Pošto je Vučićev režim tipičan primer kroni iliti rođačkog kapitalizma, gde poslovni uspeh umnogome zavisi od bliskosti vlasnika firmi sa političarima na vlasti, naglo bogaćenje novih vlasnika Azotare je posve logičan rezultat u ovako vođenom društvu. Takva preduzeća da bi postala veoma profitabilna, uvek pre toga dobivaju raznorazne povlastice od države, uključujući tu i poreske olakšice da bi tako postali dominantni igrači na tržištu i rešili se eventualne konkurencije, koja na duge staze neće moći da se takmiči sa njima. Isto tako prema njima se ne primenjuju zakoni koji vrede za sve druge privrednike koji nisu bliski režimu, naprimer, zakoni o zaštiti životne sredine.
Očigledno je da SNS operiše po mafijaškim principa pa je moguće da sve te firme koje u ovih 13 godina ove vlasti ostvaraju sve veće i veće prihode, kao što su naprimer Milenijum tim ili Veselinovićeva i Radojčićeva preduzeća, su u obavezi da deo njihovog profita daju Vučiću i SNS kliki, koji onda ta ogromna sredstva dele među sobom, pre svega za lično bogaćenje a onda i u partijske svrhe kao što su njihovi stranački skupovi, podmićivanje dela naroda pred svake izbore kao i besomučno reklamiranje kroz izborne plakate i u svim režimskim medijima, gde se troše milioni evra. Kada bi se ispitalo poreklo imovine mnogih SNS članova, posebno onih u glavnom odboru SNSa, ne verujem da bi mnogo njih moglo da dokažu od kojih sredstava su stekli toliko bogatstvo.
Nažalost, sve je to posledica lošeg upravljanja državom prethodne vlasti, gde je bilo sto babica a dete kilavo. Što se tiče gospodina Đinđića poštujem njegovu ulogu u rušenju Miloševićeve vlasti ali ne i ono što se dogodilo u tranzciji. Tada se krenulo sa neoliberalnim reformama koje su pogodile veliki broj ljudi. Pravom ekonomskom šok terapijom, gde su se slepo sledila uputstva MMFa, koja su dovele do propasti gotovo svih društvenih preduzeća. Pa setimo se samo 24 sporne privatizacije! Sve je to urađeno veoma netransparentno, gde je stotine hiljada radnika ostalo bez posla a i nade da će dobiti drugi. U isto vreme su gledali kako se jedna grupa ljudi bliska novim vlastima enormno bogati pa je to izazvalo još veći bes.
I upravo u tome leže koreni Vučićevog režima. Ti poniženi i osiromašeni radnici su njegova najveća podrška i glasačka baza. Mnogi od njih su sada u penziji ali nikada nisu zaboravili vreme kada su bili na dnu. Njihovi potomci, sada već srednjeg doba, također su bili svedoci frustracija i siromaštva njihovih roditelja. Zato se i ne bune u većem broju protiv ove vlasti.
Mnogi od njih znaju za SNS nepočinstva ali jednostavno ne mogu prethodnima da oproste gubitak radnih mesta i njihovog ljudskog dostojanstva. Sada njihovi naslednici prihvataju da rade i za male plate i u lošim uslovima a sve zbog straha da se ne nađu u sličnoj situaciji. Zato i nema ozbiljnijih radničkih štrajkova pod ovom vlašću. I to je najveći greh Đinđića i DOSa jer nisu imali dobar plan za dan posle. I da, moglo je sve to puno bolje da se sprovede a umesto toga je napravljena pljačkaška privatizacija. Čije pogubne posledice osećamo i danas.
Privatizacija se provodila da bi radila a ne da bi bili katanci na fabrikoj kapiji sami pisete da je pocetna cena bila velika i da se niko nije.javio pa se smanjivala da bi se nasao investitor i pokrenuo proizvodnju sve je bolje od lanaca i katanaca pogotovu tako vazne fabrike za Srbiju
Samo bih dodao da Azotara od kada je otišla u stečaj viŝe ne proizvodi ništa. Ðubrivo baržama stiže i samo se prepakuje u vreće. To je sva proizvodnja.
Hvala Bogu da je Azotarqa privatizovana i da proizvodi proizvod od kog zavisi srpska poljoprivreda
Državi je jasno da mora imati dovoljno veštačkog djubriva domaće proizvodnje i zato i pomaže ovakva strateška rpeduzeća
Vlast ima rezultate i država napreduje. Veštačko djubribvo je strateška roba i moramo imati domaću proizvodnju za srpsku poljoprivredu
Tajkunska opozicijqa i luksemburški mediji uživaju dok emituju brutalne laži o vlasti
Znamo0 kako su ove firme radile kad su ih žuti vodili i koliko miliona su izvukle iz budžeta SRbije a država otišla u bankrot.
Ova firma pravi profit i uplaćuje državi doprinose. Demorkate su pravili gub itaše i pljačkali državnu imnovinu.
Nešto ste baš zaboravi, np Miloševićeve ere i prvih miliona stečenih u to vreme. Od pomenutih 24 privatizacije , 23 su iz Koštuničinog vremena.
Veštačko djubrivo je strateški proizvod i dobro je da iammo proizvodnji u državi
Da li ce se procesuirati sva ova kradja jadni mi i nasa zemljs koliko je lopovluka
Azotarqa je dovedena do propasti u vreme Demokrata i bolje je da posluje nego da pravi državi gubitke
Sto babica a dete kilavo!
Pošto je Vučićev režim tipičan primer kroni iliti rođačkog kapitalizma, gde poslovni uspeh umnogome zavisi od bliskosti vlasnika firmi sa političarima na vlasti, naglo bogaćenje novih vlasnika Azotare je posve logičan rezultat u ovako vođenom društvu. Takva preduzeća da bi postala veoma profitabilna, uvek pre toga dobivaju raznorazne povlastice od države, uključujući tu i poreske olakšice da bi tako postali dominantni igrači na tržištu i rešili se eventualne konkurencije, koja na duge staze neće moći da se takmiči sa njima. Isto tako prema njima se ne primenjuju zakoni koji vrede za sve druge privrednike koji nisu bliski režimu, naprimer, zakoni o zaštiti životne sredine.
Očigledno je da SNS operiše po mafijaškim principa pa je moguće da sve te firme koje u ovih 13 godina ove vlasti ostvaraju sve veće i veće prihode, kao što su naprimer Milenijum tim ili Veselinovićeva i Radojčićeva preduzeća, su u obavezi da deo njihovog profita daju Vučiću i SNS kliki, koji onda ta ogromna sredstva dele među sobom, pre svega za lično bogaćenje a onda i u partijske svrhe kao što su njihovi stranački skupovi, podmićivanje dela naroda pred svake izbore kao i besomučno reklamiranje kroz izborne plakate i u svim režimskim medijima, gde se troše milioni evra. Kada bi se ispitalo poreklo imovine mnogih SNS članova, posebno onih u glavnom odboru SNSa, ne verujem da bi mnogo njih moglo da dokažu od kojih sredstava su stekli toliko bogatstvo.
Nažalost, sve je to posledica lošeg upravljanja državom prethodne vlasti, gde je bilo sto babica a dete kilavo. Što se tiče gospodina Đinđića poštujem njegovu ulogu u rušenju Miloševićeve vlasti ali ne i ono što se dogodilo u tranzciji. Tada se krenulo sa neoliberalnim reformama koje su pogodile veliki broj ljudi. Pravom ekonomskom šok terapijom, gde su se slepo sledila uputstva MMFa, koja su dovele do propasti gotovo svih društvenih preduzeća. Pa setimo se samo 24 sporne privatizacije! Sve je to urađeno veoma netransparentno, gde je stotine hiljada radnika ostalo bez posla a i nade da će dobiti drugi. U isto vreme su gledali kako se jedna grupa ljudi bliska novim vlastima enormno bogati pa je to izazvalo još veći bes.
I upravo u tome leže koreni Vučićevog režima. Ti poniženi i osiromašeni radnici su njegova najveća podrška i glasačka baza. Mnogi od njih su sada u penziji ali nikada nisu zaboravili vreme kada su bili na dnu. Njihovi potomci, sada već srednjeg doba, također su bili svedoci frustracija i siromaštva njihovih roditelja. Zato se i ne bune u većem broju protiv ove vlasti.
Mnogi od njih znaju za SNS nepočinstva ali jednostavno ne mogu prethodnima da oproste gubitak radnih mesta i njihovog ljudskog dostojanstva. Sada njihovi naslednici prihvataju da rade i za male plate i u lošim uslovima a sve zbog straha da se ne nađu u sličnoj situaciji. Zato i nema ozbiljnijih radničkih štrajkova pod ovom vlašću. I to je najveći greh Đinđića i DOSa jer nisu imali dobar plan za dan posle. I da, moglo je sve to puno bolje da se sprovede a umesto toga je napravljena pljačkaška privatizacija. Čije pogubne posledice osećamo i danas.
Privatizacija se provodila da bi radila a ne da bi bili katanci na fabrikoj kapiji sami pisete da je pocetna cena bila velika i da se niko nije.javio pa se smanjivala da bi se nasao investitor i pokrenuo proizvodnju sve je bolje od lanaca i katanaca pogotovu tako vazne fabrike za Srbiju
Samo bih dodao da Azotara od kada je otišla u stečaj viŝe ne proizvodi ništa. Ðubrivo baržama stiže i samo se prepakuje u vreće. To je sva proizvodnja.
Hvala Bogu da je Azotarqa privatizovana i da proizvodi proizvod od kog zavisi srpska poljoprivreda
Državi je jasno da mora imati dovoljno veštačkog djubriva domaće proizvodnje i zato i pomaže ovakva strateška rpeduzeća
Vlast ima rezultate i država napreduje. Veštačko djubribvo je strateška roba i moramo imati domaću proizvodnju za srpsku poljoprivredu
Tajkunska opozicijqa i luksemburški mediji uživaju dok emituju brutalne laži o vlasti
Znamo0 kako su ove firme radile kad su ih žuti vodili i koliko miliona su izvukle iz budžeta SRbije a država otišla u bankrot.
Ova firma pravi profit i uplaćuje državi doprinose. Demorkate su pravili gub itaše i pljačkali državnu imnovinu.
Nešto ste baš zaboravi, np Miloševićeve ere i prvih miliona stečenih u to vreme. Od pomenutih 24 privatizacije , 23 su iz Koštuničinog vremena.
Veštačko djubrivo je strateški proizvod i dobro je da iammo proizvodnji u državi
Da li ce se procesuirati sva ova kradja jadni mi i nasa zemljs koliko je lopovluka
Azotarqa je dovedena do propasti u vreme Demokrata i bolje je da posluje nego da pravi državi gubitke
Још један на списку за озбиљан претрес.