Као дечак, после II Св рата, дивио сам се Стаљину. Солжењицин је допринео да сазнамо за Стаљинов терор, да је ЧЕКА још 1923 год послала 20 000 затвореника у први Гулаг, да је Вишински 1930 год судио и стрељао инжењере за неиспуњен план, да је колективизација сељацима отела имања, да су 1931 основани Гулази за 500 000 затвореника, да је 1936 год НКВД осудио и стрељао 60 000 комуниста за издају и да је 1937 год 40 000 официра оптужено да су немачки шпијуни, да је маршал Тухачевски убијен …
1944 године у ослобођеном Београду, победници опијени успехом и ношени идеалима бољшевичке револуције, фабриковали су свест српског народа на скуповима, зборовима, пленумима под сликама Стаљина. По угледу на совјетски, харао је наш АГИТПРОП (одел АГИТације и ПРОПаганде).
Тек 70 година касније, 2014 године, постављен је у Београду споменик руском цару Николају кога су бољшевици убили.
Profesorka Hruščova, odlična tema! Mnogi vide Putinovu Rusiju kao povratak carske tj. bele Rusije koja je postojala pre 1917. godine. Ja mislim da je to velika greška i zabluda. Istina o karakteru Putinove Rusije stoji nam pred očima sve vreme. Na kraju, on je rekao da je propast CCCP bila “najveća katastrofa 20. veka“.
Francuski pisac, filozof i istoričar François-Marie Arouet poznatiji kao Voltaire živeo je u 18. veku u vreme najgore tiranije francuske buržoazije. Između ostalog, ostao je upamćen po izjavi: “Ako ne znaš ko je na vlasti, pogledaj koga ne smeš da kritikuješ!“ Ova izjava se često koristi u današnje vreme među patriotama i mislećim ljudima. Služi kao putokaz za neupućene i uvod u hijerarhiju globalne zavere pod imenom Novi svetski poredak (New World Order – NWO). Samo ću kratko podsetiti da je USA bila prva država koja je pala u ruke NWO 1913. godine kada je kompletna ekonomija države prešla u privatne ruke zaverenika i takozvanu Federal Reserve banku. U klubu zaverenika je planiran Prvi svetski rat koji se vodio 1914.- 1918. godine. Igrači tog kluba, neki trenirani i poslati iz USA, uspešno su izveli komunističku revoluciju u Rusiji 1917. – 1920. godine. Ubili su rusku carsku porodicu Romanov i još desetine miliona Rusa i proglasili CCCP. Signal za početak revolucije je bio topovski udar sa krstarice “Aurora“ usidrene u luci Sankt Peterburg, kasnije Leningrad. Prva vlada CCCP bila je vrlo homogena i 80% članova vlade činili su “oni koje ne smeš kritikovati“. Ne bih da opisujem Nemačku, Austriju i Mađarsku posle Prvog svetskog rata gde je pokušana ista komunistička revolucija kao u Rusiji. Tu ulazimo u genezu Drugog svetskog rata.
Šta je to što povezuje današnju Rusiju i bivši CCCP, a ne sme da se dira i kritikuje? Na sred centralnog gradskog trga u Moskvi stoji monumentalna struktura od granita na kojoj piše: Л Е Н И Н. Ja verujem da 90% današnjih studenata nema pojma šta je ovaj objekat i čemu služi. Ovo je grobnica tj. mauzolej u kojem leš Vladimira Uljanova, konspirativnog imena Lenin, leži u stanju prezervacije malo više od 100 godina! Lenin je bio kapiten igrača koji su izveli komunističku revoluciju i predsedavajući Centralnog Komiteta (CK) komunističke partije. Neko bi mogao da pomisli, čekaj malo, sa tim je gotovo još 1991. godine? Hmmm… Da, bilo je predloga da se mauzolej ukloni još tada. Predsednik Boris Jeljcin je generalno bio saglasan, ali kao da se plašio nečega. Pogodite ko je izričito protivnik rušenja Lenin-ovog mauzoleja od početka 2001. godine do danas ?!
Dozvolite mi, ja imam ideju kako da Rusija ozdravi. Krstaricu “Aurora“ sa ukrcanim lešom druga Lenin-a i jednom taktičkom atomskom bombom odvući na otvoreno more. Na dan masakra carske porodice Romanov, sastaviti veličanstvenu vojnu paradu na Crvenom trgu u Moskvi i pred očima celog Sveta aktivirati bombu.
Zabrinjava to što toliko mnogo staljinista ima u Srbini. I ovde se neguje kult ličnost a to je ono najgore!
@Pax
“Smrt jednog čoveka je tragedija a smrt milion ljudi je statistika.“ je fraza iz Remarkovog Crnog obeliska (Erich Maria Remarque, Der schwarze Obelisk – „Aber das ist wohl so, weil ein einzelner immer der Tod ist – und zwei Millionen immer nur eine Statistik.“) – Nema veze sa Staljinom, osim što su mu to zapadne službe pripisale u procesu brainwashing-a.
I „Smrt rešava sve probleme – nema čoveka, nema problema“ je isto fraza iz romana „Deca Arbata“ Anatolija Ribakova. Sam Ribakov je kasnije u svom „Romanu uspomena“ napisao da je to izmislio i pripisao Staljinu.
Tito je tokom života uživao u luksuzu. Staljin je spavao na vojničkom krevetu i menjao dve vojničke uniforme, letnju i zimsku.
Tokom Staljinove ere od 30 godina je u nekim trenucima bilo i preko 2 mil. zatvorenika u „gulazima“. U državi od oko 135 mil. stanovnika. Pogledaj npr. koliko zatvorenika ima danas u USA – srcu demokratije, slobode i ljudskih prava; državi koja nije u ratnoj opasnosti protiv celog sveta itd? Ako sabereš i zatvorenike u njihovim zatvorima širom sveta, videćeš da ih, proporcionalno broju stanovnika, možda ima i više nego što ih je bilo u Staljinovom CCCP-u.
Berija je u svom dnevniku zapisao da mu je Staljin – na pitanje zašto neće da zameni sina Jakova za nemačkog generala, kojih imaju još 50 zarobljenih – odgovorio pitanjem: „Šta će da kaže sovjetski narod što ja razmenjujem svog sina, dok njihova deca ginu?“
Svetlana je bila Staljinova miljenica. U USA je otišla nakon očeve smrti i „destaljinizacije“.
Raspad CCCP-a je počeo 1953… A 1991. se samo završio.
Literaturu „Kako sam potpuno nevin dospeo u Gulag“… priče kako je Lenjin doputovao u blindiranom vozu (Da li je iko video da na svetu postoji „blindirani voz“?) sa zlatom u vrednosti 666 mil. $ da uništava Ruse… Solženjicinove priče (jednom izjavio u američkom kongresu i drugi put na španskoj državnoj TV) da je Staljin odgovoran za smrt 110 mil. ljudi (CCCP imao oko 135 mil. stanovnika)… itd… isl… – ja ne mogu (više) da čitam, jer sam isuviše star.
… A ja tebi za čitanje (od prevedenog na naš jezik) mogu preporučiti „Generalisimus“ Vladimira Karpova. Mogu ti negde upload-ovati i Berijin dnevnik (na ruskom).
Haug.
Nikad mu zapad neće oprostiti što im je rasturio kombinaciju koju su imali sa Leninjom.
Šta mislite, koliko ljudi i Srbije treba da završi u zatvoru kad se završi ovo vreme zla? Takodje, gde ih treba poslati, u neka odmarališta ili u zatvore?
Daleko od toga da nije bio zločinac, jedino što oni koji ga napadaju su 100x veći od njega.
Staljin je svoj nadimak „Čelični“ („stal“ na ruskom = čelik) dobio jer je 4-5 puta bežao iz „gulaga“ u doba carske Rusije. Dakle, nije on „gulage gradio početkom 20-ih“, već ih je zatekao.
Kao što rekosmo – od rala i volova, blata i kokošijih gomanaca po dvorištu… do nukleranih podmornica, sputnjika, svemirskih programa, iskorenjene nepismenosti, Moskve kao luke koja izlazi na pet mora, metroa čija svaka stanica izgleda kao da si ušao u muzej, u ljudskoj istoriji nezabeleženog privrednog rasta itd… Za samo 30 godina.
… Pa još, povrh svega, sin seljaka koji nikakvu imovinu nije posedovao. Iza sebe, od lične imovine, ostavio po nekoliko nalivpera i izgrebanih gramofonskih ploča. Umro u iscepanim čarapama. Oba sina mu se tokom rata borili u prvim borbenim redovima…
Potpuno razumem frustriranost srpskih i građanera i patrijota, kada uporede Staljinovu eru i npr. Srbiju u proteklih 30-35 godina.
Odgovor S de Mayo
Pre petnaestak godina i ja razmišljah nešto slično vama. Pa, to su samo pokvareni napadi zapada na komunizam, SSSR, Staljina i sva druga opravdanja koja su branila taj sistem. A u to vreme, ne znadoh mnogo o periodu Staljinizma a i nisam imao mnogo vremena da se time dublje bavim.
Pre desetak godina pročitah “7000 dana u Sibiru“ od Karla Štajnera i ta mi je knjiga otvorila oči o Sovjetskom Savezu i periodu Staljinizma, jer prethodno kao levičar i antifašista imah veliko poštovanje prema njihovoj herojskoj borbi protiv nacista i ogromnoj žrtvi koju je podneo ruski narod.
Svakome ko je zaslepljeni rusofil toplo preporučujem tu knjigu da se malo otrezni od te pogubne fantazije i pogleda istini u oči. Svi mi volimo ruske pisce i njihovu kulturu ali ono što su kroz istoriju radili njihovi vladari je za svaku osudu, jer niko normalan ne bi voleo živeti pod takvim režimima.
Koga više zanima ova tema na YouTube postoji 5 audio zapisa još jedne knjige Karla Štajnera ‘’Povratak iz Gulaga“, koja je takođe veoma interesantna, jer je svedočenje iz prve ruke nekoga ko je bio istinski levičar i borac za neki pravedniji svet. Gde Štajner vrlo živopisno opisuje svoj životni put, često posut trnjem ali gde on na kraju ipak izlazi kao pobednik, uprkos strašnim izazovima kojima je bio izložen u svom dugom životu.
Inače, sam Staljin se loše ponašao i prema sopstvenoj porodici. Njegova žena je izvršila samoubistvo, nije hteo da spasi razmenom jednog sina kojeg su zarobili nacisti pa je isti umro u zarobljeništvu, drugi sin je preživeo Drugi svetski rat kao heroj ali se ubrzo odao piću, često bio hospitalizovan a zbog toga je na kraju umro u zatvoru, relativno mlad. Staljinova miljenica, ćerka Svetlana, je smatrala svog oca grubim i okrutnim čovekom koji je poslao njenu najveću ljubav u gulag jer nije odobravao tu njenu vezu. Na kraju je napustila Sovjetski savez i prebegla u Ameriku 1967 godine.
To što je Staljin industrijski unapredio Rusiju i nije neki veliki pothvat ako se uzme u obzir da je imao preko milion robova u gulazima, koji su godinama krvavo i besplatno radili da bi se ostvarili njegovi megalomanski ciljevi. Cena tog naglog razvoja su bili uništeni životi miliona ljudi, ne samo iz Rusije već iz celog sveta.
Što se tiče skromnog Staljinovog života, i Tito formalno ništa nije ostavio iza sebe, ali je za života živeo kao car.
Možda najbolje govori o Staljinovom tipu ličnosti jedna izreka koja se pripisuje njemu.
“Smrt jednog čoveka je tragedija a smrt milion ljudi je statistika“.
Svi mi imao neke zablude u životu. Ali danas pored toliko lako dostupnih informacija o svemu i svačemu, imamo šansu i da ih se rešimo i uvek naučimo nešto novo, što će da nam da mnogo širu istorijsku perspektivu.
Staljin je SSSR preuzeo sa drvenim ralom, a ostavio sa hidrogenskom bombom.
Staljin je bio bolesni genocidas, A Vi se palite na takve. Posetite cika Docu.
To je rekao Čerčil. Ja samo prenosim. Pošto ljudi ne čitaju sami da pomognem.
Највећи Стаљинов злочин је што није завршио посао до краја.
„Biti za komuniste je samo osnovni test sociopatije. Ako neko čuje za 100 miliona ubijenih i odgovori sa: „Da, ALI…“ Bum. Totalni sociopata.“
Apsolutno se slažem sa komentarom.
Sa mrezom logora, gomilom masovnih grobnica,sa olosom tipa Berije,Jezova ,Molotova i slicnih.
Po studiji na koju se autorka poziva – (objavljenoj i u američkom „Historical review“ i u francuskom „L’ Histoire“), a iste brojeve iznosi i Vladimir Karpov u svojoj knjizi, pa i sam Roj Medvedev nakon objavljivanja kaže: „Moje procene razmera Staljinovih represalija, napravljene pre otvaranja tajnih arhiva, uvećane su nekoliko puta. Oprostite, bio sam u zabludi.“ – nije „samo tokom prve dve godine Staljinove „Velike čistke“ uhapšeno preko 1,5 miliona ljudi“, već ih je otprilike toliko bilo ukupno uhapšenih na kraju „Velike čistke“. Dakle, uhapšenih i godinama pre čistke i godinama tokom nje.
… I nije ih „više od 680.000 ubijeno“ tokom dve godine, već ih je oko 642.000 mrtvih (što osuđenih na smrt, što umrlih tokom izdržavanja kazne) bilo ukupno u periodu 1920-1953. (uzete u obzir i tri godine pre Staljinove vladavine).
Oko 1/3 zatvorenika su bili kontrarevolucionari… Nekako se zamišlja da u CCCP-u nije bilo ubica, razbojnika, lopova itd.
Oko 1/4 pritvorenih su kazne izdržavali u zatvorima. Oko 3/4 u kolonijama, gde su imali pravo da zasnuju svoj dom, brak i porodicu, gde su dobijali novčanu naknadu za svoj rad itd. Sam Solženjicin kaže da mu je tokom izdržavanja kazne dva puta operisan karcinom.
Po nekim okvirnim računicama, mislim da bi u današnjoj Srbiji bilo za uhapsiti barem 100-200 hiljada ljudi zbog njihovih (ne)činjenja u proteklih 30-35 godina. A to bi bilo nekoliko puta više u odnosu na Staljinov CCCP… U proporciji sa brojem stanovnika, je li, i ne uzimajući u obzir okolnosti koje su u CCCP-u bile mnogo teže.
Staljin je od zaostale feudalne države sa 83% nepismenog stanovništva u kojoj je bezmalo svaka treća žena umirala nakon porođaja i skoro svako drugo dete do pete godine života, za 30 godina napravio velesilu #1 ili #2 (kako u kojoj oblasti) na svetu, i odbranio narod i državu i od nacista i najveće vojne invazije u ljudskoj istoriji i od imperijalizma. – Kapitalizam, „demokratija“ i građanština mu ovo nikada neće oprostiti.
Hahahaha…. Drug navodi podatke iz uvek pouzdanih arhiva KGB 🙂 Ima u javnom govoru još takvih drugova koji brane komunističku industriju smrti.
„Jesti svoju decu je varvarski čin“…
A da malo procitate-Price sa Kolime, Varlama Saalamova, Arhipelag Gulag, Solzenjicina, 7000 dana u Sibiru, od Stajnera, pa da onda bulaznite o dobrom Staljinu.Knjiga bivseg komuniste-Zivojina Pavlovica-Bilans Staljinovog termidora, knjiga zbog koje ga je Tito ubio u Uzicu za vreme rata.
Takodje, deoba Poljske sa nacistima i pogubljenja u Katinskoj sumi. Okupacija i zlocini u Letoniji, Litvaniji,Estoniji. Napad na Finsku.
Sličan se sličnom raduje!
Odličan tekst gospođe Nine Hruščove, koji dobro pokazuje pravo lice Putinove vladavine.
Ne znam da li je neko zapazio koliko je ironije bilo na nedavnoj proslavi 80 godina ruske pobede nad nacizmom. Predvodio ju je diktator koji koristi mnoge fašističke metode vladanja nad vlastitim narodom a događa se upravo u vreme konstantne agresije njegovog režima na bratsku pravoslavnu zemlju. Taj isti vladar stalno zloupetrabljava ogromnu žrtvu koju je ruski narod podneo za vreme Drugog svetskog rata u političke svrhe a sve sa ciljem utvrđivanja njegove represivne vlasti i stvaranja vlastitog kulta ličnosti.
Zbog medijske cenzure u Srbiji prava istina o naličju Putinove vladavine je dobro sakrivena od većine građana, pogotovo onih koji nemaju pristup internetu. Mnogi slepo veruju ono što vide na TV-a sa nacionalnom frekvencijom a na njima je Putin većinom prikazan kao zaštitnik pravoslavnog sveta od zlog zapada, pa skoro kao neki svetac. Zaboravlja se osnovna činjenica da je Putin prvobitno radio za KGB a kada je postao predsednik samo je nastavio da vlada metodama koje je naučio u toj zloglasnoj agenciji koja je donela toliko nesreće, prvenstveno ruskom narodu. Znači, manipulacija ljudima, špijuniranje političkih protivnika i nepodobnih novinara, pretnje, zatvor a ako postanu previše opasni za vlast onda i njihova eliminacija. Uloga ruske pravoslavne crkve je takođe sramna. Oni umesto da na svaki način kritikuju rat protiv svoje pravoslavne braće u Ukrajini oni ga još blagosiljaju ili u najmanju ruku ne govore ništa protiv njega. Druga stvar koja je ekstremno opasna kao i ovde u Srbiji je da se vladar izjednačava sa državom i svaka kritika na njegov račun se proglašava napadom na samu državu.
Duga je lista žrtava Putinovog režima ali su možda najpoznatije dve žrtve, pored opozicionog lidera Alekseja Navaljnog, ubijenog 2024 g. u udaljenom ruskom zatvoru. Popularni opozicioni vođa Boris Nemcov koji je ubijen 2015 u centru Moskve kao i poznata ruska istraživačka novinarka Ana Politkovskaja ubijena 2006 u liftu njene zgrade. A šta je bio njihov greh, je li to što su hteli da postoje i druge političke opcije za koje narod može da glasa i da postoji sloboda medija gde će novinari moći da slobodno rade i izraze svoje mišljenje, bez da se boje za svoj i život svoje porodice.
Od početka ruske agresije na Ukrajinu Putinova vladavina je postala još represivnija i sada on ne preza od ničega da bi ostao na vlasti, nemilosrdno se rešavajući političkih neistomišljenika i svakoga ko bi na bilo koji način ugrozio njegov presto. Započeo je nepotrebni rat u kome je stradalo već na stotine hiljada vojnika, mahom mladih ljudi sa obe strane ali i dosta nedužnih civila. Uveo je i drakonske kazne za bilo koga ko se javno suprostavi ovom besmislenom sukobu između pravoslavne braće tako da su ruski zatvori prepuni političkih zatvorenika od kojih je samo prošle godine umrlo desetero.
Na nesreću, u Rusiji ali i Srbiji već deceniju unazad, vladajući režimi prikazuju stvarnost onako kako oni žele a što je većinom suprotno od onoga kako zaista jeste. Dok se mediji potpuno ne oslobode od prevelikog pritiska tih vođa i njihovih poslušnika dotle će obe zemlje ostati zarobljene države, gde će laž biti istina i obrnuto, sloboda i pravda samo nedostižni ideali a život jednog pojedinca veoma jeftin.
Sama Rusija nikad nije bila stvarno demokratska zemlja, pa nije to ni danas. SSSR je u stvarnosti bila diktatura jedne zloćudne partije nad svima. Mada je u imenu imala pridev socijalistički, to društvo nije bilo uređeno po humanim i pravednim idealima pravog socijalizma, već naprotiv, bilo je strahovito okrutno i nehumano. I nacisti su imali u imenu svoje partije isti pridev a svi znamo šta su doneli svetu ali i svom narodu. Dobro je poznato kakva je u strahovlada postojala pod staljinizmom, najviše prema svom vlastitom narodu a i prema mnogim strancima, koji su poverovali da tamo postoji neki raj za obične ljude. Da bi zatim mnogi od njih završili u gulazima, u najzabačenijim krajevima Rusije.
Tako da nije nikakvo čudo što Putin propagira Staljinov kult, jer sličan se sličnom raduje! Obadvojica su zli psihopate za koje ljudski životi, patnja i stradanje običnih ljudi ne znače ništa. Staljin je bio pravi kriminalni karakter sa psihopatskim poremećajem ličnosti koji je likvidirao sve prave levičare, socijaldemokrate i liberale u raznim čistkama, da bi nametnuo svoju okrutnu i pogubnu diktaturu. Tako se rešio Bukharina, Kameneva, Zinovieva i brojnih drugih orginalnih boljševika. Čak je eliminisao i najsposobnije ljudi u vojsci a malo je falilo i da čuveni maršal Žukov doživi sličnu sudbinu. U tim velikim čistkama je ubijeno i oko 600 jugoslavenskih komunista. A sve u cilju da bi oni zauvek vladali.
Pre desetak godina pročitah “7000 dana u Sibiru“ od Karla Štajnera i ta mi je knjiga otvorila oči o Sovjetskom Savezu i njihovom totalitarnom režimu, jer prethodno kao levičar i antifašista imah veliko poštovanje prema njihovoj herojskoj borbi protiv nacista i ogromnoj žrtvi koju je podneo ruski narod. Svakome ko je zaslepljeni rusofil toplo preporučujem tu knjigu da se malo otrezni od te pogubne fantazije i pogleda istini u oči. Svi mi volimo ruske pisce i njihovu kulturu ali ono što su kroz istoriju radili njihovi vladari je za svaku osudu, jer niko normalan ne bi voleo živeti pod takvim režimima.
Nažalost, Staljin i klika oko njega su zloupotrebili uzvišene levičarske ideje slobode i pravde za sve i pretovorili ih u svoju suštu suprotnost, gde je decenijama vladala ogromna represija. Mada i danas u Rusiji nije mnogo bolje u smislu ljudskih prava i građanskih sloboda. Jer, Putin kao veliki poštovalac Staljina nastavio je da vlada njegovim surovim metodama. Samo mu još fale gulazi po Rusiji gde će da smesti sve političke neistomišljenike pa da može da nesmetano vlada do kraja njegovog života.
Koga više zanima ova tema na YouTube postoji 5 audio zapisa još jedne knjige Karla Štajnera ‘’Povratak iz Gulaga“, koja je takođe veoma interesantna, jer je svedočenje iz prve ruke nekoga ko je bio istinski levičar i borac za neki pravedniji svet. Gde Štajner vrlo živopisno opisuje svoj životni put, često posut trnjem ali gde on na kraju ipak izlazi kao pobednik, uprkos strašnim izazovima kojima je bio izložen u svom dugom životu.
Nadajmo se samo da će ovaj besmisleni rat što pre da se završi. Već je za ove 3 i po godine, previše ljudi stradalo, najviše ruske i ukrajinske sirotinje, zato što je jedan vlastoljubivi zlikovac umislio da je upravo on gospodar života i smrti na tim prostorima.
„A šta je bio njihov greh, je li to što su hteli da postoje i druge političke opcije za koje narod može da glasa …“
Kao kada se „predsednica Parlamenta“ dere, prema Opoziciji, sa mesta predsedavajućeg da nikada neće doći na vlast.
To je taj „rad“.
U svojoj knjizi „Velika šahovska tabla“, koju veliki broj ljudi u Srbiji nije čitao ali je najoštrije osuđuje, Z.Bžežinski smisleno primećuje da Rusi izgleda proizvode mnogo više istorije nego što mogu da svare. Knjiga je objavljena 1997. i u njoj je autor pobrojao najvažnije događaje, prevrate, revolucije, ratove, progone, koji su se desili u Rusiji samo tokom 20.veka i zapisao je u knjizi da treba „razmotriti socijalne implikacije sledećeg niza događaja“:
1. Rusko-japanski rat iz 1905, završen ruskim ponižavajućim porazom;
2. Prva “proleterska” revolucija iz 1905, koja je izazvala ogromno nasilje po gradovima;
3. Prvi svetski rat od 1914-1917, sa milionima žrtava i velikim ekonmskim potresima;
4. Građanski rat od 1918-1921, gde je opet poginulo nekoliko miliona ljudi a zemlja opustošena;
5. Rusko-poljski rat 1919-1920, završen ruskim porazom;
6. Izgradnja Gulaga početkom 1920-ih, uključujući i iskorenjivanje predrevolucionarne elite i njen ogromni egzodus iz Rusije;
7. Industrijalizacija i kolektivizacija početkom i sredinom 1930-ih, izazvala je masovnu glad i na milione žrtava u Ukrajini i Kazahstanu;
8. Velika čistka i teror sredinom i krajem 1930-ih, kada je na milione ljudi poslato u radne logore a oko jedan milion streljano, dok je nekoliko miliona umrlo od posledica maltretiranja;
Dodajem, a što Bžežinski nije naveo, napad Sovjetskog saveza na Finsku (1939-1940) i rat završen sovjetskom „Pirovom pobedom“ gde su sovjetske ukupne žrtve – mrtvi, ranjeni, nestali, bile oko 350.000 ljudi. Kao rezultat te agresije na Finsku Sovjetski savez je isključen iz tadašnje Lige naroda.
Dalje navodi Bžežinski:
9. Drugi svetski rat od 1941-1945, sa nekoliko miliona vojnih i civilnih žrtava i ogromnim ekonomskim pustošenjem;
10. Ponovno uvođenje staljinističkog terora krajem 1940-ih, opet uz masovna hapšenja i česta pogubljenja.
11. Četrdesetogodišnja trka u naoružanju sa SAD, koja je trajala od kraja 1940-ih do kraja 1980-ih i koja je imala za posledicu društveno osiromašenje;
12. Ekonomski iscrpljujući napori za uspostavljanje sovjetske kontrole na Karibima, Bliskom istoku i Africi, tokom 1970-ih i 1980-ih godina;
13. Iznurujući rat u Avganistanu od 1979-1989;
14. Nedavni raspad Sovjetskog saveza, koji su pratili građanski nemiri, bolna ekonomska kriza i krvavi i ponižavajući rat protiv Čečenije…..
Ovoj listi događaja – tragedija koje je Bžežinski nabrojao do 1997.g. treba dodati veliku finansijsku krizu koja je zadesila Rusiju već sledeće godine (1998) sa teškim posledicama, inflacija je te godine bila 84%, a Rusiju je spasao ipak rast cena nafte 1999. i 2000.g, onda se desio II Čečenski rat 1999. pa ruska okupacija dela Gruzije 2008, okupacija Krima i delova Ukrajine 2014, pa tekući rat sa Ukrajinom 2022, sa ogromnim brojem žrtava, pre toga i rusko učešće u ratu u Siriji od 2015. koje se završilo porazno po Rusiju, sadašnje ekonomske sankcije izazivaju velike lomove u ruskoj privredi, a poslednjih godina dešava se opet milionski egzodus mladog i obrazovanog stanovništva iz Rusije, pa bi trebalo, što reče Bžežinski, razmotriti „socijalne implikacije svih tih događaja“ po Rusiju?
Mene više brine staljinizacija Srbije.
Boljsevicki operativni sistem terora stiti sebe, njega ne zanimaju ni ruski ni srpski narod, ni teritorije ni buducnost. To je kancer koji treba odstraniti.
Judašvili. Poreklom čak moguće od portugalskih Rezača novčića. Pa onda kroz trgovačke kolonije se širili čak preko Indije do Gruzije.
Zajedno sa komunističkom životinjom Lazarom Kaganovičem (i on poreklom od Podstrekača Prvog svetskog rata), autor Golodomora. Verovatno najvećeg zločina u istoriji. Ubili drugovi glađu milione ljudi.
Jer, socijalna pravda jelte…
Као дечак, после II Св рата, дивио сам се Стаљину. Солжењицин је допринео да сазнамо за Стаљинов терор, да је ЧЕКА још 1923 год послала 20 000 затвореника у први Гулаг, да је Вишински 1930 год судио и стрељао инжењере за неиспуњен план, да је колективизација сељацима отела имања, да су 1931 основани Гулази за 500 000 затвореника, да је 1936 год НКВД осудио и стрељао 60 000 комуниста за издају и да је 1937 год 40 000 официра оптужено да су немачки шпијуни, да је маршал Тухачевски убијен …
1944 године у ослобођеном Београду, победници опијени успехом и ношени идеалима бољшевичке револуције, фабриковали су свест српског народа на скуповима, зборовима, пленумима под сликама Стаљина. По угледу на совјетски, харао је наш АГИТПРОП (одел АГИТације и ПРОПаганде).
Тек 70 година касније, 2014 године, постављен је у Београду споменик руском цару Николају кога су бољшевици убили.
Profesorka Hruščova, odlična tema! Mnogi vide Putinovu Rusiju kao povratak carske tj. bele Rusije koja je postojala pre 1917. godine. Ja mislim da je to velika greška i zabluda. Istina o karakteru Putinove Rusije stoji nam pred očima sve vreme. Na kraju, on je rekao da je propast CCCP bila “najveća katastrofa 20. veka“.
Francuski pisac, filozof i istoričar François-Marie Arouet poznatiji kao Voltaire živeo je u 18. veku u vreme najgore tiranije francuske buržoazije. Između ostalog, ostao je upamćen po izjavi: “Ako ne znaš ko je na vlasti, pogledaj koga ne smeš da kritikuješ!“ Ova izjava se često koristi u današnje vreme među patriotama i mislećim ljudima. Služi kao putokaz za neupućene i uvod u hijerarhiju globalne zavere pod imenom Novi svetski poredak (New World Order – NWO). Samo ću kratko podsetiti da je USA bila prva država koja je pala u ruke NWO 1913. godine kada je kompletna ekonomija države prešla u privatne ruke zaverenika i takozvanu Federal Reserve banku. U klubu zaverenika je planiran Prvi svetski rat koji se vodio 1914.- 1918. godine. Igrači tog kluba, neki trenirani i poslati iz USA, uspešno su izveli komunističku revoluciju u Rusiji 1917. – 1920. godine. Ubili su rusku carsku porodicu Romanov i još desetine miliona Rusa i proglasili CCCP. Signal za početak revolucije je bio topovski udar sa krstarice “Aurora“ usidrene u luci Sankt Peterburg, kasnije Leningrad. Prva vlada CCCP bila je vrlo homogena i 80% članova vlade činili su “oni koje ne smeš kritikovati“. Ne bih da opisujem Nemačku, Austriju i Mađarsku posle Prvog svetskog rata gde je pokušana ista komunistička revolucija kao u Rusiji. Tu ulazimo u genezu Drugog svetskog rata.
Šta je to što povezuje današnju Rusiju i bivši CCCP, a ne sme da se dira i kritikuje? Na sred centralnog gradskog trga u Moskvi stoji monumentalna struktura od granita na kojoj piše: Л Е Н И Н. Ja verujem da 90% današnjih studenata nema pojma šta je ovaj objekat i čemu služi. Ovo je grobnica tj. mauzolej u kojem leš Vladimira Uljanova, konspirativnog imena Lenin, leži u stanju prezervacije malo više od 100 godina! Lenin je bio kapiten igrača koji su izveli komunističku revoluciju i predsedavajući Centralnog Komiteta (CK) komunističke partije. Neko bi mogao da pomisli, čekaj malo, sa tim je gotovo još 1991. godine? Hmmm… Da, bilo je predloga da se mauzolej ukloni još tada. Predsednik Boris Jeljcin je generalno bio saglasan, ali kao da se plašio nečega. Pogodite ko je izričito protivnik rušenja Lenin-ovog mauzoleja od početka 2001. godine do danas ?!
Dozvolite mi, ja imam ideju kako da Rusija ozdravi. Krstaricu “Aurora“ sa ukrcanim lešom druga Lenin-a i jednom taktičkom atomskom bombom odvući na otvoreno more. Na dan masakra carske porodice Romanov, sastaviti veličanstvenu vojnu paradu na Crvenom trgu u Moskvi i pred očima celog Sveta aktivirati bombu.
Zabrinjava to što toliko mnogo staljinista ima u Srbini. I ovde se neguje kult ličnost a to je ono najgore!
@Pax
“Smrt jednog čoveka je tragedija a smrt milion ljudi je statistika.“ je fraza iz Remarkovog Crnog obeliska (Erich Maria Remarque, Der schwarze Obelisk – „Aber das ist wohl so, weil ein einzelner immer der Tod ist – und zwei Millionen immer nur eine Statistik.“) – Nema veze sa Staljinom, osim što su mu to zapadne službe pripisale u procesu brainwashing-a.
I „Smrt rešava sve probleme – nema čoveka, nema problema“ je isto fraza iz romana „Deca Arbata“ Anatolija Ribakova. Sam Ribakov je kasnije u svom „Romanu uspomena“ napisao da je to izmislio i pripisao Staljinu.
Tito je tokom života uživao u luksuzu. Staljin je spavao na vojničkom krevetu i menjao dve vojničke uniforme, letnju i zimsku.
Tokom Staljinove ere od 30 godina je u nekim trenucima bilo i preko 2 mil. zatvorenika u „gulazima“. U državi od oko 135 mil. stanovnika. Pogledaj npr. koliko zatvorenika ima danas u USA – srcu demokratije, slobode i ljudskih prava; državi koja nije u ratnoj opasnosti protiv celog sveta itd? Ako sabereš i zatvorenike u njihovim zatvorima širom sveta, videćeš da ih, proporcionalno broju stanovnika, možda ima i više nego što ih je bilo u Staljinovom CCCP-u.
Berija je u svom dnevniku zapisao da mu je Staljin – na pitanje zašto neće da zameni sina Jakova za nemačkog generala, kojih imaju još 50 zarobljenih – odgovorio pitanjem: „Šta će da kaže sovjetski narod što ja razmenjujem svog sina, dok njihova deca ginu?“
Svetlana je bila Staljinova miljenica. U USA je otišla nakon očeve smrti i „destaljinizacije“.
Raspad CCCP-a je počeo 1953… A 1991. se samo završio.
Literaturu „Kako sam potpuno nevin dospeo u Gulag“… priče kako je Lenjin doputovao u blindiranom vozu (Da li je iko video da na svetu postoji „blindirani voz“?) sa zlatom u vrednosti 666 mil. $ da uništava Ruse… Solženjicinove priče (jednom izjavio u američkom kongresu i drugi put na španskoj državnoj TV) da je Staljin odgovoran za smrt 110 mil. ljudi (CCCP imao oko 135 mil. stanovnika)… itd… isl… – ja ne mogu (više) da čitam, jer sam isuviše star.
… A ja tebi za čitanje (od prevedenog na naš jezik) mogu preporučiti „Generalisimus“ Vladimira Karpova. Mogu ti negde upload-ovati i Berijin dnevnik (na ruskom).
Haug.
Nikad mu zapad neće oprostiti što im je rasturio kombinaciju koju su imali sa Leninjom.
Šta mislite, koliko ljudi i Srbije treba da završi u zatvoru kad se završi ovo vreme zla? Takodje, gde ih treba poslati, u neka odmarališta ili u zatvore?
Daleko od toga da nije bio zločinac, jedino što oni koji ga napadaju su 100x veći od njega.
Staljin je svoj nadimak „Čelični“ („stal“ na ruskom = čelik) dobio jer je 4-5 puta bežao iz „gulaga“ u doba carske Rusije. Dakle, nije on „gulage gradio početkom 20-ih“, već ih je zatekao.
Kao što rekosmo – od rala i volova, blata i kokošijih gomanaca po dvorištu… do nukleranih podmornica, sputnjika, svemirskih programa, iskorenjene nepismenosti, Moskve kao luke koja izlazi na pet mora, metroa čija svaka stanica izgleda kao da si ušao u muzej, u ljudskoj istoriji nezabeleženog privrednog rasta itd… Za samo 30 godina.
… Pa još, povrh svega, sin seljaka koji nikakvu imovinu nije posedovao. Iza sebe, od lične imovine, ostavio po nekoliko nalivpera i izgrebanih gramofonskih ploča. Umro u iscepanim čarapama. Oba sina mu se tokom rata borili u prvim borbenim redovima…
Potpuno razumem frustriranost srpskih i građanera i patrijota, kada uporede Staljinovu eru i npr. Srbiju u proteklih 30-35 godina.
Odgovor S de Mayo
Pre petnaestak godina i ja razmišljah nešto slično vama. Pa, to su samo pokvareni napadi zapada na komunizam, SSSR, Staljina i sva druga opravdanja koja su branila taj sistem. A u to vreme, ne znadoh mnogo o periodu Staljinizma a i nisam imao mnogo vremena da se time dublje bavim.
Pre desetak godina pročitah “7000 dana u Sibiru“ od Karla Štajnera i ta mi je knjiga otvorila oči o Sovjetskom Savezu i periodu Staljinizma, jer prethodno kao levičar i antifašista imah veliko poštovanje prema njihovoj herojskoj borbi protiv nacista i ogromnoj žrtvi koju je podneo ruski narod.
Svakome ko je zaslepljeni rusofil toplo preporučujem tu knjigu da se malo otrezni od te pogubne fantazije i pogleda istini u oči. Svi mi volimo ruske pisce i njihovu kulturu ali ono što su kroz istoriju radili njihovi vladari je za svaku osudu, jer niko normalan ne bi voleo živeti pod takvim režimima.
Koga više zanima ova tema na YouTube postoji 5 audio zapisa još jedne knjige Karla Štajnera ‘’Povratak iz Gulaga“, koja je takođe veoma interesantna, jer je svedočenje iz prve ruke nekoga ko je bio istinski levičar i borac za neki pravedniji svet. Gde Štajner vrlo živopisno opisuje svoj životni put, često posut trnjem ali gde on na kraju ipak izlazi kao pobednik, uprkos strašnim izazovima kojima je bio izložen u svom dugom životu.
Inače, sam Staljin se loše ponašao i prema sopstvenoj porodici. Njegova žena je izvršila samoubistvo, nije hteo da spasi razmenom jednog sina kojeg su zarobili nacisti pa je isti umro u zarobljeništvu, drugi sin je preživeo Drugi svetski rat kao heroj ali se ubrzo odao piću, često bio hospitalizovan a zbog toga je na kraju umro u zatvoru, relativno mlad. Staljinova miljenica, ćerka Svetlana, je smatrala svog oca grubim i okrutnim čovekom koji je poslao njenu najveću ljubav u gulag jer nije odobravao tu njenu vezu. Na kraju je napustila Sovjetski savez i prebegla u Ameriku 1967 godine.
To što je Staljin industrijski unapredio Rusiju i nije neki veliki pothvat ako se uzme u obzir da je imao preko milion robova u gulazima, koji su godinama krvavo i besplatno radili da bi se ostvarili njegovi megalomanski ciljevi. Cena tog naglog razvoja su bili uništeni životi miliona ljudi, ne samo iz Rusije već iz celog sveta.
Što se tiče skromnog Staljinovog života, i Tito formalno ništa nije ostavio iza sebe, ali je za života živeo kao car.
Možda najbolje govori o Staljinovom tipu ličnosti jedna izreka koja se pripisuje njemu.
“Smrt jednog čoveka je tragedija a smrt milion ljudi je statistika“.
Svi mi imao neke zablude u životu. Ali danas pored toliko lako dostupnih informacija o svemu i svačemu, imamo šansu i da ih se rešimo i uvek naučimo nešto novo, što će da nam da mnogo širu istorijsku perspektivu.
Staljin je SSSR preuzeo sa drvenim ralom, a ostavio sa hidrogenskom bombom.
Staljin je bio bolesni genocidas, A Vi se palite na takve. Posetite cika Docu.
To je rekao Čerčil. Ja samo prenosim. Pošto ljudi ne čitaju sami da pomognem.
Највећи Стаљинов злочин је што није завршио посао до краја.
„Biti za komuniste je samo osnovni test sociopatije. Ako neko čuje za 100 miliona ubijenih i odgovori sa: „Da, ALI…“ Bum. Totalni sociopata.“
Apsolutno se slažem sa komentarom.
Sa mrezom logora, gomilom masovnih grobnica,sa olosom tipa Berije,Jezova ,Molotova i slicnih.
Po studiji na koju se autorka poziva – (objavljenoj i u američkom „Historical review“ i u francuskom „L’ Histoire“), a iste brojeve iznosi i Vladimir Karpov u svojoj knjizi, pa i sam Roj Medvedev nakon objavljivanja kaže: „Moje procene razmera Staljinovih represalija, napravljene pre otvaranja tajnih arhiva, uvećane su nekoliko puta. Oprostite, bio sam u zabludi.“ – nije „samo tokom prve dve godine Staljinove „Velike čistke“ uhapšeno preko 1,5 miliona ljudi“, već ih je otprilike toliko bilo ukupno uhapšenih na kraju „Velike čistke“. Dakle, uhapšenih i godinama pre čistke i godinama tokom nje.
… I nije ih „više od 680.000 ubijeno“ tokom dve godine, već ih je oko 642.000 mrtvih (što osuđenih na smrt, što umrlih tokom izdržavanja kazne) bilo ukupno u periodu 1920-1953. (uzete u obzir i tri godine pre Staljinove vladavine).
Oko 1/3 zatvorenika su bili kontrarevolucionari… Nekako se zamišlja da u CCCP-u nije bilo ubica, razbojnika, lopova itd.
Oko 1/4 pritvorenih su kazne izdržavali u zatvorima. Oko 3/4 u kolonijama, gde su imali pravo da zasnuju svoj dom, brak i porodicu, gde su dobijali novčanu naknadu za svoj rad itd. Sam Solženjicin kaže da mu je tokom izdržavanja kazne dva puta operisan karcinom.
Po nekim okvirnim računicama, mislim da bi u današnjoj Srbiji bilo za uhapsiti barem 100-200 hiljada ljudi zbog njihovih (ne)činjenja u proteklih 30-35 godina. A to bi bilo nekoliko puta više u odnosu na Staljinov CCCP… U proporciji sa brojem stanovnika, je li, i ne uzimajući u obzir okolnosti koje su u CCCP-u bile mnogo teže.
Staljin je od zaostale feudalne države sa 83% nepismenog stanovništva u kojoj je bezmalo svaka treća žena umirala nakon porođaja i skoro svako drugo dete do pete godine života, za 30 godina napravio velesilu #1 ili #2 (kako u kojoj oblasti) na svetu, i odbranio narod i državu i od nacista i najveće vojne invazije u ljudskoj istoriji i od imperijalizma. – Kapitalizam, „demokratija“ i građanština mu ovo nikada neće oprostiti.
Hahahaha…. Drug navodi podatke iz uvek pouzdanih arhiva KGB 🙂 Ima u javnom govoru još takvih drugova koji brane komunističku industriju smrti.
„Jesti svoju decu je varvarski čin“…
A da malo procitate-Price sa Kolime, Varlama Saalamova, Arhipelag Gulag, Solzenjicina, 7000 dana u Sibiru, od Stajnera, pa da onda bulaznite o dobrom Staljinu.Knjiga bivseg komuniste-Zivojina Pavlovica-Bilans Staljinovog termidora, knjiga zbog koje ga je Tito ubio u Uzicu za vreme rata.
Takodje, deoba Poljske sa nacistima i pogubljenja u Katinskoj sumi. Okupacija i zlocini u Letoniji, Litvaniji,Estoniji. Napad na Finsku.
Sličan se sličnom raduje!
Odličan tekst gospođe Nine Hruščove, koji dobro pokazuje pravo lice Putinove vladavine.
Ne znam da li je neko zapazio koliko je ironije bilo na nedavnoj proslavi 80 godina ruske pobede nad nacizmom. Predvodio ju je diktator koji koristi mnoge fašističke metode vladanja nad vlastitim narodom a događa se upravo u vreme konstantne agresije njegovog režima na bratsku pravoslavnu zemlju. Taj isti vladar stalno zloupetrabljava ogromnu žrtvu koju je ruski narod podneo za vreme Drugog svetskog rata u političke svrhe a sve sa ciljem utvrđivanja njegove represivne vlasti i stvaranja vlastitog kulta ličnosti.
Zbog medijske cenzure u Srbiji prava istina o naličju Putinove vladavine je dobro sakrivena od većine građana, pogotovo onih koji nemaju pristup internetu. Mnogi slepo veruju ono što vide na TV-a sa nacionalnom frekvencijom a na njima je Putin većinom prikazan kao zaštitnik pravoslavnog sveta od zlog zapada, pa skoro kao neki svetac. Zaboravlja se osnovna činjenica da je Putin prvobitno radio za KGB a kada je postao predsednik samo je nastavio da vlada metodama koje je naučio u toj zloglasnoj agenciji koja je donela toliko nesreće, prvenstveno ruskom narodu. Znači, manipulacija ljudima, špijuniranje političkih protivnika i nepodobnih novinara, pretnje, zatvor a ako postanu previše opasni za vlast onda i njihova eliminacija. Uloga ruske pravoslavne crkve je takođe sramna. Oni umesto da na svaki način kritikuju rat protiv svoje pravoslavne braće u Ukrajini oni ga još blagosiljaju ili u najmanju ruku ne govore ništa protiv njega. Druga stvar koja je ekstremno opasna kao i ovde u Srbiji je da se vladar izjednačava sa državom i svaka kritika na njegov račun se proglašava napadom na samu državu.
Duga je lista žrtava Putinovog režima ali su možda najpoznatije dve žrtve, pored opozicionog lidera Alekseja Navaljnog, ubijenog 2024 g. u udaljenom ruskom zatvoru. Popularni opozicioni vođa Boris Nemcov koji je ubijen 2015 u centru Moskve kao i poznata ruska istraživačka novinarka Ana Politkovskaja ubijena 2006 u liftu njene zgrade. A šta je bio njihov greh, je li to što su hteli da postoje i druge političke opcije za koje narod može da glasa i da postoji sloboda medija gde će novinari moći da slobodno rade i izraze svoje mišljenje, bez da se boje za svoj i život svoje porodice.
Od početka ruske agresije na Ukrajinu Putinova vladavina je postala još represivnija i sada on ne preza od ničega da bi ostao na vlasti, nemilosrdno se rešavajući političkih neistomišljenika i svakoga ko bi na bilo koji način ugrozio njegov presto. Započeo je nepotrebni rat u kome je stradalo već na stotine hiljada vojnika, mahom mladih ljudi sa obe strane ali i dosta nedužnih civila. Uveo je i drakonske kazne za bilo koga ko se javno suprostavi ovom besmislenom sukobu između pravoslavne braće tako da su ruski zatvori prepuni političkih zatvorenika od kojih je samo prošle godine umrlo desetero.
Na nesreću, u Rusiji ali i Srbiji već deceniju unazad, vladajući režimi prikazuju stvarnost onako kako oni žele a što je većinom suprotno od onoga kako zaista jeste. Dok se mediji potpuno ne oslobode od prevelikog pritiska tih vođa i njihovih poslušnika dotle će obe zemlje ostati zarobljene države, gde će laž biti istina i obrnuto, sloboda i pravda samo nedostižni ideali a život jednog pojedinca veoma jeftin.
Sama Rusija nikad nije bila stvarno demokratska zemlja, pa nije to ni danas. SSSR je u stvarnosti bila diktatura jedne zloćudne partije nad svima. Mada je u imenu imala pridev socijalistički, to društvo nije bilo uređeno po humanim i pravednim idealima pravog socijalizma, već naprotiv, bilo je strahovito okrutno i nehumano. I nacisti su imali u imenu svoje partije isti pridev a svi znamo šta su doneli svetu ali i svom narodu. Dobro je poznato kakva je u strahovlada postojala pod staljinizmom, najviše prema svom vlastitom narodu a i prema mnogim strancima, koji su poverovali da tamo postoji neki raj za obične ljude. Da bi zatim mnogi od njih završili u gulazima, u najzabačenijim krajevima Rusije.
Tako da nije nikakvo čudo što Putin propagira Staljinov kult, jer sličan se sličnom raduje! Obadvojica su zli psihopate za koje ljudski životi, patnja i stradanje običnih ljudi ne znače ništa. Staljin je bio pravi kriminalni karakter sa psihopatskim poremećajem ličnosti koji je likvidirao sve prave levičare, socijaldemokrate i liberale u raznim čistkama, da bi nametnuo svoju okrutnu i pogubnu diktaturu. Tako se rešio Bukharina, Kameneva, Zinovieva i brojnih drugih orginalnih boljševika. Čak je eliminisao i najsposobnije ljudi u vojsci a malo je falilo i da čuveni maršal Žukov doživi sličnu sudbinu. U tim velikim čistkama je ubijeno i oko 600 jugoslavenskih komunista. A sve u cilju da bi oni zauvek vladali.
Pre desetak godina pročitah “7000 dana u Sibiru“ od Karla Štajnera i ta mi je knjiga otvorila oči o Sovjetskom Savezu i njihovom totalitarnom režimu, jer prethodno kao levičar i antifašista imah veliko poštovanje prema njihovoj herojskoj borbi protiv nacista i ogromnoj žrtvi koju je podneo ruski narod. Svakome ko je zaslepljeni rusofil toplo preporučujem tu knjigu da se malo otrezni od te pogubne fantazije i pogleda istini u oči. Svi mi volimo ruske pisce i njihovu kulturu ali ono što su kroz istoriju radili njihovi vladari je za svaku osudu, jer niko normalan ne bi voleo živeti pod takvim režimima.
Nažalost, Staljin i klika oko njega su zloupotrebili uzvišene levičarske ideje slobode i pravde za sve i pretovorili ih u svoju suštu suprotnost, gde je decenijama vladala ogromna represija. Mada i danas u Rusiji nije mnogo bolje u smislu ljudskih prava i građanskih sloboda. Jer, Putin kao veliki poštovalac Staljina nastavio je da vlada njegovim surovim metodama. Samo mu još fale gulazi po Rusiji gde će da smesti sve političke neistomišljenike pa da može da nesmetano vlada do kraja njegovog života.
Koga više zanima ova tema na YouTube postoji 5 audio zapisa još jedne knjige Karla Štajnera ‘’Povratak iz Gulaga“, koja je takođe veoma interesantna, jer je svedočenje iz prve ruke nekoga ko je bio istinski levičar i borac za neki pravedniji svet. Gde Štajner vrlo živopisno opisuje svoj životni put, često posut trnjem ali gde on na kraju ipak izlazi kao pobednik, uprkos strašnim izazovima kojima je bio izložen u svom dugom životu.
Nadajmo se samo da će ovaj besmisleni rat što pre da se završi. Već je za ove 3 i po godine, previše ljudi stradalo, najviše ruske i ukrajinske sirotinje, zato što je jedan vlastoljubivi zlikovac umislio da je upravo on gospodar života i smrti na tim prostorima.
„A šta je bio njihov greh, je li to što su hteli da postoje i druge političke opcije za koje narod može da glasa …“
Kao kada se „predsednica Parlamenta“ dere, prema Opoziciji, sa mesta predsedavajućeg da nikada neće doći na vlast.
To je taj „rad“.
U svojoj knjizi „Velika šahovska tabla“, koju veliki broj ljudi u Srbiji nije čitao ali je najoštrije osuđuje, Z.Bžežinski smisleno primećuje da Rusi izgleda proizvode mnogo više istorije nego što mogu da svare. Knjiga je objavljena 1997. i u njoj je autor pobrojao najvažnije događaje, prevrate, revolucije, ratove, progone, koji su se desili u Rusiji samo tokom 20.veka i zapisao je u knjizi da treba „razmotriti socijalne implikacije sledećeg niza događaja“:
1. Rusko-japanski rat iz 1905, završen ruskim ponižavajućim porazom;
2. Prva “proleterska” revolucija iz 1905, koja je izazvala ogromno nasilje po gradovima;
3. Prvi svetski rat od 1914-1917, sa milionima žrtava i velikim ekonmskim potresima;
4. Građanski rat od 1918-1921, gde je opet poginulo nekoliko miliona ljudi a zemlja opustošena;
5. Rusko-poljski rat 1919-1920, završen ruskim porazom;
6. Izgradnja Gulaga početkom 1920-ih, uključujući i iskorenjivanje predrevolucionarne elite i njen ogromni egzodus iz Rusije;
7. Industrijalizacija i kolektivizacija početkom i sredinom 1930-ih, izazvala je masovnu glad i na milione žrtava u Ukrajini i Kazahstanu;
8. Velika čistka i teror sredinom i krajem 1930-ih, kada je na milione ljudi poslato u radne logore a oko jedan milion streljano, dok je nekoliko miliona umrlo od posledica maltretiranja;
Dodajem, a što Bžežinski nije naveo, napad Sovjetskog saveza na Finsku (1939-1940) i rat završen sovjetskom „Pirovom pobedom“ gde su sovjetske ukupne žrtve – mrtvi, ranjeni, nestali, bile oko 350.000 ljudi. Kao rezultat te agresije na Finsku Sovjetski savez je isključen iz tadašnje Lige naroda.
Dalje navodi Bžežinski:
9. Drugi svetski rat od 1941-1945, sa nekoliko miliona vojnih i civilnih žrtava i ogromnim ekonomskim pustošenjem;
10. Ponovno uvođenje staljinističkog terora krajem 1940-ih, opet uz masovna hapšenja i česta pogubljenja.
11. Četrdesetogodišnja trka u naoružanju sa SAD, koja je trajala od kraja 1940-ih do kraja 1980-ih i koja je imala za posledicu društveno osiromašenje;
12. Ekonomski iscrpljujući napori za uspostavljanje sovjetske kontrole na Karibima, Bliskom istoku i Africi, tokom 1970-ih i 1980-ih godina;
13. Iznurujući rat u Avganistanu od 1979-1989;
14. Nedavni raspad Sovjetskog saveza, koji su pratili građanski nemiri, bolna ekonomska kriza i krvavi i ponižavajući rat protiv Čečenije…..
Ovoj listi događaja – tragedija koje je Bžežinski nabrojao do 1997.g. treba dodati veliku finansijsku krizu koja je zadesila Rusiju već sledeće godine (1998) sa teškim posledicama, inflacija je te godine bila 84%, a Rusiju je spasao ipak rast cena nafte 1999. i 2000.g, onda se desio II Čečenski rat 1999. pa ruska okupacija dela Gruzije 2008, okupacija Krima i delova Ukrajine 2014, pa tekući rat sa Ukrajinom 2022, sa ogromnim brojem žrtava, pre toga i rusko učešće u ratu u Siriji od 2015. koje se završilo porazno po Rusiju, sadašnje ekonomske sankcije izazivaju velike lomove u ruskoj privredi, a poslednjih godina dešava se opet milionski egzodus mladog i obrazovanog stanovništva iz Rusije, pa bi trebalo, što reče Bžežinski, razmotriti „socijalne implikacije svih tih događaja“ po Rusiju?
Mene više brine staljinizacija Srbije.
Boljsevicki operativni sistem terora stiti sebe, njega ne zanimaju ni ruski ni srpski narod, ni teritorije ni buducnost. To je kancer koji treba odstraniti.
Judašvili. Poreklom čak moguće od portugalskih Rezača novčića. Pa onda kroz trgovačke kolonije se širili čak preko Indije do Gruzije.
Zajedno sa komunističkom životinjom Lazarom Kaganovičem (i on poreklom od Podstrekača Prvog svetskog rata), autor Golodomora. Verovatno najvećeg zločina u istoriji. Ubili drugovi glađu milione ljudi.
Jer, socijalna pravda jelte…