Voziti levom ili desnom stranom je svejedno ako su volan i komande odgovarajuce pozicionirani(e).
popularni influencer iz Sri Lanke namplatio $300000 propagirajuci nacionalizam u UK and USA.
Sve za clicks, eto zasto. Internet je napravljen za sirenje dezinformacija i za naivne da se pale
Takodje patriotizmom protiv ultra levice. Čisto da se ekipa ne oseća zapostavljenom.
Dobar tekst i dobra osnova za razmišljanje i delovanje. U staroengleskom spevu „Beovulf“ iz 10.veka navedeno je da „za onoga ko pravilno razmišlja ništa ne može da ugasi pripadnost rodu“.
Tako funkcioniše i ljudsko društvo, sviđalo nam se to ili ne, bitno je da se između prava kolektiviteta i prava pojedinca nađe razborita mera i obostrano koristan odnos.
Разлика између америчких либерала и десничара на власти је у томе-Што су либерали унутра Америке(САД-ва)глуматали демократе док су вани(у спољном свету)били отворени агресори,или ако баш хоћете-утеривачи демократије.Док ови данашњи десничари,глуматају демократе у спољном свету док код куће утерују демократију.То је та божја казна која ће на крају довести до револуције у самој Америци.Или до разбијања земље у више делова.Живи били па видели.
Зашто је десница подигла главу,нарочито у Америци?Зато што предходни либерали и нису били неки либерали већ право име за њих је-хипокрити.Доказ за то ми је да су утеривали демократију по белом свету.Не знајући(или намерно нису хтели знати) да се демократија не може увести,може се само бранити……..П.С.Они прво дестабилишу неки режим у свету(због својих унутрашњих потреба)па после интервенишу,као да уведу демократију а уствари због својих империјалних интереса.То ће се наставити и код десничара.Живи били па видели.Модерна Америка не може опстати без ратова по белом свету.Кад њихови Преседници кажу чаробну реченицу-“Амерички интереси“,они уствари мисле на “Бондстил“ на српском Космету.Или нешто слично (носач авиона)у јужном Кинеском мору.Њихови амерички интереси не добацују даље.Они су чак и Канади(не само нама)увели царине од 35 %.Сами себи копају јаму.Но,кад се отрезне “спасиће се“ новим ратовима.
Neverovatno da se u „receptu za razbijanje radikalne desnice“ uopšte ne spominje levica i ideje koje ona nosi. Kao da levica ne postoji, i kao da siromaštvo, socijalna pravda, urušavanje životne sredine (zeleno je sve više u korpusu levice, jer liberali ne mogu da pojme da granice u korišćenju resursa postoj)e… nisu ideje koje okupljaju, integrišu, daju osećaj zajedništva (zajedničke ugoroženosti), i nude ideju („viziju“) nekakve budućnosti (što autor previđa kao važan aspekt ideje ili skupa ideja koji treba da mobiliše). Zaista neverovatno.
Kako pobediti desni populizam?
Često se postavlja pitanje koji su to razlozi koji su doveli do toga da u mnogim zemljama dobar deo naroda podržava desničarsku politiku. Takozvani liberali a kod nas demokrate, pre 25 godina nisu imali pravi odgovor na zahteve običnih ljudi, kojima je stabilna ekonomija uvek najvažnija stvar. Liberalne vlade su bez zadrške provodile neoliberalnu ekonomsku politiku, ne hajeći mnogo kako će to da utiče na živote mnogih, a usput su se bavili temama koje većinu ljudi nisu dodirivale ili interesovale.
Znači, decenijama su sledili štetnu politiku Miltona Fridmana, takozvanog filozofa slobodnog tržišta. Gde nema više garancije stabilnog posla, koji često zavisi od tržišta ali i dobre volje poslodavca. Kada prema njihovim nečovečnim aršinima više nisi dovoljno produktivan, odbace te kao staro gvožđe! I ništa se ne ceni ono što si ranije dao i doprineo, jer ćeš lako biti zamenjen sa nekim drugim. Gde se zagovara privatizacija zdravstva, školstva, mirovinskih fondova, elektroenergetskog sistema, vodovoda i kanalizacije i svih drugih javnih dobara kao i eliminacija kontrolnih mehanizama države nad privatnim sektorom, da bi korporacije mogle da rade što im se prohte. Na kraju sve to vodi do smanjenja radnih prava i niskih zarada ali i urušavanja građanskih prava, jer kapital postaje previše dominantan na uštrb zdravih društvenih vrednosti.
Posledice slobodnog tržišta i pogubnih ideja Miltona Fridmana možda se najbolje vide u Americi, gde je status radnika u tolikoj meri unižen da su svedeni na potrošnu robu, koja uvek može lako da se zameni. U isto vreme su oslabljeni njihovi sindikati, tako da imaju što manja radna prava. A pohlepa za što većim profitom njihovih korporacija je dovela do toga da su izmestili mnoge firme u siromašnije zemlje, gde je cena rada mnogo niža. Zato je Tramp i došao na vlast, obećavajući radničkoj klasi da će da im povrati dostojanstvo i dobro plaćena radna mesta. A ovi naši su samo slepo sledili takvu bezdušnu ekonomsku politiku, mada su imali dobar primer Rusije iz 90 tih godina i kakve je to destruktivne posledice imalo na njihovo društvo.
Dakle, da bi takozvani liberali i ostale stranke leve orijentacije privukli većinu građana moraju da izađu iz svojih ušuškanih pozicija i vrate se u stvarni svet. Treba da shvate da je običnim ljudima najvažnije da imaju siguran posao, sopstveni krov nad glavom i primanja kojim mogu da zadovolje normalne životne potrebe, nevažno kojim poslom se bavili. I shodno tim potrebama treba da naprave politički plan i program. Moraju da se vrate svojim izvornim korenima i stvarima za koje su se ljudi slične političke orijentacije borili ali i ginuli proteklih 150 godina.
Znači, da se svuda i na svakom mestu bore za život dostojan čoveka, jer pravi levičari su oduvek bili ljudi koji bolje vide nepravdu oko sebe. Tek onda će liberalne partije imati mnogo bolje šanse da pridobiju većinu običnog sveta na svoju stranu i pobede desničarske stranke.
Da potpuno se slažem. Kontraproduktivno je nadgornjavati se sa ultradesničarima i fašistima u „patriotizmu“. Levica i građanska levica moraju pružati odgovore na izazove savremanog sveta pa makar delovale samo korektivno a ne sa pozicija vlasti.
Ne postoje „nacionalne države“ jer je, sa nastankom država, nacija postala prevazidjena i nepostojeća forma gradjanskog kolektivizma. Povratak na svetsku scenu modela „nacionalnih država“ je pokušaj stvaranja novih imperija, ili opstanka postojećih, jer savremeno gradjansko društvo predstavlja provereni model koji učinkovito razara nacionalno i religijsko jezgro imperija. Ko su Amerikanci, od koga je sastavljena „američka nacija“ koju Donald Tramp pokušava da „spasi“? Ko su „Englezi“ u Velikoj Britaniji kojima Faraž obećava povratak na put slave i večitog sunca? Ista je stvar i sa „Francuzima“ koje bi Le Penova da pretvori u Bonapartiste!? Šta je sa mnogobrojnim „stanovima“ u Rusiji, jesu li njihovi stanovnici potomci Katarine Velike? Čak i u Nemačkoj odavno ne žive samo potomci Arijevske rase koje odavno brojčano ugrožavaju Ataturkovi unuci!? Proces uspeha je zato upravo obrnut od onoga koga sada tako željno prizivaju svi nacionalisti ovog sveta jer bi sve ove države odavno dobrano propale da nisu imale takav priliv raznolikog stanovništva iz čitavog sveta. Još je veća muka ako iz nacija sidjemo stepenicu niže u razvoju savremenih država, na religiju. Hoćemo li posle jednonacionalnih država posegnuti i za jednoreligijskim državama? Čini mi se da je to put ovih savremenih desničara!? U tom smislu bi Srbija mogla da im posluži kao najbolji primer gde će završiti sa takvom politikom. Mi smo se tako, zarad nacionalne i religijske države, odrekli Srba katolika i Srba muslimana, a na prste jedne ruke se mogu prebrojati pripadnici drugih nacija koji su u poslednjih sto godina došli da žive u Srbiji zato jer nisu bili nacionalno i religijski podobni. Zato nas sada ima 6 miliona umesto da nas bude 16 miliona, i zato smo mi sada nacija u odumiranju koju samo čudo može da spasi od nestajanja. Medjutim, to čudo svakako nije nacionalizam i nacionalna država jer će taj put samo ubrzati naš konačni krah i nestanak nacije, države ali i religije koja je u dobroj meri stoji iza ovakvih „savremenih“ trendova!
Nacionalne države su poslednji trzaji primitivnih društava, kakvo je i naše, i baš zato što smo u blatu nacionalizma imamo ovog degenerika, fizičkog i psihičkog. Samo se u građanskom društvu može zasaditi demokratija, bez građana koji su jedini suvereni nosioci vlasti, gldaćemo Hulju kako priprema promenu Ustava Srbije, da bi još ostao na vlasti.
А кога смо ми имали на власти пре овог „дегенерика“ ? И како то да ти „недегенерици“ не устројише државу, да се „дегенерици“ на власти више не појављују ? Просто, сви су они били „дегенерици“ на свој начин. Према томе, у друштву „дегенерика“, не може на врху власти да се појави „недегенерик“.
Voziti levom ili desnom stranom je svejedno ako su volan i komande odgovarajuce pozicionirani(e).
popularni influencer iz Sri Lanke namplatio $300000 propagirajuci nacionalizam u UK and USA.
Sve za clicks, eto zasto. Internet je napravljen za sirenje dezinformacija i za naivne da se pale
Takodje patriotizmom protiv ultra levice. Čisto da se ekipa ne oseća zapostavljenom.
Dobar tekst i dobra osnova za razmišljanje i delovanje. U staroengleskom spevu „Beovulf“ iz 10.veka navedeno je da „za onoga ko pravilno razmišlja ništa ne može da ugasi pripadnost rodu“.
Tako funkcioniše i ljudsko društvo, sviđalo nam se to ili ne, bitno je da se između prava kolektiviteta i prava pojedinca nađe razborita mera i obostrano koristan odnos.
Разлика између америчких либерала и десничара на власти је у томе-Што су либерали унутра Америке(САД-ва)глуматали демократе док су вани(у спољном свету)били отворени агресори,или ако баш хоћете-утеривачи демократије.Док ови данашњи десничари,глуматају демократе у спољном свету док код куће утерују демократију.То је та божја казна која ће на крају довести до револуције у самој Америци.Или до разбијања земље у више делова.Живи били па видели.
Зашто је десница подигла главу,нарочито у Америци?Зато што предходни либерали и нису били неки либерали већ право име за њих је-хипокрити.Доказ за то ми је да су утеривали демократију по белом свету.Не знајући(или намерно нису хтели знати) да се демократија не може увести,може се само бранити……..П.С.Они прво дестабилишу неки режим у свету(због својих унутрашњих потреба)па после интервенишу,као да уведу демократију а уствари због својих империјалних интереса.То ће се наставити и код десничара.Живи били па видели.Модерна Америка не може опстати без ратова по белом свету.Кад њихови Преседници кажу чаробну реченицу-“Амерички интереси“,они уствари мисле на “Бондстил“ на српском Космету.Или нешто слично (носач авиона)у јужном Кинеском мору.Њихови амерички интереси не добацују даље.Они су чак и Канади(не само нама)увели царине од 35 %.Сами себи копају јаму.Но,кад се отрезне “спасиће се“ новим ратовима.
Neverovatno da se u „receptu za razbijanje radikalne desnice“ uopšte ne spominje levica i ideje koje ona nosi. Kao da levica ne postoji, i kao da siromaštvo, socijalna pravda, urušavanje životne sredine (zeleno je sve više u korpusu levice, jer liberali ne mogu da pojme da granice u korišćenju resursa postoj)e… nisu ideje koje okupljaju, integrišu, daju osećaj zajedništva (zajedničke ugoroženosti), i nude ideju („viziju“) nekakve budućnosti (što autor previđa kao važan aspekt ideje ili skupa ideja koji treba da mobiliše). Zaista neverovatno.
Kako pobediti desni populizam?
Često se postavlja pitanje koji su to razlozi koji su doveli do toga da u mnogim zemljama dobar deo naroda podržava desničarsku politiku. Takozvani liberali a kod nas demokrate, pre 25 godina nisu imali pravi odgovor na zahteve običnih ljudi, kojima je stabilna ekonomija uvek najvažnija stvar. Liberalne vlade su bez zadrške provodile neoliberalnu ekonomsku politiku, ne hajeći mnogo kako će to da utiče na živote mnogih, a usput su se bavili temama koje većinu ljudi nisu dodirivale ili interesovale.
Znači, decenijama su sledili štetnu politiku Miltona Fridmana, takozvanog filozofa slobodnog tržišta. Gde nema više garancije stabilnog posla, koji često zavisi od tržišta ali i dobre volje poslodavca. Kada prema njihovim nečovečnim aršinima više nisi dovoljno produktivan, odbace te kao staro gvožđe! I ništa se ne ceni ono što si ranije dao i doprineo, jer ćeš lako biti zamenjen sa nekim drugim. Gde se zagovara privatizacija zdravstva, školstva, mirovinskih fondova, elektroenergetskog sistema, vodovoda i kanalizacije i svih drugih javnih dobara kao i eliminacija kontrolnih mehanizama države nad privatnim sektorom, da bi korporacije mogle da rade što im se prohte. Na kraju sve to vodi do smanjenja radnih prava i niskih zarada ali i urušavanja građanskih prava, jer kapital postaje previše dominantan na uštrb zdravih društvenih vrednosti.
Posledice slobodnog tržišta i pogubnih ideja Miltona Fridmana možda se najbolje vide u Americi, gde je status radnika u tolikoj meri unižen da su svedeni na potrošnu robu, koja uvek može lako da se zameni. U isto vreme su oslabljeni njihovi sindikati, tako da imaju što manja radna prava. A pohlepa za što većim profitom njihovih korporacija je dovela do toga da su izmestili mnoge firme u siromašnije zemlje, gde je cena rada mnogo niža. Zato je Tramp i došao na vlast, obećavajući radničkoj klasi da će da im povrati dostojanstvo i dobro plaćena radna mesta. A ovi naši su samo slepo sledili takvu bezdušnu ekonomsku politiku, mada su imali dobar primer Rusije iz 90 tih godina i kakve je to destruktivne posledice imalo na njihovo društvo.
Dakle, da bi takozvani liberali i ostale stranke leve orijentacije privukli većinu građana moraju da izađu iz svojih ušuškanih pozicija i vrate se u stvarni svet. Treba da shvate da je običnim ljudima najvažnije da imaju siguran posao, sopstveni krov nad glavom i primanja kojim mogu da zadovolje normalne životne potrebe, nevažno kojim poslom se bavili. I shodno tim potrebama treba da naprave politički plan i program. Moraju da se vrate svojim izvornim korenima i stvarima za koje su se ljudi slične političke orijentacije borili ali i ginuli proteklih 150 godina.
Znači, da se svuda i na svakom mestu bore za život dostojan čoveka, jer pravi levičari su oduvek bili ljudi koji bolje vide nepravdu oko sebe. Tek onda će liberalne partije imati mnogo bolje šanse da pridobiju većinu običnog sveta na svoju stranu i pobede desničarske stranke.
Da potpuno se slažem. Kontraproduktivno je nadgornjavati se sa ultradesničarima i fašistima u „patriotizmu“. Levica i građanska levica moraju pružati odgovore na izazove savremanog sveta pa makar delovale samo korektivno a ne sa pozicija vlasti.
Ne postoje „nacionalne države“ jer je, sa nastankom država, nacija postala prevazidjena i nepostojeća forma gradjanskog kolektivizma. Povratak na svetsku scenu modela „nacionalnih država“ je pokušaj stvaranja novih imperija, ili opstanka postojećih, jer savremeno gradjansko društvo predstavlja provereni model koji učinkovito razara nacionalno i religijsko jezgro imperija. Ko su Amerikanci, od koga je sastavljena „američka nacija“ koju Donald Tramp pokušava da „spasi“? Ko su „Englezi“ u Velikoj Britaniji kojima Faraž obećava povratak na put slave i večitog sunca? Ista je stvar i sa „Francuzima“ koje bi Le Penova da pretvori u Bonapartiste!? Šta je sa mnogobrojnim „stanovima“ u Rusiji, jesu li njihovi stanovnici potomci Katarine Velike? Čak i u Nemačkoj odavno ne žive samo potomci Arijevske rase koje odavno brojčano ugrožavaju Ataturkovi unuci!? Proces uspeha je zato upravo obrnut od onoga koga sada tako željno prizivaju svi nacionalisti ovog sveta jer bi sve ove države odavno dobrano propale da nisu imale takav priliv raznolikog stanovništva iz čitavog sveta. Još je veća muka ako iz nacija sidjemo stepenicu niže u razvoju savremenih država, na religiju. Hoćemo li posle jednonacionalnih država posegnuti i za jednoreligijskim državama? Čini mi se da je to put ovih savremenih desničara!? U tom smislu bi Srbija mogla da im posluži kao najbolji primer gde će završiti sa takvom politikom. Mi smo se tako, zarad nacionalne i religijske države, odrekli Srba katolika i Srba muslimana, a na prste jedne ruke se mogu prebrojati pripadnici drugih nacija koji su u poslednjih sto godina došli da žive u Srbiji zato jer nisu bili nacionalno i religijski podobni. Zato nas sada ima 6 miliona umesto da nas bude 16 miliona, i zato smo mi sada nacija u odumiranju koju samo čudo može da spasi od nestajanja. Medjutim, to čudo svakako nije nacionalizam i nacionalna država jer će taj put samo ubrzati naš konačni krah i nestanak nacije, države ali i religije koja je u dobroj meri stoji iza ovakvih „savremenih“ trendova!
Nacionalne države su poslednji trzaji primitivnih društava, kakvo je i naše, i baš zato što smo u blatu nacionalizma imamo ovog degenerika, fizičkog i psihičkog. Samo se u građanskom društvu može zasaditi demokratija, bez građana koji su jedini suvereni nosioci vlasti, gldaćemo Hulju kako priprema promenu Ustava Srbije, da bi još ostao na vlasti.
А кога смо ми имали на власти пре овог „дегенерика“ ? И како то да ти „недегенерици“ не устројише државу, да се „дегенерици“ на власти више не појављују ? Просто, сви су они били „дегенерици“ на свој начин. Према томе, у друштву „дегенерика“, не може на врху власти да се појави „недегенерик“.
А шта је рецепт за разбијање крајње левице?