Izgledaju uglavnom kao da su u specijlnoj epizodi Married With Children. Simtomaticno je tada USA bila u jednakoj krizi kao i danas. Sto vise kreveljenja to je vecu problem ispod.
Prvo što dete u Americi nauči kad se rodi je da glumata…
Uvažavam sve napisano u ovom tekstu, ali ništa na svetu ne uspeva kao uspeh i ništa na svetu nije uspelo kao Amerika.
Kamala mi deluje kao standup komičarka sa povelikim stalno razjapljenim ustima, kao da je joj neko preko bubice priča viceve.
Nisam uspeo da nadjem nijednu njenu normalnu fotografiju gde se ne cereka, valjda ne postoji.
Ovaj čičica stalno pušta suze kao da je otkrio lek protiv raka.
Jedini normalan političar mi je Tramp, bar zna da nabroji probleme tamošnjeg društva a možda neke i reši.
Kako ono rekoše (sarkastično) u Marfijevom zakonu, tajna uspeha u životu je u iskrenosti, ako naučite da je odglumite, uspećete.
Možemo dodati i emotivnost, ako i emotivnost naučite da odglumite sva su vam vrata uspeha otvorena, pogotovo u politici, ima toga i kod nas.
Današnji političari ozbiljno konkurišu profesionalnim glumcima, onaj političar koji nije ovladao (između ostalog) i veštinom glume, mimike, gestikulacija, neverbalne komunikacije, nema šta da traži u politici.
Moguće je da je takva praksa kod Amerikanaca, delom nasleđe puritanizma iz 17.veka, sada već sasvim izvitoperenog i izobličenog do neprepoznatljivosti?
Ma tamo je sve lazno i izvestaceno.
Naravno, na toj velikoj predstavi, a ni u većini medija, ni reči o jedva prosečnom (ispod-prosečnom, usudio bih se da ocenim) intelektualnom nivou Kamale Haris. Žena koja je u totalnoj intelektualnoj krizi pri svakom pokušaju da interpretira iole komplikovaniju misao – (vojsko)vođa „slobodnog sveta“? Hm, ne deluje baš bezbedno.
Izgledaju uglavnom kao da su u specijlnoj epizodi Married With Children. Simtomaticno je tada USA bila u jednakoj krizi kao i danas. Sto vise kreveljenja to je vecu problem ispod.
Prvo što dete u Americi nauči kad se rodi je da glumata…
Uvažavam sve napisano u ovom tekstu, ali ništa na svetu ne uspeva kao uspeh i ništa na svetu nije uspelo kao Amerika.
Kamala mi deluje kao standup komičarka sa povelikim stalno razjapljenim ustima, kao da je joj neko preko bubice priča viceve.
Nisam uspeo da nadjem nijednu njenu normalnu fotografiju gde se ne cereka, valjda ne postoji.
Ovaj čičica stalno pušta suze kao da je otkrio lek protiv raka.
Jedini normalan političar mi je Tramp, bar zna da nabroji probleme tamošnjeg društva a možda neke i reši.
Kako ono rekoše (sarkastično) u Marfijevom zakonu, tajna uspeha u životu je u iskrenosti, ako naučite da je odglumite, uspećete.
Možemo dodati i emotivnost, ako i emotivnost naučite da odglumite sva su vam vrata uspeha otvorena, pogotovo u politici, ima toga i kod nas.
Današnji političari ozbiljno konkurišu profesionalnim glumcima, onaj političar koji nije ovladao (između ostalog) i veštinom glume, mimike, gestikulacija, neverbalne komunikacije, nema šta da traži u politici.
Moguće je da je takva praksa kod Amerikanaca, delom nasleđe puritanizma iz 17.veka, sada već sasvim izvitoperenog i izobličenog do neprepoznatljivosti?
Ma tamo je sve lazno i izvestaceno.
Naravno, na toj velikoj predstavi, a ni u većini medija, ni reči o jedva prosečnom (ispod-prosečnom, usudio bih se da ocenim) intelektualnom nivou Kamale Haris. Žena koja je u totalnoj intelektualnoj krizi pri svakom pokušaju da interpretira iole komplikovaniju misao – (vojsko)vođa „slobodnog sveta“? Hm, ne deluje baš bezbedno.