kaže: „Moje procene razmera Staljinovih represalija, napravljene pre otvaranja tajnih arhiva, uvećane su nekoliko puta. Oprostite, bio sam u zabludi.“ – nije „samo tokom prve dve godine Staljinove „Velike čistke“ uhapšeno preko 1,5 miliona ljudi“, već ih je otprilike toliko bilo ukupno uhapšenih na kraju „Velike čistke“. Dakle, uhapšenih i godinama pre čistke i godinama tokom nje.
… I nije ih „više od 680.000 ubijeno“ tokom dve godine, već ih je oko 642.000 mrtvih (što osuđenih na smrt, što umrlih tokom izdržavanja kazne) bilo ukupno u periodu 1920-1953. (uzete u obzir i tri godine pre Staljinove vladavine).
Oko 1/3 zatvorenika su bili kontrarevolucionari… Nekako se zamišlja da u CCCP-u nije bilo ubica, razbojnika, lopova itd.
Oko 1/4 pritvorenih su kazne izdržavali u zatvorima. Oko 3/4 u kolonijama, gde su imali pravo da zasnuju svoj dom, brak i porodicu, gde su dobijali novčanu naknadu za svoj rad itd. Sam Solženjicin kaže da mu je tokom izdržavanja kazne dva puta operisan karcinom.
Po nekim okvirnim računicama, mislim da bi u današnjoj Srbiji bilo za uhapsiti barem 100-200 hiljada ljudi zbog njihovih (ne)činjenja u proteklih 30-35 godina. A to bi bilo nekoliko puta više u odnosu na Staljinov CCCP… U proporciji sa brojem stanovnika, je li, i ne uzimajući u obzir okolnosti koje su u CCCP-u bile mnogo teže.
Staljin je od zaostale feudalne države sa 83% nepismenog stanovništva u kojoj je bezmalo svaka treća žena umirala nakon porođaja i skoro svako drugo dete do pete godine života, za 30 godina napravio velesilu #1 ili #2 (kako u kojoj oblasti) na svetu, i odbranio narod i državu i od nacista i najveće vojne invazije u ljudskoj istoriji i od imperijalizma. – Kapitalizam, „demokratija“ i građanština mu ovo nikada neće oprostiti.
Sličan se sličnom raduje!
Odličan tekst gospođe Nine Hruščove, koji dobro pokazuje pravo lice Putinove vladavine.
Ne znam da li je neko zapazio koliko je ironije bilo na nedavnoj proslavi 80 godina ruske pobede nad nacizmom. Predvodio ju je diktator koji koristi mnoge fašističke metode vladanja nad vlastitim narodom a događa se upravo u vreme konstantne agresije njegovog režima na bratsku pravoslavnu zemlju. Taj isti vladar stalno zloupetrabljava ogromnu žrtvu koju je ruski narod podneo za vreme Drugog svetskog rata u političke svrhe a sve sa ciljem utvrđivanja njegove represivne vlasti i stvaranja vlastitog kulta ličnosti.
Zbog medijske cenzure u Srbiji prava istina o naličju Putinove vladavine je dobro sakrivena od većine građana, pogotovo onih koji nemaju pristup internetu. Mnogi slepo veruju ono što vide na TV-a sa nacionalnom frekvencijom a na njima je Putin većinom prikazan kao zaštitnik pravoslavnog sveta od zlog zapada, pa skoro kao neki svetac. Zaboravlja se osnovna činjenica da je Putin prvobitno radio za KGB a kada je postao predsednik samo je nastavio da vlada metodama koje je naučio u toj zloglasnoj agenciji koja je donela toliko nesreće, prvenstveno ruskom narodu. Znači, manipulacija ljudima, špijuniranje političkih protivnika i nepodobnih novinara, pretnje, zatvor a ako postanu previše opasni za vlast onda i njihova eliminacija. Uloga ruske pravoslavne crkve je takođe sramna. Oni umesto da na svaki način kritikuju rat protiv svoje pravoslavne braće u Ukrajini oni ga još blagosiljaju ili u najmanju ruku ne govore ništa protiv njega. Druga stvar koja je ekstremno opasna kao i ovde u Srbiji je da se vladar izjednačava sa državom i svaka kritika na njegov račun se proglašava napadom na samu državu.
Duga je lista žrtava Putinovog režima ali su možda najpoznatije dve žrtve, pored opozicionog lidera Alekseja Navaljnog, ubijenog 2024 g. u udaljenom ruskom zatvoru. Popularni opozicioni vođa Boris Nemcov koji je ubijen 2015 u centru Moskve kao i poznata ruska istraživačka novinarka Ana Politkovskaja ubijena 2006 u liftu njene zgrade. A šta je bio njihov greh, je li to što su hteli da postoje i druge političke opcije za koje narod može da glasa i da postoji sloboda medija gde će novinari moći da slobodno rade i izraze svoje mišljenje, bez da se boje za svoj i život svoje porodice.
Od početka ruske agresije na Ukrajinu Putinova vladavina je postala još represivnija i sada on ne preza od ničega da bi ostao na vlasti, nemilosrdno se rešavajući političkih neistomišljenika i svakoga ko bi na bilo koji način ugrozio njegov presto. Započeo je nepotrebni rat u kome je stradalo već na stotine hiljada vojnika, mahom mladih ljudi sa obe strane ali i dosta nedužnih civila. Uveo je i drakonske kazne za bilo koga ko se javno suprostavi ovom besmislenom sukobu između pravoslavne braće tako da su ruski zatvori prepuni političkih zatvorenika od kojih je samo prošle godine umrlo desetero.
Na nesreću, u Rusiji ali i Srbiji već deceniju unazad, vladajući režimi prikazuju stvarnost onako kako oni žele a što je većinom suprotno od onoga kako zaista jeste. Dok se mediji potpuno ne oslobode od prevelikog pritiska tih vođa i njihovih poslušnika dotle će obe zemlje ostati zarobljene države, gde će laž biti istina i obrnuto, sloboda i pravda samo nedostižni ideali a život jednog pojedinca veoma jeftin.
Sama Rusija nikad nije bila stvarno demokratska zemlja, pa nije to ni danas. SSSR je u stvarnosti bila diktatura jedne zloćudne partije nad svima. Mada je u imenu imala pridev socijalistički, to društvo nije bilo uređeno po humanim i pravednim idealima pravog socijalizma, već naprotiv, bilo je strahovito okrutno i nehumano. I nacisti su imali u imenu svoje partije isti pridev a svi znamo šta su doneli svetu ali i svom narodu. Dobro je poznato kakva je u strahovlada postojala pod staljinizmom, najviše prema svom vlastitom narodu a i prema mnogim strancima, koji su poverovali da tamo postoji neki raj za obične ljude. Da bi zatim mnogi od njih završili u gulazima, u najzabačenijim krajevima Rusije.
Tako da nije nikakvo čudo što Putin propagira Staljinov kult, jer sličan se sličnom raduje! Obadvojica su zli psihopate za koje ljudski životi, patnja i stradanje običnih ljudi ne znače ništa. Staljin je bio pravi kriminalni karakter sa psihopatskim poremećajem ličnosti koji je likvidirao sve prave levičare, socijaldemokrate i liberale u raznim čistkama, da bi nametnuo svoju okrutnu i pogubnu diktaturu. Tako se rešio Bukharina, Kameneva, Zinovieva i brojnih drugih orginalnih boljševika. Čak je eliminisao i najsposobnije ljudi u vojsci a malo je falilo i da čuveni maršal Žukov doživi sličnu sudbinu. U tim velikim čistkama je ubijeno i oko 600 jugoslavenskih komunista. A sve u cilju da bi oni zauvek vladali.
Pre desetak godina pročitah “7000 dana u Sibiru“ od Karla Štajnera i ta mi je knjiga otvorila oči o Sovjetskom Savezu i njihovom totalitarnom režimu, jer prethodno kao levičar i antifašista imah veliko poštovanje prema njihovoj herojskoj borbi protiv nacista i ogromnoj žrtvi koju je podneo ruski narod. Svakome ko je zaslepljeni rusofil toplo preporučujem tu knjigu da se malo otrezni od te pogubne fantazije i pogleda istini u oči. Svi mi volimo ruske pisce i njihovu kulturu ali ono što su kroz istoriju radili njihovi vladari je za svaku osudu, jer niko normalan ne bi voleo živeti pod takvim režimima.
Nažalost, Staljin i klika oko njega su zloupotrebili uzvišene levičarske ideje slobode i pravde za sve i pretovorili ih u svoju suštu suprotnost, gde je decenijama vladala ogromna represija. Mada i danas u Rusiji nije mnogo bolje u smislu ljudskih prava i građanskih sloboda. Jer, Putin kao veliki poštovalac Staljina nastavio je da vlada njegovim surovim metodama. Samo mu još fale gulazi po Rusiji gde će da smesti sve političke neistomišljenike pa da može da nesmetano vlada do kraja njegovog života.
Koga više zanima ova tema na YouTube postoji 5 audio zapisa još jedne knjige Karla Štajnera ‘’Povratak iz Gulaga“, koja je takođe veoma interesantna, jer je svedočenje iz prve ruke nekoga ko je bio istinski levičar i borac za neki pravedniji svet. Gde Štajner vrlo živopisno opisuje svoj životni put, često posut trnjem ali gde on na kraju ipak izlazi kao pobednik, uprkos strašnim izazovima kojima je bio izložen u svom dugom životu.
Nadajmo se samo da će ovaj besmisleni rat što pre da se završi. Već je za ove 3 i po godine, previše ljudi stradalo, najviše ruske i ukrajinske sirotinje, zato što je jedan vlastoljubivi zlikovac umislio da je upravo on gospodar života i smrti na tim prostorima.
U svojoj knjizi „Velika šahovska tabla“, koju veliki broj ljudi u Srbiji nije čitao ali je najoštrije osuđuje, Z.Bžežinski smisleno primećuje da Rusi izgleda proizvode mnogo više istorije nego što mogu da svare. Knjiga je objavljena 1997. i u njoj je autor pobrojao najvažnije događaje, prevrate, revolucije, ratove, progone, koji su se desili u Rusiji samo tokom 20.veka i zapisao je u knjizi da treba „razmotriti socijalne implikacije sledećeg niza događaja“:
1. Rusko-japanski rat iz 1905, završen ruskim ponižavajućim porazom;
2. Prva “proleterska” revolucija iz 1905, koja je izazvala ogromno nasilje po gradovima;
3. Prvi svetski rat od 1914-1917, sa milionima žrtava i velikim ekonmskim potresima;
4. Građanski rat od 1918-1921, gde je opet poginulo nekoliko miliona ljudi a zemlja opustošena;
5. Rusko-poljski rat 1919-1920, završen ruskim porazom;
6. Izgradnja Gulaga početkom 1920-ih, uključujući i iskorenjivanje predrevolucionarne elite i njen ogromni egzodus iz Rusije;
7. Industrijalizacija i kolektivizacija početkom i sredinom 1930-ih, izazvala je masovnu glad i na milione žrtava u Ukrajini i Kazahstanu;
8. Velika čistka i teror sredinom i krajem 1930-ih, kada je na milione ljudi poslato u radne logore a oko jedan milion streljano, dok je nekoliko miliona umrlo od posledica maltretiranja;
Dodajem, a što Bžežinski nije naveo, napad Sovjetskog saveza na Finsku (1939-1940) i rat završen sovjetskom „Pirovom pobedom“ gde su sovjetske ukupne žrtve – mrtvi, ranjeni, nestali, bile oko 350.000 ljudi. Kao rezultat te agresije na Finsku Sovjetski savez je isključen iz tadašnje Lige naroda.
Dalje navodi Bžežinski:
9. Drugi svetski rat od 1941-1945, sa nekoliko miliona vojnih i civilnih žrtava i ogromnim ekonomskim pustošenjem;
10. Ponovno uvođenje staljinističkog terora krajem 1940-ih, opet uz masovna hapšenja i česta pogubljenja.
11. Četrdesetogodišnja trka u naoružanju sa SAD, koja je trajala od kraja 1940-ih do kraja 1980-ih i koja je imala za posledicu društveno osiromašenje;
12. Ekonomski iscrpljujući napori za uspostavljanje sovjetske kontrole na Karibima, Bliskom istoku i Africi, tokom 1970-ih i 1980-ih godina;
13. Iznurujući rat u Avganistanu od 1979-1989;
14. Nedavni raspad Sovjetskog saveza, koji su pratili građanski nemiri, bolna ekonomska kriza i krvavi i ponižavajući rat protiv Čečenije…..
Ovoj listi događaja – tragedija koje je Bžežinski nabrojao do 1997.g. treba dodati veliku finansijsku krizu koja je zadesila Rusiju već sledeće godine (1998) sa teškim posledicama, inflacija je te godine bila 84%, a Rusiju je spasao ipak rast cena nafte 1999. i 2000.g, onda se desio II Čečenski rat 1999. pa ruska okupacija dela Gruzije 2008, okupacija Krima i delova Ukrajine 2014, pa tekući rat sa Ukrajinom 2022, sa ogromnim brojem žrtava, pre toga i rusko učešće u ratu u Siriji od 2015. koje se završilo porazno po Rusiju, sadašnje ekonomske sankcije izazivaju velike lomove u ruskoj privredi, a poslednjih godina dešava se opet milionski egzodus mladog i obrazovanog stanovništva iz Rusije, pa bi trebalo, što reče Bžežinski, razmotriti „socijalne implikacije svih tih događaja“ po Rusiju?
Mene više brine staljinizacija Srbije.
Boljsevicki operativni sistem terora stiti sebe, njega ne zanimaju ni ruski ni srpski narod, ni teritorije ni buducnost. To je kancer koji treba odstraniti.
Judašvili. Poreklom čak moguće od portugalskih Rezača novčića. Pa onda kroz trgovačke kolonije se širili čak preko Indije do Gruzije.
Zajedno sa komunističkom životinjom Lazarom Kaganovičem (i on poreklom od Podstrekača Prvog svetskog rata), autor Golodomora. Verovatno najvećeg zločina u istoriji. Ubili drugovi glađu milione ljudi.
Jer, socijalna pravda jelte…