Pola sata nakon što je sutkinja Suda BiH Sena Uzunović izrekla presudu, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik popeo se na binu ispred Narodne skupštine Srpske i okupljenima rekao ono što je jedino mogao i ono što, na koncu, jedino i zna: sutkinja koja mu je odrapila godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja prije toga je uzela milione maraka da bi ga oslobodila, a za njegov politički progon krivi su pojedini mediji koji su strani agenti i opozicioni prvaci koji su domaći izdajnici.
Dodik, naravno, nije birao riječi kada je „častio“ sve one koji su mu krivi i za proces i za presudu, a vrijeđanje je potom nastavio i za skupštinskom govornicom i u programu Radio-televizije Republike Srpske. Seni Uzunović je poručio da će joj presuda „trgnuti na nos“, novinare je nazivao pijandurama i neokupanim smradovima, a predstavnike opozicije kretenčinama, idiotima i govnarima. To je bio verbalni dio odgovora na presudu, a onaj drugi, politički i praktični, uslijedio je dvadeset i četiri sata kasnije.
Na „braniku otadžbine“
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je četiri zakona po hitnom postupku: Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske i Zakon o Posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. Formalni predlagač ovih zakona bila je Vlada Republike Srpske i to nakon što je određeni broj poslanika SNSD-a odbio prijedlog da upravo oni ove akte upute u parlamentarnu proceduru.
Sutkinji Seni Uzunović predsednik RS je poručio da će joj presuda „trgnuti na nos“, novinare je nazivao pijandurama i neokupanim smradovima, a predstavnike opozicije kretenčinama
Poslanicima je imunitet donekle garantovao pravnu sigurnost, ali članovi Vlade Srpske takve privilegije nemaju, pa se postavlja pitanje ko će biti prvi na udaru Tužilaštva BiH zbog ovih zakona: Radovan Višković kao premijer ili predlagači zakona – ministar uprave i lokalne samouprave Senka Jujić (Bošnjakina) i ministar pravde Miloš Bukejlović (Hrvat). Upravo su oni istureni na „branik otadžbine“ tokom 18. posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske kojom je u većem dijelu predsjedavala SNSD-ova Hrvatica Anja Ljubojević umjesto „velikog Srbina“ i prvog čovjeka parlamenta Nenada Stevandića.
Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH suspendovao je na teritoriji Republike Srpske djelovanje Suda BiH, Tužilaštva BiH, Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) i Visoki sudski i tužilački savjet BiH. Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske propisao je da će nepoštovanje odluke institucija i organa Republike Srpske u institucijama BiH ili jedinicama lokalne samouprave biti kažnjivo zatvorom od šest mjeseci do pet godina, a sâm Dodik se pobrinuo za to da objasni šta to zapravo znači.
Srbi koji ostanu raditi pri institucijama BiH biće proglašeni za izdajnike. Obesićemo njihova imena na pločama gde god budemo mogli. U medijima i svugde, zapretio je Dodik
„Srbi koji ostanu raditi pri institucijama Bosne i Hercegovine biće proglašeni za trajne izdajnike. Objesićemo njihova imena na pločama gdje god budemo mogli. U medijima i svugdje. Nećemo tolerisati izdaju. Cilj osnivanja VSTV-a Republike Srpske je borba protiv kriminala i zločinačkih organizacija. U postojećim pravosudnim institucijama ima časnih ljudi, ali će ostali, koji ostanu u VSTV BiH, morati tamo da se presele“, poručio je Dodik.
Dodikovo insistiranje na „humanom preseljenju“ ne važi, naravno, za kadrove SNSD-a u Sarajevu. Željka Cvijanović će i dalje ostati u Predsjedništvu BiH, a Staša Košarac i Srđan Amidžić u Savjetu ministara BiH. Na svojim radnim zadacima ostaće i delegati SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i u Domu naroda PS BiH. Upravo je Predstavnički dom PS BiH nedavno glasao za Košarčevu i Amidžićevu smjenu, ali ta će odluka gotovo sigurno pasti u Domu naroda koji je pod potpunom kontrolom SNSD-a zahvaljujući lideru HDZ-a Draganu Čoviću koji je ujedno i predsjedavajući ovog doma PS BiH.
Novi Ustav
Zakoni usvojeni u parlamentu Srpske još nisu stigli ni da se „ohlade“, a iz Palate Republike je stigla nova inicijativa koja podrazumijeva usvajanje novog Ustava Republike Srpske. U novom Ustavu biće promijenjene dvije stvari: Sarajevo više neće biti glavni grad Republike Srpske, a biće izbrisano i Vijeće naroda koje, kako je rekao Dodik, ne postoji u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Vijeće naroda Republike Srpske vrši zakonodavnu vlast sa Narodnom skupštinom. Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda.
Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci Aleksandar Savanović kaže kako usvajanje seta zakona u parlamentu Srpske predstavlja osporavanje ustavnog poretka BiH. Usvajanje ovih zakona utemeljeno je, kaže on, na pogrešnim argumentima koje vlast u Srpskoj uporno ponavlja proteklih godina. Politički predstavnici Srpske neprestano govore da BiH ima samo onih deset nadležnosti koje su navedene u Ustavu BiH, a da „sve ostalo pripada entitetima“.
„Kako ni Sud BiH, ni Tužilaštvo BiH, ni SIPA nisu nabrojani u ovih deset nadležnosti, naše vlasti tvrde da su te institucije neustavne. Međutim, to ne odgovara stvarnosti, jer Ustav BiH kaže: Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta. U slučaju stvaranja ovih institucija takva saglasnost je postojala – predstavnici Srpske su u standardnoj proceduri u Parlamentarnoj skupštini BiH glasali za kreiranje svake od tih institucija koju sada osporavaju“, podsjeća Savanović.
Ove institucije su, dodaje on, kreirane korektnom procedurom za stvaranje novih ustanova BiH kako je to propisano Ustavom BiH. One se zapravo nalaze u Ustavu BiH, ali implicitno – samo ako se entiteti dogovore o njihovom postojanju – što se u ovom slučaju i dogodilo.
„Naravno, moguće je osporavati te institucije i imati politiku njihovog vraćanja entitetima, ali mjesto gdje se to radi je Parlamentarna skupština BiH. Kako su nastale, tako se moraju i eventualno ukidati. Republika Srpska to ne može unilateralno uraditi na pravno valjan način. Iz ovako pogrešno postavljenih postavki nije bilo moguće ni izvesti valjane strategije borbe, već se neka vrsta promašaja poput ovih zakona usvojenih u Skupštini Republike Srpske morala dogoditi“, istakao je Savanović.
Jasno je, kaže Savanović, da su zakoni koje je donijela Narodna skupština eksplicitno antiustavni i da kao takvi podliježu i krivičnoj odgovornosti. Krivični zakon BiH propisuje za tu aktivnost kaznu do pet godina zatvora, doduše samo ako je izvedena silom ili „prijetnjom upotrebe sile“.
„Ovi zakoni nemaju nikakvog izgleda da zažive i sasvim je jasno da će biti stavljeni ad acta odlukama Ustavnog suda BH. Ako uopšte ugledaju svjetlost dana, oni će biti kratkog vijeka. Što nam jasno kaže da ne predstavljaju nikakvu ozbiljnu političku strategiju. Izuzev ako izazivanje krize nije strategija. Stoga je i histerična reakcija političkog Sarajeva, sa dežurnim džabalebaroš-braniteljima BiH poput Denisa Bećirevića, sasvim neprimjerena i nepotrebna. Izuzev ako sama histerija nije strategija“, rekao je Savanović.
Bez stranog faktora
Reakcija „stranog faktora“, koji je podložio vatru pod domaći politički kotao, nije bila onakva kakvu su mnogi očekivali, pogotovo ne onakva kakvu je očekivalo političko Sarajevo. Kancelarija visokog predstavnik u BiH saopštila je kako neće suspendovati zakone koje je usvojio parlament Srpske pozivajući institucije BiH da riješe pitanje „Dodikovih zakona“. Institucije BiH koje bi trebalo da riješe pitanje „Dodikovih zakona“ svakako je Ustavni sud BiH koji će ove akte staviti van snage ukoliko bude podnesena apelacija za ocjenu njihove ustavnosti. Da bi se to desilo mora proći komplikovana procedura njihovog stupanja na snagu koja se odvija na relaciji Vijeće naroda RS – Zajednička komisija Vijeća naroda RS i Narodne skupštine RS – Ustavni sud RS.
Pravnik i bivši generalni sekretar PDP-a Milko Grmuša kaže kako se Zakonom o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH uvodi dodatni pravni paralelizam u Republici Srpskoj. Nejasno je, tvrdi on, zašto se ovaj zakon usvajao prije stava Ustavnog suda RS i prije analize da li će sami sudovi u Srpskoj provoditi ovaj ili zakone BiH.
Usvojen je i Zakon o Posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti. Time je ozvaničen lov na novinare i nevladin sektor
„Ključni političko-pravni problem ovog ’zakona’ jeste što su njime priznati svi nametnuti i neustavni zakoni koje su nametali visoki predstavnici. Nigdje u ’našem’ zakonu ne piše da su to apsolutno ništavi zakoni koje, kao takve, treba i oglasiti ništavim, nego je samo nabrojano nekoliko zakona (koje su usvajali i poslanici i delegati aktuelne vlasti u Srpskoj) koji se neće primjenjivati u Srpskoj. Umjesto da ih osporavamo sa pozicije apsolutne ništavosti, mi ih legitimizujemo tako što priznajemo da su zakoni, ali se kod nas neće primjenjivati. Ko savjetuje pravno donosioce odluke, vala ih baš ne voli“, istakao je Grmuša.
Na marginama ove političke krize usvojen je i Zakon o Posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti. Time je i konačno ozvaničen lov na novinare i nevladin sektor koji je Dodik do sada nebrojeno mnogo puta najavljivao. Sa bine na koju se popeo nakon što je objavljeno da je dobio godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja poručio je da neće ostaviti na miru te medije i te nevladine organizacije zato što oni ne ostavljaju na miru Republiku Srpsku i time još jednom potvrdio kako je uvjeren da između njega i Republike Srpske nema ama baš nikakve razlike.
