I, u cemu je zaostavstina, nemam nista protiv sto je Zoranova, ali koja je? Spreman sam da je pratim, ali, gde je ona? Odneli je preletaci? I, ako moze jos jedno pitanje – kako je moguce da na osnovi Zoranove zaostavstine ima vise preletaca, nego na Vucicevim vremeplovima, da ne kazem nesto gore. Hocu da kazem, koliko ih je preslo sa nase strane na njihovu, a koliko sa njihove na nasu. Znam samo za Nemanju Sarovica, a nasih na tamo, uffff!
Da je Dindjic dovoljno valjao postojao bi 6. oktobar. Nije zatvoren ni jedan lopov i kriminalac prethodne vlasti. Zato sada vladaju ovi primitivni nitkovi.
i ovo je sve o Zoranu.I N1 samo tekstic o ovako velikom coveku koga Srbija vise nece imati.Blam za medije, jer nemaju emisije o njemu kao nekada.On nije umro.Njegov duh cuva moju generaciju i secanje na njega.Volimo te i uvek na ovaj dan izazoves moje suze,kao da si bio clan moje familije.
Kada su tokom suđenja Ivu Sanaderu (2015) u Hrvatskoj pitali jednog zapadnog novinara o utiscima s tog suđenja, on je rekao, parafraziram, da je u sudnici video jednog gospodina kojem se sudi, a koji je bio okružen gomilom balkanskih seljaka – ta živopisna rečenica budi asocijacije na epizodu „Đinđić i Srbija“.
„Balkanski, srpski seljaci“, izrazito su talentovani za političko i drugo laganje i propagandu, a imaju i izvanredan, urođeni instinkt da osete i prepoznaju nekoga ko nije iz njihovog (polu)sveta, ko je drugačiji i bolji od njih, ko odskače i odudara, i kada ga prepoznaju kao u slučaju Đinđića, dotičnom nema spasa, pitanje je samo na koji će ga način ukloniti.
Mržnja je nažalost jak motivator za obične ljude.
Osim toga, decu ne učimo da misle kritički, bar ih većina ne uči.
Dalje, propagandi se i obrazovani teško odupiru… I sam sam kao tinejdžer mrzeo ceo svet jer sam tako gledao na tada jedinoj televiziji.
Ali došla su neka druga vremena.
Došla su deca koja ne gledaju televiziju.
Dosta putujem i nisam nigde video da me mrze ni Slovenci, ni Hrvati, ni Crnogorci, ni Makedonci, ni Bugari, ni Rumuni, a posebno sam se iznenadio da nas ne mrze ni Albanci.
Ovaj tekst to odlično podcrtava – vlada se na mržnji i na lažnoj ugroženosti. To mobiliše babe i dede. I neuke.
A bogate se privilegovani. Od naših para. Koji su postavljeni da služe našim interesima a ne ličnim.
Zato pamet u glavu. Nikada nisam glasao za ništa što ima primesu radikalsku. Uvek su mi bili ogavni. I dan danas su. Sve te priče o uzvišenosti naše nacije o tome da nam svi žele zlo, sve podele unutar samog društva, sve je veštački, sve je isplanirano da se ljudi osećaju baš tako, da budu puni mržnje i straha.
Proterajmo i ta osećanja i one koji nam to smeštaju a iza leđa se bogate.
Za lepe vesti, progres, vladavinu prava, pravdu za sve, ekonomski razvoj, infrastrukturu, slobodne medije, integraciju u EU moramo da se pozdravimo sa radikalima. Nadam se da su svi već shvatili.
Uzdravlje.
Da,imam slično iskustvo i isto mislim,zaista ste ovo lepo napisali, poštovanje.
Onaj što se veselio i pio kad je čuo da je Đinđic ubijen treba da zna da i drugi umeju da se raduju.
Hvala na ovako divnom članku. Žao mi je, bila sam tinejdžer i nisam videla kakvog čoveka sam imala za premijera, bio mi je tada previše „brz“, a zapravo tako je trebalo samo brzim, preciznim, hirurškim rezovima otkloniti kancer iz ovog društva i napraviti jasan otklon od prošlosti. Danas znam da je bio jedinstven i neponovljiv.
Ono što najviše boli predmetnu instituciju je to što se njega neće sećati niko, eventualno po „Nadstrešnica nije rekonstruisana“ kao Slobinih „Niko ne sme da vas bije“. Dok se Đinđića (nakon čijeg se ubistva nepomenik napio) sećaju mnogi, i na njegov rodjendan, na dan ubistva i na 5. Oktobar… Toliko
Ви покушавате да ОД Г…. НАПРАВИТЕ ДИРЕК. СРАМОТА СТЕ!
Како није сачувана заоставштина када су међу нама: Чеда, Весић,Јањушевић, Колесар, Беба Поповић, Зоран Живковић,Радујко, Влаховић, Ружица Ђинђић, Богићевић, Чуме и још многи други. Благо нама што га имасмо!!!!
The Byrds
He Was a Friend of Mine
He was a friend of mine
He was a friend of mine
His killing had no purpose
No reason, or rhyme
He was a friend of mine
He was in Dallas town
He was in Dallas town
Form a sixth floor window
A gunner shot him down
He died in Dallas town
He never knew my name
He never knew my name
Though I never met him
I knew him just the same
Oh, he was a friend of mine
Leader of a nation
For such a precious time
Oh, he was a friend of mine
Pesma koju obavezno slušam na današnji dan
Đinđićev problem je bio što je veliki deo njegove koalicije sarađivao sa tadašnjim RDB (sadašnja BIA) i nisu dozvoljavali da se razmontira ta aždaja. I to ga je koštalo života. U RDB-u so ostali svi oni iz Miloševićevog doba. Dosta njih je još uvek tamo. Zato će biti prvi zadatak neke nove postVučićeve vlade da razmontira BIA i pozatvara ih većinu, za sve ono što su radili ovom narodu a zbog svojih interesa. Najveći zadatak će biti kako sačuvati nove vlasti od atentata i ubistava. Zato se mora RDB rasturiti do korena. Isto tako i ono što je predlagao za tužilaštva i sudstvo. Otpustiti ih sve pa onda pročešljavati ko je kako radio i tako ih vraćati na posao. To Đinđićevi koalicioni partneri nisu dozvoljavali zbog svoje umešanosti i to nije mogao da sprovede. Zato se i desilo to što se desilo. I sa medijima isto uraditi. Definitivno promena vlasti u Srbiji mora biti revolucija. Očistiti sve loše iz prethodnog režima. Ne kao 1945. jer su to tada radili neselektivno i kroz bezakonje ali revolucije mora biti.
Zoran se prevrce u grobu ko mu danas stavlja vence ispred vlade Srbije. Seseljevi neo-radikali koji su igrali i pili nakon njegove smrti. Srbijo, ukloni zlo od napredne sekte koje te je zadavilo. Vreme je.
Nažalost jesmo, sačuvali smo njegovu zaostavštinu i nadamo se da ćemo je se osloboditi uskoro.
covek koji je vredeo,skojim bi napred otisla Srbija
I, u cemu je zaostavstina, nemam nista protiv sto je Zoranova, ali koja je? Spreman sam da je pratim, ali, gde je ona? Odneli je preletaci? I, ako moze jos jedno pitanje – kako je moguce da na osnovi Zoranove zaostavstine ima vise preletaca, nego na Vucicevim vremeplovima, da ne kazem nesto gore. Hocu da kazem, koliko ih je preslo sa nase strane na njihovu, a koliko sa njihove na nasu. Znam samo za Nemanju Sarovica, a nasih na tamo, uffff!
Da je Dindjic dovoljno valjao postojao bi 6. oktobar. Nije zatvoren ni jedan lopov i kriminalac prethodne vlasti. Zato sada vladaju ovi primitivni nitkovi.
i ovo je sve o Zoranu.I N1 samo tekstic o ovako velikom coveku koga Srbija vise nece imati.Blam za medije, jer nemaju emisije o njemu kao nekada.On nije umro.Njegov duh cuva moju generaciju i secanje na njega.Volimo te i uvek na ovaj dan izazoves moje suze,kao da si bio clan moje familije.
Kada su tokom suđenja Ivu Sanaderu (2015) u Hrvatskoj pitali jednog zapadnog novinara o utiscima s tog suđenja, on je rekao, parafraziram, da je u sudnici video jednog gospodina kojem se sudi, a koji je bio okružen gomilom balkanskih seljaka – ta živopisna rečenica budi asocijacije na epizodu „Đinđić i Srbija“.
„Balkanski, srpski seljaci“, izrazito su talentovani za političko i drugo laganje i propagandu, a imaju i izvanredan, urođeni instinkt da osete i prepoznaju nekoga ko nije iz njihovog (polu)sveta, ko je drugačiji i bolji od njih, ko odskače i odudara, i kada ga prepoznaju kao u slučaju Đinđića, dotičnom nema spasa, pitanje je samo na koji će ga način ukloniti.
Mržnja je nažalost jak motivator za obične ljude.
Osim toga, decu ne učimo da misle kritički, bar ih većina ne uči.
Dalje, propagandi se i obrazovani teško odupiru… I sam sam kao tinejdžer mrzeo ceo svet jer sam tako gledao na tada jedinoj televiziji.
Ali došla su neka druga vremena.
Došla su deca koja ne gledaju televiziju.
Dosta putujem i nisam nigde video da me mrze ni Slovenci, ni Hrvati, ni Crnogorci, ni Makedonci, ni Bugari, ni Rumuni, a posebno sam se iznenadio da nas ne mrze ni Albanci.
Ovaj tekst to odlično podcrtava – vlada se na mržnji i na lažnoj ugroženosti. To mobiliše babe i dede. I neuke.
A bogate se privilegovani. Od naših para. Koji su postavljeni da služe našim interesima a ne ličnim.
Zato pamet u glavu. Nikada nisam glasao za ništa što ima primesu radikalsku. Uvek su mi bili ogavni. I dan danas su. Sve te priče o uzvišenosti naše nacije o tome da nam svi žele zlo, sve podele unutar samog društva, sve je veštački, sve je isplanirano da se ljudi osećaju baš tako, da budu puni mržnje i straha.
Proterajmo i ta osećanja i one koji nam to smeštaju a iza leđa se bogate.
Za lepe vesti, progres, vladavinu prava, pravdu za sve, ekonomski razvoj, infrastrukturu, slobodne medije, integraciju u EU moramo da se pozdravimo sa radikalima. Nadam se da su svi već shvatili.
Uzdravlje.
Da,imam slično iskustvo i isto mislim,zaista ste ovo lepo napisali, poštovanje.
Onaj što se veselio i pio kad je čuo da je Đinđic ubijen treba da zna da i drugi umeju da se raduju.
Hvala na ovako divnom članku. Žao mi je, bila sam tinejdžer i nisam videla kakvog čoveka sam imala za premijera, bio mi je tada previše „brz“, a zapravo tako je trebalo samo brzim, preciznim, hirurškim rezovima otkloniti kancer iz ovog društva i napraviti jasan otklon od prošlosti. Danas znam da je bio jedinstven i neponovljiv.
Ono što najviše boli predmetnu instituciju je to što se njega neće sećati niko, eventualno po „Nadstrešnica nije rekonstruisana“ kao Slobinih „Niko ne sme da vas bije“. Dok se Đinđića (nakon čijeg se ubistva nepomenik napio) sećaju mnogi, i na njegov rodjendan, na dan ubistva i na 5. Oktobar… Toliko
Ви покушавате да ОД Г…. НАПРАВИТЕ ДИРЕК. СРАМОТА СТЕ!
Како није сачувана заоставштина када су међу нама: Чеда, Весић,Јањушевић, Колесар, Беба Поповић, Зоран Живковић,Радујко, Влаховић, Ружица Ђинђић, Богићевић, Чуме и још многи други. Благо нама што га имасмо!!!!
The Byrds
He Was a Friend of Mine
He was a friend of mine
He was a friend of mine
His killing had no purpose
No reason, or rhyme
He was a friend of mine
He was in Dallas town
He was in Dallas town
Form a sixth floor window
A gunner shot him down
He died in Dallas town
He never knew my name
He never knew my name
Though I never met him
I knew him just the same
Oh, he was a friend of mine
Leader of a nation
For such a precious time
Oh, he was a friend of mine
Pesma koju obavezno slušam na današnji dan
Đinđićev problem je bio što je veliki deo njegove koalicije sarađivao sa tadašnjim RDB (sadašnja BIA) i nisu dozvoljavali da se razmontira ta aždaja. I to ga je koštalo života. U RDB-u so ostali svi oni iz Miloševićevog doba. Dosta njih je još uvek tamo. Zato će biti prvi zadatak neke nove postVučićeve vlade da razmontira BIA i pozatvara ih većinu, za sve ono što su radili ovom narodu a zbog svojih interesa. Najveći zadatak će biti kako sačuvati nove vlasti od atentata i ubistava. Zato se mora RDB rasturiti do korena. Isto tako i ono što je predlagao za tužilaštva i sudstvo. Otpustiti ih sve pa onda pročešljavati ko je kako radio i tako ih vraćati na posao. To Đinđićevi koalicioni partneri nisu dozvoljavali zbog svoje umešanosti i to nije mogao da sprovede. Zato se i desilo to što se desilo. I sa medijima isto uraditi. Definitivno promena vlasti u Srbiji mora biti revolucija. Očistiti sve loše iz prethodnog režima. Ne kao 1945. jer su to tada radili neselektivno i kroz bezakonje ali revolucije mora biti.
Zoran se prevrce u grobu ko mu danas stavlja vence ispred vlade Srbije. Seseljevi neo-radikali koji su igrali i pili nakon njegove smrti. Srbijo, ukloni zlo od napredne sekte koje te je zadavilo. Vreme je.
Nažalost jesmo, sačuvali smo njegovu zaostavštinu i nadamo se da ćemo je se osloboditi uskoro.
covek koji je vredeo,skojim bi napred otisla Srbija