profimedia 0882776504 copy
Ko su dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju za 2025.

Kultura uzvraća udarac

Izdanje 85
  1. Konačno, „model Vojvodina“ dolazi na stajnu tačku, posle veka brutalnog osporavanja.

  2. Nisam vođim fan.Ali se vidi u članku odakle vetar duva.Takvim tendencioznim aluzijama ćete odbiti čitaoce i od objektivnih i dobrih članaka

    1. @Istok. A možda je autor članka mislio na Staljina? Zbog čega vi mislite da je Aleksandar Vučić, koga nazivate vođom, toliko bitan kada se raspravlja o doprinosu nobelovaca, pa uopšte bude pomenut?

  3. Kultura fali srpskoj vlasti to je ocigledno. Odlican tekst i odlicna poruka iz Svedske i Nobela.

  4. Добар „увод“. Ипак ствари су мало компликованије за један краћи прилог а камоли коментар. Култура свакако има велики утицај па је тако протестантска култура промовисала стицање имовине које је „богоугодно“. Зато је индустријска револуција имала најбржи раст у протестантским земљама. Не треба занемарити међутим ни индивидуалне мотиве као похлепу али како назадњаци код нас показују ни она сама без знања и система није довољна за економски просперитет.
    При свему овоме историја има итекако утицај – наиме историја колонијалне пљачке организованих држава на пиратеријској основи – Британија, Шпанија, Португалија, Белгија итд. а у новије време цео „развијени свет“ који се прешалтовао на економско-политички неоколонијализам и добро им иде у економији макар – ако занемаримо самоуништавање културе и генетике која их је изродила. Илузорно је зато и помишљати да је могуће да их стигнемо по стандарду – није, без обзира на наше иновационе капацитете који су све мањи због урушавања друштва и демографије и одливом способнијих у те исте неоколонијалне ентитете који кроје судбину данашњег глобалистичког конгломерата. Иако нам се чини да је потрошачко друштво без ограничења образац који треба опонашати и опонаша се, то је исто тако дугорочно пут у ћорсокак и то се већ види по опадајућем стандарду свуда.
    ПС
    У микс треба додати уништавање околине и невођење рачуна о ограниченим ресурсима целе планете и тек онда долази до изражаја упитност дугорочне одрживости целе поставке данашње предаторске економије засноване на ингениозности појединаца као што су Маск и Бил Гејтс рецимо. То би тек захтевало подужи осврт а можда и књигу.

    1. Neokolonijalizam vise nije vezan za zapadne drzave. Trenutno najveca neokolonijalna sila je Kina dok Europa opada. Sustina je da drzave koje su i same bile zrtve kolonijalizma, postaju kolonijalne sile, dok na kraju opet ispastaju male i nerazvijene drzave, koje u takvim uslovima nikad nece moci da se probiju, nego ce uvek biti sluga nekome jacem.

  5. Opšta kultura praćena kao preduslov sposobnosti da se razume ono što je do juče bilo nerazumljivo predstavlja ključ održivog privrednog razvoja. U ozbiljnim i uspešnim kompanijama (kakvih u Srbiji nema) upravljanje procesima se odvija po metodi kombinacije vertikalnog i horizontalnog modela. Vertikalni stub upravljanja je izvršni, a horizontalni je kreativan i savetodavan s tim što su saznanja, analitika i nauka postali suština horizontalnog dela sistema upravljanja. Medjutim, suština uspeha je u sposobnosti menadžmenta horizontalnog stuba upravljanja da razume, prepozna i implementira inovativna rešenja u redovnu korporativnu praksu kako bi kompanija rasla i razvijala se, a da u isto vreme zadovolje komercijalne i finansijske standarde postavljene pred njima od strane vlasničkih struktura. Nama iz ove perspektive ovakav model izgleda kao neodrživi ekonomski pleonazam zato što mi decenijama unazad tvrdoglavo odbijamo da izadjemo „iz šinjela“ i zakoračimo u neko novo doba u kome savremeni svet odavno živi. Rešenje je u prihvatanju, i praksi kroz stalno učenje i ponavljanje, a onda shvatite da i nije tako teško voziti avion pod uslovom da ste obučeni i istrenirani pilot!

  6. Dugoročni privredni rast, održivi razvoj, povećanje bogatstva svih, neslućeni napredak čovečanstva generalno omogućuje samo jedna ideja – najuriti rak države pre svega iz porodičnih odnosa i ekonomije, pa onda dalje vremenom i iz svega drugog.
    Samo libertarijanska ideologija može zaista da donese takav napredak. Doduše, često važi da libertarijanska ideologija može da donese napredak – ako se ne preda u ruke libertarijancima 🙂