Neka im ispitaju imovinu. Surlan pored nekoliko stanova i jos vise lokala ima kucu sa bazenom i teniskim terenom. Anita ima malo manje.
Снага заједнице огледа се у томе што и у тешким тренуцима остаје истрајна.
Zlatna pruga, 3. epizoda – 28.11.2025.
28. februar 1934. Narodna skupština Kraljevine Jugoslavije
ANDRA STANIĆ: „Vidite, gospodo, sa kakvim su misterioznostima obavljeni poslovi i transakcije oko izvršenja ovih ugovora zaključenih za građenje železnica. Mi ovde stojimo pred jednim ugovorom iz koga ne možemo ničim da zaključimo: na što se i zašto se izdaje tri miliona i dvesta hiljada dinara. Ta suma ide iz državne kase, to je nesumnjivo i to se jasno vidi iz ovog ugovora. Ali na šta se ona daje: zbog čega se ona uzima: to se ne vidi. Ona neznano kuda i neznano zašto odlazi iz državne kase u džepove onih koji nisu daleko od ovih ugovora. Koji su ti? To treba da znamo mi; to treba i mora da zna ovaj narod, kome se i poslednja para uzima za porez. I pitanje je: koliko ovakvih i onakvih sličnih ugovora ima još i ko zna koliko je puta po 4 miliona i 200 hiljada dinara do sada već otišlo neznano kuda i neznano zašta i ko zna koliko će puta još to biti ako vi, narodni poslanici, u ime naroda i države ne presečete dalji ovakav rad.“
Neka im ispitaju imovinu. Surlan pored nekoliko stanova i jos vise lokala ima kucu sa bazenom i teniskim terenom. Anita ima malo manje.
Снага заједнице огледа се у томе што и у тешким тренуцима остаје истрајна.
Zlatna pruga, 3. epizoda – 28.11.2025.
28. februar 1934. Narodna skupština Kraljevine Jugoslavije
ANDRA STANIĆ: „Vidite, gospodo, sa kakvim su misterioznostima obavljeni poslovi i transakcije oko izvršenja ovih ugovora zaključenih za građenje železnica. Mi ovde stojimo pred jednim ugovorom iz koga ne možemo ničim da zaključimo: na što se i zašto se izdaje tri miliona i dvesta hiljada dinara. Ta suma ide iz državne kase, to je nesumnjivo i to se jasno vidi iz ovog ugovora. Ali na šta se ona daje: zbog čega se ona uzima: to se ne vidi. Ona neznano kuda i neznano zašto odlazi iz državne kase u džepove onih koji nisu daleko od ovih ugovora. Koji su ti? To treba da znamo mi; to treba i mora da zna ovaj narod, kome se i poslednja para uzima za porez. I pitanje je: koliko ovakvih i onakvih sličnih ugovora ima još i ko zna koliko je puta po 4 miliona i 200 hiljada dinara do sada već otišlo neznano kuda i neznano zašta i ko zna koliko će puta još to biti ako vi, narodni poslanici, u ime naroda i države ne presečete dalji ovakav rad.“